Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-186/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice ON, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, Ulica Ivana Gundulića 36 b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB:36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon usmene i javne rasprave, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA:UP/I-224-02/24-01/3031, URBROJ:511-01-203-24-4 od 07. rujna 2024.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA:UP/I-224- 02/24-01/3031, URBROJ:511-01-203-24-4 od 07. rujna 2024. odbijen je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo tužiteljice.
2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda postupka. Ističe da iz uvjerenja PP Vukovar od 12. rujna 2023. proizlazi da je tužiteljici bio odobren stalni boravak u periodu od 08. listopada 1991.-30. lipnja.2005. te da je imala prebivalište na području [adresa] na dan 08. listopada1991., pa da je stoga neosnovan navod tuženika prema kojem tužiteljica ne bi imala odobren stalni boravak na području RH. Nadalje, ističe da se prema propisima koji su važili u vrijeme rođenja tužiteljice, može zaključiti da je tužiteljica stekla hrvatsko državljanstvo rođenjem na području Socijalističke Republike Hrvatske. Navodi da je nesporno da je tužiteljica upisana u evidenciju državljanstva u Matičnom uredu u Vukovaru te da je upravo to osnova za stjecanje hrvatskog državljanstva. Također, navodi da je vidljivo da tužiteljica sve do 2007. nije imala državljanstvo Republike Srbije, a što sve ukazuje da se imala smatrat i državljankom Republike Hrvatske.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da tužiteljica ne ispunjava niti zakonske pretpostavke za naknadni upis u knjigu hrvatskih državljana temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, obzirom da je uvidom u potvrdu Matičnog ureda Vukovar utvrđeno da je ista upisana u evidenciju o državljanstvu u Matičnom uredu Vukovar dana 25. studenog 1987. kao državljanka Srbije.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
7. Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnijela 25. ožujka 2024.
8. Uvidom u osporavano rješenje od 7. rujna 2024. sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen, s obrazloženjem da je uvidom u službene evidencije tuženika utvrđeno da je tužiteljica državljanka Republike Srbije, da u Republici Hrvatskoj ima odobren privremeni boravak od 18. siječnja 2024. do 17. siječnja 2025. godine te da nema odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, zbog čega ista ne udovoljava pretpostavkama iz članka 9. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
9. Odredbom članka 9. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) propisano je da osoba koja je rođena na području Republike Hrvatske i živi u [adresa] te ima odobren stalni boravak, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 3. i 4. ovoga Zakona.
10. Prema odredbama članka 4. stavka 4. točke 1. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 32/77) koji je bio na snazi u vrijeme tužiteljičina rođenja hrvatsko državljanstvo stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo u trenutku djetetovog rođenja. Ukoliko je samo jedan roditelj hrvatski državljanin, a drugi državljanin neke druge republike bivše SFRJ, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo temeljem sporazuma roditelja (točka 2.). U slučaju da nema sporazuma roditelja, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su roditelji imali prebivalište na području [adresa], a ako roditelji nisu imali zajedničko prebivalište u [adresa], dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo pod uvjetom da je upisano u maticu rođenih u [adresa] (točka 3.). Kako tužiteljičini roditelji nisu bili hrvatski državljani, te kako je tužiteljica upisana u knjigu državljana kao državljanka Srbije nisu ispunjene pretpostavke iz ovog članka Zakona, te tužiteljica nije mogla steći podrijetlom hrvatsko državljanstvo.
11. Nadalje iz podataka u spisu proizlazi da tužiteljica u Republici Hrvatskoj ima odobren privremeni boravak od 18. siječnja 2024. do 17. siječnja 2025. godine te da nema odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj. Stoga pravilno zaključuje tuženik da tužiteljica ne udovoljava ne udovoljava pretpostavkama iz članka 9. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući da nema odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, jer su u upravnom postupku ocijenjeni svi raspoloživi dokazi, te je pravilno utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke propisane člankom 9. i člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
13. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužiteljici putem e komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
