REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-45/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženki Butigan Matić u pravnoj stvari I. tužiteljice CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 04. veljače 2026. u prisutnosti I i III. tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Josipa Štefečića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Jelene Martek, odvjetnice, dana 07. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Utvrđuje se da je tužitelj AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva dosjelošću na k. č. br. [katastarska čestica] površine 20čhv ili 72m2 k. o. [katastarska općina], što joj tuženik NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati.

II Određuje se uknjižba prava vlasništva tužitelja AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na k. č. br. [katastarska čestica] površine 20čhv ili 72m2 k. o. [katastarska općina], što joj tuženik NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati.

IV Nalaže se tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.632,72 EUR sa zateznim kamatama od 07. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode kako je tuženik u zemljišnim knjigama kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu uknjižen kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.:335355 Remete, k. č. br. [katastarska čestica] Oranica sa 20čhv ili 72m2. Na predmetnu nekretninu prednik tužitelja pok. AK polaže pravo vlasništva, temeljem Kupoprodajnog Ugovora, sklopljenog 17.5.1965. godine, između [adresa] sada [adresa] kao prodavatelja i AK BK i AK, oba C iz [adresa], kao kupaca. Predmetni Kupoprodajni ugovor, naknadno je definiran Dodatkom Kupoprodajnom ugovoru od 21.1.1983. godine koji je sklopljen između Bešić Rudolfa i Bešić Stanka, obojica iz [adresa], kao prodavatelja i ŽK, [adresa], kao kupca. Tužitelj u spis dostavlja i Očitovanje BK iz [adresa], od 1.4.1997. godine, ovjerene kod Javnog bilježnika Marine Dabelić – Grladinović Dubravka, Zagreb, Draškovićeva 13, pod brojem OV-2924, kojim BK izjavljuje da je isplaćen za svoj suvlasnički udio od strane tužitelja. Prednik tužitelja je dakle zajedno sa svojim bratom BK, sklopio kao kupac, Kupoprodajni Ugovora, od **.**.1965. godine, s JK, kao prodavateljem, a kupci su stupili u posjed odmah po potpisu i isplati istog. Naknadno su se kupci dogovorili među sobom, da prednik tužitelj isplati svog brata za ½ predmetne nekretnine, o čemu je BK naknadno sastavio i Očitovanje navedenu u čl. I ove Tužbe, te istu ovjerio kod Javnog bilježnika. Predmetni Kupoprodajni ugovor nije bio pogodan za uknjižbu na nekretnine, jer je u čl.1. nedostajala oznaka nekretnine, odnosno podbroj, kao i oznaka čestice koja je u naravi pristupni put. U trenutku kada je prednik tužitelja saznao da predmetni Kupoprodajni ugovor nije pogodan za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su bile predmet usmenog dogovora između ugovornih stranka, prodavatelj iz Kupoprodajnog ugovora, ĆK, je već preminuo, dana 27.11.1969. godine, te su Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ĆK, kod Općinskog suda u Zagrebu, posl.br.:1-XIV-O-17/70, od 13. travnja 1971. godine, kao nasljednici temeljem pisane oporuke od 13.10.1967. godine i sporazuma, proglašeni su sin pokojnog, UK iz [adresa] i sin UK ZK iz [adresa], te supruga VK. VK je također preminula dana **.**.1973. godine,, te su kao njezini nasljednici utvrđeni sinovi, IK (UK) i IK ZK, svaki u pola dijela, a Rješenje o nasljeđivanju provedeno je pred Općinskim sudom u Zagrebu, posl.br.:O-1181/07, od 20.3.2007. godine. Prednik tužitelja se obratio nasljednicima, koji su također priznali tužitelju sva prava iz Kupoprodajnog ugovora, jer su znali za sadržaj istog, te pravu volju ugovornih stranaka, te su kao nasljednici pok. oca i knjižni vlasnici nekretnine koja je predmet Kupoprodajnog ugovora, pristupili potpisu Dodatka Kupoprodajnom ugovoru, od 17.5.1965. godine, dana 21.1.1983. godine, čime su uredili vlasničke odnose između ugovornih stranaka. Predmetnim Dodatkom Kupoprodajnom ugovoru, ZK i UK kao prodavatelji i AK kao kupac, uredili su nedostatke iz Kupoprodajnog ugovora u čl.2. Dodatka Kupoprodajnom ugovoru, te su u bitnome pravilno naznačili česticu koja je predmet Kupoprodajnog ugovora, kao i pristupni pute do te parcele sa glavnog puta, koji nije naznačen u temeljnom Kupoprodajnom Ugovoru, a nalazi se na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Identifikacijom navedene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vidljivo je da ista predstavlja zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. br. [katastarska čestica], Oranica, pov.20 čhv, 72 m2. Dodatkom kupoprodajnom ugovoru, prodavatelji su kupcima ujedno i priznali posjed na predmetnim nekretninama od sklapanja Kupoprodajnog ugovora, 17.5.1965. godine, do dana sklapanja Dodatka Kupoprodajnom ugovoru, 21.1.1983. godine. Prednik tužitelja je neprekidno uživao pošten i nesmetan posjed na predmetnoj nekretnini, od dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora, do danas, te je i danas naveden kao posjednik predmetne nekretnine. Iz naprijed navedenog hodograma, vidljivo je da se prednik tužitelja nalazi u mirnom, poštenom i nesmetanom posjedu još od 17.5.1965. godine, u koji ga je uveo prodavatelj naznačen u Kupoprodajnom ugovoru, pok. ĆK, te kako su mu nasljednici pok. prodavatelja, priznali sva prava iz Kupoprodajnog ugovora, kao i Dodatka istom. No međutim, po smrti pok. majke, VK, a prije provedbe Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, posl.br.:O-1181/07, od 20.3.2007. godine, nasljednici potpisuju Ugovor o darovanju nekretnina, kojim IK (Stanko), sve nekretnine u knjižnom i vanknjižnom vlasništvu prenosi na svog brata, ZK, a isti prileži zbirci isprava posl.br.: Uvid u zbirku isprava Z-48944/06. Na taj način, nekretnina koja je predmet Kupoprodajnog ugovora, kao i Dopune kupoprodajnom ugovoru, IK (UK) prenosi u vlasništvo ZK. Međutim, prednik tužitelja se niti tada nije uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine, a u međuvremenu je i ZK preminuo, te je Rješenjem o nasljeđivanju posl.br.:O-1354/11, UPP-OS-31/2020, od 3.6.2020. godine, vlasnikom predmetne nekretnine, koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk Odjel Zagreb, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vlasništvo stekla PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a isto je vidljivo u zemljišnim knjigama, kao i u zbirci isprava posl.br.:Z26130/20. Potom je PK sklopila je sa ČK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o darovanju od 17.6.2020. godine, koji prileži zbirci isprava posl.br. Z-26130/20, te je temeljem istog kao vlasnik nekretnine uknjižen NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Slijedom navedenog, prednik tužitelja ima neprekinuti niz posjeda i vanknjižnog vlasništva od dana potpisa Kupoprodajnog ugovora, do danas, što čini neprekinuti, mirni i pošteni posjed, u koji ga je uveo pok. ZK ĆK, a istu su mu priznavali svi nasljednici istog, sve do smrti posljednjeg nasljednika pok. ZK, dakle više od 55 (pedesetpet) godina, čime su udovoljeni svi zakonom propisani kriteriji za stjecanje vlasništva dosjelošću, stoga ovim postupkom prednik tužitelj ustaje tužbom za stjecanje vlasništva dosjelošću, jer je od strane Zemljišno- knjižnog suda u Zagrebu, obijen u pokušaju ishođenja vlasništva redovnim postupkom, a u pokušaju rješenja spora mirnim PK kada je bila uknjižena kao vlasnica sporne nekretnine, putem punomoćnika, odbila je takvu mogućnost, pa slijedom navedenog predlaže da sud utvrdi kako je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva kč. br. [katastarska čestica], površine 24 čhv ili 72m2 KO [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati, da odredi uknjižbu prava vlasništva prednika tužitelja na istoj nekretnini što je tuženik dužan priznati, kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, iz razloga kako slijedi: Tuženik ima nesporan titulus i modus stjecanja prava vlasništva na Nekretnini. Tuženik je upisan kao isključivi vlasnik (1/1) nekretnine zk. čbr. [katastarska čestica] ORANICA, upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (Mbr. 335355), (dalje: Nekretnina). Nekretnina u naravi čini put – pristupni put koji povezuje četiri nekretnine sa glavnom cestom. Tuženik je pravo vlasništva Nekretnine stekao temeljem valjane pravne osnove (titulus) stjecanja prava vlasništva (ostavinski postupak iza ĆK – ostavinski postupak iza pok. VK – ostavinski postupak i postupak naknadno pronađene imovine iza pok. ZK, ugovor o darovanju sa PK), te temeljem sklopljenog Ugovora o darovanju sa prednicom upisao svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige kao jedinim valjanim načinom stjecanja prava vlasništva (modus). Isto je nesporno razvidno iz povijesnog izvatka za predmetnu Nekretninu, kao i pravnog slijeda koji je i sam prednik tužitelja detaljno opisao u točki I. i IV. tužbe, te je na navedenu okolnost predložio uvid u ostavinski postupak iza svakog pojedinog preminulog prednika tuženika, kao i uvid u zbirku ispravu svakog pojedinog upisa – prijenosa prava vlasništva. Slijedom svega navedenog, prednik tužitelja ne spori da je tuženik valjano stekao pravo vlasništva Nekretnine. Prednici tuženika nikada nisu sklopili Dopunu ugovora o kupoprodaji. Prednik tužitelja u točki II. tužbe navodi da je između prednika tuženika, ZK i UK kao prodavatelja i prednika tužitelja AK kao kupca dana 21.1.1983.g. sklopljena Dopuna kupoprodajnom ugovoru iz razloga što u Kupoprodajnom ugovoru omaškom nije naznačen pristupni put do Nekretnine sa glavnog puta, a koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je katarska čestica identifikacijom čestica istovjetna zemljišnoknjižnoj čestici zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije točno da su prednici tuženika sa prednikom tužitelja sklopili Dodatak ugovora o kupoprodaji koji bi obuhvaćao predmetnu Nekretninu (utuženu česticu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Štoviše, nikakav ugovor ni dogovor u pisanom ili usmenom obliku nije sklopljen između prednika tuženika ili bilo koje treće osobe i prednika tužitelja, te se dostavljena preslika Dopune ugovora o kupoprodaji od dana 21.1.1983.g. osporava u cijelosti. Isto iz niza razloga i nelogičnosti: 1. Prednik tužitelja se dopisom od dana 17.7.2019.g. posredstvom punomoćnika – odvjetnika Stjepana Brčića obratio tuženiku. Istim dopisom uz prethodno sklopljeni Kupoprodajni ugovor dostavio je presliku Dopune kupoprodajnog ugovora od 21.1.1983.g. potpisanu jedino i samo od strane kupca AK, ovdje tužitelja. Na navedeni dopis tuženik je odgovorio također posredstvom punomoćnika (i u ovoj pravnoj stvari) odvjetnika Željka Albinija, osporavajući da bi između prednika tuženika i prednika tužitelja postojao bilo kakav ugovor ili dogovor u odnosu na Nekretninu. Istim dopisom je ukazano na činjenicu da dostavljena preslika Dopune ugovora nije potpisana od strane niti jednog navodnog prodavatelja, već isključivo i samo od strane prednika tužitelja jednostrano, slijedom čega ista ne predstavlja niti ugovor niti bilo kakav pravno valjani dokument. Nakon dopisa odvjetnika Željka Albinija od 16.1.2020.g. prednik tužitelja je tuženiku dostavio identičnu presliku Dopune kupoprodajnog ugovora, no sada potpisanu od strane oba prednika prodavatelja, upravo onakvu presliku koja je dostavljena uz tužbu. Slijedom navedenog, očito je da je na strani prednika tužitelja došlo do malverzacije – krivotvorenja potpisa prednika prodavatelja, slijedom čega se potpisi prodavatelja na dostavljenoj preslici Dopune osporavaju u cijelosti. Prednik tužitelja od navodnog sklapanja Dopune kupoprodajnog ugovora 21.1.1983. g., koji ugovor sada prezentira kao valjan i zakonit, nikada nije niti pokušao uknjižiti svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige nadležnog suda, niti je s te osnove posljednjih 36 godina ostvarivao bilo kakvo pravo. Navedeno je apsurdno i nelogično uzevši u obzir da je prednik tužitelja temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora za česticu koja graniči sa predmetnom Nekretninom – pristupnim putem (koji ugovor je dostavljen uz tužbu) već uknjižio pravo vlasništva. Drugim riječima, da je prednik tužitelja raspolagao valjanom Dopunom ugovora o kupoprodaji zasigurno bi svoje pravo vlasništva već upisao u zemljišne knjige, ili bi barem isto pokušao. Slijedom svega navedenog, preslika dostavljene Dopune ugovora se osporava u cijelosti. Nisu ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tuženik u cijelosti osporava navode prednika tužitelja da bi isti dosjelošću stekao pravo vlasništva na Nekretnini u vlasništvu tuženika, iz razloga kako slijedi: Prednik tužitelja nikada nije stupio u samostalan, zakonit, istinit ni pošten posjed Nekretnine. Netočni su i neosnovani navodi prednika tužitelja da bi isti stupio u mirnom, poštenom i nesmetanom posjedu nekretnine od 1965. g., te da bi se na takav način protekom propisanog vremena stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Upravo suprotno, takav posjed Nekretnine uživali su jedino i neprekidno prednici tuženika, a od 2020. g. do danas tuženik. Nitko nikada nije tuženika, niti njegove prednike smetao ili mu pokušao oduzeti posjed, a što mogu posvjedočiti tuženik, prednik tuženika, susjedi te zajednički prijatelji prednika tužitelja i tuženika. Nadalje, odredba čl. 18. st. 1. ZV-a propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Prednik tužitelja neosnovano u tužbi nastoji prikazati da Nekretninu posjeduje na zakonit način prezentirajući izmišljenu, krivotvorenu, lažnu presliku Dodatka ugovoru o kupoprodaji navodno sklopljenog dana 21.1.1983.g između prednika tuženika i prednika tužitelja, a kojim ugovorom bi po tvrdnjama prednika tužitelja prednici tuženika prodali Nekretninu tužitelju. Slijedom navedenog, u cijelosti se osporava zakonitost stjecanja prava vlasništva na Nekretnini. Odredba čl. 18. st. 3. ZV-a propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Obzirom poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, prednik tužitelj ne može biti pošteni kvalificirani posjednik obzirom je imao saznanja da je svaki od prednika tuženika bio valjano upisan u zemljišne knjige kao vlasnik Nekretnine, kako je to detaljno naveo u tužbi. Slijedom navedenog, posjed prednika tužitelja nije niti samostalan, niti zakonit, niti pošten te kao takav nema propisanu kakvoću da bi se u odnosu na isti uopće moglo govoriti o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću. Tuženikovo pravo vlasništva je jače od prava vlasništva tužitelja. Dodatno, odredbom čl. 130. st. 2. ZV- a propisano je da vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona (tj. dosjelošću) ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Iz citirane odredbe proizlazi da se stjecanje prava vlasništva ne može suprotstaviti pravu stjecanja uknjižbom, obzirom je tuženik u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva postupao s povjerenjem u zemljišne knjige; je tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju sa prednicom, kao i u trenutku uknjižbe prava vlasništva postupao u dobroj vjeri. Tuženik je već prethodno obrazložio ispunjenje svih pretpostavki iz odredbe članka 130. stavka 2. ZV-a te je pitanje stjecanja prava vlasništva od strane tužitelja putem dosjelosti irelevantno. Uzimajući sve prethodno u obzir, Naslovni sud može sa sigurnošću utvrditi da je činjenični opis tužbe netočan, neistinit, nepotkrijepljen dokazima koji bi upućivali da prednik tužitelja ima pravo na vlasništvo Nekretnine na kojoj je upisan tuženik. Naime, u historijatu tužbe nedostaju nesporni dokazi kojima bi tužitelj valjano i uspješno osporio uknjižbu prava vlasništva tuženika, a podredno dokazao kakvoću posjeda kroz određeni propisani broj godina, stoga je zahtjev prednika tužitelja za utvrđenje prava vlasništva u cijelosti neosnovan. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže Naslovu po provedenoj glavnoj raspravi donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev prednika tužitelja kao neosnovan te prednika tužitelja obvezati da tuženiku nadoknadi parnični trošak sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju ZK izvatka za zk ul [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] (list 7-8; 38-39 spisa), presliku kupoprodajnog ugovora od 16.7.1965. (list 9-10 spisa), presliku dopune kupoprodajnog ugovora od 21.01.1983. (list 11-13 spisa), presliku očitovanja od 1.4.1977. (list 14 spisa), presliku kopije katastarskog plana KO [katastarska općina] od 19.10.1981. (list 15-16 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju O-17/70 od 13.04.1971. (list 17-19 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanja O-1181/07 od 20.03.2007. (list 20-22 spisa), izvod iz posjedovnog lista od 09.07.2018. (list 23-24 spisa), prijepis podataka Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 15.07.1995. (list 25-26 spisa), prijepis posjedovnog lista od 7.1.1998. (list 27-28 spisa), dopis punomoćnika tuženika ZK sa povratnicom (list 40-42 spisa), presliku očitovanja punomoćnika tuženika punomoćniku ZK (list 44-45 spisa), presliku dopune kupoprodajnog ugovora od 21.01.1983. (list 46-48; 73-75; 95-97 spisa), presliku smrtnog lista iza pok. AK (list 51 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju O-119/22 od 15.03.2022. iza pokojnog AK (list 52-54 spisa), presliku osobne iskaznice ŠK (list 76 spisa).

4. Nadalje, proveden je dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. soc. SK (list 114-133 spisa), pisanom dopunom vještva od 15.11.2023. (list 141 spisa), te saslušanjem stranaka (list 172-174 spisa) i svjedoka ŠK (list 178 spisa), te usmenim saslušanjem vještaka na ročištu od 10.04.2024. (list 146 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Napominje se da je prednik tužitelj AK tijekom postupka preminuo te je ovaj sud rješenjem broj gornji od 28.03.2022. isti postupak prekinuo i nastavio po ovdje tužiteljima kao nasljednicima temeljem rješenja o nasljeđivanju O-1999/22 od 15.03.2022.

7. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ĆK O-17/70 od 13.04.1971. proizlazi kako su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi UK iz [adresa], kbr 24 [adresa] i sin GK iz [adresa], kbr 10, te supruga VK iz [adresa], a u koje rješenje je sud izvršio uvid.

8. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojne VK O-1181/07 od 20.03.2007. proizlazi kako su njenim nasljednicima temeljem zakona proglašeni GK iz [adresa] i IK iz [adresa].

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj zajedno sa svojim bratom BK kao kupac zaključio Kupoprodajni ugovor od **.**.1965. godine sa ĆK kao prodavateljem, a koji ugovor je sud izvršio uvid, a predmet kojeg je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao dio parcele broj 2741 u površini od 100 čhv pod novom oznakom i to svakom u ½ dijela.

10. Iz Dopune kupoprodajnog ugovora od 21.01.1983. proizlazi kako je isti zaključen između slijednika pokojnog ĆK i to FK i Bešić UK kao prodavatelja i prednika tužitelja pok. AK kao kupca, a temeljem kojeg stranke sporazumno konstatiraju da su tužitelj i brat BK kupili od pokojnog ĆK nekretnine upisdane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], kč. [katastarska čestica] odnosno prema novoj izmjeri 597/2 KO [katastarska općina], u naravi oranica kod Mlina u mrzlom polju površine 100 čhv i to temeljem Kupoprodajnog ugovora od 17.05.1965. dok u čl. 2. utvrđuju kako je predmetna parcela bila velike površine te je prilikom sastavljanja Kupoprodajnog ugovora od 17.05.1965. omaškom izostavljeno da je predmet kupoprodaje i pristupni put do te parcele sa glavnog puta, a taj put koji je bio predmet kupoprodaje nosi oznaku kč [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], a koji je i predmet spora u ovom postupku.

11. Iz dostavljene preslike Dopune kupoprodajnog ugovora u prilogu tužbe proizlazi da je isti potpisan po tužitelju kao kupcu i prodavateljima Bešić Rudolfu i OK.

12. Iz dostavljenog posjedovnog lista 1627 od 07.01.1998. proizlazi kako je prednik tužitelja upisan između ostalog kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi put površine 72 m2, a koja prema identifikaciji čestice odgovara zk.č. 2741/1 k. o. [katastarska općina].

13. Predmet postupka je utvrđenje da je prednik tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] površine 20 čhv ili 72 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi oranica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] za koju tuženik tvrdi da je istu stekao u dobroj vjeri od pok. PK temeljem Ugovora o darovanju i kao takvu upisao u zemljišnim knjigama na svoje ime, a što je sud utvrdio uvidom u povijesni zk izvadak za navedenu nekretninu.

14. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud je polazio od odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. i 79/06 i 38/09, dalje: ZV) kojim je propisano da se vlasništvo dosjelošću stječe samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je čl. 3. istog zakona propisano kako samostalan posjednik stvari stječe dosjelošću vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

15. Čl. 11. ZV-a propisano je da je samostalni posjednik onaj koji stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, a posjed će se smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotnim.

16. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se prema st. 5. istog članka presumira da je posjed pošten (osim ako se dokaže suprotno).

17. Prema čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj temeljem tog posjedovanja (pravo na posjed), a st. 2. istog članka je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prevarom, ni zlouporabom povjerenja, a valjanim pravnim temeljem smatraju se pravni poslovi, odluke mjerodavnih tijela i sl. Za zakonitost posjeda ne treba samo valjani pravni temelj npr. ugovor, nego i ispravan način stjecanja npr. dobrovoljna predaja stvari, s tim da je istinit posjed posjed koji je stečen na dopušten način, a način stjecanja mora biti ispravan npr. predaja stvari, dok je neistinit posjed posjed stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a posjed je pošten (savjestan) ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, te se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

18. Sukladno čl. 160. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost između ostalog uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakonit, pošten i istinit samostalni posjed.

19. Naime, jedna od značajki posjeda i konačno njegovih funkcija je njegova publicitetna funkcija. Svojom vanjskom vidljivošću posjed daje publicitet subjektivnim pravima na stvari, ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed.

20. Publicitetna funkcija posjeda oslanja se na vanjsku vidljivost neposrednoga posjeda, kao i na to da će se od neposrednoga posjednika moći saznati je li mu posjed samostalan ili nesamostalan. Na ovoj se funkciji grade važni pravni učinci kao što su mogućnost da se stekne pravo i od prividnoga vlasnika, i zaštita posjednika koji vraća stvar njezinom vlasniku, ako ju je pošteno stekao u svoj posjed.

21. U odnosu na kvalificiranost posjeda tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu čije utvrđenje vlasništva tužitelj traži temeljem dosjelosti potrebno je istaći da dosjelost, kao institut koji pretvara faktičnu vlast u pravnu, djeluje stabilizirajuće na socijalne odnose koji već dulje vrijeme postoje. Posjedovanjem stvari kroz zakonom propisano razdoblje, dosjelost legalizira postojeće stanje. Institut dosjelosti u pravu vezan je uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo. To nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu jer treba omogućiti onome tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava.

22. Nastavno, odredbom čl. 159. i čl. 160.st.1.i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 1539,143/12, 152/14, 81/15 – dalje ZV) zakonodavac izrijekom određuje pod kojim uvjetima i pretpostavkama određeno faktično stanje postoje i pravno.

23. U ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost.

24. Pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, „višu“ posrednu vlast (vlasnički posjed). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava sa istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dužina vremena dosjedanja ovisi o kakvoći posjeda i osobi čija se stvar dosjeda. S obzirom na kakvoću posjeda razlikujemo redovitu i izvanrednu dosjelost. Redovitom dosjelošću stječe se vlasništvo stvari na temelju samostalnog, kvalificiranog posjeda izvršavanog neprekidno kroz zakonom propisano vrijeme. Vrijeme dosjelosti može biti redovito i izvanredno, ovisno o tome čija se stvar dosjeda. Da bi se mogla uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnina dugotrajnim posjedom, ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Ako za dosjelost nije već dovoljno vrijeme njegova vlasničkog posjeda, uračunat će se posjedniku i vrijeme takvog posjedovanja njegovog prednika (pri čemu treba utvrditi je li posjednik njegov slijednik). Inače, pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dosjedavateljev samostalni posjed stvari, sa svom pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod pravnog slijednika dotadašnjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili singuralnog slijednika (sukcesora). Međutim, ako netko stekne nekretninu putem dosjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira što je prijašnji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to više nije. Novi vlasnik, dakle onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnoj knjizi, što implicira brisanje upisa dotadašnjeg prava vlasništva. Ako se on tim pravom ne posluži, nije zbog toga manji vlasnik.

25. U ovom postupku tužitelji tvrde kako titulus za stjecanje predmetne nekretnine, odnosno Kupoprodajni ugovor od 16.07.1965. nije bio podoban za uknjižbu prava vlasništva obzirom istim nije obuhvaćena predmetna kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 20 čhv, jer je u istom ugovoru nedostajala oznaka nekretnine, podbroj i oznaka čestice koja je u naravi pristupni put, a da je ista pogreška ispravljena potpisom Dodatka kupoprodajnom ugovoru koji je zaključen između slijednika tadašnjeg prodavatelja pokojnog HK i to ZK i UK i prednika tužitelja pok. KK kao kupca, pa kako je prednik tužitelja posjedovao nekretninu kroz zakonom pripisano vrijeme za dosjelost to isti traže njezin upis na njegovo ime.

26. Među strankama je međutim sporna valjanost potpisa ZK i UK kao prodavatelja na Dodatku kupoprodajnom ugovoru od 21.01.1983., a kojim su slijednici prodavatelja i prednik tužitelja regulirali svoje međusobne odnose iz zaključenog Kupoprodajnog ugovora od 17.05.1965., na način da je spornom kupoprodajom obuhvaćena i predmetna kč. br. [katastarska čestica] u naravni oranica površine 20 čhv, a na kojoj je pravo vlasništva sa povjerenjem u zemljišne knjige upisao tuženik, pa je sporno da li je prednik tužitelj prije svega stekao zakoniti, potom i istiniti i pošteni posjed predmetne nekretnine kao osnove za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

27. Iz Izjave Bešić IK od 21.03.2023. proizlazi da je ista sastavljena za potrebe predmetnog postupka u kojoj isti navodi kako je sa pok. bratom ZK potpisao Dopunu Kupoprodajnom ugovoru kao UK i da je na istoj dopuni napisano njegovo ime UK, te potvrđuje da je rođen **.**.1940., a da je na njegovoj osobnoj iskaznici danas navedeno ime IK.

28. Iz grafološkog vještva dipl. ing. SK proizlazi kako sporni materijal čini Izvornik Dopune kupoprodajnog ugovora sastavljenog u Zagrebu dana 21. siječnja 1983.g.(zaseban omot list 90 spisa), nesporni materijal čini: Nesporni potpisi DK (UK) na: fotokopiji osobne iskaznice (list 76 spisa), kartonu izdane osobne iskaznice datum izdavanja 11. 02. 2014. (zaseban omot list 107 spisa) te na Izjavi danoj u Zagrebu dana 21. ožujka 2023.(list 104 spisa). Vještačenje potpisa izvršeno je primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa, koja se temelji na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa, te komparaciji utvrđenih elemenata rukopisa u spornom u odnosu na nesporni materijal. Sporna Dopuna kupoprodajnog ugovora sklopljenog u Zagrebu dana 21. siječnja 1983. između Bešić Rudolfa i Bešić UK kao prodavaoca te ŽK kao kupca, ispisana je korištenjem pisačeg stroja na „pelir“ papiru. Detaljnom analizom spornog ugovora, utvrđeno je da je potpis u rubrici „Kupac“ ispisan sredstvom za pisanje plavog crta u vidu punog imena i prezimena AK, ali u potpunosti neprirodnim i crtanim potezima. Usporedbom potpisa kupca na izvorniku ugovora sa potpisom kupca na fotokopiji ugovora identičnog sadržaja, mjesta i datuma zaključivanja ugovora (list 95 i 96 spisa), utvrđene su razlike u spontanosti pisanja (potpis na fotokopiji ispisan je prirodnije i spontanije nego potpis na izvorniku) i u sitnim detaljima koji su na sl. označene plavim strelicama. No, za razliku od potpisa kupca u rubrici „Prodavaoci“ na izvorniku ugovora ispod navoda prezimena i imena „ ZK“ te navoda prezimena „ UK“ vidljivi su samo latentni tragovi potpisa. 3 4 Latentni trag ispod navoda prezimena i imena „ ZK“ snimljen korištenjem digitalnog mikroskopa 5 Latentni trag ispod navoda prezimena i imena „ UK“ snimljen korištenjem digitalnog mikroskopa Sporna Dopuna kupoprodajnog ugovora je iz 1983. godine i postoji mogućnost da uslijed nepravilnog čuvanja dokumenta nakon 40. godina tinta kemijske olovke izblijedi i da su vidljivi samo tragovi potpisa, ali u ovom konkretnom slučaju potpuno je nelogično da je samo tinta s kojim su ispisani potpisi „Prodavaoca“ izblijedila dok je potpis kupca u potpunosti vidljiv i ispisan sredstvom za pisanje plavog crta. Na fotokopiji Dopune kupoprodajnog ugovora, koja prileži na listu 95-96 spisa vidljivi su kako potpis kupca tako i potpisi prodavatelja, no zbog navedene razlike u potpisu kupca AK fotokopija ugovora nije nastala fotokopiranjem dostavljenog izvornika ugovora, naime da se radi o fotokopiji dostavljenog izvornika ugovora tada bi potpis kupca ŽK morao u superpoziciji biti u potpunosti podudaran. Obzirom na gore navedene činjenice i nepouzdanost fotokopije kao materijala za vještačenje te usporedbom spornog potpisa na ime OK na fotokopiji ugovora sa dostavljenim nespornim potpisima OK (IK), a temeljem utvrđenih sličnosti u tipu potpisa te načinu oblikovanja i formiranja grafema: „š“, načinu oblikovanja i povezivanja grafema „Š-t“ moguće je dati mišljenje isključivo u srednjem stupnju vjerojatnosti. Na sl. koje slijede nesporni potpisi DK. Fotokopija Dopune kupoprodajnog ugovora nije nastala fotokopiranjem Dopune kupoprodajnog ugovora, koji je dostavljen u izvorniku iz razloga navedenih u nalazu vještaka. Skriptor spornog potpisa na ime OK (Stanislava) koji se nalazi na fotokopiji Dopune kupoprodajnog ugovora od 21. siječnja 1983. vjerojatno je UK (Stanislav).

29. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 13.10.2023. tuženik je naveo kako ulaže prigovor u dijelu Nalaza i mišljenja u kojem se navodi da bi u rubrici „Prodavaoci“ na izvorniku ugovora ispod navoda prezimena i imena „ ZK“ te navoda prezimena „ UK“ bili vidljivi samo latentni trgovi potpisa.. (str. 3.). Navedeno iz razloga što se iz prezentiranih fotografija snimljenih korištenjem digitalnog mikroskopa ne može naslutiti niti jedno slovo, crtica ili bilo koji znak koji bi predstavljao potpis ZK, dok iz prezentirane fotografije ispod imena UK nema nikakvih oznaka. Dodatno, na istom je ugovoru otisnut pečat Grada Zagreba te je porez na promet nekretnina detaljno napisan kemijskom olovkom, odnosno navodi se iznos u brojkama i slovima, datum i potpis djelatnika te je cijeli taj tekst jasno i nedvojbeno vidljiv i na dan pisanja Nalaza i mišljenja. Dakle, na Izvorniku nisu vidljivi samo potpisi Prodavaoca. Tuženik ulaže prigovor i u dijelu u kojem je Nalaz i mišljenje usmjeren na analizu potpisa fotokopije potpisa Prodavaoca iz razloga nepouzdanosti fotokopije kao materijala za vještačenje. Tuženik ulaže prigovor i u dijelu Nalaza i mišljenja u kojem su analizirani samo potpisi Kupca AK i samo jednog od prodavaoca, OK, dok je u cijelosti izostala detaljnija analiza potpisa drugog prodavaoca, FK, unatoč tome što spisu prileži osobna iskaznica na kojoj je vidljiv nesporan potpis istog. Tuženik u odnosu na sačinjeni Nalaz i mišljenje predlaže pozvati vještaka na dopunu istog, iz razloga što je u cijelosti izostao zaključak u odnosu na potpis prodavatelja i kupca na Izvorniku Dopune kupoprodajnog ugovora, utvrđenje valjanosti kojih potpisa je bio zadatak vještaka. Dopuna Nalaza i mišljenja treba dati mišljenje zaključak u odnosu na izvornik Dopune ugovora, odnosno odgovor na sljedeća pitanja: značenje pojma „latentan“ u odnosu na potpis E u Nalazu i mišljenju? može li se iz navodnih latentnih tragova potpisa nesporno utvrditi da je riječ o bilo kakvom potpisu? može li se iz navodnih latentnih tragova potpisa nesporno dokazati da su upravo ZK i UK kao Prodavaoci potpisali izvornik Dopune kupoprodajnog ugovora, je li potpis AK kao kupca na Izvornoj Dopuni kupoprodajnog ugovora valjan, odnosno je li isti nesporno potpisao Izvornik Dopune kupoprodajnog ugovora? Je li moguće da se uslijed nepravilnog skladištenja ugovora tekstovi napisani kemijskom olovkom na istom ugovoru promijene do granice da: jedan dio izblijedi da se ne može utvrditi niti korištenjem digitalnog mikroskopa, drugi dio izblijedi ali se može pročitati prostim okom, dok treći dio uopće ne izblijedi? 30. U pisanoj dopuni vještva od 15.11.2023. vještakinja je navela kako se pod pojmom „latentni“ smatra da je „jedva“ vidljivo da je nešto bilo pisano tj. potpisano, ali se ne može utvrditi „o čijem“ i „o kakvom“ se potpisu radi. Dakle, obzirom na gore navedeno ne može se utvrditi je li se na izvorniku Dopune kupoprodajnog ugovora „nekada“ nalazio potpis FK i OK. Na postavljeno pitanje „je li moguće da na istom ugovoru jedan dio teksta uslijed nepravilnog skladištenja u potpunosti izblijedi dok drugi ne?, napominje da je isto navela kao nelogičnost na listu 6 nalaza i mišljenja cit.“... ali u ovom konkretnom slučaju potpuno je nelogično da je samo tinta s kojim su ispisani potpisi „Prodavaoca“ izblijedila dok je potpis kupca u potpunosti vidljiv i ispisan sredstvom za pisanje plavog crta“. Vezano za potpis kupca AK na listu 3 nalaza i mišljenja navela je slijedeće:“ Usporedbom potpisa kupca na izvorniku ugovora sa potpisom kupca na fotokopiji ugovora identičnog sadržaja, mjesta i datuma zaključivanja ugovora (list 95 i 96 spisa), utvrđene su razlike u spontanosti pisanja (potpis na fotokopiji ispisan je prirodnije i spontanije nego potpis na izvorniku) i u sitnim detaljima koji su na sl. označene plavim strelicama.“

31. Na ročištu od 10.04.2024. vještakinja je navela kako u cijelosti ostaje kod svog vještačkog nalaza.

32. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dipl. soc. SK kao objektivno i stručno sačinjeno prema pravilima grafološke struke, a iz kojeg jasno proizlazi kako kopija dopune ugovora od 21.01.1983. nije nastala fotokopiranjem izvornika dopune ugovora, da je potpis kupca na fotokopiji ispisan prirodnije i spontanije nego potpis na izvorniku, a da je na izvorniku Dopune kupoprodajnog ugovora potpis u rubrici „Kupac“ ispisan sredstvom za pisanje plavog crta u vidu punog imena i prezimena AK, ali u potpunosti neprirodnim i crtanim potezima“, pa je potpuno nelogično da je samo tinta s kojim su ispisani potpisi „prodavaoca“ izblijedila dok je potpis kupca u potpunosti vidljiv i ispisan sredstvom za pisanje plavog crta, dok je vještakinja jasno navela kako se ne može utvrditi da li je na izvorniku dopune kupoprodajnog ugovora "nekada" nalazio potpis FK i OK.

33. U svom iskazu I tužitelj navodi kako je predmetni kupoprodajni ugovor zaključen između ĆK kao prodavatelja te pok. BK, a koji je bio njegov stric i njegovog pok. oca AK. Predmet kupoprodajne parcele u Remetama površine cca 900m/2. Ova parcela nije imala prolaz do glavne ceste te su iste stranke zaključile dodatak kupoprodajnog ugovora 1973. a temeljem kojeg je prodavatelj prodao njegovom ocu i stricu put širine 3 m i dužine 20 m. a na kojem se nalazila njihova kompletna infrastruktura i to šaht od vode, od kanalizacije i plin. On i njegov pok. otac izvršili su popločavanje tog puta. Njegov otac i stric su odmah stupili u posjed predmetne parcele, te su na istoj izgradili kuću koju su počeli graditi 1965., te su tu kuću vremenom nadograđivali i krenuli u legalizaciju, dok je spomenuti put kupio samo njegov otac, od kada taj put oni nesmetano koriste punih 50 godine te je isti put otac upisao u svoje ime u katastru. Njegov pok. stric je nakon smrti darovao njegovom pok. ocu svoj suvlasnički dio predmetne parcele te se otac upisao kao cjelokupni vlasnik iste. Njegov otac je također upisao i vlasništvo predmetnog puta u zemljišnim knjigama. On je nakon smrti svog pok. oca naslijedio sporni put i 1/3 spomenute kuće dok je ostali suvlasnički dio naslijedila njegova majka CK. On ispravlja svoj navod te ističe kako je u postupku legalizacije kuće shvatio da je njegov otac upisan kao vlasnik predmetne parcele i kuće, dok nije upisan kao vlasnik puta. On se na temelju rješenja o nasljeđivanju i dodatku ugovora pokušao upisati kao vlasnik puta međutim kako je posjedovao samo fotokopiju dodatka odbijen je u gruntovnici s prijedlogom za upis. Niti njega niti njegove prednike nitko nikada nije ometao u korištenju tog puta, kao što je naveo na tom putu se nalazila kompletna infrastruktura za njihovu kuću. Neposredno prije tužbe je utvrdio da se tuženik upisao kao vlasnik spornog puta, zato je i njegov pok. otac podnio predmetnu tužbu protiv ovdje tuženika. Kada mu se predočava kupoprodajni ugovor i dopuna istog s lista 9- 13 spisa navodi da su to ugovori koje je spominjao u svom iskazu. Prilikom legalizacije koja je bila prije cca 6 god. on je uvidom u gruntovnicu utvrdio da je kao vlasnik spornog puta upisan pok. ZK, djed tuženika, a kada se upisao tuženik njemu nije poznato.

34. U svom iskazu III tužiteljica navodi kako je I tužitelj njezin brat, te se u pogledu činjenica ovog spora u cijelosti pridružuje iskazu istog. Ona se svog nasljednog dijela odrekla u ime njihove majke. Navodi kako je osobno cijeli život nesmetano koristila sporni put zajedno sa članovima svoje obitelji i da ih nitko u tome nije ometao.

35. U svom iskazu tuženik navodi kako se 2020 god. upisao kao vlasnik spornog puta a prije toga je bio kao vlasnik upisan njegov pok. djed ZK a koji je isti put stekao od UK, a temeljem ugovora o darovanju 2007. Njegova majka PK je temeljem rješenja o nasljeđivanju naslijedila sporni put od njegovog pok djeda. ZK, te je isti put darovala njemu po ugovoru o darovanju iz 2020., te se upisao kao vlasnik spornog puta. On je većinu svog života živio na adresi [adresa], te zna da su sporni put njegov djed i majka također koristili cijeli svoj život. Isti put koristili su i ovdje tužitelji. Ovaj put osim tužitelja korite još dvije obitelji. Nema saznanja da li je prije ovog spora su između stranka postojale nekakve nesuglasice u svezi korištenja ovog puta. Njemu je poznato da su tužitelji postavili infrastrukturu za svoju parcelu na tom putu, i zna da je nekad davno njegov pok djed postavio pitanje da li oni sto smiju, međutim on protiv prednika tužitelja nije podnosio nikakve prijave. Nema saznanja da li je njegov pok. djed protiv prednika tužitelja podnio tužbu radi smetanja posjeda. Njegovoj majci nitko nikada nije osporava vlasništvo ni posjed spornog puta, kao niti njemu osobno. Nije mu poznato da postoji bilo kakav dodatak kupoprodajnom ugovoru koji omogućuje predniku tužitelja raspolaganje spornim putem.

36. U svom iskazu sa očevida svjedok IK navodi kako poznaje tužitelja budući da je on kupio zemlju njegovog pok. oca, dok je tuženik unuk njegovog pok. brata ZK. Ne sjeća se da bi on zaključio Kupoprodajni ugovor kao i dopunu istog temeljem kojeg je on svom bratu ZK u vlasništvo darovao nekakvu nekretninu. Kada mu se predočava dopuna kupoprodajnog ugovora sa lista 11 i 12 spisa navodi kako se iznad rijeci "prodavatelj" nalazi njegov potpis ispod naštampanog imena i prezimena UK kao i potpis njegovog pok. brata ZK. Ne sjeća se zašto je potpisao dopunu ovog ugovore i ne sjeća se da bi neku zemlju darovao svom bratu. Nikada nije vidio navedenu dopunu ugovora u koju je danas izvršio uvod, a budući da je istu potpisao onda je očito ugovor ispravan.

37. S tim u vezi sud vjeruje iskazu svjedoka IK da bi se na fotokopiji Dopune Kuporodajnog ugovora nalazio njegov potpis budući je u tom dijelu njegov iskaz suglasan vještačkom nalazu, no imajući u vidu činjenicu da isti nije znao objasniti da li je i zašto potpisao kako predmetni Kupoprodajni ugovor, tako i Dopunu istog za zaključiti je da je fotokopija sporne Dopune očito nastala za potrebe dokazivanja vlasništva tužitelja u predmetnom postupka, dok na originalu koji bi bio stvarni dokaz regulacije međusobnih odnosa stranaka u pogledu sporne čestice nedostaju potpisi prodavatelja, dok je potpis kupca pok. AK ispisan u potpunosti neprirodnim i crtanim potezima, pa slijedom svega navedenog ovaj sud zaključuje kako sporna dopuna nije potpisana od strane prednika tuženika i prednika tužitelja pa stoga sam dodatak kojim stranke kupoprodajnog ugovora od 17.05.1965. navodno reguliraju svoje odnose u pogledu sporne čestice nije niti nastao pa time nije niti nastao zakoniti posjed prednika tužitelja za stjecanje prava vlasništva sporne čestice dosjelošću.

38. U pogledu činjenice posjedovanja iz iskaza stranaka utvrđeno je kako su prednici obiju stranaka koristili predmetni put te im sud u tom dijelu poklanja vjeru, no imajući u vidu činjenicu da je iz provedenih dokaza utvrđeno kako sporna Dopuna Kupoprodajnom ugovoru kojom je utvrđeno da je prednik tužitelja kupio i spornu česticu nije niti nastala, odnosno da ista kao takva ne predstavlja ugovorni odnos kojim bi sporna čestica bila prodana predniku tužitelja, a da je tuženik očito postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano u smislu čl. 130. st. 2. ZV-a budući da se stjecanje prava vlasništva ne može suprotstaviti pravu stjecanja uknjižbom, a tuženik u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva postupao s povjerenjem u zemljišne knjige; to je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

39. Budući da su tužitelji u cijelosti izgubili spor, to su u obvezi naknaditi tuženiku u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a cjelokupni parnični trošak i to: za sastav odlgolvora na tužbu 200,00 EUR, za sastav podneska odf 22.12.2022., 13.10.2023., 11.01.2024., 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 23.11.2022., 10.04.2024., 04.03.2025., 11.04.2025., 11.07.2025., 04.02.2026. 200,00 EUR za svako ročište, ukupno 2.000,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a od 500,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak grafološkog vještačenja od 132,72 EUR.

40. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe, od 1.327,36 EUR.

41. Tuženiku je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 2.632,72 EUR, dok su tužitelji zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

42. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 07. svibnja 2026. do isplate.

U Zagrebu, 07. svibnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-53,09 EUR

2. pun. tuženika