Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Glini

Trg bana Josipa Jelačića 5

44400 Glina

Poslovni broj: P-83/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, po sucu pojedincu Zoranu Pleše, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, protiv tuženika PV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave 21. travnja 2026., u prisutnosti zz tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.146/25.-dalje ZPP), dana 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela u Glini, poslovni broj: Z- 17054/2024 od 29. siječnja 2025. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku na način da se na nekretninama označenima kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 6169 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 3399 m , k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 2554 m i k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 2769 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela Gvozd, poslovni broj: Z- 17054/2024 od 29. siječnja 2025., te određuje uknjižba brisanja prava vlasništva tuženika JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske na nekretninama označenima k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 6169 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 3399 m , k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 2554 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 2769 m , upisane u zk.ul.

1902 k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj da tuženiku PV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 10785,00 eura (desettisućasedamstoosamdesetpeteura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je "pred naslovnim sudom, Zemljišnoknjižnim odjelom u Glini, vođen je pojedinačni ispravni postupak po prijedlogu predlagatelja PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem postupku je predlagatelj ovdje tuženik zahtijevao uknjižbu prava vlasništva, između ostalih, i na nekretninama Republike Hrvatske, upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenima kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 6169 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 3399 m , k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 2554 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 2769 m .

Po provedenom pojedinačnom ispravnom postupku Zemljišnoknjižni odjel, naslovnog suda donio je 29. siječnja 2025. rješenje broj: Z-17054/2024-9, kojim je udovoljio prijedlogu predlagatelja te odredio ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da je odredio brisanje uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenima kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 6169 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 3399 m , k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 2554 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 2769 m , te odredio uknjižbu prava vlasništva za korist predlagatelja, ovdje tuženika, PV, u cijelosti.

II. Tužiteljica je temeljem prijedloga Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, IpH-DO-715/05 od 28. studenog 2006. i Uvjerenja Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove od 17. studenog 2006., pod poslovnim brojem Z-1052/06, a temeljem članka 388. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u svezi članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/1991) i članka 16. stavak 1. Zakona o šumama (52/1990, 5/1991, 61/1991, 26/1993, 76/1993), uknjižila između ostalih, i pravo vlasništva na nekretninama označenima kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 6169

m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 3399 m , k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 2554 m i k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 2769 m[2] , za korist Republike Hrvatske.

III. Prije prelaska k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 6169 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 3399 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 2554 m i k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 2769 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvo Republike Hrvatske, iste su bile upisane kao vlasništvo Zemljišne zajednice sela Mali Gradac. Člankom 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom propisano je da se imovina zemljišnih zajednica proglašuje općenarodnom imovinom (Narodne novine broj 36/1947 i 13/1947).

Člankom 362. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom. Stavkom 3. istog članka propisano je da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluju predmnjeve vlasništva iz naprijed navedenih stavaka. Obzirom da su se predmetne nekretnine vodile kao vlasništvo Zemljišne zajednice mjesta Zemljišna zajednica mjesta Staro Selo čija je imovina naprijed navedenim zakonom proglašena općenarodnom imovinom („općenarodna imovina“ zamijenjena je riječju „društveno vlasništvo“ Zakonom o poljoprivredno zemljišnom fondu … Sl. list bivše SFRJ broj 10/65) bez naznake prave upravljanja, korištenja ili raspolaganja te s obzirom da na istima temeljem drugih propisa nije stečeno pravo vlasništva trećih osoba vlasnik predmetnih nekretnina je Republika Hrvatska i to temeljem članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Same zemljišne zajednice su bile uređene Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1984. te Naredbom za njegovu provedbu od 1897. Glavna skupština je bila glavno tijelo takvih zajednica, uz glavare i zastupstva, te je ista donosila odluke o diobi zajednica, imenovala povjerenstva koja su utvrđivala privremene ovlaštenike i razmjere ovlaštenikovih prava. Nakon što se pravomoćno utvrdilo koje zemljište će dijeliti, između kojih ovlaštenika i sa kojim razmjerima ovlaštenja, donosila se diobena osnova. Tijela u vidu diobenih povjerenstava, županijskih povjerenstava i zemaljskih diobenih povjerenstava su rješavala postupke u slučaju prigovora ovlaštenikovih prava, a opća pravila o stjecanju prava vlasništva su prema trenutku važenja bila regulirana paragrafom 846. OGZ-a koji se u Hrvatskoj primjenjivao od 01. lipnja 1853., a čija primjena proizlazi iz Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja1941. za vrijeme neprijateljske okupacije. Navedeni propis je govorio u prilog tome da se o učinjenoj diobi morala sastaviti isprava, dok dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe.

Nadalje, Zakonom o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (Narodne novine 36/1947, 51/1958 i 13/1987) su zemljišne zajednice proglašene općenarodnom imovinom, te je člankom 3. tog Zakona bilo propisano da se odredbe tog Zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovu provedenog diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941., kao niti zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadnu u privatno vlasništvo temeljem odobrenog dovršenja diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941., s time da se pismeni zahtjev za dovršenje diobnog postupka mogao podnijeti najkasnije do 31. prosinca 1988. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj: Rev-1014/13 od 16. travnja 2014., Rev- 2098/12 od 13. veljače 2013. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U- III/3829/2014 od 14. siječnja 2015.)

Iz gore navedenog proizlazi da su fizičke osobe mogle steći pravo vlasništva na nekretninama koje su bile upisane kao vlasništvo zemljišnih zajednica od 1894., odnosno kao općenarodna imovina od 1947., ukoliko su kao ovlaštenici stekli privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941. na temelju diobnog postupka zemljišne zajednice, pri čemu su zahtjev za dovršenjem diobnog postupka mogli podnijeti sve do 31. prosinca 1988.

Budući da su fizičke osobe mogle steći pravo vlasništva prije 1941. godine isključivo na temelju diobnog postupka u odnosu na koji se morala sastaviti isprava te je dionik nekretnine stjecao stvarno pravo na svom dijelu tek kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih u postupku diobe, stoga proizlazi kako prednici tužitelja nisu stekli stvarno pravo vlasništva diobom na opisani način, a niti su tužitelji takav zahtjev podnijeli do 31. prosinca 1988. godine, do kojeg roka su bili ovlašteni podnijeti zahtjev za dovršenje diobnog postupka.

Dioba zemljišnih zajednica provodila se na način da se u diobi određivalo koje katastarske čestice ovlaštenici dobivaju u vlasništvo, pa ako je rješenje županijskog povjerenstva stupilo na snagu, tada bi na ovršnom ročištu komasacijski povjerenik u prisutnosti mjerničkog (tehničkog) vještaka predao u naravi svakom sudioniku diobe njegovu nekretninu, zatim nakon što je ovrha po konačnom rješenju predajom posjeda izvršena, dostavljalo se rješenje s iskazom parcela, po službenoj dužnosti na provedbu nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu suda i katastru, stoga kako u konkretnom slučaju nema dokaza da je gore opisani postupak proveden na predmetnim česticama, to tuženik na istima nije mogao steći pravo vlasništva.

Dakle, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovina općina općenarodnom imovinom, te se tuženik ne može pozivati na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a sve iz razloga što ni njegovi prednici nisu stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina, pa stoga rok potreban za dosjedanje tuženiku nije ni počeo teći.

IV. Tuženik i njegovi pravni prednici nikada nisu bili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama iz čega proizlazi da tuženik nikada nije imao pošten posjed spornih nekretnina za koje je tražio upis prava vlasništva. Da bi se nekretnina mogla steći dosjelošću, među ostalim, mora biti ispunjena i kvaliteta posjeda, odnosno posjed mora biti barem pošten.

Člankom 18. Zakona o vlasništvu propisano je kada je posjed zakonit, istinit i pošten. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu to pravo na posjed ne pripada.

U pogledu vremena potrebnog za stjecanje nekretnina dosjelošću ističe se da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u bivšem društvenom vlasništvu vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći tek 8. listopada 1991., tj. od dana kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa se vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu.

Isti stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Rev x 300/2013-2 od 10. prosinca 2013. gdje navodi da je već u mnogobrojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto pravno shvaćanje da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu – ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., jer je do tog datuma odredbom članka 29. ranijeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnom odnosima bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu.

V. Također se ističe da tuženik nije u posjedu predmetnih nekretnina niti je u posjedu predmetnih nekretnina bila CV.

Naime, k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi se u šumskogospodarskoj osnovi od 2020. te Hrvatske šume d.o.o. UŠP Sisak istom gospodare.

VI. Kako protiv rješenja naslovnog suda, Zemljišnoknjižnog odjela u Glini, broj: Z- 17054/2024 od 29. siječnja 2025., tužiteljica nije mogla uložiti žalbu, već je upućena da svoje pravo može ostvarivati pred sudom sukladno odredbi članku 194. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama, to tužiteljica temeljem članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama podnosi ovu tužbu."

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da "u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, međutim prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari tuženik prigovara vrijednosti predmeta spora, postavljenoj od strane tužiteljice, kao suviše nisko određenoj te predlaže da se ista postavi u visini od 40.000,00 eura kolika je približna vrijednost nekretnina koje su predmetom postupka (vrijednost zemljišta i drvne mase koja se nalazi na nekretninama)

3. U pogledu glavne stvari tuženik ističe kako slijedi.

4. Nije sporno da se je tuženik na temelju rješenja naslovnog suda, zemljišnoknjižni odjel Glina broj Z-17054/2024-9 od 29. siječnja 2025, donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku, uknjižio kao vlasnik nekretnina koje su predmetom ovog postupka. Isto tako nije sporno da su predmetne nekretnine, prije provedbe pojedinačnog ispravnog postupka, u zemljišnim knjigama bile upisane kao vlasništvo tužiteljice Republike Hrvatske, a prije toga kao vlasništvo Zemljišne zajednice sela Mali Gradac.

5. Međutim, osporavaju se tužbeni navodi da tuženik nije mogao steći dosjelošću pravo vlasništva na predmetnim nekretninama obzirom da su iste nekoć bila uknjiženi kao vlasništvo zemljišne zajednice, zatim da tuženik (kao niti njegovi preci) nikada nisu imali pošten posjed nekretnina, da se u rok za stjecanje prava vlasništva tuženice na temelju dosjelosti ne može uračunati posjed u vremenu od 06. travnja 1941 do 08. listopada 1991., kao i navodi da tuženik niti njegova prednica CV nije u posjedu predmetnih nekretnina odnosno da bi se iti jedna od predmetnih nekretnina nalazila u posjedu Hrvatskih šuma d.o.o.

6. Tuženik prije svega ističe kako je u konkretnom slučaju irelevantno što su predmetne nekretnine nekada bile upisane kao vlasništvo zemljišne zajednice. Naime, tuženik uopće ne spori da dioba zemljišne zajednice nikada nije provedena, međutim u konkretnom slučaju tuženik svoje pravo vlasništva ne polažu na temelju propisa koji su uređivali diobu zemljišne zajednice, već na temelju pravnih pravila koje su uređivale stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti

7. S tim u vezi se ističe kako su zemljišne zajednice prestale postojati 15. travnja 1947. stupanjem na snagu Zakona o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica i krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“ broj 36/47, 51/58 i 13/87), a kada je njihova imovina po sili zakona postala društveno vlasništvo odnosno općenarodna imovina, slijedom čega prednici tuženika najkasnije od 15. travnja 1947. dosijedanje više nisu izvršavali na imovini zemljišnih zajednica već na društvenom vlasništvu, odnosno općenarodnoj imovini (tako i u presudama ŽS u Slavonskom Brodu broj Gž 248/2024 od 3.2.2025., ŽS u Zagrebu broj Gž-714/2022 od 6.2.2024., ŽS u V. Gorici broj Gž Zk-323/2022 od 12.7.2023., ŽS u Varaždinu broj Gž Zk-27/2023 od 26.4.2023, ŽS u Varaždinu broj Gž Zk-139/2021 od 4.5.2022., ŽS u V. Gorici broj Gž Zk-113/21 od 19.5.2021., ŽS u V. Gorici broj Gž Zk-671/2021 od 6.4.2021. i ŽS u Splitu broj Gž Zk-33/2021 od 7.10.2021.)

8. Nadalje izvornom odredbom čl. 388. st. 4. izvorne verzije ZV/96, koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta odredba ostala je na snazi sve do 14. prosinca 1999. kada ju je Ustavni sud ukinuo s učinkom ex nunc, što znači da osobe koje su na dan 01. siječnja 1997. (ili bilo koji kasniji dan do 14. prosinca 1999.) imale ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama Republike Hrvatske koje su nekada bile u režimu društvenog vlasništva, su to pravo vlasništva stekla po sili zakona na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV/96 Naprijed

navedeno pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim novijim odlukama broj Rev-291/14 od 17.04.2018., Rev-2430/19 od 09.07.2019., Rev- 2771/13 od 13.08.2019., Rev-1721/17 od 04.02.2017., Rev-1669/17 od 11.02.2020., Rev-3014/19 od 12.05.2020., Rev-615/19 od 12.05.2020., Revd-629/20 od 24.06.2020., Rev-3088/16 od 14.07.2020., Rev-262315 od 01.09.2020. i Revd- 1716/20 od 16.09.2020.

9. Uzimajući u obzir naprijed navedeno ističe se kako je Sud u pojedinačnom ispravnom postupku imao opravdane i zakonite razloge da tuženike uknjiži kao vlasnicima/suvlasnicima nekretnina koje su predmetom postupka. Naime, predmetne nekretnine bila su upisane u katastru zemljišta kao posjed CV, rođ. P (singularna prednica tuženika) od 1988 godine od kada katastar raspolaže podacima, međutim nalazile su se u posjedu prednika CV još od prije Prvog svjetskog rata. U tom posjedu CV, njezine pretke kao niti tuženika nitko nikada nije smetao niti im je sporio pravo na posjed i vlasništvo. Budući da su CV i njezini preci bili upisani u katastru kao posjednici te su redovno plaćali katastarski prihod to nisu imali nikakvog razloga posumnjati da im ista nekretnina ne pripada ili da bi bilo tko drugi polagao vlasnička prava na predmetnoj nekretnini.

10. U pogledu poštenja posjeda tuženici ističu kako je odredbom čl. 18 st. 5. ZV-a propisano kako se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. U konkretnom slučaju tužiteljica nije priložila niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da tuženik nije poštena posjednik predmetnih nekretnina, dok iz materijalne dokumentacije nedvojbeno proizlazi kako su prednici tuženika bili upisani u katastru zemljišta kao posjednici spornih nekretnina od revizije katastarskog opereta.

11. Iako tuženik smatra kako je u pojedinačnom ispravnom postupku nedvojbeno utvrđeno vrijeme trajanja i kvaliteta posjeda tuženika, opreza radi u ovome postupku se na te okolnosti, pored uvid u dokumentaciju iz pojedinačnog ispravnog postupka, predlaže saslušati tuženika kao stranke te kao svjedoke CV i druge osobe čije će podatke tuženici dostaviti najkasnije na pripremnom ročištu.

12. Slijedom svega navedenoga predlaže se odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ovosudni spis Z-1052/06, Z- 17054/2024, Uvjerenje Ureda državne uprave sisačko-moslavačke županije od 17. studenog 2006., u Očitovanje Hrvatskih šuma od 7. listopada 2024., u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pročitao zapisnik sa ročišta na licu mjesta u Malom Gradcu od 29. listopada 2025. te iskaze svjedoka ŽV, ČV, BV i ŠV, pročitao nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Zlatka Gloca od 1. prosinca 2025., pročitao zapisnik sa ročišta od 11. ožujka 2026. te iskaz tuženika PV u svrhu dokazivanja.

4. Uvidom u ovosudni spis Z-1052/06 utvrđeno je da je ovosudnim rješenjem od 6. prosinca 2006. pod brojem Z-1052/06-3 dopušten besteretni otpis nekretnina koje su predmet ovog postupka, dok je iz ovosudnog spisa Z-17054/2024 vidljivo da je ovosudnim rješenjem od 29. siječnja 2025. pod poslovnim brojem Z-17054/2024-9 određeno brisanje uknjižbe prava vlasništva upisanim u vlasništvu Republike Hrvatske i određena uknjižba prava vlasništva za korist PV na nekretninama koje su predmet ovog postupka.

5. Uvidom u Uvjerenje Ureda državne uprave u sisačko-moslavačkoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove od 17. studenog 2006. proizlazi da je navedeno koje se zemljište i na kojim česticama nalazilo unutar granica građevinskog područja, a koje izvan granica građevinskog područja, odnosno koje se nalazilo djelomično unutar, a djelomično izvan granica građevinskog područja.

6. Hrvatske šume d.o.o. dostavile su 7. listopada 2024. očitovanje da je nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju Zakona o šumama, uključena u šumskogospodarsku osnovu 2020. godine, te HŠ d.o.o. UŠP Sisak istom gospodare.

7. Uvidom u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je PV utvrđen kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] Šuma od 6169 m[2] , kčbr. [katastarska čestica] Šuma od 3399 m , kčbr. [katastarska čestica] Pašnjak od 2554 m i kčbr. [katastarska čestica] Oranica od 2769 m .

8. Svjedok ŽV iskazao je da se Odsjek 70/I vodi u njihovoj osnovi gospodarenja, dok se čestica 1571/3 nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske i uvrštena je u šumskogospodarsku osnovu. O drugim česticama nema saznanja. Nisu obišli cijelu granicu Odsjeka, ali na dijelu na kojem su bili nije vidjela oznake šumarije. Nije nadležna za ovaj dio šume, a radi se o gospodarskoj jedinici Popov Gaj, koja vrijedi od 2020. do 2029. Osnova vrijedi 10 godina i nakon toga radi se nova izmjera. Nije joj poznato da li je ovo zemljište prije 2020. bilo uvršteno u šumskogospodarsku osnovu.

9. Svjedok ČV iskazao je suglasno kao i ŽV, navodeći da je prije ove osnove donesena uredba da se sve čestice na kojima je Republika Hrvatska vlasnik pripajaju njihovoj osnovi gospodarenja. Hrvatske šume Odjel taksacija obiđu lice mjesta i sa sprejom označe površinu odsjeka i granice. Taksacija Hrvatskih šuma u Sisku u roku od 10 godina obavještava posjednike o uvođenju osnove. Oko čestica koje su predmet ovog spora nalaze se privatne čestice osim čestice 1565/5.

10. Svjedok BV iskazao je da mu je poznato kako su pokojni FV i njegova supruga CV sjekli šumu koja je bila njihova, pravili krovove kuće i štale, a to je bilo prije 50 do 60 godina. Navedenu šumu kupio je PV prije nekoliko godina. Svjedoku nije poznato čija je ovo bila zemlja prije CV, kao i da li je pripadala zemljišnoj zajednici Mali Gradac.

11. Svjedok ŠV iskazao je da mu je poznato kako je predmetna šuma pripadala CV, a od PV je čuo da je on kupio navedenu šumu prije nekoliko godina. Nije mu poznato koje su čestice bile u Dušankinom vlasništvu.

12. Geodetski vještak Zlatko Gloc naveo je u svome nalazu da je izvršio identifikaciju katastarskih čestica [katastarska čestica] kao Mali Gradac, a tuženik je na terenu pokazao gdje se te čestice nalaze opisavši njihov oblik. Pokazana površina na dvije lokacije od strane tuženika, koje su pod šumom po položaju i obliku odgovaraju katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nakon pokazivanja katastarskih čestica punomoćnik tužitelja naveo je još dvije čestice, koje su trebale biti predmet identifikacije i to čest. kat. broj 1571/15 i 1571/16 k. o. [katastarska općina]. Tuženik je na terenu pokazao tu drugu površinu pod šumom, koja odgovara po položaju i obliku česticama 1571/15 i 1571/16 k. o. [katastarska općina].

13. Saslušan kao stranka tuženik je iskazao da je unazad tri do četiri godine CV odlučila njemu prodati nekretnine koje su se nalazile u njezinom vlasništvu, a 5 nekretnina nalazilo se u njezinom vlasništvu dok su se 4 nekretnine nalazile u njezinom posjedu. Pregledao je šumu te je kupio sve parcele koje su bile njezino vlasništvo odnosno posjed 2022. godine za iznos od 3600,00 eura i platio je porez. Problem su predstavljale nekretnine u posjedu CV, a u vlasništvu Republike Hrvatske i za te nekretnine pokrenut je zemljišnoknjižni ispravni postupak. Predmetne nekretnine uživala je CV i njezin otac J, a kada se je CV udala te nekretnine dobila je u miraz. Prilikom pregleda predmetnih nekretnina nije primijetio bilo kakvu oznaku Hrvatskih šuma na stablima. Prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora, vlasničke listove za nekretnine koje su se nalazile u posjedu CV pribavio je preko svoga odvjetnika, a prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora nije znao da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnina koje su se nalazile u posjedu CV.

14. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.-dalje ZPP) koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je došao do zaključka da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Ovo proizlazi nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti.

16. Temeljem odredbi članka 119. do 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.), stjecanje prava vlasništva moguće je na temelju pravnog posla, zakona, nasljeđivanja i odluke suda ili druge državne vlasti. Tužitelj tužbom traži da se utvrdi kao vlasnik predmetnih nekretnina, ali isti ni na koji način nije dokazao svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama. Sukladno sudskoj praksi Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Rev-1355/2021 od 17. prosinca 2024. zauzeo je stav da je moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama, koje su bile u vlasništvu zemljišnih zajednica, a da je pritom posjednik bio barem pošten. Međutim, u ovom postupku nije bitno što su predmetne nekretnine nekada bile upisane kao vlasništvo zemljišne zajednice, već tuženik svoje pravo vlasništva polaže na temelju pravnih pravila koja su uređivala stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti. Prema sudskoj praksi osoba koja je u poštenom i neprekidnom posjedu nekretnina više od 40 godina stječe pravo vlasništva na nekretninama iako su iste prije bile u vlasništvu zemljišne zajednice koja je prestala postojati stupanjem na snagu Zakona o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica općenarodnom imovinom 15. travnja 1947. te je imovina zemljišnih zajednica postala općenarodna imovina i društveno vlasništvo. U dosjedanje se računa i razdoblje na dan 8. listopada 1991., za nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu kao i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Osobe koje su na dan 1. siječnja 1997. ili bilo koji kasniji dan do 14. prosinca 1999. imale ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tu su pravo stekle po slili zakona na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV/96. Predmetne nekretnine bile su upisane kao posjed CV rođ. P, kao i njezinih prednika te ih u posjedovanju nitko nije smetao niti im osporio pravo na posjed i vlasništvo. Iz priložene dokumentacije proizlazi da su prednici tuženika bili upisani u katastru kao posjednici. Predmetne nekretnine tuženik je kupio od CV, što su potvrdili saslušani svjedoci. Pored toga, u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nekretnine koje su predmet ovog spora uknjižene su na ime PV, ovdje tuženika. Prema tome, tužitelj ni na koji način nije dokazao da tuženik nije bio pošteni posjednik predmetnih nekretnina, radi čega se tužbeni zahtjev ukazuje u cijelosti neosnovanim te ga je ovaj sud odbio.

17. Odluka o troškovima parničnog postupku temelji se na odredbi stavka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.-dalje ZPP). Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da tužitelj nije uspio u sporu isti je dužan nadoknaditi troškove postupka, a koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1000,00 eura koliko iznose i sastavi podnesaka od 19. svibnja 2025., 26. svibnja 2025. i 27. siječnja 2026., pristupi na ročišta 20. svibnja 2025., 30. rujna 2025., 29. listopada 2025., 11. ožujka 2026., što zajedno sa pristupom na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, troškovima PDV-a i predujma za vještačenje u iznosu od 660,00 eura, daje ukupan iznos od 10785,00 eura.

18. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Glini 7. svibnja 2026.

Sudac

Zoran Pleše

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku na broj P-DO-5/2025

2. Tuženiku po punomoćniku na Vaš broj 130/22