REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-68/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Šoštarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici JĆ, BĆŽ, ĆĆ, Dajana Tica i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Roberta Šoštarića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Dajane Tica, odvjetnice, dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku s osnove naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći isplatiti tužitelju iznos od 2.720,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 2.322,64 EUR od 15. siječnja 2019. pa do isplate,

-na iznos od 398,17 EUR od 26. travnja 2017. pa do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku na isplaćenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.654,46 EUR isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate za razdoblje od 15.siječnja 2019. do 25. ožujka 2019. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku s osnove naknade imovinske štete zbog troškova liječenja isplatiti tužitelju iznos od 627,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim koje teku:

- na iznos od 18,72 EUR od 12.01.2017. do isplate,

- na iznos od 18,72 EUR od 10.02.2017. do isplate,

- na iznos od 18,72 EUR od 13.03.2017. do isplate,

- na iznos od 18,72 EUR od 15.04.2017. do isplate ,

- na iznos od 18,72 EUR od 13.05.2017. do isplate ,

- na iznos od 18,72 EUR od 09.06.2017. do isplate,

- na iznos od 18,72 EUR od 12.07.2017. do isplate,

- na iznos od 18,05 EUR od 12.08.2017. do isplate,

- na iznos od 18,05 EUR od 14.09.2017. do isplate,

- na iznos od 18,05 EUR od 11.10.2017. do isplate,

- na iznos od 18,05 EUR od 11.11.2017. do isplate,

- na iznos od 18,05 EUR od 08.12.2017. do isplate ,

- na iznos od 18,05 EUR od 10.01.2018. do isplate,

-na iznos od 18,05 EUR od 08.02.2018. do isplate ,

- na iznos od 19,47 EUR od 14.03.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 10.04.2018. do isplate ,

- na iznos od 19,47 EUR od 10.05.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 02.06.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 10.07.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 08.08.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 05.09.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 09.10.2018. do isplate ,

- na iznos od 19,47 EUR od 05.11.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 30.11.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 31.12.2018. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 07.02.2019. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 22.02.2019. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 03.04.2019. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 04.06.2019. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 02.07.2019. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 02.08.2019. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 02.09.2019. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 02.10.2019. do isplate,

za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan:

1. dio zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 2.720,81 EUR, za razdoblje od 26. travnja 2017. do 14. siječnja 2019.

2. dio zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade neimovinske štete od 2.654,46 EUR, za razdoblje od 26. travnja 2017. do 14. siječnja 2019.

3. dio zahtjeva s osnove imovinske štete zbog troškova liječenja u iznosu od 172,51 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.070,33 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje:

1.1.Tužitelj (u to vrijeme malodoban) u tužbi od 08. siječnja 2019. navodi da se dana 3. srpnja 2016. u Škabrnji došlo do prometne nezgode, na način da je štetnik upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] prešao na suprotnu kolničku traku te izgubio nadzor nad vozilom, uslijed čega je naletio na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] te je od siline udara došlo do prevrtanja navedenog vozila u kojem se tužitelj nalazio kao putnik. U vrijeme štetnog događaja vozilo štetnika registarske oznake [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tuženika po polici automobilske odgovornosti broj 08102288350. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede opisane, uslijed kojih mu je nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a s obzirom da je u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju pretrpio fizičke bolove i strah te trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti. Navodi da mu je za vrijeme liječenja (zbog potrebe imobilizacije i mirovanja) bila potrebna tuđa pomoć, koju su mu pružali članovi obitelji, pri čemu sadržajno ističe da mu je s obzirom na zaostale trajne posljedice, tuđa pomoć potrebna trajno. Navodi da je tuženiku dana 25. travnja 2017. podnio odštetni zahtjev, ali da mu tuženik nije isplatio naknadu štete. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje isplatu iznosa od 50.500,00 kuna te s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime tuđe pomoći (koja mu je bila potrebna do podnošenja odštetnog zahtjeva) isplatu iznosa od 8.000,00 kuna, odnosno ukupno isplatu iznosa od 58.500,00 kuna (7.764,28 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2017. pa do isplate te predlaže naložiti tuženiku zbog trajne potrebe za tuđom pomoći (sadržajno od tužbe pa nadalje) plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 450,00 kuna mjesečno i to na način da mu dospjele iznose rente isplati odjednom zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. -og dana u mjesecu za svaki mjesec, a buduće mjesečne iznose rente najkasnije do 10.-og dana u mjesecu za svaki tekući mjesec.

1.2. U podnesku od 3. siječnja 2020. (dostavljenom prije zaključenja prethodnog postupka) tužitelj u bitnom navodi da mu je radi tegoba zaostalih kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju ordinirano uzimanje terapije i to lijeka Keppra, koji će morati uzimati trajno te u istom podnesku preinačava tužbu, na način da pored tužbenih zahtjeva iz tužbe ističe i tužbeni zahtjev s osnove naknade imovinske štete na ime troškova liječenja te za nastale troškove liječenja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 6.026,33 kuna (799,83 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 154,08 kuna od 22.srpnja 2016. do isplate, na iznos od 282,11 kuna od 13. kolovoza 2016. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 18. listopada 2016. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 16. studenog 2016. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 16. prosinca 2016. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 12. siječnja 2017. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 10. veljače 2017. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 13. ožujka 2017. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 15. travnja 2017. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 13. svibnja 2017. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 9. lipnja 2017. do isplate, na iznos od 141,06 kuna od 12. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 136,02 kuna od 12. kolovoza 2017. do isplate, na iznos od 136,02 kuna od 14. rujna 2017. do isplate, na iznos od 136,02 kuna od 11. listopada 2017. do isplate, na iznos od 136,02 kuna od 11. studenog 2017. do isplate, na iznos od 136,02 kuna od 8. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 136,02 kuna od 10. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 136,02 kuna od 8. veljače 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 14. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 10. travnja 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 10. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 2. lipnja 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 10. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 8.kolovoza 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 5.rujna 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 9. listopada 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 5. studenog 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 30. studenog 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 31. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 7. veljače 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 22. veljače 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 3. travnja 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 4. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 2. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 2. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 2. rujna 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 2. listopada 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 2. studenog 2019. do isplate, na iznos od 146,70 kuna od 2. prosinca 2019. do isplate te na iznos od 146,70 kuna od 2. siječnja 2020. do isplate. Također, predlaže naložiti tuženiku da mu s osnove imovinske štete na ime troškova liječenja (počevši od veljače 2020. pa nadalje) plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 146,70 kuna mjesečno do svakog 10. -og dana u mjesecu za prethodni mjesec zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, u podnesku od 4. veljače 2024. smatra da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.977,10 EUR (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.393,59 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 1.327,23 EUR, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 1.194,50 EUR te za duševne bolove zbog naruženja u iznosu od 1.061,78 EUR) te s osnove (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći u iznosu od 398,17 EUR, odnosno sveukupno s navedenih osnova u iznosu od 5.375,27 EUR. Navodi da mu je tuženik u međuvremenu tijekom postupka (nakon podnošenja odgovora na tužbu) s navedenih osnova nespecificirano isplatio nesporni iznos naknade od 2.654,46 EUR, pa stoga uzimajući u obzir navedenu isplatu, u istom podnesku konačno postavljenim tužbenim zahtjevom s osnove neimovinske štete i nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade od 2.720,81 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2017. pa do isplate. Nadalje, potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 2.654,46 EUR (isplaćeni nesporni iznos naknade) za razdoblje od 26. travnja 2017. do 25. ožujka 2019. (dana plaćanja) te s osnove naknade imovinske štete na ime troškova liječenja (nastalih u razdoblju od srpnja 2016. do zaključno u siječnju 2020.) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 799,83 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 20,50 EUR od 22.srpnja 2016. do isplate, na iznos od 37,44 EUR od 13. kolovoza 2016. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 18. listopada 2016. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 16. studenog 2016. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 12. siječnja 2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 10. veljače 2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 13. ožujka 2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 15. travnja 2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 13. svibnja 2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 9. lipnja 2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 12. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 12. kolovoza 2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 14. rujna 2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 11. listopada 2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 11. studenog 2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 8. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 10. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 8. veljače 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 14. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 10. travnja 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 10. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 2. lipnja 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 10. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 8.kolovoza 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 5.rujna 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 9. listopada 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 5. studenog 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 30. studenog 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 31. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 7. veljače 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 22. veljače 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 3. travnja 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 4. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 2. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 2. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 2. rujna 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 2. listopada 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 2. studenog 2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 2. prosinca 2019. do isplate te na iznos od 19,47 EUR od 2. siječnja 2020. do isplate. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja i činjenicu da je tužitelj u istom sudjelovao kao putnik (u vozilu registarske oznake [registarska oznaka]) te priznaje pasivnu legitimaciju. Sadržajno ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom te opreza radi ističe da u postupanju njegovog osiguranika (vozača vozila registarske oznake [registarska oznaka]) nema protupravnosti jer da iz dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu proizlazi da je isti u zavoj ušao krećući se unutar granica dopuštene brzine koja je na mjestu nezgode iznosila 90 km/h. Ističe da je u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužitelja još uvijek trajalo, a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu, a koja datira čak do kolovoza 2018. Nadalje, ističe da je iz medicinske dokumentacije razvidno da se (u to vrijeme) mldb tužitelj uspješno oporavio, da epi napade nije imao te da je uključen u sve životne aktivnosti, pa tako i sportske (trening nogometa), pa stoga osporava da bi tužitelju bila trajno potrebna tuđa pomoć, pri čemu osporava i da bi tužitelju za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć u opsegu/iznosu kako je to zatraženo postavljenim tužbenim zahtjevom, s obzirom da je tužitelj mldb dijete koje ionako zahtijeva povećanu brigu roditelja. Također, osporava i da bi tužitelju u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju zaostalo naruženje, jer da nije razvidno u čemu se isto sastoji niti da je isto vidljivo i u kojim situacijama. Osporava i visinu tužbenih zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, budući je liječenje tužitelja u to vrijeme još uvijek trajalo, a tužitelj, koji je po punomoćniku pozvan na dostavu daljnje potrebne dokumentacije, na isto traženje se oglušio, pri čemu ističe da se punomoćnik tužitelja oglušio i na traženje tuženika da se dostavi broj računa tužitelja kako bi se provelo plaćanje nesporno priznatog iznosa naknade štete (14.425,00 kuna), slijedom čega smatra da rizik zakašnjenja u odnosu na navedeni iznos prelazi na tužitelja te da za isti iznos tuženik ne može odgovarati za zakonsku zateznu kamatu. Po primitku podneska tužitelja od 3. siječnja 2020., u podnesku od 20. siječnja 2020. (listovi 69-70 spisa) protivi se preinaci tužbe koja je učinjena u istom podnesku te podredno ističe prigovor zastare u odnosu na zatražene troškove liječenja koji datiraju iz 2016. Osporava i osnovanost zahtjeva s osnove naknade imovinske štete na ime troškova liječenja, u bitnom ističući da iz računa koje je tužitelj dostavio nije vidljivo da se radi o računima za lijekove kupljene upravo za tužitelja. Također, ističe da je Keppra lijek koji se ne nalazi na listi lijekova HZZO-a te da kod tužitelja nije niti pokušana terapija nekim od lijekova s liste HZZO-a, a koji bi mogli imati istovrsni učinak, pa da u tom slučaju ne bi bilo troška koji tužitelj potražuje u ovom postupku. Posebno se protivi zahtjevu za isplatu rente s osnove budućih troškova liječenja budući je tužitelj (u to vrijeme) u dječjoj dobi, u kojoj je moguće postići kvalitetan oporavak te smatra da nije nužno i po redovnom tijeku stvari očekivano da će lijekove koristiti doživotno, niti da će koristiti upravo navedeni lijek (Keppra) i uz navedenu cijenu. U istom podnesku navodi da je dana 25. ožujka 2019. na račun tužitelja izvršio plaćanje iznosa od 20.000,00 kuna (2.654,46 EUR) na ime naknade neimovinske štete, a naknadno tijekom postupka u podnesku od 10. srpnja 2020. (listovi 92-94 spisa) navodi kako smatra da je navedenom isplatom u cijelosti naknadio tužitelju štetu koju je pretrpio u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju, u okviru odgovornosti osiguranika tuženika (vezano za istaknuti prigovor postojanja doprinosa tužitelja nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa). U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 4. veljače 2024. (koji je tuženiku dostavljen 8. veljače 2024.), na ročištu od 15. veljače 2024. navodi da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe koja je učinjena smanjenjem tužbenog zahtjeva u istom podnesku, pri čemu na povučeni dio tužbe u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 7.140,76 EUR potražuje naknadu parničnog troška. Predlaže tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate

3. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe (isticanjem novog tužbenog zahtjeva s osnove naknade imovinske štete na ime troškova liječenja) u podnesku tužitelja od 3. siječnja 2020., ističe se da je navedena preinaka tužbe učinjena prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu te se stoga takovoj preinaci tuženik ne može protiviti s obzirom na odredbu čl. 190.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 3. srpnja 2016. (listovi 6-9 spisa),Dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru u predmetu broj K-DO-753/16 od 9. ožujka 2017. (list 10 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 11-32 i 84-88 spisa), Odštetni zahtjev od 25. travnja 2017. (list 33 spisa), dopis tuženika od 3. svibnja 2017. (list 34 spisa), dopis tuženika-ponuda za sklapanje sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 21. lipnja 2017. (listovi 41-42 spisa), račune na listovima 55-68 spisa, Potvrdu o izvršenom plaćanju od 25. ožujka 2019. (list 71 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu neurokirurgije dr. Srećku Vuletiću (listovi 80-83, 113-114 i 162-163 spisa).

5.Temeljem ocjene izvedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se predmetna prometna nezgoda od 3. srpnja 2016., u kojoj je tužitelj (u to vrijeme dijete u dobi od 12 godina) sudjelovao kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], dogodila na način opisan u tužbi te nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, kao osiguratelja vozila registarske oznake [registarska oznaka] (kojim je upravljao ĐĆ, za kojeg prema sadržaju uz tužbu priloženog dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 9. ožujka 2017. proizlazi da je protiv istog u svezi predmetne prometne nezgode pokrenut/vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 277. Kaznenog zakona), pri čemu proizlazi da u ovom stadiju postupka tuženik ne osporava da je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

6.2. Nadalje, nije sporno da je tužitelju u svezi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te nenovčana imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći za vrijeme liječenja, za koju nije sporno da su tužitelju pružali ukućani besplatno.

6.3. Također, nije sporno da je tuženik nakon pokretanja ove parnice, dana 25. ožujka 2019., tužitelju isplatio nesporni iznos naknade od 20.000,00 kuna odnosno i to s osnove neimovinske štete, kako to proizlazi iz očitovanja tuženika u podnesku od 20. siječnja 2020. (list 70 spisa).

7. Sud nalazi neosnovanim prigovor tuženika kojim ističe postojanje suodgovornosti odnosno doprinosa tužitelja nastaloj šteti zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa. Naime, tuženik, na kojem leži teret dokaza, ničim nije dokazao tvrdnje da tužitelj u vrijeme prometne nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom niti je dokazao da bi okolnost (ne)korištenja sigurnosnog pojasa bila od utjecaja na opseg ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, imajući u vidu da je tijekom postupka (na ročištu za glavnu raspravu od 15. veljače 2024.) odustao od prethodno predloženog kombiniranog prometnog i sudsko medicinskog vještačenja. Pri tome valja dodati da iz sadržaja Zapisnika o očevidu (listovi 6-9 spisa) jasno proizlazi da je nakon naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u kojem se nalazio tužitelj kao putnik, došlo do prevrtanja potonjeg vozila na krov (isto je odbačeno na zemljanu površinu sa istočne strane kolnika), a što prema ocjeni ovog suda upućuje na izvjestan zaključak da je tužitelj, s obzirom na takvu dinamiku odvijanja predmetne prometne nesreće, sve ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji (ozljeda mozga, natučenje desnog plućnog krila, rezno gnječne rane lijeve uške i zatiljka) mogao zadobiti neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa.

8.1. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu neurokirurgije dr. Srećku Vuletiću, iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja od 23. lipnja 2020. (listovi 80-83 spisa) u bitnom proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio difuznu aksonalnu ozljedu mozga IV stupnja sa simptomatskom epilepsijom, natučenje desnog plućnog krila sa postkontuzijskom bronhopneumonijom vrška desnog plućnog krila te rezno gnječnu ranu lijeve uške i rezno gnječnu ranu zatiljno lijevo. Nakon ozljeđivanja primarno je zbrinut u OB Zadar (gdje boravio do 12. srpnja 2016. te je intubiran i sediran, mehanički ventiliran te su provedene mjere intenzivnog liječenja u JIL-u te je kirurški zbrinuta rana lijeve uške), a nastavno u Klinici za dječje bolesti KBC Split te je potom vraćen u OB Zadar te je 22. srpnja 2016. otpušten s bolničkog liječenja na kućnu njegu, dok je čekao početak stacionarne fizikalne rehabilitacije, koju je provodio u Krapinskim toplicama od 18. kolovoza 2016. do 8. rujna 2016., nakon čega je vraćen u kućno okruženje u poboljšanom kondicijskom statusu, uz provođenje nadzora od strane roditelja u svakodnevnim životnim aktivnostima. U školskoj godini 2016./2017. uredno kreće u školu, sudjeluje u nastavi (osim tjelesnog odgoja cijele školske godine), uz početne probleme sa savladavanjem gradiva. Na temelju uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i obavljenog kliničkog pregleda tužitelja u svezi zadobivene ozljede natučenja plućnog parenhima vještak kod tužitelja ne nalazi trajnih promjena tj. smanjenja plućne funkcije.Kod tužitelja se neposredno i rano po ozljedi mozga javio u dva navrata epileptični napad, zbog čega je i u vrijeme izrade nalaza i mišljenja na terapiji antiepileptikom peroralno. Međutim, radi se o jedina dva epi napada koje je tužitelj imao nakon predmetnog ozljeđivanja, pa stoga prema ocjeni vještaka sada nije moguće zaključivati da tužitelj ima epilepsiju. Osim spomenuta dva epi napada rano po ozljeđivanju, uvidom u navode iz medicinske dokumentacije (i heteroanamnestički od oca tužitelja), kod tužitelja do izrade nalaza i mišljenja, četiri godine po ozljeđivanju, nije zabilježen novi epi napad. Kod tužitelja je u više navrata učinjeno EEG snimanje (srpanj 2016, ožujak i kolovoz 2017., svibanj 2018., svibanj 2019.), ali niti jedno nije nedvojbeno potvrdilo postojanje epileptogenog žarišta. Uvažavajući navedeno, mišljenja je da kod tužitelja ne zaostaje epilepsija kao možebitna trajna posljedica ozljede mozga i da je u narednom razdoblju potrebno provesti postupak ukidanja – prestanka terapije antiepilepticima (Keppra). Nadalje, navodi da je kod ozljeda mozga, kao kod tužitelja, moguća posljedica neurološki deficit, obično djelomična motorička oduzetost. Međutim, kod tužitelja je zabilježen dobar oporavak. Nakon diskretnih naznaka možebitnog motoričkog deficita u prvim tjednima nakon nezgode, u daljnjem tijeku oporavka (liječenja i praćenja po neuropedijatru) isti se ne utvrdi. Znakova motoričkog deficita ne nalazi niti kliničkim pregledom te stoga zaključuje da predmetno ozljeđivanje nije kod tužitelja uzrokovalo motoričkog deficita. Kod ozljeda – natučenja frontalnog korteksa, dijela mozga u kojem se događaju više moždane funkcije, potrebno je obratiti pozornost na mogući ispad viših moždanih funkcija, osobito kognitivnih funkcija, u slučaju ozljeda kao na MR i CT snimkama tijekom primarnog zbrinjavanja. Zbog toga je i kod tužitelj atijekom liječenja i oporavka učinjeno nekoliko psihologijskih testiranja (rujan 2016., travanj 2017.). Ova psihologijska testiranja nisu pokazala da bi kod tužitelja, kao trajna posljedica ozljede mozga, zaostajao deficit kognitivnih funkcija ili viših moždanih funkcija uopće. Nalaz je u širim granicama tolerancije (uz intelektualne sposobnosti u granicama niskog prosjeka), pri čemu i sam tužitelj navodi "da je i ranije bio malo hiperaktivan". Tome u prilog govori i anamnestički podatak da je tužitelj, nakon manjih početnih teškoća i prilagodbe, uspješno i očekivano završio školovanje u školskoj godini 2016. / 2017. i dalje. Uvažavajući navedeno razvidno je da kod tužitelja ne zaostaje psihoogranski sindrom kao posljedica predmetne ozljede mozga. Ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju jedan je od onih slučajeva kada postoje jasne ozljede moždanog tkiva (kod tužitelja opisane ožiljne promjene moždanog tkiva u MR nalazima iz ožujka 2019. i svibnja 2020. godine), ali zbog kompenzatornih sposobnosti mozga, vjerojatno i zbog dobi tužitelja, ne zaostaje neurološki deficit ili deficit viših moždanih funkcija kao trajna posljedica. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno dvije godine po ozljeđivanju, kontrolnim pregledom neuropedijatra 10. rujna 2018., a povremeni specijalistički pregledi i dijagnostički postupci biti će potrebni i nadalje trajno. Vještak nalazi da su kod tužitelja nakon završenog liječenja zaostale su trajne posljedice u vidu povremenih glavobolja (povremenog osjećaja pritiska u glavi kod promjene meteoroloških uvjeta) te povremenog osjećaja mravinjana zatiljno lijevo, zbog čega će tužitelj ubuduće u životu morati postupati uz povećani oprez kod izlaganja suncu, vrućini i kod dužeg ili jačeg statodinamičkog napora, a koje trajne posljedice prema mišljenju vještaka smanjuju životnu aktivnost tužitelja u opsegu od 7%. Također, vještak nalazi da je kod tužitelja u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju zaostalo naruženje u vidu ožiljka u unutarnjem dijelu lijeve ušne školjke veličine 20x1mm, u razini i boji kože, vidljivo trećima, a koje prema mišljenju vještaka predstavlja naruženje blagog stupnja. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka nadalje proizlazi da je tužitelj u svezi zadobivenih ozljeda pretrpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec i pol dana, dok su povremeni bolovi slabog intenziteta koje će trpjeti trajno uključeni u ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj nije trpio Primarni strah nije trpio, dok je sekundarni jaki oscilirajući strah trpio kroz razdoblje od 5 dana, umjereni oscilirajući strah kroz razdoblje od 10 dana te slabiji strah kroz razdoblje od mjesec dana. Tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna kroz razdoblje od mjesec dana u opsegu od po 3 sata dnevno te kroz razdoblje od 2 mjeseca u opsegu od po 1 sat dnevno te prema mišljenju liječnika vještaka kod tužitelja ne postoji potreba za trajnom tuđom pomoći.

8.2. Očitujući se na primjedbe i pitanja iz podneska tužitelja od 9. siječnja 2022. (listovi 104-107 spisa), prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 7. lipnja 2022. (listovi 113-114 spisa) liječnik vještak dr. Srećko Vuletić u bitnom navodi da je u nalazu i mišljenju objektivizirao i prikazao ozljede koje je pretrpio tužitelj, da nije sporna njihova težina, ali da su ocjenjivane samo trajne posljedice zadobivenih ozljeda. S tim u svezi i u nalazu je dao pojašnjenje da težina pretrpljenih ozljeda mozga ne mora uvijek biti u korelaciji sa trajnim posljedicama koje zaostaju, a osobito se to odnosi na djecu gdje je plastičnost mozga i mogućnost kompenzacije takova da je moguće da nastupi i potpuni oporavak. Kod tužitelja kao trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja zaostaju glavobolje i osjećaj mravinjanja na mjestu rezno gnječne rane na glavi i te tegobe nisu stalne nego se javljaju samo povremeno i to dominanto kod provjere meteoroloških uvjeta. U tom smislu smatra da je utemeljena ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 7%, jer se radilo o djetetu rođenom 2004., a da se radilo o odrasloj osobi ocjena bi bila 3 ili 5%, ovisno o dobi i radnoj aktivnosti. Također u nalazu je naveo da je potreban povećan oprez kod izlaganja suncu, vrućini i kod većih fizičkih opterećenja, pri čemu pojašnjava da se ne radi se o nekakvom povećanom oprezu koji će kod tužitelja u istom intenzitetu trajati doživotno već se dominantno radi o potrebi opreza u prvoj fazi oporavka dok prvi puta ili u nekoliko navrata tužitelj bude konzumirao uobičajene sadržaje kao što je plivanje, izlaganje suncu i psihofizički napor, a da se pri tome ne dogodi nikakav zdravstveni incident. Neki daljnji povećan oprez u tom smislu biti će potreban u puno manjem obimu i sada već uvažavajući dob bez potrebe tuđeg nadzora odnosno nadzora treće osobe. Navodi da su kasni bolovi sastavni dio ocjene trajnih posljedica, a glede prigovora u pogledu uzimanja u obzir smanjene pokretljivosti u bitnom navodi da kod tužitelja nije zaostala nikakva smanjena pokretljivost. Što se tiče epilepsije, ukazuje na okolnost da su jedini epileptični napadaji koji je tužitelj imao bili u dva navrata, u ranom razdoblju nakon predmetnog ozljeđivanja. Predmetni prometna nesreća se dogodila 3. srpnja 2016., a već 13. srpnja 2016. kontrolni EEG je bez epileptogenih grafoelemenata, što znači da taj EEG ne pokazuje epilepsiju odnosno epileptogeno žarište. Kasnije učinjeni kontrolni EEG nalazi govore da je nalaz iz ožujka 2017. tek u početnom dijelu fokalno dizritmički promijenjen, dok svi daljnji EEG nalazi u kolovozu 2017., u svibnju 2018. i svibnju 2019. ne pokazuju epileptogenog žarišta. Pri tome je za naglasiti da tužitelj cijelo vrijeme nije imao niti epi napad, osim ona dva rano nakon ozljeđivanja. Slijedom navedenog mišljenja je da je kod tužitelja potrebno provesti postupak ukidanja antiepi terapije, a koja se u naravi cijelo vrijeme provodi preventivno. Taj postupak je klinički relativno jednostavan i sastoji se u smanjivanju ili ukidanju antiepi terapije uz kontrolne EEG nalaze, svaka dva do tri mjeseca, a što je kod tužitelja već moglo biti provedeno. U svakom slučaju, iz priložene medicinske dokumentacije, rezultata dijagnostičke obrade kao i kliničkim pregledom tužitelja nije utemeljeno zaključivati da bi tužitelj imao epilepsiju kao trajnu posljedicu predmetne ozljede mozga. U tom smislu mišljenja je da nije niti potrebno provoditi vještačenje po epileptologu. Na pitanje, kako pojašnjava da se u svim nalazima spominje dijagnoza G40.8 "epilepsija" te zbog čega tužitelju nije ordiniran prestanak antiepi terapije, odgovaram da ne nalazi valjan medicinski razlog zbog kojeg kod tužitelja već nije proveden ranije opisan postupak ukidanja antiepi terapije. Što se tiče same dijagnoze epilepsije, pojašnjava da je to uobičajena šifra MKB10 klasifikacije pod kojom je tužitelj vođen zbog dva epi napada odmah rano nakon predmetnog ozljeđivanja i u nastavku su specijalisti tu šifru prepisivali kao razlog zbog kojeg su davali antiepileptik. U pogledu prigovora glede ocjene potrebe za tuđom pomoći, navodi da je detaljno uzeo anamnestičke podatke od tužitelja i od oca tužitelja, da je uzeo podatke o intelektualnim dosezima i uspjehu u školi, uspjehu svladavanja školskog gradiva, i prije i nakon predmetnog štetnog događaja, također i o slobodnim aktivnostima tužitelja i igranju nogometa, koja je velika ljubav tužitelja, potrebi za pomoći u svladavanju školskog gradiva, tako da je temeljem tih podataka zaključivao o potrebi tuđe pomoći, a uzimajući u obzir i rezultate psihologijskog testiranja i obavljenog kliničkog pregleda, a koji su u korelaciji s anamnestičkim iskazivanjem oca tužitelja. U cijelosti ustraje kod svih ocjena danih u pisanom nalazu i mišljenju od 23. lipnja 2020.

8.3. Glede opravdanosti troškova liječenja prema priloženim računima (na listovima 55-68 spisa), iz dopune nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Srećka Vuletića od 22. studenog 2024. (listovi 162-163 spisa) u bitnom proizlazi da se radi o 41 računu iz različitih ljekarni sa područja [adresa] i [adresa], a koji su generirani u razdoblju od srpnja 2016. do kolovoza 2019. godine. Pri tome je vještak nije uzeo u obzir 3 računa (prvi-gornji račun na listu 66. spisa od 22.02.2019. bez podataka o jediničnoj cijeni, količini i iznosu; jedan od računa broj 2222-2-1 od 22.02.2019. koji je priložen dva puta, na listovima 65 i 66 spisa te jedan od računa broj 1540-2-1 od 07.02.2019. koji je priložen dva puta, na listovima 65 i 66 spisa).Na svih preostalih 38 računa pojavljuje se lijek Keppra tablete od 500 mg sa 50 tableta u pakiranju, s time da je na 32 računa to ujedno i jedini lijek odnosno trošak na tom računu. U svezi lijeka Keppra tbl. od 500 mg u bitnom navodi da se isti koristi se za sprječavanje epileptičkih napada, lijek se nalazi na dopunskoj listi lijekova i za njega se plaća doplata (na računima je upravo i iskazan taj iznos doplate kao trošak kojeg plaća tužitelj). Lijek Keppra propisan je tužitelju po nadležnom specijalisti i tužitelj ga je zbog toga morao uzimati u propisanoj dozi, kupovao ga je na recept, a pri čemu je plaćao doplatu. Slijedom navedenog radilo se o nužnom i opravdanom trošku za liječenje ozljeda tužitelja iz predmetnog štetnog događaja, a s obzirom je tužitelj kao posljedicu kraniocerebralne ozljede doživio epileptički napad i postojala je opasnost da se isti ponovi. Na preostalih 6 računa uz Keppru pojavljuju se i drugi lijekovi i to: Fresubin protein energy drink (listovi 57, 60 i 64 spisa ), Efedrin kapi za nos 1% (list 57 spisa), Imuran tbl. 50 mg (list 55.), Emanera tbl. 20 mg (list 55.), a koje lijekove je tužitelj dobio kao pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja i bez troška za samog tužitelja, trošak je na ovim računima iskazan kao „0,00“. Uz navedeno, tužitelj je koristio i druge lijekove sa dopunske liste za koje je morao plaćati doplatu i to: Brufen 600 granule (list 55 spisa), Normabel od 5 mg (list 55 spisa) i lijekove u slobodnoj prodaji koje kupuje po punoj cijeni i to: Lupocet caps od 300 mg (list 55 spisa). Prema mišljenju vještaka, svi navedeni lijekovi (kao i trošak za iste) bili su medicinski opravdani i nužni u liječenju ozljeda tužitelja iz predmetnog štetnog događaja. U odnosu na trošak u ukupnom iznosu od 35,10 kuna za sterilne flastere Vivapore i latex rukavice prema računu broj br. 1401-2-1 od 5. rujna 2018. (list 63 spisa), smatra nije u uzročno posljedičnoj vezi sa liječenjem tužitelja nakon predmetnog ozljeđivanja. Zaključno, uzimajući u obzir prethodno navedenih 38 računa (od ukupno priloženih 41), s ukupnim troškovima u iznosu od 5.646,33 kuna, smatra da iznos od 5.611,23 kuna predstavlja nužni i opravdani trošak za liječenje ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju.

8.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka specijalista neurokirurgije dr. Srećka Vuletića (osnovni i dopunu), kao i usmeno očitovanje koje je vještak dao prilikom saslušanja na glavnoj raspravi, budući je njegovo vještvo dano na temelju cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke. Prema ocjeni ovog suda liječnik vještak je na ročištu za glavnu raspravu od 7. lipnja 2022. odgovorio na sva postavljena pitanja i otklonio sve eventualne nejasnoće u osnovnom pisanom nalazu i mišljenju, kao i argumentirano otklonio primjedbe koje je tužitelj isticao glede pravilnosti nalaza i mišljenja u pogledu dane ocjene zaostalih trajnih posljedica i ukupnog opsega smanjenja životne aktivnosti, ocjene potrebe za tuđom pomoći te ocjene da kod tužitelja ne postoji potreba za trajnom antiepi terapijom. Također, valja dodati da je tužitelj naknadno tijekom postupka odustao od prijedloga za provođenjem dodatnog medicinskog vještačenja po liječniku vještaku specijalistu epileptologu te je u konačnici tužbeni zahtjev uskladio sukladno osnovnom nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. Srećka Vuletića, čime je sadržajno povukao ranije prigovore na njegovo vještvo, pri čemu niti jedna od stranaka nije imala nikakvih primjedbi u pogledu pravilnosti dopune nalaza i mišljenja istog vještaka od 22. studenog 2024.

9. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio naprijed opisane tjelesne ozljede; da je pretrpio fizičke bolove i strah; da su u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju i nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostale prethodno opisane trajne posljedice zbog kojih mu je smanjena životna aktivnost u opsegu od 7 % te da je kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja zaostalo naruženje manjeg stupnja u vidu ožiljka u unutarnjem dijelu lijeve ušne školjke veličine 20x1mm, u razini i boji kože (koje je vidljivo trećima), zbog čega trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i duševne bolove zbog naruženja te da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19 st. 2 u svezi čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

10.1. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2 ZOO-a, prirodu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio tužitelj te imajući u vidu tijek liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja (hospitalizacija tijekom koje je intubiran, sediran i mehanički ventiliran te podvrgnut operativnom zahvatu; brojne dijagnostičke pretrage, stacionarna fizikalna terapija itd.); vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, a pri tome uzimajući u obzir i opisanu dinamiku odvijanja predmetne prometne nesreće; način ispoljavanja trajnih posljedica koje su kod tužitelja zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju i utvrđeni opseg smanjenja životne aktivnosti od 7%, prirodu i stupanj zaostalog naruženja (naruženje manjeg stupnja uočljivo trećima), kao i činjenicu da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio dječak u dobi od 12 godina (rođen je 2004.) te da se po prirodnom tijeku stvari može očekivati da će duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja osjećati još duži niz godina, ovaj sud nalazi da tužitelju pravičnu novčanu naknadu s osnove pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (sukladno konačnom tužbenom zahtjevu s navedene osnove u podnesku od 4. veljače 2024.) ukupno zatraženi iznos od 4.977,10 EUR.

10.2. Budući nije sporno da je tuženik nakon pokretanja predmetne parnice tužitelju s osnove pretrpljene neimovinske štete isplatio nesporni iznos naknade od 2.654,46 EUR (20.000,00 kuna) to je tužitelju s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđen daljnji iznos naknade od 2.322,64 EUR, čime je tužitelju dosuđena razlika između onog iznosa koji ovaj sud smatra primjerenom naknadom za pretrpljenu neimovinsku štetu i iznosa koji je tužitelju isplaćen.

12. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć kroz razdoblje od mjesec dana u opsegu od po 3 sata dnevno te kroz razdoblje od 2 mjeseca u opsegu od po 1 sat dnevno (ukupno 150 sati). Među strankama nije sporno da je tuđa pomoć tužitelju pružana besplatno od strane članova obitelji, a stranke su tijekom postupka (list 145 spisa) učinile nesporno neto cijenu sata navedene usluge u vrijeme kada je ista pružana u iznosu od 20,00 kuna (2,65 EUR), slijedom čega je sud tužitelju za potrebnih 150 sati tuđe pomoći utvrdio novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 kuna odnosno u iznosu od 398,17 EUR, pa je stoga tužitelju s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći u cijelosti dosuđena zatražena naknada u navedenom iznosu od 398,17 EUR (čl. 1095. st. 1 ZOO).

13. Slijedom navedenog, tužitelju je s osnove pretrpljene neimovinske štete i nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 2.720,81 EUR.

14.1. Odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju temelji se na odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 96/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

14.2. Člankom 12. st. 1. ZOOP-a propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Prema stavku 3. navedenog članka propisano je da je u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. Nadalje, odredbom stavka. 4. istog članka propisano je da, u slučajevima neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14.3. Nije sporno da se tužitelj po punomoćniku obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom za naknadu neimovinske štete i (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći koji je tuženiku dostavljen 25. travnja 2017., na koji je zahtjev tuženik odgovorio dopisom od 3. svibnja 2017. (list 34 spisa), u kojem je izvijestio punomoćnika tužitelja da je za donošenje odluke po odštetnom zahtjevu potrebno, između ostalog, dostaviti završno liječničko izvješće (ili kontrolne nalaze) te je navedeno da će se u slučaju nedostavljanja zatražene dokumentacije odluka o odštetnom zahtjevu donijeti u zakonskom roku i na temelju uz odštetni zahtjev zaprimljene dokumentacije. Nadalje, proizlazi da je tuženik tužitelju po punomoćniku uputio obrazloženu ponudu od 21. lipnja 2017. uz prijedlog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi (listovi 41-42 spisa) uz ponuđenu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 14.245,00 kuna, a u kojoj ponudi/prijedlogu sporazuma se, između ostalog, navodi da je sukladno mišljenju vještaka-cenzora, odštetni zahtjev preuranjen "budući se konačno mišljenje može dati najranije godinu dana od završetka liječenja po ozljeđivanju uz dostavu kompletne medicinske dokumentacije" te se navodi da se "isplata mlt. oštećeniku čini na ime obveze plateža nespornog dijela štete kao predujma iz čl.12.st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te da je nužno dostaviti račun na ime mlt. oštećenika radi isplate, kao i zatraženu presliku rodnog lista."

14.4. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno i zdravstveno stanje stabilizirano dana 10. rujna 2018. (nakon kontrolnog pregleda neuropedijatra od 10. rujna 2018.), dakle nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku od 25. travnja 2017. Pri tome tužitelj (koji ne osporava da su njegovom punomoćniku dostavljeni dopis tuženika od 3. svibnja 2017. i tuženikova obrazložena ponuda od 21. lipnja 2017.) tijekom postupka nije dostavio dokaze na okolnost da bi tuženiku nakon podnošenja odštetnog zahtjeva dostavljao daljnju medicinsku dokumentaciju niti da bi odgovorio tuženiku na obrazloženu ponudu od 21. lipnja 2017., kao niti dokaz da je tuženiku dostavio traženi podatak o računu radi isplate nespornog iznosa naknade štete. Budući je u konkretnom slučaju neimovinska šteta nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, jer je liječenje završeno 10. rujna 2018. i tek od tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, a tužitelj je cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vezano za liječenje u razdoblju od podnošenja odštetnog zahtjeva do završetka liječenja dostavio tek uz tužbu od 8. siječnja 2019., koja je dostavljena tuženiku na odgovor 14. siječnja 2019. (povratnica iza lista 43 spisa), to je prema stajalištu ovog suda tek tada tuženik mogao utvrditi sve relevantne činjenice vezano uz opseg neimovinske štete, pa je stoga u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a pao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze naknade neimovinske štete tužitelju nakon navedenog datuma. Stoga su tužitelju na dosuđenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.322,64 EUR zakonske zatezne kamate dosuđene počevši od 15. siječnja 2019. do isplate, dok je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na navedeni iznos glavnice za razdoblje od 26. travnja 2017. do 14. siječnja 2019. odbijen kao neosnovan. (tako i VSRH u odlukama Rev-280/2020 od 24. siječnja 2023. i Rev-791/2025 od 21. siječnja 2026.).

14.5. Ovdje valja istaknuti da i kamate na (nenovčanu) imovinsku štetu na ime troškova tuđe pomoći dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta (navedeno stajalište zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019. i Rev- 2295/15 od 28. rujna 2022.). Budući iz prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika proizlazi da je potreba tužitelja za tuđom pomoći okončana prije podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku od 25. travnja 2017. (proizlazi da mu je tuđa pomoć bila potrebna u razdoblju od mjesec dana nakon otpusta s bolničkog liječenja te u razdoblju od dva mjeseca nakon završetka stacionarne fizikalne rehabilitacije, koja je završena tijekom rujna 2016.), to su tužitelju imajući u vidu prethodno navedeno stajalište na dosuđeni iznos naknade s osnove nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 398,17 EUR zakonske zatezne kamate dosuđene sukladno postavljenom zahtjevu , odnosno od 26. travnja 2017. (sljedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate.

15. Imajući u vidu prethodno navedene razloge (toč. 14.4.) tužitelju su na isplaćeni iznos od 2.654,46 EUR (20.000,00 kuna), koji mu je tuženik s osnove nesporne naknade neimovinske štete isplatio dana 25. ožujka 2019., zakonske zatezne kamate dosuđene za razdoblje od 15. siječnja 2019. do 25. ožujka 2019., dok je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na navedeni iznos glavnice za razdoblje od 26. travnja 2017. do 14. siječnja 2019. odbijen kao neosnovan.

16.1. Iz računa koje je tužitelj dostavio tijekom postupka, priloženih na listovima 55 do 68 spisa (ne uzimajući u obzir dvostruko dostavljena dva računa i jedan račun bez podataka o plaćenom iznosu na listovima 65 i 66 spisa-posebno označenih naljepnicom), proizlazi da se radi o ukupno 38 računa izdanih i plaćenih u razdoblju počevši od 22. srpnja 2016. do zaključno 30. kolovoza 2019., koji se svi računi odnose na plaćanje troška doplate za lijek Keppra, s time da se u dva računa navode i troškovi drugih lijekova (račun od 13. kolovoza 2016. na listu 55 spisa) te medicinskog materijala (račun od 5. rujna 2018., na listu 63 spisa), a naknadu kojih troškova tužitelj niti ne potražuje prema postavljenom tužbenom zahtjevu.

16.2. Na temelju prihvaćenog dopunskog nalaza i mišljenja liječnika vještaka (kojem tuženik nije prigovarao) utvrđeno je da su u svih 38 priloženih računa navedeni troškovi koji je odnose na plaćanje doplate za lijek Keppra (koji se ne naplaćuje u cijelosti na teret HZZO-a) bili nužni za liječenje tužitelja u navedenom razdoblju, budući je kao posljedicu kraniocerebralne ozljede doživio epileptički napad i postojala je opasnost da se isti ponovi te je isti lijek bio propisan tužitelju po nadležnom specijalistu i tužitelj ga je zbog toga morao uzimati u propisanoj dozi, pri čemu valja dodati da tuženik tijekom postupka nije isticao prigovore glede pravilnosti navedenog mišljenja liječnika vještaka. Također, imajući u vidu da se radi o troškovima liječenja u to vrijeme mldb tužitelja kao neposrednog oštećenika, u čije ime i u čiju korist su navedeni troškovi plaćeni, stoga je upravo tužitelj ovlašten i aktivno legitimiran potraživati naknadu imovinske štete nastale u svezi plaćanja navedenih troškova liječenja u smislu odredbe čl. 1095. st.1. ZOO-a.

16.3. U odnosu na pitanje zastare, koji prigovor koji tuženik ističe glede dijela zahtjeva za naknadu navedenih troškova liječenja plaćenih tijekom 2016. godine, primjenjuje se odredba čl. 230.st.1. ZOO-a, prema kojoj tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Valja dodati da konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 231. st.1. ZOO-a, prema kojoj je propisano da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Naime, iako proizlazi da je protiv osiguranika tuženika (štetnika) u svezi predmetnog štetnog događaja bio pokrenut kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 277. Kaznenog zakona, tužitelj tijekom postupka niti tvrdi niti dokazuje da bi u međuvremenu u tom kaznenom postupku bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda. Pri tome ovaj sud nije ovlašten, radi ocjene osnovanosti prigovora zastare potraživanja, sam utvrđivati kao o prethodnom pitanju je li šteta koja je nastala tužitelju počinjena kaznenim djelom, a što bi iznimno bio ovlašten samo u slučaju da su postojale određene postupovne smetnje zbog kojih se protiv osiguranika nije mogao provesti i dovršiti kazneni postupak (što tužitelj niti ne tvrdi).

16.4. S obzirom da se radi o imovinskoj šteti zbog troškova liječenja (doplate/participacije za propisani lijek) koji su plaćeni te je tužitelju opseg navedene štete bio poznat u trenutku kada su navedeni troškovi liječenja nastali (danom plaćanja svakog pojedinog računa), to se u konkretnom slučaju trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230.st.1. ZOO-a računa od dana nastanka istih troškova. Budući je tužitelj zahtjev za naknadu s osnove imovinske štete zbog troškova liječenja istaknuo tek u podnesku od 3. siječnja 2020., to jasno proizlazi da je već prije navedenog datuma u odnosu na dio zahtjeva u iznosu od 114,10 EUR, koji ukupni iznos tužitelj potražuje za troškove liječenja plaćene tijekom 2016. godine, prema ukupno 5 računa priloženih na listovima 55-56 spisa (račun od 22. srpnja 2016. u iznosu od 154,08 kuna/ 20,45 EUR; dio računa od 13. kolovoza 2016. u iznosu od 282,11 kuna/37,44 EUR; račun od 18. listopada 2016. u iznosu od 141,06 kuna/18,72 EUR; račun od 16. studenog 2016. u iznosu od 141,06 kuna/18,72 EUR i račun od 16. prosinca 2016. u iznosu od 141,06 kuna / 18,72 EUR) nastupila zastara.

16.5. Imajući u vidu prethodno navedene razloge (toč. 16.1. i 16.2.) osnovano je potraživanje tužitelja za naknadu troškova liječenja -doplate za lijek Keppra, koje proizlazi iz preostalih po tužitelju dostavljenih 33 računa (listovi 57-68 spisa), a u odnosu na koje s obzirom na datume plaćanja istih nesporno nije nastupila zastara. Tako iz navedenih računa proizlazi sljedeće: da su 12. siječnja 2017., 10. veljače 2017., 13. ožujka 2017., 15. travnja 2017., 13. svibnja 2017., 9. lipnja 2017. i 12. srpnja 2017. (ukupno 7 računa na listovima 57-59) plaćeni troškovi u iznosu od po 141,06 kuna odnosno u iznosu od po 18,72 EUR; da su 12. kolovoza 2017., 14. rujna 2017., 11. listopada 2017., 11. studenog 2017., 8. prosinca 2017., 10. siječnja 2018. i 8. veljače 2018. (ukupno 7 računa na listovima 59-61 spisa) plaćeni troškovi u iznosu od po 136,02 kuna odnosno u iznosu od po 18,05 EUR te da su dana 14. ožujka 2018., 10. travnja 2018., 10. svibnja 2018., 2. lipnja 2018., 10. srpnja 2018., 8. kolovoza 2018., 5. rujna 2018., 9. listopada 2018., 5. studenog 2018., 30. studenog 2018., 31. prosinca 2018., 7. veljače 2019., 22. veljače 2019., 3. travnja 2019., 7. svibnja 2019., 4. lipnja 2019., 3. srpnja 2019., 31. srpnja 2019. i 30. kolovoza 2019. (ukupno 19 računa na listovima 61-68 spisa) plaćeni troškovi u iznosu od po 146,70 kuna odnosno u iznosu od po 19,47 EUR. Stoga proizlazi da su plaćanjem navedenih računa, temeljem kojih tužitelju osnovano pripada naknada imovinske štete zbog troškova liječenja, nastali troškovi u ukupnom iznosu od 627,32 EUR.

16.6. Stoga je tužitelju za imovinsku štetu zbog nastalih troškova liječenja, prema prethodno navedenim računima na listovima 57-68 spisa, temeljem odredbe čl. 1095. st.1. ZOO-a, dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 627,32 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 18,72 EUR od 10.02.2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 13.03.2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 15.04.2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 13.05.2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 09.06.2017. do isplate, na iznos od 18,72 EUR od 12.07.2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 12.08.2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 14.09.2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 11.10.2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 11.11.2017. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 08.12.2017. do isplate , na iznos od 18,05 EUR od 10.01.2018. do isplate, na iznos od 18,05 EUR od 08.02.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 14.03.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 10.04.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 10.05.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 02.06.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 10.07.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 08.08.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 05.09.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 09.10.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 05.11.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 30.11.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 31.12.2018. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 07.02.2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 22.02.2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 03.04.2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 04.06.2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 02.07.2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 02.08.2019. do isplate, na iznos od 19,47 EUR od 02.09.2019. do isplate te na iznos od 19,47 EUR od 02.10.2019. do isplate. Pri tome valja navesti da su tužitelju zakonske zatezne kamate na pojedine prethodno navedene iznose glavnica (prema računima plaćenim u razdoblju od 10. veljače 2017. do zaključno 3. travnja 2019.) dosuđene od dana plaćanja istih iznosa temeljem čl. 29.st.1. ZOO-a, a na pojedine iznose glavnica (prema preostalim računima plaćenim u razdoblju od 7. svibnja 2019. do zaključno 30. kolovoza 2019.) od kasnijih datuma, sukladno postavljenom zahtjevu (čl.2. st.1. ZPP-a).

16.7. Pored utvrđenja da je nastupila zastara u odnosu na dio zahtjeva s osnove naknade imovinske štete zbog nastalih troškova liječenja u ukupnom iznosu od 114,10 EUR (koji tužitelj potražuje za troškove plaćene tijekom 2016. godine), valja navesti da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da nastanak troškova liječenja u preostalom zatraženom iznosu glavnice od ukupno 58,41 EUR (plaćanje lijeka Keppra u 3 mjesečna iznosa od po 146,70 kuna odnosno po 19,47 EUR). Stoga je tužbeni zahtjev s osnove naknade imovinske štete zbog troškova liječenja u ukupnom iznosu od 172,51 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

17. Slijedom svih prethodno navedenih razloga presuđeno je kao pod točkama I/, II/, III/ i IV/ izreke ove presude.

18. Odluka o stopama dosuđenih zakonskih zateznih kamata na pojedine dosuđene iznose glavnica, za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

19. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška donesena je temeljem odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini konačno postavljenih tužbenih zahtjeva.

19.1. Prema stajalištu ovog suda tužitelj je 100% uspio u osnovi, a u visini 95,10 % (ukupno dosuđeni iznos naknade/ukupno zatraženi iznos naknade), odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 97,55 % (195,10/2). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 2,46 % (100%- 97,55% uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 95,09%.

19.2. Tužitelju su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, prema Tbr. 28-100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, za sastav 3 podneska (od 3. siječnja 2020. , 9. siječnja 2022. i 4. veljače 2024.), prema Tbr. 8/1-po 100 bodova, za sastav 2 podneska (od 13. svibnja 2020. i 30. svibnja 2022.), prema Tbr. 8/3-po 25 bodova, za pristup na 2 ročišta (od 17. siječnja 2022. i 16. rujna 2024.), prema Tbr. 9/5- po 25 bodova te za zastupanje na 5 ročišta (od 6. ožujka 2020., 7. lipnja 2022., 15. veljače 2024., 15. studenog 2024. i 16. ožujka 2026.), prema Tbr.9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 1100 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% (Tbr.46) iznosi 2.750,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 159,93 EUR i trošak dužne sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu 81,66 EUR, što ukupno iznosi 2.991,59 EUR. Navedeni iznos tužitelju je dosuđen sukladno omjeru uspjeha u sporu od 95,09 % odnosno u iznosu od 2.844,70 EUR. Tom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak medicinskog vještačenja (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja te naknadu za pristup na ročište radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja) u ukupnom iznosu od 225,63 EUR, koji je tužitelju priznat u cijelosti budući je bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1 ZPP-a), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 3.070,33 EUR (toč. V/ izreke).

19.3. Tužitelju nije priznat zatraženi troška zastupanja na ročištu od 14. studenog 2019., imajući u vidu da navedeno ročište nije održano (odgođeno je sukladno suglasnom prijedlogu stranaka). Također, tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 9. veljače 2023. (uz koji dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe za tužbu) i 18. siječnja 2024. (u kojem predlaže odgodu ročišta od 15. veljače 2024. i pozivanja Ministarstva zdravstva RH na miješanje u ovoj parnici), jer isti nisu bili potrebni (čl. 155. st.1. ZPP-a). Također, tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak pristupa na ročištu za objavu i uručenje presude. Navedeni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st. 10. i 11. ZPP-a), pri čemu se posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 Tarife propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a.

19.4. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata, koje su tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama članka 151.st. 3. ZPP-a i čl. 29 st 2. ZOO-a.

19.5. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti je odbijen kao neosnovan, primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a (toč. VI/ izreke).

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave otpravka ove presude.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi za presudu (81,66 EUR)

2. pun. tuženika