Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-237/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Radomir Glumičić, odvjetnik u [adresa] protiv tužene DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. travn ja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika i nakon objave 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Mikićeva draga površine 1374 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tužena DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnica navedene nekretnine.

II. Nalaže se tuženoj DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Mikićeva draga površine 1374 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.004,12 EUR u roku od 15 dana zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi od 4. rujna 2021. tužiteljica je navela da je na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica upisana tužena iako je stvarna vlasnica i posjednica predmetne nekretnine tužiteljica. Naime, pok. stric tužiteljice LS je predmetnu nekretninu kupio od sada pok. CS iz [adresa] odmah nakon Domovinskog rata 1996. Predmetnu nekretninu najprije je koristio stric tužiteljice koji je istu darovao svom bratu, ocu tužiteljice RS, također sada pokojnom. Nakon smrti RS tužiteljica je predmetnu nekretninu koristila nesmetano, a još za života njezinog oca, pa sve do unatrag nekoliko mjeseci je ista je bila ograđena čvrstom ogradom koja je unatrag tri mjeseca porušena. Također, otac tužiteljice i ona osobno su od 1996. na navedenoj nekretnini izgradili dva pomoćna objekta u kojima su držali razni alat i druge stvari, a na nekretnini se također nalazio i štrik na kojem je tužiteljica sušila veš. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige vidljivo je da je izvorno kao vlasnik predmetne nekretnine bila upisana CS od koje je stric tužiteljice navedenu nekretninu i kupio, no nakon toga je vlasništvo prešlo na PS iz [adresa] da bi konačno sada bila upisana tužena. Predmetna čestica izvorno je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je rješenjem Z-5961/2023 ispisana iz navedenog uloška i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također iz zemljišne knjige je vidljivo da se u odnosu na navedenu česticu i katastarsku općinu vodi postupak obnove zemljišne knjige kao i da se navedeni upis ne smatra istinitim do preteka roka za prigovor odnosno do 30. rujna 2024., no cijeneći sve okolnosti, posebno činjenicu da se tužiteljica sama i putem svojih prednika nalazi u posjedu iste 20 godina, nije jasno zašto zemljišnoknjižni sud prilikom upisa tužene kao vlasnika nije pravilno utvrdio činjenično stanje i pozvao tužiteljicu na izlaganje. Tužiteljica tvrdi da posljednjih dvadeset godina dolazi svako ljeto sa svojom obitelji u [adresa] gdje ima obiteljsku kuću koju je naslijedila iza pok. oca, a koja je izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja neposredno graniči s predmetnom kčbr. [katastarska čestica], a čak je i obiteljska kuća tužiteljice manjim dijelom izgrađena na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica]. Upravo zbog navedene okolnosti su pravni prednici tužiteljice i kupili nekretninu koja je predmetom spora. Tužiteljica ističe da je tijekom ljeta 2024. kada je zajedno sa suprugom došla u [adresa] na godišnji odmor utvrdila da je postojeća ograda srušena te da je tužena navedenu nekretninu prisvojila i počela koristiti kao svoju iako na navedenoj nekretnini postoje izgrađeni pomoćni objekti u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica je zbog navedene okolnosti u nekoliko navrata kontaktirala policiju u Korenici, međutim policijski službenici uputili su istu na podnošenje tužbe s obzirom da je u pitanju imovinskopravni spor. Tužiteljica naglašava da svi susjedi i mještani [adresa] i zaseoka Jagodnje znaju da je ona stvarna posjednica i vlasnica navedene nekretnine, a pored toga tužiteljicu i njezine pravne prednike nitko nikada nije smetao niti osporavao u izvršavanju njezinih posjedovnih i vlasničkopravnih ovlaštenja sve do ljeta 2024. Nadalje, susjedi su očito po nalogu tužene ogradili navedenu nekretninu koju tužiteljica ne može koristiti odnosno tužiteljica ne može pristupiti u pomoćne objekte koje je izgradio njezin otac. Čitavu nekretninu posljednjih dvadeset godina u cijelosti su kosili tužiteljica i njezini prednici, a čak je majka tužiteljice na istoj sadila vrt. Tvrdi da zbog nasilnog ponašanja tužene i njezinog rođaka ĐS koji očito postupa po nalogu tužene trpi štetu jer je onemogućena u korištenju svog, pa makar i izvanknjižnog vlasništva. Tužiteljica je predložila saslušanje svjedoka FS, ČS, ES i ŽS te očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Zaključno navodi da joj je kao posljednjoj mirnom posjednici nasilno oduzet posjed predmetne nekretnine te istu ne koristi posljednjih nekoliko mjeseci zbog čega i ustaje s tužbom i predlaže da sud temeljem članka 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa makar zbog ogluhe ili izostanka donese presudu kao u izreci. Uz tužbu tužiteljica je u spis dostavila izvod iz katastarskog plana, izvadak iz BZP-a i povijesni izvadak iz BZP-a.

2. Tužena DS je u cijelosti osporila navode iz tužbe i navela kako je točno da je upisana kao vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, ističe kako nije točno da je stvarna vlasnica i posjednica te nekretnine tužiteljica. Tvrdi da stric tužiteljice LS nije kupio predmetnu nekretninu od sada pok. CS niti ju je darovao svome bratu sada pok. RS, ocu tužiteljice te da prednici tužiteljice nisu kupili predmetnu nekretninu niti su je zakonito, istinito i pošteno posjedovali kao ni tužiteljica. Stoga smatra da tužiteljica kao nepošteni posjednik čiji posjed nema određenu kakvoću ne može niti protekom određenog vremena steći dosjelošću pravo vlasništva na spornoj nekretnini. Tužena je na te okolnosti predložila saslušanje svjedoka IS i AS. Ističe da je valjanim pravnim poslom odnosno ugovorom o kupoprodaji zaključenim 20. veljače 2024. u [adresa] u formi javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini od vlasnice PS. Predmetni ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi i tužena je upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Tvrdi da je prodavateljica PS predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza pok. majke CS. Na navedene okolnosti predlaže saslušanje svjedoka PS te uvid u ugovor o kupoprodaji OU-52/2024-1 od 20. veljače 2024. Ističe da kao vlasnica zemljišta ima sva zakonom propisana vlasnička prava, između ostalog posjedovati, koristiti i ograditi svoju nekretninu i u tome ju nitko nema pravo ometati. Imajući u vidu sve navedeno tužena predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže je da tuženoj naknadi prouzročene parnične troškove. Uz odgovor na tužbu tužena je dostavila ugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg je 20. veljače 2024. u svojstvu kupca zaključila sa prodavateljicom PS iz [adresa].

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica je navela da su netočni i promašeni navodi tužene da stric tužiteljice LS nije kupio predmetnu nekretninu od pok. CS, a posebno navodi da stric tužiteljice navedenu nekretninu nije darovnim ugovorom prenio na oca tužiteljice RS. Tužiteljica postavlja pitanje, ako njezin stric nije kupio predmetnu nekretninu od pok. CS, kako je moguće da su tužiteljica i njezin pravni prednik posljednjih 30 godina koristili predmetnu nekretninu da ih nitko nije smetao, niti svojatao tu nekretninu sve do ljeta 2024. te kako je moguće da je otac tužiteljice izgradio sjenicu i pomoćne objekte na nekretnini te istu ogradio. Tužiteljica je u spis dostavila fotografije predmetne nekretnine iz perioda od posljednjih 30-ak godina na kojima su vidljiva obiteljska druženja tužiteljičine obitelji na navedenoj nekretnini, uređivanje nekretnine i izgradnja pomoćnih objekata. Smatra da fotografije, ali i cjelokupno činjenično stanje koje proizlazi iz dostavljene materijalne dokumentacije nesporno upućuje na zaključak da se tužiteljica sama i putem svojih pravnih prednika, najprije strica, pa onda i oca nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. U odnosu na kupoprodajni ugovor zaključen između PS i tužene tužiteljica navodi da se radi o fiktivnom pravnom poslu zaključenom u cilju onemogućavanja tužiteljice da koristi predmetnu nekretninu, a po saznanjima tužiteljice sve u organizaciji IS.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je sud pročitao i pregledao dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Proveden je očevid na predmetnoj nekretnini radi identifikacije iste od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke. Saslušane su parnične stranke i svjedoci SS, ES, ŽS, KS, ĐS i BS.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te zahtjev tužiteljice da joj tužena predmetnu nekretninu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari.

6. Svjedok SS, sin LS, star 31 godinu, naveo je da je tužiteljica predmetni prijepor naslijedila od svoga oca RS. Poznato mu je da tužiteljica ima brata HS koji živi u [adresa]. Prema njegovim saznanjima, RS je prijepor naslijedio od svoga brata, a pretpostavlja da je Ivanov brat predmetnu nekretninu ranije kupio, iako ne zna od koga. Svjedok živi u neposrednoj blizini prijepora te je sa svojom obitelji doselio 1993. iz Slavonije i od tada stalno ondje boravi. Dolaskom su na nekretnini zatekli pokojnoga RS i njegovu suprugu koji su posjedovali nekretninu u opsegu koji je danas ograđen suhozidom odnosno ogradom. Tuženu osobno ne poznaje te ju je prvi put vidio na raspravi. Za CS čuo je samo iz priča pokojnoga RS, ali je osobno nije poznavao. Naveo je da je ona pokojna. Od 1993. pa sve do današnjeg dana nikada nije vidio niti čuo da bi netko ometao RS i njegovu suprugu u posjedu predmetnih nekretnina. Ne zna tko je izgradio suhozid, ali zna da ga je RS kasnije popravljao te postavio žicu na ogradu. Sjenica je izgrađena 1997. dok je konoba izgrađena kasnije, ali ne zna točnu godinu. Oba objekta izgradio je pokojni RS. RS je umro 2019.. Do njegove smrti svjedok mu je pomagao oko održavanja imanja, kosio travu i kupovao namirnice. Voćnjak uz konobu također je zasadio RS. Svjedok navodi da je LS, otac svjedoka IS, bio brat RS odnosno stric tužiteljice, te da je umro dvije ili tri godine prije RS.

7. Svjedok ES, sin SS, star 66 godina, naveo je da poznaje tužiteljicu, njezine roditelje i brata, dok tuženu vidi prvi put. Poznavao je i OS, strica tužiteljice. Rođen je u selu Jagodnje na kućnom broju 7 i ondje je redovito dolazio iz Udbine. Prema njegovu saznanju, prijepor je prvotno posjedovao TS koji je sedamdesetih godina odselio. Prije odlaska prodao je posjed OS. Svjedok je čuo da su LS i njegov brat RS odlazili u Korenicu radi rješavanja imovinskih pitanja te da RS nije započeo gradnju kuće dok to nije riješeno iako ne zna detalje. Smatra da se radilo o ostavinskoj raspravi iza njihovih roditelja. RS počeo je graditi kuću 1996. Svjedok nikada nije čuo da su LS i RS bili u sporu oko nekretnina. LS je živio u vlastitoj kući na kućnom broju 10. Konobu i sjenicu izgradio je RS i nitko u selu nije se protivio gradnji. Svjedok je pomagao RS obrađivati zemlju, svake godine frezao je vrt i krumpirište. Posjed je, prema njegovim riječima, bio izuzetno uređen dok je RS boravio ondje. RS je boravio na posjedu od proljeća do zime, a zime je provodio u [adresa]. Naveo je da RS osim tužiteljice ima i sina kojeg su zvali M.

8. Svjedok ŽS, sin RS, star 71 godinu, naveo je da živi oko 500 metara od prijepora. Još kao dijete dolazio je na predmetni posjed dok je ondje živio TS. TS je posjedovao sve što je danas u ogradi odnosno zidu. Prema njegovim saznanjima TS je posjed prodao OS početkom sedamdesetih godina. Suhozidi su postojali još u vrijeme njegova djetinjstva. LS je 1996. darovao posjed bratu RS kako bi ovaj gradio kuću. LS je kupio Rosandićevu kuću i ogradu, a darovani posjed postao je Ivanov. Rosandićeva kuća kasnije je srušena. RS je započeo gradnju kuće 1996., a cijelo selo mu je pomagalo. Nitko mu nikada nije branio gradnju niti ga ometao u posjedu. RS je obnovio suhozide, zasadio šljive, izgradio kuću, sjenicu, konobu, septičku jamu i pečenjaru te održavao cijelo imanje. Sve na posjedu napravio je RS. Izvan ograde napravio je i spremište za drva u blizini kapije. Sav Ivanov posjed je bio u suhozidu, a na dijelu je postavio željezne stupiće i žicu. Nakon Ivanove smrti posjed je nastavila koristiti tužiteljica.

9. Svjedok KS, star 76 godina, naveo je da tužiteljicu poznaje od djetinjstva, a tuženu od zaključenja braka s HS. Posjed je, prema njegovu sjećanju, dijelom bio u vlasništvu TS, a dijelom CS. LS kupio je od TS dragu koja je danas ograđena, a zatim ju je poklonio bratu RS kako bi ovaj ostao živjeti u selu. RS koristio je cijeli ograđeni posjed, popravljao suhozid i nesmetano njime raspolagao. Prije darovanja posjed je koristio LS, a nakon darovanja isključivo RS. Nitko nikada nije osporavao taj posjed.

10. Svjedok ĐS, sin LS, star 58 godina, naveo je da je njegov otac Nikola Perković 1973. kupio čestice 1027 i 1028 od GS temeljem pisanog kupoprodajnog ugovora. GS je prethodno kupio jednu česticu od CS dok je druga bila njegova. Tvrdi da je njegov otac LS faktički koristio i česticu 1029 koja je ostala formalno na CS jer je ona odbila prodaju. Sve tri čestice LS i njegova obitelj obrađivali su do 1996. Te godine LS je darovao ograđeni posjed bratu RS koji je ondje započeo gradnju kuće. Gradnja kuće je počela 1996., pritom napominje da je njegov otac darovao bratu RS imanje koje je u ogradi i da zna da je njegov otac LS pokazao stricu RS što mu daruje. Svjedok navodi da RS nije bio smetan u posjedu jer nitko nije dolazio niti polagao pravo. Iako je znao da je jedna čestica formalno bila vlasništvo CS, njezina nasljednica PS nikada nije tražila predaju posjeda niti naknadu. Stric ĐS znao je da je LS poklonio imanje bratu RS.

11. Svjedokinja BS, stara 84 godine, iskazala je da živi u zaseoku Jagodnje od svoje pete godine te osobno poznaje povijest nekretnine. Navela je da je posjed prvotno pripadao NS čiji je unuk Ivan Brezić 1963. ili 1964. prodao cjelokupnu djedovinu TS. TS je kasnije cijeli posjed, uključujući kuću, prodao OS. LS je posjedovao nekretninu sve do razdoblja nakon Oluje kada je s bratom RS dogovorio da mu prepusti dragu s predmetnom česticom. RS je 1996. započeo gradnju vikendice i svake godine dolazio obrađivati zemlju, saditi povrće i održavati imanje sve do smrti. Nitko ga nikada nije smetao u posjedu. Sporovi su započeli tek prije četiri godine. Tuženu je prvi put vidjela na očevidu. Nikada je nije vidjela u posjedu predmetne nekretnine kao ni njezinog sina. Poznato joj je da je PS kćerka CS i posljednji put vidjela ju je u Podlapači 70-ih godina prošlog stoljeća. Pomoćne objekte odnosno sjenicu i konobu izgradio je RS kada je počeo graditi kuću. RS je popravljao i održavao suhozid. RS je pomagao bratu LS u gradnji štale, a kasnije kada je RS gradio kuću LS je pomagao njemu.

12. Tužiteljica MS, rođena PS, u svom iskazu navodi kako u cijelosti ostaje kod navoda iz tužbe te dodatno pojašnjava okolnosti stjecanja i korištenja predmetne nekretnine. Ističe da je predmetnu nekretninu njezin stric LS darovao svom bratu RS, ocu tužiteljice, nije joj poznato kada, ali navodi da je ona već bila rođena kada joj je otac o tome govorio. Prema njezinim navodima, otac je nekretninu smatrao svojom te ju je kontinuirano koristio i uređivao. Na nekretnini je 1996. izgradio sjenicu, sušilo za veš i ostavu dok je zemljište redovito obrađivao sadeći vrtne kulture. Navodi kako se čestica nalazi unutar starog suhozida koji obuhvaća cijeli obiteljski posjed koji je njezin otac popravljao i te iste godine nadogradio ogradu. Nakon odlaska u mirovinu 1996. otac je svake godine boravio na nekretnini od Uskrsa do kraja listopada nakon čega bi se vraćao u Slavoniju. Tužiteljica nema neposrednih saznanja o načinu na koji je njezin stric LS stekao nekretninu, ali navodi da su nekretnine bile u njegovom vlasništvu te da ih je darovao njezinom ocu. Ističe kako njezin otac nikada nije dovodio u pitanje svoje pravo na nekretninu niti je itko osporavao njegov posjed, a koliko joj je poznato, tužena nikada nije bila u posjedu iste. Tužiteljica nadalje opisuje odnose među strankama navodeći da je tužena bivša supruga njezina brata HS. Nakon ostavinske rasprave iza smrti oca, ona i brat postigli su dogovor prema kojem je brat zadržao kuću u [adresa] dok su njoj pripale nekretnine u [adresa]. Navodi da su je tužena i njezin sin 2024. tijekom njezina boravka u [adresa] prijavili policiji jer je koristila sušilo za rublje koje je njezin otac postavio prije tridesetak godina nakon čega su na nekretninu postavili oznake upozorenja, metalne šipke i špagu te joj prijetili tvrdeći da je nekretnina njihova. Zbog toga su policijski službenici više puta intervenirali, a ona je podnijela i prijave protiv tužene i njezina sina. Tužiteljica navodi da nije vodila druge postupke protiv tužene, da osobno nije sudjelovala u ranijim imovinskopravnim poslovima, ali je iz iskaza starijih svjedoka čula da je nekretninu stric LS kupio od TS. Ističe kako nikada nije čula da bi netko smetao njezina oca u posjedu te naglašava da su mještani [adresa] znali da predmetna nekretnina pripada njezinu ocu.

13. Tužena DS, rođena D, iskazuje da je predmetnu nekretninu kupila 2024. od PS koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica. Navodi da je prethodno gotovo devetnaest godina živjela u zajedničkom kućanstvu s RS, ocem tužiteljice dok je bila u braku s njegovim sinom HS. Razlog kupnje nekretnine povezuje s činjenicom da je njezin sin ŽS izgubio suvlasništvo na susjednim česticama nakon parničnog postupka koji je vodila tužiteljica zbog čega je odlučila kupiti predmetnu nekretninu. Prije kupoprodaje nije bila u posjedu nekretnine. Navodi da je u razdoblju od 1988. do 1997. u [adresa] na nekretnini viđala ovce IS te povremeno RS koji je ondje boravio tijekom ljeta. Nije upoznata s time tko je izgradio sjenicu, sušilo ili popravljao suhozid, a posljednji put prije kupnje na nekretnini je bila 1997. i nakon toga tek 2024. Navodi da poznaje OS i RS te potvrđuje da je RS redovito boravio u [adresa] od proljeća do kasne jeseni dok su njezina djeca ondje provodila ljetne praznike. Ističe da je majka PS, CS, bila ranija vlasnica nekretnine koju je PS naslijedila. Navodi kako je uz rub čestice postojao objekt koji su izgradili ĐS i RS kao zaklon od kiše, a koji je djelomično zahvaćao česticu koju je ona kupila. Taj je objekt, prema njezinu iskazu, koristio njezin sin ŽS koji ga je uredio i imao ključ što je bio dodatni razlog kupnje nekretnine. Također navodi da PS zbog starosti i obiteljskih okolnosti godinama nije obilazila svoje nekretnine.

14. Analizom provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8 ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Mikićeva draga površine 1374 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tužena dužna trpjeti upis prava vlasništva navedene nekretnine u zemljišno knjizi, te zahtjev za predaju predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari tužiteljici u posjed.

16. Analizom iskaza svjedoka ES, ŽS, AS, IS i BS sud je utvrdio da svi oni, neovisno o rodbinskoj povezanosti, potvrđuju isti kontinuitet posjeda odnosno da je prijepor najprije posjedovao NS, zatim TS koji je prijepor prodao OS, LS koji je posjed 1996. darovao bratu RS kojeg je naslijedila kćerka, ovdje tužiteljica. Svi svjedoci potvrdili su da je RS 1996. izgradio kuću, sjenicu i konobu, da je održavao zemljište i kontinuirano ga obrađivao te da ga nitko nikada nije ometao. Posebno je važna činjenica da je čak i svjedok ĐS čiji bi interes mogao biti suprotan potvrdio da RS nije bio smetan u posjedu. Svi svjedoci jednoglasno su iskazali da nitko nije polagao pravo na posjed predmetne nekretnine, da nasljednici CS nikada nisu tražili predaju nekretnine u posjed te da su sporovi u vezi te nekretnine nastali tek nedavno što je ključna okolnost za ocjenu poštenog posjeda. Postoje samo manja odstupanja u odnosu na točnu godinu kupnje nekretnine (60-e ili 70-e godine prošlog stoljeća) i detalje vezane uz pravni prijenos predmetne nekretnine. Međutim ta odstupanja su očekivana zbog proteka vremena i starosti svjedoka te ne utječu na vjerodostojnost iskaza svjedoka.

17. Iz iskaza saslušanih svjedoka nesporno proizlazi da je LS bio faktični posjednik predmetne nekretnine od 1970-ih godina prošlog stoljeća, da je 1996. darovao posjed RS i da je RS preuzeo stvarni, neposredni i isključivi posjed. Isto tako nesporno je da je posjed RS bio javan odnosno poznat mještanima [adresa], miran, kontinuiran, nesmetan i utemeljen na pravnom osnovu odnosno darovanju. Iako predmetna nekretnina formalno nije bila uknjižena, prednik tužiteljice RS imao je opravdano uvjerenje da ima pravo posjedovati nekretninu što njegov posjed čini poštenim.

18. Uzimajući u obzir posjed tužiteljice i njezinih prednika i to strica OS koji je posjedovao prijepor približno od 1973. do 1996., oca RS koji je posjedovao prijepor od 1996. do svoje smrti 2019. te konačno tužiteljice od 2019. nadalje, sud je nespornim utvrdio da se radi od neprekinutom posjedu dužem od 40 godina.

19. Iz iskaza saslušanih svjedoka nesporno proizlazi da RS nije bio smetan u posjedu, da je njegov posjed bio javan i općepoznat u selu, nije postojalo protivljenje vlasnika ili trećih osoba te da je spor u vezi predmetne nekretnine nastao tek nedavno, ali ne utječe na raniji kontinuitet posjeda tuži teljice i njezinih pravnih prednika.

20. Dakle, predmetna nekretnina nalazila se najmanje od 1996. u poštenom i nesmetanom samostalnom posjedu RS, a nakon njegove smrti u posjedu tužiteljice kao njegove pravne sljednice. Takav kontinuirani, mirni i dugotrajni posjed predstavlja klasičan primjer zakonitog i poštenog posjeda koji proizvodi pravne učinke zaštite posjeda, a potencijalno i stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

21. Iskaz tužiteljice potvrđuje kontinuitet u opisivanju dugotrajnog faktičnog posjedovanja nekretnine od strane njezina oca. Njezini navodi o gradnji objekata, održavanju suhozida, obrađivanju zemljišta i sezonskom boravku oca predstavljaju tipične manifestacije stvarnog, neposrednog i vidljivog posjeda. Iako tužiteljica nema neposredna saznanja o pravnom temelju stjecanja nekretnine od strane strica LS, njezin iskaz jasno ukazuje na postojanje dugotrajnog uvjerenja obitelji da nekretnina pripada RS pri čemu posebno naglašava izostanak bilo kakvog osporavanja posjeda kroz dugi niz godina.

22. S druge strane, Iskaz tužene temelji se prvenstveno na zemljišnoknjižnom stanju i pravnom poslu kupoprodaje iz 2024. Sama tužena priznaje da prije kupnje nije bila u posjedu nekretnine te potvrđuje činjenice koje indirektno idu u prilog tužiteljici, osobito redoviti boravak RS na nekretnini i njegovo dugogodišnje korištenje prostora. Razlozi kupnje koje navodi povezani su s ranijim imovinskim sporovima i interesima njezinog sina te upućuju na postojanje motiva naknadnog stjecanja pravnog naslova, a ne na nastavak postojećeg faktičnog posjeda.

23. Uspoređujući iskaze stranaka s iskazima saslušanih svjedoka SS, ES, ŽS, KS, IS i FS, sud nalazi da svi iskazi u bitnome potvrđuju dugotrajno korištenje predmetne nekretnine od strane RS. Svjedoci, kao mještani i osobe upoznate s lokalnim odnosima, opisali su kontinuirano obrađivanje zemljišta, postojanje objekata koje je RS izgradio ili održavao te njegov sezonski boravak na nekretnini kroz niz desetljeća. Njihovi iskazi međusobno su podudarni u bitnim činjenicama odnosno da je nekretnina bila ograđena, obrađivana, korištena i percipirana u zajednici kao posjed obitelji RS. Posebno je značajno da nijedan svjedok nije naveo da bi CS, PS ili tužena ostvarivale faktični posjed nad nekretninom dok je većina svjedoka navela RS kao osobu koja je nesmetano raspolagala zemljištem, gradila objekte i koristila ga bez protivljenja trećih osoba.

24. U konkretnom slučaju postoji razlika između zemljišnoknjižnog vlasništva i faktičnog posjeda. Dok tužena svoje pravo temelji na kupoprodajnom ugovoru iz 2024. svi izvedeni dokazi upućuju na to da je predmetna nekretnina desetljećima bila u mirnom, javnom i neprekinutom posjedu RS, a nakon njegove smrti u faktičnom posjedu njegove pravne sljednice - tužiteljice.

25. Ukupnom ocjenom iskaza stranaka i svjedoka sud je utvrdio da je posjed RS imao obilježja samostalnog, zakonitog i poštenog posjeda koji je trajao kroz dugo vremensko razdoblje bez osporavanja, dok se tužena pojavljuje tek 2024. nakon stjecanja formalnog zemljišnoknjižnog naslova. Takvo naknadno stupanje u pravni odnos ne može derogirati prethodno uspostavljen i dugotrajan faktični posjed.

26. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da dokazi izvedeni tijekom postupka potvrđuju postojanje kontinuiranog posjedovanja predmetne nekretnine od strane RS i njegove pravne sljednice dok tužena prije kupnje nije ostvarivala stvarni posjed niti je dokazala ranije faktično gospodarenje predmetnom nekretninom.

27. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio postojanje jasnog i neprekinutog pravnog slijeda faktičnog stjecanja i prijenosa posjeda predmetne nekretnine. Nesporno je utvrđeno da je predmetnu nekretninu tijekom 70 -ih godina prošlog stoljeća faktično stekao LS kupnjom od TS nakon čega je isti bio dugogodišnji samostalni posjednik nekretnine. Sud prihvaća kao vjerodostojne suglasne iskaze svjedoka prema kojima je Nikola Perković 1996. darovao predmetni ograđeni posjed svome bratu RS koji je tada stupio u neposredni, samostalni i isključivi posjed nekretnine. Od 1996. pa sve do svoje smrti 2019. RS predmetnu nekretninu posjedovao je kontinuirano i nesmetano koristeći ju kao vlastitu, gradeći objekte, obrađujući zemljište, održavajući ogradu i gospodareći nekretninom na način koji nedvojbeno manifestira izvršavanje vlasničkih ovlasti. Takav posjed bio je poznat lokalnoj zajednici, nije bio osporavan od strane zemljišnoknjižnih vlasnika niti trećih osoba te je imao obilježja zakonitog, istinitog i poštenog posjeda.

28. Sukladno odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) stjecanje, promjena i pravni učinci stvarnih prava prosuđuju se prema pravnim pravilima koja su bila na snazi u vrijeme njihova nastanka. Budući da je odlučno razdoblje stjecanja započelo prije stupanja na snagu navedenog Zakona, sud je primijenio pravila ranije važećih propisa odnosno pravila austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ) te Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1980. (ZOVO).

29. Prema pravilima OGZ-a sadržanim u paragrafima 1460. do 1477., vlasništvo se stječe dosjelošću ako posjednik ima stvar u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu kroz zakonom određeno vrijeme. Posjed ne smije biti stečen silom, potajno ili prijevarom (paragraf 1464 OGZ), mora postojati poštenje posjednika odnosno uvjerenje da mu stvar pripada (paragraf 1463. i 326. OGZ), a posjed se mora temeljiti na pravnom naslovu podobnom za stjecanje vlasništva (paragraf 1461 OGZ). Međutim, prema paragrafu 1477 OGZ, kod dugotrajnog posjeda u trajanju od 30 odnosno 40 godina nije potrebno dokazivati zakoniti način stjecanja. Nadalje, prema načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., najdulji rok dosjelosti skraćen je na 20 godina.

30. Sud je utvrdio da su pravni prednici tužiteljice predmetnu nekretninu držali u kontinuiranom posjedu najmanje od 1970-ih godina, najprije LS, zatim od 1996. RS, a nakon njegove smrti tužiteljica kao njegova nasljednica slijedom čega je najkasnije protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja od stupanja RS u samostalni posjed 1996. odnosno već 2016. bila ispunjena pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

31. Isto proizlazi i iz odredbe članka 28. stavka 2. ZOVO-a prema kojoj savjestan i zakonit posjednik nepokretne stvari stječe pravo vlasništva protekom propisanog roka dosjelosti ako posjed traje neprekidno i ako nije osporavan od strane vlasnika. Sud je utvrdio da je posjed RS imao sva obilježja savjesnog i zakonitog posjeda jer je isti raspolagao nekretninom temeljem darovanja uz opravdano uvjerenje da je njezin vlasnik te bez protivljenja formalnog zemljišnoknjižnog vlasnika.

32. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini već za života RS bilo stečeno dosjelošću, najkasnije 2016. Nakon njegove smrti 2019. to pravo vlasništva prešlo je na tužiteljicu nasljeđivanjem kao njegovu pravnu slijednicu čime je ona stupila u pravni položaj vlasnika neovisno o zemljišnoknjižnom stanju.

33. Kupoprodajni ugovor iz 2024. na kojem tužena temelji svoje pravo ne može imati jači pravni učinak od već stečenog prava vlasništva dosjelošću budući da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima. Budući da je pravo vlasništva već bilo stečeno u korist pravnih prednika tužiteljice, zemljišnoknjižni upis tužene predstavlja samo formalni upis koji ne odgovara stvarnom pravnom stanju.

34. U odnosu na zahtjev za predaju nekretnine u posjed, sud je također utvrdio da je isti u cijelosti osnovan.

35. Prema odredbi članka 161. ZVDSP-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu je preda u posjed (rei vindicatio) osim ako ta osoba ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje stvari. Bit instituta vlasničke tužbe jest zaštita vlasništva kao apsolutnog stvarnog prava koje djeluje prema svima pa vlasnik nije dužan dokazivati protupravnost posjeda tuženika, već samo svoje pravo vlasništva i činjenicu da tuženik drži stvar.

36. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine dok je tužena stupila u faktični posjed tek nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 2024. pri čemu i sama priznaje da prije toga nije bila posjednica nekretnine. Tužena nije dokazala postojanje bilo kakvog stvarnog ili obveznog prava koje bi je ovlašćivalo na zadržavanje posjeda prema stvarnom vlasniku.

37. Sukladno članku 162. ZVDSP-a, vlasnik ima pravo zahtijevati predaju stvari slobodne od osoba i stvari te uspostavu potpunog faktičnog posjeda. Ova odredba predstavlja logičnu posljedicu utvrđenog prava vlasništva jer vlasništvo obuhvaća ovlasti posjedovanja, uporabe i raspolaganja stvari.

38. Sud je posebno imao u vidu da je tužiteljica i prije ovoga spora bila posljednja mirna posjednica te da joj je posjed oduzet tek nedavno dok tužena svoj posjed temelji isključivo na formalnom zemljišnoknjižnom upisu koji ne može imati prednost pred ranije stečenim pravom vlasništva dosjelošću. Budući da tužena nema pravnu osnovu za zadržavanje nekretnine, njezin posjed predstavlja posjed bez prava prema stvarnom vlasniku.

39. Slijedom navedenog, sud je zaključio da su ispunjene sve pretpostavke iz članaka 161. i 162. ZVDSP-a za prihvaćanje zahtjeva tužiteljice radi predaje nekretnine u posjed slobodne od osoba i stvari čime se ujedno uspostavlja pravno stanje koje odgovara stvarnom vlasničkom odnosu utvrđenom u ovom postupku.

40. Stoga je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke presude.

41. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP).

42. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154 stavak 1 ZPP-a). Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

43. U parnične troškove spadaju sudske pristojbe, troškovi vezani uz izvođenje dokaza, održavanje ročišta izvan sudske zgrade, osobni troškovi stranaka i njihovih zastupnika povezani s njihovim dolaskom u sud, troškovi za nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151 ZPP).

44. S obzirom da su bili opravdani sud je tužiteljici priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarifa).

45. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife).

46. Tužiteljici su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 t. 1 i 42 Tarife), za sastav podneska od 17. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 t. 1 i 42 Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 20. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 t. 2. i 42 Tarife), trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 49,48 EUR, za zastupanje na ročištu održanom na licu mjesta 12. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. i 7. i Tbr. 42 Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 26. veljače 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 2. travnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. Tarife), trošak sudske pristojbe za tužbu plaćene u iznosu od 26,55 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR, dakle sveukupno u iznosu od 2.004,12 EUR.

47. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Gospiću 7. svibnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Radomir Glumičić, odvjetnik u [adresa]

2. Silvije Petrović, odvjetnik u [adresa]