REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2381/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi utvrđivanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/24-03/55, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 27. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-05/24-03/55, URBROJ: 522- 4/1-1-2-24-2 od 27. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Odsjeka za socijalnu skrb i hrvatske branitelje, [adresa], KLASA: UP/I-563- 02/21-04/18, URBROJ: 2176/07-02/11-24-24 od 12. veljače 2024.
2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i priznavanje prava na osobnu invalidninu zbog ozljede kralježnice uslijed ratnih događanja i psihičke bolesti koja je neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu.
3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika jer iz medicinske dokumentacija iz 1996., a koju je priložila uz zahtjev, proizlazi da se tada prvi puta javila u ambulantu psihijatra. Navodi da je od 2002. godine pod redovitom kontrolom specijalista psihijatra o kojoj okolnosti je priložila dokaze. Smatra da neovisno o činjenici da za vrijeme življenja na okupiranom području nije bila zatočena u nekom logoru, bila je izložena stresnim i ugrožavajućim situacijama te stoga ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa i priznavanje traženog prava. Opisuje stresne situacije koje je proživjela te smatra da je oštećenje organizma nastalo kao posljedica boravka i života na okupiranom području. Predlaže poništiti rješenje tuženika, utvrditi joj traženi status i priznati joj traženo pravo.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ponavljajući utvrđenja iz prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka ističe da je isti u cijelosti zakonito proveden te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da iz dokaza proizlazi da bolest psihe tužiteljice nije nastala pod okolnostima propisanih u članku 9. stavku 2. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata jer ista nije neposredna posljedica zatočenja tužiteljice u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata. Ističe da tužiteljica navedenu činjenicu nije osporila u izjavama danim u prvostupanjskom upravnom postupku od 18. travnja 2023. i 28. studenog 2023., kao ni u žalbi. Dalje navodi da tužiteljica nije priložila propisane dokaze o eventualno zadobivenoj ozljedi kralježnice uslijed ratnih događanja te je u izjavi od 28. studenog 2023. jasno navela da ne posjeduje medicinsku dokumentaciju za navedenu ozljedu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužiteljici je odgovor na tužbu uručen 3. rujna 2024. te se na isti nije očitovala.
6. Strankama je dostavom tužbe na odgovor i dostavom odgovora na tužbu na očitovanje dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS). Spor je riješen bez održavanja rasprave u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom 4. ZUS-a jer je tužiteljica osporavala samo primjenu prava, činjenice su nesporne te stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu proveden je u izvršenju rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-05/23-03/169, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 31. kolovoza 2023. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-563-02/21-04/18, URBROJ: 2176-07-02/11-23-15 od 5. lipnja 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno dopuniti dokazni postupak na način da se sasluša tužiteljica na okolnost njezinog zatočenja i oštećenja organizma za koje traži priznavanje prava i da se pribave dokazi iz članaka 7. i 8. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata.
10. U ponovnom postupku pribavljeni su podaci od Ministarstva hrvatskih branitelja, Uprave za zatočene i nestale, saslušana je tužiteljica te je pribavljena kopija osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice.
10.1. Iz službenih podataka evidencije o osobama koje su bile zatočene u neprijateljskim logorima tijekom Domovinskog rata, a koje na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva hrvatskih branitelja („Narodne novine“, 97/20., 68/21.) vodi Uprava za zatočene i nestale, proizlazi da se tužiteljica ne vodi u evidenciji nestalih osoba.
10.2. Tužiteljica je dala izjavu na zapisnik od 28. studenog 2023. te je vezano za okolnosti njezinog stradavanja navela da je za vrijeme Domovinskog rata živjela na okupiranom području u [adresa]. Istaknula je da nije bila zatočen u zatvoru ili nekom određenom logoru, ali smatra da je život na okupiranom području bio težak i neizvjestan kao i u logoru. Opisuje stresne situacije koje je proživjela te navodi da je zbog istih njezino psihičko zdravlje teško narušeno. Navodi da se u rujnu 1996. prvi puta javila liječniku radi psihičkih tegoba, a isto proizlazi iz zdravstvenog kartona tužiteljice. U odnosu na ozljedu kralježnice, istaknula je da je istu zadobila uslijed pada za vrijeme vojno redarstvene operacije Oluja tražeći zaklon od granatiranja. Za navedenu ozljedu ne posjeduje medicinsku dokumentaciju iz tog vremena, no dostavila je dokumentaciju o kasnijem liječenju posljedica iste ozljede.
11. Stav je upravnih tijela da tužiteljica ne ispunjavanja zakonske uvjete za prihvaćanje zahtjeva jer tužiteljičina bolest i ozljeda nisu nastale pod okolnostima propisanim člankom 9. stavcima 1 i 2. Zakona o civilnim stradalnicima rata („Narodne novine", 84/21.; dalje: Zakon).
12. Tužiteljica u tužbi osporava zaključak upravnih tijela samo u odnosu na psihičku bolest.
13. Prema članku 9. stavku 1. Zakona, civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko-eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.
14. Nadalje, člankom 9. stavkom 2. Zakona određeno je da je civilni invalid iz Domovinskog rata i osoba kojoj je organizam oštećen najmanje 60% zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.
15. Prema naprijed citiranim odredbama Zakona, jedna od osnovnih pretpostavki za utvrđivanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata zbog oštećenja organizma uslijed bolesti jest da je bolest neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.
16. Osim što iz podataka službenih evidencija proizlazi da se tužiteljica ne vodi u evidenciji nestalih osoba, isto je izričito potvrdila i sama tužiteljica u upravnom postupku i u ovom upravnom sporu.
17. S obzirom na navedeno, psihička bolest tužiteljice nije posljedica zatočenja ili lišenja slobode koje je provela u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, odnosno događaja koji se mogu podvesti pod okolnosti iz članka 9. stavka 2. Zakona te je stoga pravilan zaključak upravnih tijela da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata.
18. Ne dovodeći u pitanje teške životne uvjete i situacije kojima je tužiteljica bila izložena, ne može se prihvatiti stajalište da se boravak i život na okupiranom području ima izjednačiti s zatočenjem u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu. Citirane odredbe Zakona na nedvosmislen način određuju pojam civilnog invalida iz Domovinskog rata i uvjete za utvrđivanje statusa civilnog invalida Domovinskog rata te se iste ne mogu tumačiti na način kako to traži tužiteljica.
19. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Sutkinja
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužiteljici RH, [adresa]
2. Tuženiku, Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, [adresa] Zagreb
3. u spis
