REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-871/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinika za dječje bolesti Zagreb iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756 da tužiteljici MŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 2.425,46 eura sa zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 45,00 eura od 15.02.2022. do isplate,

- na iznos od 68,18 eura od 15.03.2022. do isplate,

- na iznos od 86,28 eura od 15.04.2022. do isplate,

- na iznos od 82,51 eura od 15.05.2022. do isplate,

- na iznos od 89,74 eura od 15.06.2022. do isplate,

- na iznos od 89,74 eura od 15.07.2022. do isplate,

- na iznos od 88,59 eura od 15.08.2022. do isplate,

- na iznos od 89,67 eura od 15.09.2022. do isplate,

- na iznos od 89,74 eura od 15.10.2022. do isplate,

- na iznos od 95,12 eura od 15.11.2022. do isplate,

- na iznos od 95,12 eura od 15.12.2022. do isplate,

- na iznos od 95,12 eura od 15.01.2023. do isplate,

- na iznos od 95,12 eura od 15.02.2023. do isplate,

- na iznos od 95,12 eura od 15.03.2023. do isplate,

- na iznos od 95,53 eura od 15.04.2023. do isplate,

- na iznos od 97,00 eura od 15.05.2023. do isplate,

- na iznos od 99,80 eura od 15.06.2023. do isplate,

- na iznos od 100,46 eura od 15.07.2023. do isplate,

- na iznos od 99,67 eura od 15.08.2023. do isplate,

- na iznos od 100,41 eura od 15.09.2023. do isplate,

- na iznos od 100,46 eura od 15.10.2023. do isplate,

- na iznos od 105,48 eura od 15.11.2023. do isplate,

- na iznos od 105,48 eura od 15.12.2023. do isplate,

- na iznos od 105,24 eura od 15.01.2024. do isplate,

- na iznos od 105,43 eura od 15.02.2024. do isplate,

- na iznos od 105,45 eura od 15.03.2024. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.205,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno: TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU- a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKU-a (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći. Tužiteljica se obratila u Pravnu službu radi dokumentacije, ali je dobila mail iz kojeg je razvidno da tuženik dostavlja zatraženu dokumentaciju po nalogu suda ili drugog nadležnog tijela. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate u redovnom i prekovremenom radu. Odredbom čl. 24. Dodatkom II. KU 92/19, propisano je „U članku 58, brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, odnosno nije primijenio Dodatak I KU i Dodatak II KU, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 34. st.1. KU 29/18, 35/19, 78/19, propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl. 36.). U čl.13. Dodatka II. KU 92/19, propisano je „Članka 34. mijenja se i glasi: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“ Odredbom članka 58. TKU 128/17, 47/18, propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pr ipada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.) Sukladno čl .9. st.3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s narečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 18.3.2026. zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 2.425,46 eura i parnični trošak, sve s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se tužbeni zahtjev odnosi na primjenu dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate u redovnom i prekovremenom radu. Nesporno je da je tužiteljica po struci prvostupnica sestrinstva, koja obavlja poslove voditeljice Odsjeka za podršku pacijentima. S obzirom da tužiteljica nije sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja, nije obračunat navedeni dodatak. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/2013, 96/2015, 29/2019, dalje u tekstu :“Ugovor“) propisivao je u članku 59. najprije „ iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“, odnosno izmjenama je navedeni dodatak povećan na 8% od osnovne plaće. Iz navedene odredbe Kolektivnog ugovora je vidljivo da je potrebno ispunjenje uvjeta- da radnici moraju sudjelovati u postupku dijagnostike i liječenja, a s obzirom da je nesporno da tužitelj ne sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja, tužiteljici nije obračunat navedeni dodatak. Naime, iz ovakve odredbe Kolektivnog ugovora je jedino zakonito tumačenje bilo da se predmetni dodatak prizna onim radnicima koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je donijelo svoje zaključke koje se odnose na pojedinačne slučajeve, ovisno u upitu zdravstvenih ustanova, međutim postavlja se pitanje, od kad se navedeni Zaključi mogu primijeniti, kao i mogu li navedeni Zaključci derogirati jasnu odredbu kolektivnog ugovora, odnosno može li se iz pojedinačnog upita pojedine ustanove koja se odnosi na konkretnu medicinsku sestru u pojedinoj zdravstvenoj ustanovi primijeniti na sve medicinske sestre, ne uzimajući u obzir poslove koje medicinska sestra prema internim aktima ustanova zaista obavlja. Navedena odredba Ugovora nije nejasna odnosno odredba izričito propisuje da navedeni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pripada onim radnicima koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, a nesporno je da tužitelj ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja. Nadalje, tuženik ističe da se punomoćnik tužitelja nije tuženiku obratio sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, nego je putem e-mail korespondencije zatražio platne liste, bez da je priložio punomoć, pravnu osnovu i bez da je tuženik imao saznanja da bi tužitelj pokrenuo parnični postupak. Nadalje, tuženi ističe prigovor zastare za potraživanje iz lipnja 2019. godine s obzirom da je protekao rok od 5 godina. Ako Sud zauzme stajalište da se u konkretnom slučaju može primijeniti Zaključak Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te da tužitelju pripada navedeni dodatak, tuženik ističe da je potrebno odrediti od kojeg datuma se takav zaključak primjenjuje, te će tuženik dostaviti obračun navedenog dodatka za utvrđeni period. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u zamolbu tužiteljice, Zaključke Povjerenstva, platne liste, obračun potraživanja tuženika, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 28.4.2026. punomoćnici stranaka su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da odustaju je od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno, kako su to izjavili punomoćnici stranaka na ročištu 28.4.2026., da je tužiteljica medicinska sestra te je zaposlena na radnom mjestu voditeljica Odsjeka za podršku pacijentima.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18) se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18, te je zatim sklopljen Dodatak I., II. i III. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 16/19, 35/19, 78/19 i 92/19 i 56/20), dalje u tekstu: Dodatak II./19) te je Dodatak II. stupio na snagu i primjenjuje se od 1. rujna 2019, a Dodatak III. od 1. travnja 2020.

9. Prema čl. 45. st. 2. KU/18 osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Prema čl. 58. KU/18 propisano je da iznimno od članka 57. ovoga KU, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, te je Dodatkom II. od 1. rujna 2019. taj dodatak od 4% zamjenjuje se brojkom: 8%.

11. Tuženik navodi da tužiteljica obavlja administrativne poslove, te nije sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja pa joj nije obračunat navedeni dodatak pa osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nije osporavala navode tuženika da je ona kao medicinska sestra obavljala administrativne poslove, te nije sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja, a niti je tužiteljica tvrdila niti dokazala suprotno. Stoga je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica radila kao medicinska sestra na radnom mjestu voditeljice Odsjeka za podršku pacijentima, te je tužiteljica obavljala administrativne poslove, te nije sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja.

12. Međutim, prema Zaključku Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU broj 49. od 6. veljače 2020. proizlazi da medicinska sestra neovisno o radnom mjestu ima pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi sukladno čl. 58.

13. Nadalje, prema čl. 15. KU/18 Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora daje obvezujuća tumačenja odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prema čl. 16. KU/18 tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

14. Slijedom navedenog:

- kako je Zaključkom broj 49. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 6. veljače dano tumačenje prema kojem medicinska sestra neovisno o radnom mjestu ima pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi sukladno čl. 58., to onda i tužiteljica kao medicinska sestra, neovisno o njenom radnom mjestu, ima pravo na dodatak iz čl. 58. KU,

- kako je navedeno tumačenje obvezujuće za sve ustanove na koje se odnosi, a ne samo za podnositelja upita, a isto se odnosi na tuženika budući isti ima zaposlene medicinske sestre, te se KU odnosi na tuženika kao zdravstvenu ustanovu, to se onda isto treba primijeniti na tuženika,

- kako navedeno tumačenje ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga KU, to se isto primjenjuje od 1. ožujka 2018. tj. za cijelo utuženo razdoblja.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tužiteljica ima pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi 4%, odnosno od 1. rujna 2019. 8%.

15. Nadalje prema čl. 81. Zakona o radu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 34. st. 1. KU radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Dakle, obzirom da tuženik nije isplaćivao tužiteljici utuženi dodatak, tuženik nije tužiteljici niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

16. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. Vještak je naveo da u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, proizlazi da ako je tuženik tužiteljici trebao obračunati dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, tada taj dodatak, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor koja proizlazi iz uračunavanja tog dodatka, u razdoblju od 17.01.2022. do 01.03.2024. godine, iznosi ukupno 2.425,46 EUR bruto. Mjesečni iznosi u kn i EUR vidljivi su iz izračuna u nalazu.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti sačinjeni stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

18. Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila u skladu s izračunom iz nalaza i mišljenja vještaka pa je valjalo naložiti tuženiku isplatu neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od bruto 2.425,46 eura odnosno pojedinačne mjesečne iznose, kao pod točkom I. izreke presude.

19. Najstarije potraživanja tužiteljice odnosi se na siječanj 2022. koje je dospjelo 15. veljače 2022. Sukladno odredbi čl. 139. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 27. lipnja 2024., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

20. Tužiteljici su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 15-og u narednom mjesecu, sukladno čl. 92. st. 3. ZR, te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 15.4.2025. i 25.3.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, te podnesak od 6.8.2025. i 18.3.2026. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 700,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 875,50 eura. Tome valja dodati i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 330,00 eura, koji je bio neophodan za vođenje parnice pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.205,00 eura.

22. Valja reći da tužiteljici nije priznat trošak podneska od 2.12.2025. i podnesak-troškovnik, budući isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a, jer je tužiteljica mogla dostaviti uplatnicu bez podneska, a trošak je mogla zatražiti na ročištu. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući da isti niti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik tužitelja na isto pristupiti ili ne.

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. spis