REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5118/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnicu u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika njezina punomoćnika – odvjetničkog vježbenika RS i zamjenice punomoćnice tuženika Silvije Crnogaća Ćorušić, odvjetnice u Zagrebu, dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužiteljici KS iznos od 295,97 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. lipnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužiteljici KS iznos od 418,61 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici KS troškove postupka u iznosu od 276,54 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 3205355016/05, kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Navodi kako je u članku 23. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, što je na koncu, obzirom je kredit prijevremeno otplaćen, rezultiralo time da je tuženik prilikom zatvaranja kredita temeljem navedene odredbe naplatio tužiteljici naknadu za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada). Navodi kako su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu temeljem kojih je tuženik naplatio tužiteljici izlaznu naknadu za prijevremenu otplatu kredita ništetne, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe. Navodi kako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-2031/2024 od 20.05.2025. utvrđena ništetnost navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu te da je u tome postupku tužiteljica utužila iznos naknade koju joj je tuženik naplatio prilikom konačne prijevremene otplate predmetnog ugovora o kreditu, dok u ovom postupku potražuje iznos naknade koju joj je tuženik naplatio prilikom prijevremene djelomične otplate kredita, budući da su obje naknade, i naknada za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita i naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita, naplaćene temeljem iste ništetne odredbe čl. 23. Ugovora o kreditu broj. 3205355016/05 zaključenog između ovdje tužitelja i tuženika 7. listopada 2005. Slijedom toga, tužiteljica u ovom postupku postavlja kondikcijski zahtjev za isplatom s osnove ništetnosti predmetne odredbe, a čija je ništetnost već prethodno utvrđena u navedenom postupku i to na način da potražuje povrat uplaćenog iznosa od 295,97 eura sa zateznom kamatom od plaćanja te naknade do isplate, s time da zateznu kamatu koja je tekla na taj iznos od 30. srpnja 2009. do 31. svibnja 2025. obračunava u apsolutnom iznosu od 418,61 eura, a daljnju potražuje s tijekom od 1. lipnja 2025. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Navodi kako ne postoji neravnoteža u odnosu između stranaka, kako je naknada za uvećanu otplatu valjano ugovorena, kako je ta ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, kako nije prouzročila nikakvu neravnotežu između stranaka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka.

3. Na pripremnom ročištu održanom 19. siječnja 2026. stranke su suglasno nespornom učinile visinu plaćene naknade za uvećanu otplatu kredita u iznosu 295,97 Eura, kao i datum njezina plaćanja 30. srpnja 2009. te obračun kamata do 1. lipnja 2025. u visini 418,61 eura.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 10.10.2005. (list 10-14 spisa), potvrdu o plaćenim naknadama (list 9 spisa) i saslušanjem tužiteljice (list 80-81 spisa).

5. Time su izvedeni svi dokazi predloženi u ovome postupku.

6. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz presude ovoga suda poslovni broj P-2031/2024-8 od 20. svibnja 2025., koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 28. srpnja 2025., proizlazi kako je utvrđena ništetnom odredba čl. 23. Ugovora o kreditu broj: 3205355016/05 zaključenog između tužiteljice i tuženika 07.10.2005.g., u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora i naloženo je tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužiteljici KS iznos od 191,80 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 06. travnja 2011. do isplate, a navedena obveza isplate odnosi se na povrat plaćene naknade za konačnu otplatu kredita.

8. U ovome postupku tužiteljica, s obzirom na tako utvrđenu ništetnost, potražuje povrat i naknade plaćene za uvećanu otplatu 30. srpnja 2009. u visini 295,97 EUR, sa zateznom kamatom koja je za razdoblje od 30. srpnja 2009. do 31. svibnja 2025. iskazana u apsolutnom iznosu od 418,61 eura, a na iznos od 295,97 eura teče i nadalje od 1. lipnja 2025. do isplate.

8. U svome iskazu tužiteljica je navela kako je predmetni ugovor o kreditu sklopila jer su joj bila potrebna sredstva za kupnju stana. Taj stan je korišten isključivo za stanovanje i nikada nije korišten za neke druge svrhe. Kada je sklapala taj ugovor nije joj bilo jasno na koji način i u kojem iznosu će morati platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita i nitko joj to nije tada objasnio. Svaki mjesec je odvajala jedan iznos i kada je sakupila veći iznos, uplatila je to za djelomično zatvaranje kredita odnosno da si skrati razdoblje otplate te joj je prilikom te uvećane uplate obračunata sporna naknada. Ona ju je osobno uplatila. Stan koji je kupila iz kredita je stan u kojem sada živi, adresa je [adresa], a adresa navedena u tužbi kao adresa [adresa] je omaška jer se radi o adresi [adresa]. Ponavlja da na toj adresi nikada nije imala niti trgovačko društvo niti obrt niti je iznajmila taj stan, nije nikada bila niti vlasnik obrta niti trgovačkog društva.

9. Iskaz tužiteljice prihvaćen je, s obzirom je životno logičan i uvjerljiv, a i u skladu je s ispravama koje prileže spisu. Iz iskaza proizlazi činjenica da se o radi o potrošačkom ugovoru, da se o predmetnoj ugovornoj odredbi kojom je propisano plaćanje naknade banci u slučaju prijevremene otplate kredita, u visini prema odluci banke, nije pregovaralo niti je tužiteljica na sadržaj te odredbe mogla utjecati, a nije joj bila poznata visina naknade, sve do plaćanja, kao i činjenica da je naknadu platila ona osobno.

10. Dakle, pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-2031/2024-8 od 20. svibnja 2025., koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 28. srpnja 2025., utvrđena je ništetnom odredba čl. 23. Ugovora o kreditu broj: 3205355016/05 zaključenog između tužiteljice i tuženika 7. listopada 2005. (uz napomenu kako je predmetni Ugovor odobren 7. listopada 2005., a sklopljen 10. listopada 2005.), u dijelu kojim je ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.

11. U ovome postupku nesporna je činjenica da je tužiteljica 30. srpnja 2009. uplatila uvećanu ratu i da joj je tuženik upravo na temelju odredbe čl. 23. Ugovora odobrenog 7. listopada 2005., a sklopljenog 10. listopada 2005., na tu uvećanu uplatu obračunao naknadu u visini 295,97 eura.

12. Odredbom čl. 323. (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

13. S obzirom na navedeno, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 295,97 eura na ime plaćene naknade za uvećanu prijevremenu otplatu.

14. Što se tiče zahtjeva za isplatom zatezne kamate, valja navesti kako zatezna kamata, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO teče od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne svim propisima navedenima u ovoj presudi, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja, s time da dio zatezne kamate tužitelj potražuje u apsolutnom iznosu od 418,61 eura – što predstavlja zateznu kamatu od 30. srpnja 2009. do 31. svibnja 2025.), a dio s tijekom od 1. lipnja 2025. do isplate.

15. S obzirom da tuženik ne spori visinu obračunatog dijela zatezne kamate u apsolutnom iznosu, to sud tu visinu nije utvrđivao, a zahtjev za isplatom zatezne kamate prihvaćen je u skladu s citiranom odredbom čl. 1115. ZOO-a.

16. Neosnovan je i prigovor zastare, kojega tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Naime, pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P- 2031/2024-8 od 20. svibnja 2025., koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 28. srpnja 2025., utvrđena je ništetnom odredba čl. 23. predmetnog Ugovora, u dijelu kojim je ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.

16.1. Pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16.2. Kako je, dakle, za kondikcijski zahtjev postavljen u ovome postupku zastarni rok počeo teći 28. srpnja 2025., a tužba je u ovom predmetu podnesena 25. srpnja 2025., to je jasno kako petogodišnji zastarni rok nije protekao te je prigovor zastare neosnovan.

17. S obzirom na sve navedeno, prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu plaćenog po ništetnoj odredbi o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 295,97 eura, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate u obračunatom iznosu od 418,61 eura i s tijekom na iznos od 295,97 eura od 1. lipnja 2025. do isplate.

18. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Kao vrijednost predmeta spora uzeta je vrijednost glavnog zahtjeva, budući da se radi o zahtjevu na novčanu svotu, primjenom odredbe čl. 35. st. 1. ZPP-a, neovisno o načinu na koji je zatezna kamata iskazana, odnosno, neovisno o činjenici što je djelomično iskazana u apsolutnom iznosu, a djelomično s tijekom na glavni zahtjev od 1. lipnja 2025. do isplate. Naime, činjenica što se zatezna kamata može iskazati obračunato ili s njezinim tijekom u određenom razdoblju, ne utječe na njezin karakter zatezne kamate; a ona se može kvalificirati kao glavni zahtjev tek ukoliko je glavna tražbina prestala postojati, a zatezna kamata postala je sasmostalan zahtjev, na koju – tek u slučaju prestanka glavnog potraživanja, može se tražiti tzv. procesna kamata od podnošenja tužbe.

19. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i podneska od 30.9.2025. u visini od 25 bodova za svaki (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) te trošak zastupanja na ročištima 19.1.2026. i 13.4.2026. u visini od 25 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 100 bodova, što, uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 250,00 Eur, kojem iznosu je nadodan trošak pristojbe na tužbu 13,27 Eur i pristojbe na presudu 13,27 Eur, tako da sveukupno trošak tužiteljice koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka u smislu čl. 155. ZPP-a iznosi 276,54 Eur, kako je i dosuđeno točkom III izreke ove presude, a na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Tužiteljici, naprotiv, nije dosuđena naknada sastava podneska od 21.1.2026., s obzirom istim raspravlja o vrijednosti predmeta spora, a isti je, s obzirom se radi o novčanom iznosu, određen vrijednošću glavnog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 35. ZPP-a i o istome sud ne donosi odluku u smislu odredbe čl. 40. ZPP-a, koji se primjenjuje samo u postupcima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz rj o pristobi na tužbu 13,27 i presudu 13,27 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku