Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-529/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja CEMZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bermin Meškić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Davora Zbiljskog 26, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Ul. Antuna Mihanovića 2, OIB:36162371878, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, nakon održane usmene i javne rasprave, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaja Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38-25-3 od 14. siječnja 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaja Dugo Selo, KLASA: UP/I- 216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38-25-3 od 14. siječnja 2025. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, da će biti prisilno udaljen ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen, te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Navodi da tuženik nije niti objasnio i utvrdio sve bitne okolnosti na strani tužitelja, a posebice činjenicu da je tužitelj imao dozvolu boravka i rada, koja nije istekla u vrijeme donošenja predmetnog rješenja. Ističe da je neistinita tvrdnja da tužitelj želi samostalno napustiti Republiku Hrvatsku; budući da tako nešto tužitelj nije izjavio. Tužitelj pretpostavlja da se takva izjava dogodila omaškom poradi prevođenja od strane prevoditelja kojeg je angažirao tuženik.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. Ističe da je iz provjere u Informacijskom sustavu MUP-a RH vidljivo da je tužitelju ukinuta dozvola za boravak i rad dana 18. ožujka 2024. temeljem članka 94. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima. Slijedom gore navedenog tuženik smatra da tužitelj i dalje nezakonito boravi u [adresa] budući da mu je ukinuta dozvola za boravak i rad u RH te da nije regulirao svoj boravak u RH. Nadalje, ističe da tužitelj ne posjeduje valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Smatra da su neosnovani tužbeni navodi da tužitelj nije razumio zapisnik koji mu je pročitan od strane prevoditelja budući da je tuženik angažirao službenog prevoditelja za arapski jezik, autohtonog govornika arapskog jezika, te da je tužitelj imao mogućnost razumjeti svaki dio. Navodi da mu je zapisnik je pročitan od strane ovlaštenog prevoditelja, a da ga je tužitelj vlastoručno potpisao, čime je potvrdio da je razumio njegov sadržaj i da nije imao primjedbi. Stoga, smatra da navodi o mogućem nesporazumu zbog jezika nisu osnovani i ne mogu utjecati na zakonitost donesenog rješenja. Nadalje, ističe da je greškom upisan datum da dozvola vrijedi do 18. ožujka 2025., dok je stvarni datum važenja bio do 18. ožujka 2024. kada je dozvola ukinuta temeljem članka 94. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 u daljnjem tekstu:ZUS), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja, ocijenivši isti nesvrsishodnim.
8. Uvidom u osporavano rješenje od 14. siječnja 2025. sud je utvrdio da je istim utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, te da će biti prisilno udaljen ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen, te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora, s obrazloženjem da je u provedenom postupku utvrđeno da je imao važeću dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj u svrhu zaposlenja kod poslodavca „ASAS JAPE D.O.O.“ iz Zagreba za radno mjesto radnik visoko gradnje, izdanu u Policijskoj upravi zagrebačkoj, 18. kolovoza 2023. godine sa rokom važenja do 18.03.2025. godine, na temelju koje dozvole za boravak i rad je imao reguliran privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, do dana 18. ožujka 2024. godine kada je dozvola ukinuta temeljem članka 94. stavka 1. točke 8 Zakona o strancima. Nadalje je utvrđeno da je imenovani zakonito ušao u Republiku Hrvatsku, te da nezakonito boravi u [adresa], nema novčanih sredstava, nema putnih karata, te nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj i želi samostalno napustiti Republiku Hrvatsku. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 184. ovoga Zakona, tuženik je uzeo u obzir i sve osobne okolnosti kao i vrijeme u kojem tužitelj može dragovoljno napustiti EGP, a koje sukladno članku 184. stavku 3. Zakona o strancima ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana te nije utvrdio nikakve zapreke za dragovoljni odlazak/kao i osobito stoga što je tužitelj naveo da u tom roku može napustiti EGP odnosno regulirati svoj boravak u Republici Hrvatskoj.
9. Prema odredbama članka 184. stavka 1. -3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22 i 151/22) državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Navedenim rješenjem utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
10. Sukladno odredbi članka 183. stavka 1. i 2. navedenog Zakona d ržavljanin treće zemlje nezakonito boravi ako: nije na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak, nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita , nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 6., članka 62. stavka 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavaka 5. i 6., članka 103.b stavka 2., članka 106. stavaka 3., 4. i 8., članka 126. stavka 4., članka 130. stavka 3., članka 133. stavka 4., članka 135.a stavaka 10. i 11., članka 135.d stavaka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona, se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora ili nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73.stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12. ovoga Zakona.
11. Nesporno je utvrđeno da u vrijeme donošenja rješenja tužitelj nije imao važeću dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, s obzirom da mu je prethodna dozvola ukinuta dana 18. ožujka 2024. godine. Nakon ukidanja dozvole za boravak i rad tužitelj nije podnosio zahtjeve za novo zapošljavanje, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa], sukladno čl. 183. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 55. st. 2. t. 2. i 3. Zakona o strancima, ne smatra se strancem na kratkotrajnom boravku, odnosno sukladno čl. 183. st. 1. t. 2. i 3. istoga Zakona nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak niti pravo na zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, te nije državljanin treće zemlje iz članka 58, stavka 4., članka 62. stavka 2., članka 129. stavka 2. i članka 156. stavka 1. Zakona o strancima, te je državljanin treće zemlje kojemu je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, čime je počinio prekršaj iz članka 183. stavka 1. „Nezakoniti boravak“, boraveći u [adresa] od 18. ožujka 2024. nadalje nezakonito.
12. Budući da je prema odredbi članku 183. stavku 2. Zakona o strancima državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku, kao i da će se sukladno članku 184. stavku 1. Zakona državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi donijeti rješenje o povratku, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
13. Tuženik je, sukladno članka 184. stavka 3. Zakona, prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeo u obzir i sve osobne okolnosti, kao i vrijeme u kojem stranac može dragovoljno napustiti EGP, a koje ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana. Rok je određen u trajanju od 30 dana, jer je navedeni rok ocijenjen kao dostatan za dragovoljno napuštanje EGP-a, budući da nisu utvrđene nikakve zapreke za dragovoljni odlazak, a tužitelj je izjavio da će postupiti po određenom roku za dragovoljni odlazak.
14. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS - a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, Dugo Selo, Ul. Antuna Mihanovića 2
3. U spis
