Poslovni broj: Pn-74/2024-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Mihanovićeva 3, Zagreb protiv tuženika TURKOVIĆ d.o.o., Velika Gorica, OIB: 53114704963, Kneza Mislava 2, Velika Gorica kojeg zastupaju punomoćnik Antuna Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, , radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, te zastupnika po zakonu tuženika IZ i TZ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik TURKOVIĆ d.o.o. iz Velike Gorice, Kneza Mislava 2, OIB: 53114704963 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 16.138,33 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.037,50 eura.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 16.138,33 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate. U tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ZZ doživio dana 11. prosinca 2014. ozljedu na radu kao radnik tuženika kad je na njega pala rampa labudice i da je radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj rješenjem broj 233460 od 28. travnja 2017. svom osiguraniku KZ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koja je nastala zbog predmetne ozljede na radu te da isplatom navedene mirovine tužitelj trpi štetu. Tužitelj je u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. studenoga 2024. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 16.138,33 eura koji predstavlja štetu za tužitelja. Budući da tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredaba članka 161., a u vezi s člankom 162. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj predlaže uvažiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka u iznosu od 150,00 eura.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti navevši da se predmetna ozljeda na radu dogodila isključivo krivnjm osiguranika tužitelja ZZ, bivšeg radnika tuženika s obzirom da kritične zgode ZZ nije radio po nalogu i uz znanje poslodavca, ovdje tuženika. Naveo je da je tuženik kao poslodavac proveo sve mjere zaštite na radu te je osigurao dostupnost zaštitne opreme, a do ozljede radnika ZZ je došlo nepoštivanjem organizacijskih mjera i naloga poslodavca. Nezgoda se dogodila isključivo krivnjom radnika koji je imao dugogodišnje iskustvo u obavljanju svog posla, prošao je obuku zaštite na radu te je isključivo odgovoran za vlastitu nezgodu na radu. Stoga su neosnovani tužiteljevi navodi da bi tuženik odgovarao za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja zbog čega predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je, a budući da stranke nisu osporavale vjerodostojnost dokumentacije u preslikama, izvršio uvid u presliku Prijave o ozljedi na radu (list 3-5 spisa), Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od (list 6-11 i 37-42 spisa), Rješenja tužitelja od 28. travnja 2017. s dokumentacijom (list 12-28), Obračuna isplaćenih invalidskih mirovina (list 29 spisa), Osobnog zdravstvenog kartona s prilozima osiguranika tužitelja (list 95-137), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Josipu Silovski (list 139-144 spisa) te vještačenjem po vještaku zaštite na radu Damiru Mikecu (list 160-162 spisa), saslušao zastupnika po zakonu tuženika TZ, te svjedoke ZZ, ĆZ i IZ.

3.1. Sud nije pozivao sudskog vještaka medicinske struke dr. Josipa Silovski da svoj nalaz i mišljenje iznese usmeno na raspravi jer su stranke suglasno tražile da se navedeni vještak ne poziva na ročište radi ekonomočnosti postupka i smanjenja troškova, a s obzirom na to da stranke na pisani nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbi.

3.2. Sud je, na temelju odredbe članka 299. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP) odbio izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po vještaku zaštite na radu i vještaku strojarske struke koje je tuženik predložio na glavnoj raspravi održanoj 8. travnja 2026. jer je taj dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka , a sud je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno da se o tužbenom zahtjevu može donijeti odluka na temelju izvedenih dokaza (članak 304. ZPP-a).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP -a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 16.138,33 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete, a koji iznos je tužitelj prethodno platio na ime invalidske mirovine svoga osiguranika ZZ, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. studenoga 2024., a za koji štetni događaj je prema tvrdnji tužitelja odgovoran tuženik kao poslodavac tužiteljeva osiguranika.

6. U postupku nije bio sporan nastanak štetnog događaja, kao ni visina tužbenog zahtjeva niti činjenica je da tužitelj na ime invalidske mirovine osiguraniku tužitelja izvršio isplate u utuženom iznosu.

7. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva i odgovornost tuženika kao i jesu li nastale ozljede u uzročnoj vezi s priznatim pravom na invalidsku mirovinu.

8. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022; dalje ZOMO) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (stavak 2.)

9. Odredbom članka 162. stavak 1. ZOMO, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Prema odredbi članka 162. stavak 3. ZOMO, za štetu iz stavka 1. tog članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

10. S tim u svezi valja reći da u postupku nije bilo sporno da je tuženik poslodavac tužiteljeva osiguranika te da je isti s obzirom na citirane zakonske propise pasivno legitimiran za ostvarenje tužiteljeva zahtjeva za naknadu štete.

11. Prema odredbi članka 19. ZZR-a poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima dok je,

11.1. Odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a propisano je da za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti pri čemu poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

11.2. Prema odredbi članka 68. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14; dalje ZZR) radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

12. Stoga je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi je li tuženik primjenjivao sve mjere zaštite na radu te postoje li razlozi iz članka 25. stavak 2. ZZR-a za oslobođenje tuženika od odgovornosti. Radi utvrđivanja spornih činjenica, sud je, osim uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, izveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Damiru Mikecu (list 160-162 spisa i list 178 i list 215 spisa), vještačenje po vještaku medicine rada dr. med. Josipu Silovskom (list 138-144 spisa), te je saslušao svjedoke ĆZ (list 148-152 spisa), ZZ (list 148-152 spisa) i IZ (list 157 do 159 spisa) te zastupnika po zakonu tuženika i TZ (list 148-152 spisa). Vještačenje po sudskom vještaku medicine rada izvedeno je radi utvrđenja odnosno uzročno posljedične veze između ozljede osiguranika tužitelja i priznatog prava na invalidsku mirovinu dok je vještačenje po sudskom vještaku zaštite na radu izvedeno radi utvrđenja tuženikove odgovornosti za nastanak štetnog događaja i za štetu zbog neprovođenja mjera zaštite na radu, a kako je to predložio tuženik.

13. Uvidom u Zapisnik o očevidu od 5. veljače 2015. (list 6-11 spisa) sud je utvrdio da se ozljeda radnika ZZ dogodila 11. prosinca 2014. oko 7,15 sati, nakon ukupno 15 minuta rada, na parkiralištuu krugu voznog parka društva Turković d.o.o. u mjestu Lekneno tijekom podešavanja razmaka utvoranih rampi na priključnom vozilu - labudici registarskih oznaka [registarska oznaka], da je očevidac ĆZ tijekom rekonstrukcije događaja izjavio da je neposredno prije nastanka štetnog događaja zajedno sa ZZ radio na pripremi labudice registarskih oznaka [registarska oznaka] za utovar buldozera te da su s obzirom na dimenzije buldozera trebali malo razmaknuti utovarne rampe kao i da je labudica bila priključena na kamion čiji motor nije bio u radu jer za namjeravani posao nije bilo potrebno uključivanje hidraulike , a da se u jednom trenutku rampa počela spuštati, što nije bilo uobičajeno te je zahvatila ZZ i prignječila mu lijevu nogu. Dalje je uvidom u zapisnik sud utvrdio da je ozljeđeni radnik ZZ izjavio da je 11. prosinca 2014. oko 7,15 sati zajedno s kolegom ĆZ Svekrićem trebao obaviti pripremu labudice za utovar buldozera, da je ĆZ labudicu priključio na kamion i ostavio motor u radu te da su zajedno nastavili raditi na pomicanju utovarnih rampi na razmak prilagođen bulldozer, a nakon što su rampu pomaknuli za otprilike 15 centirmetara prema vanjskom rubu, da je rampa pala i prignječila mu lijevu nogu, a desnu potkoljenicu slomila na dva mjesta. Uvidom u zapisnik sud je dalje utvrdio da je labudica u vrijeme očevida obavljenog 11. prosinca 2014. Zatečena namjestu gdje je i bila za vrijeme nastalog događaja i nije primijećeno da je na njoj nešto mijenjano, da je za potrebe očevida labudica priključena na kamion registraskih oznaka [registarska oznaka] i da je demonstrirano podizanje i spuštanje rampi na labudici pri čemu nisu uočeni nedostaci dok na dijelovima lijeve rampe nisu uočeni tragovi svježeg propuštanja ulja iz hidrauličkog sustava niti su primijećeni na tlu pored rampe.

14. Svjedok ĆZ, saslušan na ročištu održanom 30. rujna 2025. u svom je iskazu naveo da je s kolegom VZ neposredno prije njegove nezgode radio na utovaru stroja na labudicu. Kako bi stroj utovarili na labudicu bilo je potrebno da razmaknu rampu kako bi stroj prošao na labudicu. To su radili ručno, odnosno ručno su razmicali rampu i tako su to i inače uobičajeno radili. U tijeku tog razmicanja rampe rampa se počela spuštati te je pala na ZZ. Naveo je kako se više ne sjeća je li taj stroj kamionom trebao prevesti on ili kolega ZZ, to je ovisilo o naredbi poslovođe tko će obavljati koji posao, ali da je zadatak osobe koja je trebala prevoziti neki stroj bio da stroj utovari, pa time i prilagodi rampu prilikom utovara. Dalje je naveo kako je bilo uobičajeno rampu pomicati ukoliko je to bilo potrebno zbog gabarita stroja koji se trebao utovarivati, te da u njegovom radnom stažu provedenom kod tog poslodavca se nije dogodilo da bi rampa nekad prije pala. Naveo je kako nije bilo drugog načina da se rampa pomakne u smjeru lijevo -desno, osim tako ručno jer je rampa imala hidrauliku samo za podizanje gore-dolje. Istaknuo je da radnici nemaju utjecaj na to hoće li poslodavac neki stroj, pa time i rampu popravljati, odnosno kojom dinamikom će ju održavati, već da radnik može samo poslodavca upozoriti ukoliko primijeti da je nešto potrgano ili neispravno, ali odluku o popravku donosi poslodavac. Na upit suda svjedok je naveo kako je poslodavac bio upoznat s time da radnici na takav način, ručno, prilagođavaju rampu prilikom utovara. Na daljnji upit naveo je kako misli da je prilikom utovara labudice na kamion motor kamiona radio. Dalje je naveo kako je predmetna rampa po njegovim saznanjima redovito bila servisirana, te da se sjeća da je neposredno prije ovog događaja cilindar rampe došao sa servisa i montiran je na rampu, ali da se ne sjeća i ne zna tko je taj cilindar montirao na rampu, ali zna da je bio montiran dan prije događaja. Na daljnji upit zahtjeva li montiranje cilindra na rampu neke posebne predradnje svjedok je odgovorio kako on to ne zna.

15. Svjedok ZZ, saslušan 30. rujna 2025. U svom je iskazu naveo da je nezgode došlo odmah ujutro na početku smjene kada je radniku ĆZ došao pomoći prilikom utovara radnog stroja na kamion – labudicu. Naveo je kako je kolegijalno došao pomoći kolegi jer smatra da je to i normalno da si međusobno pomažu. Što se tiče samog posla utovara nije potrebno da baš budu dvije osobe prisutne, međutim puno brže ide ako radnik koji utovaruje ima pomoć jer je bilo potrebno razmicati trapove rampe što ovisi o gabaritu samog stroja koji se utovaruje, a što nije baš lak posao. Prilikom tog razmicanja rampe u jednom trenutku je nešto u rampi popustilo i rampa je pala prema dolje te ga je poklopila s time se on pokušao izmaknuti, ali svejedno ga je poklopila po nogama pri čemu mu je odrezala potkoljenicu lijeve noge, a desnu potkoljenicu polomila. Naveo je da je prilikom utovara motor na kamionu radio jer je morao raditi kako bi "filao zrak". Na daljnji upit naveo je kako je takvo razmicanje rampe bilo uobičajeno i nije se moglo izvoditi ni na koji drugi način već tako mehanički kako bi se krakovi rampe prilagodili gabaritima stroja koji je trebalo utovariti. Poslodavac je s time bio upoznat. Na daljnji upit suda naveo je kako se nikad prije nije dogodilo da bi rampa pala i nekoga poklopila. Dalje je naveo kako je otprilike dan prije nezgode na rampu stavljen servisirani cilindar, ali da se više ne sjeća je li on bio zadužen za stavljanje ulja u cilindar, a na pitanje suda tko je uobičajeno bio zadužen za vraćanje servisiranih dijelova na strojeve svjedok navodi da su za to postojali mehaničari u firmi. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok je odgovorio kako su njegova zaduženja po ugovoru o radu bila široka i da je svašta bilo navedeno kao njegovo zaduženje od vozača kamiona do strojara, i da se više zbog proteka vremena ne sjeća točno svega. Na pitanje suda svjedok je odgovorio kako je bio plaćen po satu i nije radio uvijek samo jedno zaduženje prema ugovoru o radu već je od nabrojanih zaduženja radio već za što je bila potreba kod poslodavca. Dalje je naveo da je poslodavac obučio radnike za rad sa rampom i da je poslodavac radnicima pokazao da se rampa treba razmicati polugom te da je on rampu razmicao polugom. Na pitanje zastupnika po zakonu tuženika je li on bio zadužen da dan prije nezgode stavi cilindar na rampu i je li pritom zaboravio staviti ulje, svjedok je odgovorio kako je točno da je on stavljao cilindar i da je cilindar došao sa servisa iza 17 sati. Dalje je naveo da se ulje ne ulijeva u cilindar na način da ga se preljeva iz nečega, već da se sistem sam prozrači zato jer pumpa spojena na kamion koji treba prevesti teret, a sa cilindrom je spojena putem crijeva te na taj način pumpa ulje u cilindar. Također , da je prilikom tog događaja crijevo puklo zbog čega ulje nije dolazilo u cilindar. Naveo je da kada je vidio slike sa očevida koje je napravio vještak vidio je da labudica nije bila na mjestu na kojem se nesreća dogodila već da je premještena i da je bio drugi kamion, a ne taj koji je bio na mjestu nesreće. Na pitanje punomoćnika tuženika je li bilo potrebno provjeriti nalazi li se ulje u cilindru svjedok je odgovorio da se moglo samo vizualno provjeriti jer je cilindar zatvoren i da se vizualnim pregledom može utvrditi je li nešto masno odnosno da li nešto curi. Na pitanje suda je li provjerio navedeno svjedok je odgovorio da on nije bio zadužen za voziti taj teret već je samo došao pomoći ĆZ i da je obično ta osoba koja provjerava. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li do nezgode došlo zbog toga jer ulje nije prolazilo od labudice do cilindra svjedok je odgovorio da on smatra da je tako i da je puknulo crijevo, a to misli zato što su mu drugi radnici rekli da su nakon događaja ispod labudice vidjeli lokvu. Na daljnji upit svjedok je naveo da se vizualnim pregledom na crijevu može vidjeti da li ono pušta jer na tom mjestu curi ulje, da se to inače provjerava na servisu, ali da i novo crijevo može puknuti bilo kada. Na daljnji naveo je kako je dužnost vozača provjeriti je li crijevo ispravno odnosno da li pušta, ali da je to zbog samog položaja crijeva koje je ispod labudice otežano i da nije realno očekivati od vozača da svako malo ide provjeravati crijevo budući da bi trebalo leći ispod labudice i provjeriti.

16. Svjedok IZ, saslušan na ročištu održanom 9. listopada 2025. u svom je iskazu naveo da je tog jutra kada se dogodila nesreća na radu on u firmi davao zadatke pa je tako ĆZ dao zadatak da pripremi labudicu za utovar. Naveo je da tog jutra ZZ nije ni vidio u firmi jer je on kasnio na posao. Nakon što je podijelio zadatke otišao je u ured i za otprilike nekih pola sata do njega je dotrčao jedan radnik i rekao mu da se na parkiralištu dogodila nesreća. Žurno je otišao na mjesto nesreće te su pozvali hitnu pomoć i pokušali pomoći unesrećenom radniku. Kasnije je saznao što se zapravo dogodilo i da je na ZZ pala rampa. Kada su kasnije komentirali u firmi taj događaj, od brata SZ i ostalih radnika koji su bili na licu mjesta saznao je da se nesreća dogodila jer ZZ nije odzračio cilindar koji je prethodno stavio na rampu i zbog toga je rampa pala i nažalost ozlijedila samog ZZ. Na upit suda svjedok je naveo kako je upravo ZZ bio zadužen za stavljanje cilindra na rampu pri čemu se tu ne radi o nekakvom kompliciranom zadatku, a osim toga on je bio i obučen za takve poslove s time da je istaknuo da u firmi svi radnici imaju uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti i provođenju mjera zaštite na radu te su obrazovani za rad, a ZZ je u trenutku nesreće u firmi bio zaposlen 10-ak godina te je i on imao sva potrebna uvjerenja kao i svu potrebnu zaštitu odjeću i opremu, a po struci je strojarski tehničar. Dalje je naveo kako je neposredno nakon nesreće, gotovo odmah nakon što je ozlijeđenog radnika odvezla hitna pomoć, na lice mjesta došla policija i inspektor zaštite na radu, misli da su iz policije također došli inspektori, da nisu bili obični policajci te su detaljno pregledavali mjesto nesreće, a inspektor zaštite na radu je posebnu pažnju posvetio pregledu labudice te su odmah od njega izuzeli svu dokumentaciju koja se odnosila na radne strojeve koji su sudjelovali u nesreći ali i na ostale radne strojeve firme koji su se zatekli na licu mjesta. Nekoliko dana nakon toga došao je i sudski vještak za strojarstvo. Na daljnji upit svjedok je naveo kako se protiv firme, odnosno protiv odgovornih osoba nije vodio nikakav postupak i da je Državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu. Na pitanje punomoćnice tužitelja svjedok je odgovorio da je radno vrijeme ozlijeđenog radnika ZZ u razdoblju koje je prethodilo nesreći na radu, pa time i dan prije same nesreće bilo do 17,00 sati. Na daljnji upit je li svjedok na dan nesreće ujutro vidio ozlijeđenog radnika te je li mu dao kakvu uputu svjedok je odgovorio da nije. Na daljnji upit svjedok je naveo kako na licu mjesta ništa nije bilo micano do dolaska inspektora zaštite na radu, a niti nakon toga do dolaska sudskog vještaka zato što je inspektor zaštite na radu zabranio da se išta miče. Također nije nigdje bilo vidljive lokve ulja. Na upit suda je li bilo uobičajeno u firmi da se obavlja posao koji se možda ne stigne obaviti do isteka radnog vremena odnosno do 17,00 sati svjedok je naveo da radno vrijeme nije fiksno, da su oni mala firma i više obiteljska, da radnici ukoliko trebaju mogu izaći i ranije s posla uz dopuštenje, da ako je potrebno dovršiti neki posao i izvan radnog vremena da je običaj bio da se posao dovrši, a radnik je za to uvijek bio i plaćen.

17. Zastupnik po zakonu tuženika TZ, saslušan na ročištu održanom 30. rujna 2025. u svom iskazu je naveo da je za pripremu labudice za utovar uvijek zadužen vozač koji treba obaviti prijevoz i da se događa da ostali radnici samoinicijativno pomognu vozaču. Kod predmetne rampe je tehničko predviđeno da se ona automatski diže gore-dolje, a da se trapovi razmiču ručno kako bi se prilagodili gabaritima stroja koji se treba utovariti. Naveo je da je cilindar rampe neposredno prije događaja bio na servisu, ali da ZZ nije u njega pustio ulje. ZZ je bio zadužen da u cilindar pusti ulje i to je trebao učiniti još dan prije kada je cilindar došao sa servisa, ali samo ga je montirao na rampu, a nije pustio ulje. Sutradan, nakon što je njegov brat IZ dao zaduženja radnicima, je ZZ ĆZ koji je trebao vršiti utovar rekao kako nije pustio ulje u cilindar. Naveo je kako je rampa inače zakočena tako da ne može pasti. Ono što je trebalo biti učinjeno ili dan prije po povratku cilindra sa servisa ili sutradan prije utovara, jest da je trebalo okrenuti ručicu od hidraulike kako bi ulje došlo u cilindar i tada rampa prilikom razmicanja ne bi pala. Naveo je kako rampa ne bi pala sve da je i puklo crijevo, odnosno ne bi pala tako brzo jer cilindar ima u sebi ugrađen sigurnosni mehanizam, svojevrsnu kočnicu, koja sprečava da rampa naglo padne ako cilindar ostane bez ulja. Dalje je naveo kako je o događaju inspektor zaštite na radu sastavio zapisnik, došla je i policija, a za nekoliko dana bio je i vještak koji je utvrdio da je do nesreće na radu došlo zato što vozač kamiona nije pustio ulje u cilindar. Pritom je naveo da je to trebao učiniti ZZ zato što je to trebao učiniti još prethodnog dana. Istaknuo je kako je nakon nesreće ZZ ponudio drugo lakše radno mjesto odnosno mjesto u kancelariji s time da ga to nisu tražili iz Zavoda , ali da ZZ to radno mjesto nije prihvatio. Na pitanje punomoćnice tužitelja naveo je kako je za montažu cilindra nakon servisa bila potrebna jedna osoba i u konkretnom slučaju to je bio ZZ te kako montaža cilindra traje svega nekoliko minuta jer se cilindar sastoji od tijela cilindra u kojem su dvije rupe na koje treba spojiti dvije cijevi i pustiti ulje u cilindar na način da se cijev uključi u labudicu i motor pusti u rad i okrene ručku hidraulike. To sve zajedno ne traje niti pola sata pa smatra da je ZZ mogao napraviti i dan prije kada je oko 17,00 sati cilindar došao sa servisa. Na daljnji upit odgovorio je da je on osobno na dan kada je cilindar došao sa servisa , a to je bio dan prije nezgode zadužio ZZ da montira cilindar te mu je posebno naglasio da uključi motor labudice i pusti ulje u sustav upravo kako se nezgoda ne bi dogodila odnosno kako drugi radnici koji nisu bili upoznati da je cilindar došao sa servisa i da trenutno u njemu nema ulja ne bi pristupili utovaru. Naveo je da inače cilindar uvijek ima ulje u sebi, osim kada dođe sa servisa jer je tada prazan. Dalje je naveo kako je tog jutra ZZ malo zakasnio na posao i već je zatekao ĆZ kako vrši utovar te mu je priskočio pomoći, ali svejedno nisu pustili ulje u cilindar i došlo je do nezgode.

18. Stalni sudski vještak za medicine rada dr. Josip Silovski u svom nalazu i mišljenju od 8. rujna 2025. (list 139-144 spisa) naveo je da je uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju, uvidom u sudski spis, osobni zdravstveni karton, utvrdio da je osiguranik tužitelja uslijed ozljede na radu zadobio slijedeće ozljede i bolesti : St. post fracturam aperta cruris multifragmentaris sin., cum conqasatio pedis sin., (11. prosinca 2014.), St. post fracturam cruris partis proximalis et partis distalis tibiae lat., dex., (11. prosinca 2014.), St. post amputationem transtibialis lat., sin., (15. prosinca 2014.), Reamputatio (19. prosinca 2014.), Contractura art., TC lat., dex., - srednjeg stupnja (30. siječnja 2017.), Reflux gastroaesophagicum (1. travnja 2015.), Depressio (21. rujna 2015.) koje bolesti su dovele do gubitka opće sposobnosti za rad bez preostale radne sposobnosti, uzrok 100% ozljeda na radu. Vještak je također naveo da osiguranik tužitelja boluje i od povišenog tlaka od 31. svibnja 2013., što nije djelovalo na invalidnost i od hiperplasie prostate (17. prosinca 2021.) što nije u svezi s ozljedom na radu niti je djelovalo na invalidnost, te da od 29. travnja 2021., boluje i od ulcusa poplitealne jame lijevo, a tome je uzrok lošija cirkulacija na bataljku lijevo, žuljanje proteze, a čemu je isto uzrok posljedica ozljede na radu. Istaknuo je važnost nalaza Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 15. prosinca 2017., Ministarstva rada i mirovinskog sustava gdje se navodi da osiguranik zbog težine tjelesnog oštečenja, fizičke i psihičke iscrpljenosti nakon traume nije motiviran za prekvalifikaciju te da je vijeće vještaka predlagalo da se kod osiguranika tužitelja uslijed ozljede na radu 11. prosinca 2014., odredi nastanak profesionalne nesposobnosti za rad s čime se Ministarstvo rada i Mirovinskog sustava, samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja nije složilo.

18.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Josipa Silovski jer ga je ocijenio objektivnim i stručnim te je slijedom navedenog nalaza i mišljenja na koje ni stranke nisu imale primjedbi utvrdio da su bolesti St. post fracturam aperta cruris multifragmentaris sin., cum conqasatio pedis sin., St. post fracturam cruris partis proximalis et partis distalis tibiae lat., dex., St. post amputationem transtibialis lat., sin., Reamputatio (19. prosinca 2014.), Contractura art., TC lat., dex., - srednjeg stupnja Reflux gastroaesophagicum, Depressio te ulcus poplitealne jame lijevo kod osiguranika tužitelja ZZ kojima je uzrok 100% ozljeda na radu dovele do gubitka opće sposobnosti za rad bez preostale radne sposobnosti čime je utvrđena uzročno posljedična veza između ozljeda osiguranika tužitelja i štetnog događaja.

19. Stalni sudski vještak za strojstvo i zaštitu na radu Damir Mikec u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2025. (list 160-162 spisa) u bitnome je naveo da je u trenutku nastanka štetnog događaja, poslodavac, Turković d.o.o. provodio sve potrebne mjere zaštite na radu prema tada važećem Zakonu o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 59/96 i 94/96). U konkretnom slučaju, a vezano za predmetni štetni događaj u kojem je radnik ZZ, prilikom izvođenja radova na pripremanju labudice za utovar buldozera društva Turković d.o.o., zadobio teške tjelesne ozljede, vještak je mišljenja da je do štetnog događaja došlo zbog nepažnje radnika ZZ. Prema članku 77. Zakona o zaštiti na radu obveza radnika je da poslove obavlja s dužnom pozornošću, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pozornošću kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika i da pravilno koristi sredstva rada. Vještak je mišljenja da stradali radnik, ŽZ, nije tako postupao, već je postupao suprotno odredbi članka 77. Zakona o zaštiti na radu. Stradali radnik ZZ trebao je prije širenja utovarnih rampi probati spustiti i podići iste, pogotovo što je dan ranije ugradio hidraulični cilindar. Vještak je mišljenja, da je do pada lijeve utovarne rampe na labudici proizvođača Muller Mitteltal (SR Njemačka) došlo, jer hidraulični cilindar sa tlačnim crijevima nije bio odzračen, odnosno da bi, da je nakon ugradnje hidrauličnog cilindra na predmetnu labudicu, izveden pokusni rad spuštanja i podizanja utovarne rampe, vjerojatnost nastanka štetnog događaja bila jako mala.

19.1. Na takav nalaz i mišljenje tužitelj je imao primjedbe na koje je vještak odgovorio podneskom od 25. siječnja 2026. (list 178 spisa). Vještak je naveo da je točno da nema saznanja da je u hidraulički sistem pušteno ulje i da li je sistem odzračen jer u sudskom spisu nigdje nije navedeno da je sistem odzračen i spreman za rad već da je iz sudskog spisa razvidno da je stradali radnik ZZ dan ranije prema nalogu direktora TZ ugradio hidraulički cilindar iza 17 sati, dakle nakon radnog vremena, te da je na strani spisa 150 ZZ naveo da ne zna tko je bio dužan pustiti ulje u cilindar, a na strani spisa 151 je naveo da je on bio zadužen za montažu cilindra na labudicu. Također, da je stradali radnik naveo da je puklo crijevo od hidraulike, (strana spisa 151), a u spisu se nigdje ne navodi da je netko zamijenio puknuto hidrauličko crijevo. Iz svega navedenog vještak je mišljenja, da je predmetnu ugradnju hidrauličkog cilindra sa probnim radom spuštanja i dizanja utovarne rampe trebala odraditi stručna osoba za takve radove (mehaničar), jer su mehaničari bili zaposleni u društvu Turković d.o.o. U Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru u društvu Turković d.o.o. viši inspektor rada DZ dipl. ing. navodi na strani 5 Zapisnika (stranica 8 spisa), da je labudica zatečena na mjestu gdje je bila u vrijeme nastanka štetnog događaja i nije primjećeno da je na njoj nešto mijenjano. Na dijelovima lijeve utovarne rampe nisu uočeni tragovi svježeg propuštanja ulja iz hidrauličkog sistema, a nisu uočeni tragovi ulja ni na tlu pored rampe. Osim inspektora rada očevidu su bili nazočni predstavnici PP Velika Gorica, IZ, TZ i očevidac ĆZ. Tijekom rekonstrukcije događaja očevidac ĆZ je podizao i spuštao podizne rampe, a u podizanju i spuštanju nije bilo zastoja. Vještak je zaključno naveo da je razvidno da hidraulički cilindar za spuštanje i podizanje utovarne rampe nije bio napunjen uljem i odzračen, a to je i dovelo do pada utovarne rampe i teškog ozljeđivanja KZ.

19.2. Na primjedbe tuženika vještak se očitovao podneskom od 24. ožujka 2026. (list 215 spisa) na način da je naveo kako je mišljenja da stradali radnik nije bio osposobljen i kvalificiran za ugradnju hidrauličnog cilindra te puštanje u rad istog te da je predmetnu ugradnju hidrauličkog cilindra sa probnim radom spuštan ja i dizanja utovarne rampe trebala odraditi stručna osoba za takve radove (mehaničar), jer su mehaničari bili zaposleni u društvu Turković d.o.o.

19.3. Stalni sudski vještak za strojstvo i zaštitu na radu Damir Mikec svoj nalaz i mišljenje iznio je usmeno na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. travnja 2026. te je naveo da ostaje kod nalaza i mišljenja od 4. prosinca 2025. u kojem je navedeno da je vještak mišljenja da je stradali radnik ZZ postupao suprotno članku 77. Zakona o zaštiti na radu. Vještak je naveo da je radali radnik ZZ trebao je prije širenja utovarnih rampi probati spustiti i podići iste jer je dan ranije ugradio hidraulični cilindar. Naveo je da ostaje kod dopune nalaza i mišljenja od 24. ožujka 2026. u kojoj je naveo da stradali radnik nije bio osposobljen i kvalificiran za ugradnju hidrauličnog cilindra te puštanje u rad istog. Pojasnio je da pojam osposobljavanje za rad na siguran način obuhvaća takvo osposobljavanje za svaki posao koji poslodavac naloži radniku, dakle ne može se s jednim osposobljavanjem za rad na siguran način za točno određeni posao (npr. alatničar) pokriti i osposobljavanje za rad na siguran način za eventualne druge poslove koje radniku naloži poslodavac. Drugim riječima osposobljavanje za rad na siguran način poslodavac mora provesti za svaki pojedini posao kojeg nalaže radniku. Za poslove na koje je raspoređen stradali radnik ZZ temeljem Ugovora o radu on je vozač teretnih motornih vozila na strojevima građevinske mehanizacije i radnik te je o tom izdano uvjerenje 13. ožujka 2008., dok nije bio osposobljen za servisera motornih vozila. Dalje je vještak naveo da je, ukoliko je labudica ispravna, svejedno tko pokreće hidraulični sustav jer se on pokreće pritiskom na gumb i to može bilo vozač bilo mehaničar ili čak neka treća osoba. Međutim u konkretnom slučaju u cilindar nije bilo pušteno ulje, odnosno prije pokretanja hidrauličnog sustava nije bilo provjereno je li ulje pušteno u cilindar i sistem odzračen, a na daljnji upit čiji je to posao odgovorio je da je to posao mehaničara kao stručno osposobljene osobe. Vještak je naveo da je puštanje ulja u cilindar osnovni korak da bi hidraulični sustav radio te da je radnja odzračivanja cilindra automatska radnja koja se obavlja pritiskom na gumb, a na upit suda tko treba vršiti tu radnju, odnosno je li radnju odzračivanja cilindra treba poduzeti osoba koja je montirala taj cilindar ili netko drugi, a s obzirom na navode tuženika da u to vrijeme nisu imali zaposlenih mehaničara, vještak odgovara da je on mišljenja da je to trebao učiniti mehaničar, a ne vozač, no dopušta da u slučaju kada nema mehaničara, to može učiniti i vozač ili neka druga osoba. Pojašnjava da je u svom osnovnom nalazu i mišljenju naveo kako u tom dijelu ZZ nije postupao s dužnom pažnjom. Na poseban upit zastupnika po zakonu tuženika IZ da li je montaža napravljena ispravno, vještak je odgovorio da to ne može potvrditi, ali da je mišljenja da je cilindar montiran ispravno. Ono što se u konkretnom slučaju dogodilo jest da sustav nije bio odzračen i zato je rampa labudice pala. Pojasnio je da je rampa prije štetnog događaja bila dignuta odnosno bila je u vertikalnom položaju što je uobičajeni položaj. Da je sustav bio odzračen, rampa ne bi pala. Na daljnji upit je li u trenutku dolaska na mjesto događaja inspektora rada DZ hidraulični sustav ispravno radio vještak je odgovorio da je u trenutku pregleda labudice od strane inspektora DZ izvedeno odzračivanje sustava jer je hidraulička pumpa na kamionu puštena u rad zbog čega je i rampa na labudici ispravno radila. Na poseban upit punomoćnice tužitelja može li se govoriti da radnik nije postupao s dužnom pažnjom ako uopće nije bio stručno osposobljen za obavljanje posla prilikom kojeg se dogodila nezgoda na radu, vještak je naveo da ozlijeđeni radnik nije bio stručno osposobljen za takav posao jer o tome ne postoji dokaz u spisu, a na daljnji upit suda je li prilikom obavljanja tog posla ozlijeđeni radnik postupao s dužnom pažnjom kao i svaki prosječan čovjek u toj situaciji vještak odgovara da nije i da je postupao suprotno članku 77. Zakona o zaštiti na radu.

19.4. Navode vještaka iz podneska od 24. ožujka 2026. da je predmetnu ugradnju hidrauličkog cilindra sa probnim radom spuštanja i dizanja utovarne rampe trebala odraditi stručna osoba za takve radove (mehaničar), sud prihvaća kao stučne, međutim, nastavni navod vještaka da su mehaničari bili zaposleni u društvu Turković d.o.o. sud ne prihvaća kao relevantan s obzirom na to da ta činjenica neproizlazi iz spisa već vještak svoj zaključak o tome temelji na iskazu osiguranika tužitelja ZZ. Osim toga, vještak je u svom iskazu na glavnoj raspravi održanoj 8. travnja 2026. naveo da je on mišljenja da montažu cilindra i odzračivanje cilindra trebao učiniti mehaničar, a ne vozač, no da u slučaju kada nema mehaničara, to može učiniti i vozač ili neka druga osoba pri čemu je vještak naveo da je mišljenja kako je sama montaža obavljena ispravno.

20. Iskaze svjedoka ĆZ, ZZ i TZ sud je prihvatio u dijelu u kojem su oni suglasni odnosno u dijelu u kojem su sva trojica iskazali da se ozljeda osiguranika tužitelja dogodila kod utovara labudice na kamion prilikom pomicanja trapova rampe i da je dan prije na rampu monitaran hidraulični cilindar.

21. Iskaz svjedoka ĆZ sud cijeni životnim i logičnim u dijelu u kojem je svjedok iskazao da je bilo uobičajeno rampu pomicati ukoliko je to bilo potrebno zbog gabarita stroja koji se trebao utovarivati, te u dijelu u kojem je naveo kako nije bilo drugog načina da se rampa pomakne u smjeru lijevo-desno, osim tako ručno jer je rampa imala hidrauliku samo za podizanje gore-dolje zato jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan s iskazom svjedoka ZZ i zastupnika po zakonu tuženika SZ.

21.1. U dijelu u kojem je iskazao kako misli da je prilikom utovara labudice na kamion motor kamiona radio, sud nije prihvatio iskaz svjedoka ĆZ jer je u suprotnosti sa utvrđenjima iz Zapisnika o očevidu iz kojeg proizlazi da je prilikom očevida svjedok izjavio da motor kamiona nije radio. U ostalom dijelu sud nije posebno cijenio iskaz navedenog svjedoka jer je iskazivao da druge činjenice ne zna i ne sjeća se.

22. Iskaz svjedoka ZZ sud je prihvatio u dijelu u kojem je svjedok naveo da je nezgode došlo odmah ujutro na početku smjene kada je radniku ĆZ došao pomoći prilikom utovara radnog stroja na kamion – labudicu i u dijelu u kojem je iskazao da puno brže ide ako radnik koji utovaruje ima pomoć jer je bilo potrebno razmicati trapove rampe. Također je sud njegov iskaz prihvatio i u dijelu u kojem je naveo da je prilikom tog razmicanja rampe u jednom trenutku nešto u rampi popustilo i rampa je pala prema dolje te ga je poklopila i odrezala mu potkoljenicu lijeve noge, a desnu potkoljenicu polomila. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem je naveo da je takvo razmicanje rampe bilo uobičajeno i nije se moglo izvoditi ni na koji drugi način, da je poslodavac je s time bio upoznat i da je obučio radnike za rad sa rampom i da je poslodavac radnicima pokazao da se rampa treba razmicati polugom, te u dijelu u kojem je naveo kako je otprilike dan prije nezgode na rampu stavljen servisirani cilindar jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan s iskazom svjedoka ĆZ i svjedoka TZ. Sud je prihvatio i dio iskaza svjedoka u kojem je naveo da se ulje ne ulijeva u cilindar na način da ga se preljeva iz nečega, već da se sistem sam prozrači budući da je pumpa spojena na kamion koji treba prevesti teret, a sa cilindrom je spojena putem crijeva te na taj način pumpa ulje u cilindar jer je u tom dijelu iskaz svjedoka suglasan nalazu i mišljenju vještaka Damira Mikeca te iskazom zakonskog zastupnika tuženika TZ.

22.1. Sud nelogičnim cijeni iskaz svjedoka ZZ u dijelu u kojem je svjedok iskazao da se ne sjeća je li on bio zadužen za stavljanje ulja u cilindar. To iz razloga što je svjedok u daljnjem tijeku iskaza naveo da je točno da je on bio zadužen za stavljanje cilindra, a u kojem dijelu je njegov iskaz suglasan s iskazima zastupnika po zakonu tuženika TZ i svjedoka IZ koji su iskazali da je upravo tuženik bio zadužen za montiranje cilindra. Stoga je sud zaključio da je upravo osiguranik tuženika ZZ monitrao cilindar na rampu dan prije štetnog događaja.

23. Iskaz svjedoka IZ sud je prihvatio u dijelu u kojem je svjedok naveo kako je upravo ZZ bio zadužen za stavljanje cilindra na rampu dok nije prihvatio iskaz IZ u dijelu u kojem je iskazivao da je tog jutra kada se dogodio štetni događaj osiguranik tužitelja ZZ kasnio na posao. Naime, u tom dijelu iskaz tog svjedoka u suprotnosti je s iskazima svjedoka ĆZ, ZZ te utvrđenjima iz Zapisnika o očevidu u kojem je navedeno da se nezgoda dogodila oko 7,15 sati, neposredno po početku redovnog radnog vremena.

24. Iskaz zastupnika po zakonu tuženika TZ sud je prihvatio u dijelu u kojem je naveo da je za pripremu labudice za utovar uvijek zadužen vozač koji treba obaviti prijevoz i da se događa da ostali radnici samoinicijativno pomognu vozaču, da je kod predmetne rampe tehnički predviđeno da se ona automatski diže gore -dolje, a da se trapovi razmiču ručno kako bi se prilagodili gabaritima stroja koji se treba utovariti jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan sa iskazima svjedoka ĆZ i ZZ. Sud je prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem je naveo da je cilindar rampe neposredno prije događaja bio na servisu i da je ZZ bio zadužen za montažu cilindra jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan sa iskazima svjedoka ĆZ i ZZ.

24.1. U dijelu u kojem je iskazivao da je tog jutra kada se dogodio štetni događaj osiguranik tužitelja ZZ kasnio na posao sud nije prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika TZ budući da je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s iskazima svjedoka ĆZ, ZZ te utvrđenjima iz Zapisnika o očevidu u kojem je navedeno da se nezgoda dogodila oko 7,15 sati, neposredno po početku redovnog radnog vremena.

25. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio kada je osiguranik tužitelja ZZ pomagao kolegi ĆZ kod utovara radnog stroja na kamion – labudicu kojem poslu je osiguranik tužitelja samoinicijativno pristupio u namjeri da pomogne kolegi pri čemu nije postupao s dužnom pažnjom dok je tuženik kao poslodavac u tom trenutku primijenio sve mjere zaštite na radu jer su radnici bili obučeni za sigurno postupanje s rampom, a što je svojim iskazom potvrdio i osiguranik tužitelja ZZ.

26. Naime, sud je utvrdio da stradali osiguranik tužitelja ZZ kao zaposlenik tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja prilikom pomaganja kolegi ĆZ kod utovara radnog stroja na kamion – labudicu nije postupao s dužnom pažnjom jer nije prije širenja utovarnih rampi probao spustiti i podići iste, a što je primjenom dužne pažnje iz članka 68. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu bio dužan učiniti s obzirom na činjenicu da je upravo on dan ranije ugradio hidraulični cilindar.

27. Prema odredbi članka 68. stavak 1. ZZR radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da, između ostalog prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika (stavak 2. točka 1.).

28. S tim u vezi valja istaknuti da iako ne postoji pisani dokaz o stručnom osposobljavanju osiguranika tužitelja za montažu cilindra, osiguranik tužitelja ZZ u svom iskazu je naveo da su njegova zaduženja po ugovoru o radu bila široka i da je imao zaduženja od vozača kamiona do strojara te da nije radio uvijek samo jedno zaduženje prema ugovoru o radu već je od nabrojanih zaduženja radio ono za što je bila potreba kod poslodavca. Dalje, osiguranik tužitelja ZZ je u svom iskazu naveo da se ulje ne ulijeva u cilindar na način da ga se preljeva iz nečega, već da se sistem sam prozrači budući da je pumpa spojena na kamion koji treba prevesti teret, a sa cilindrom je spojena putem crijeva te na taj način pumpa ulje u cilindar. Također je osiguranik tužitelja ZZ u svom iskazu naveo da zna da se treba provjeriti je li ulje u cilindru i da to obično provjerava osoba koja je zadužena prevoziti teret dok je on samo došao pomoći ĆZ. Iz navedenog iskaza sud zaključuje da je osiguranik tužitelja ZZ znao da je nakon montaže cilindra sustav potrebno prozračiti, međutim da je to propustio učiniti.

29. Naime, i sudski vještak Damir Mikec je, u usmenom obrazloženju svog nalaza i mišljenja naveo je da, iako bi ugradnju cilindra trebala obavljati stručno osposobljena osoba, odnosno mehaničar, je mišljenja kako je u konkretnom slučaju montaža obavljena ispravno te da, u slučaju kada nema mehaničara, radnju odzračivanja cilindra može učiniti i vozač ili neka druga osoba. Pritom se napominje da je vještak u svom iskazu naveo da je osiguranik tužitelja ZZ osposobljen za vozača motornih vozila. Stoga je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju uzrok pada rampe prilikom ručnog razmicanja trapova to što osiguranik tužitelja prilikom obavljanja posla montaže cilindra nije primijenio dužnu pažnju, odnosno što je postupao suprotno odredbi članka 68. stavak 1. ZZR-a, a dužnu pažnju nije primijenio ni jutro nakon toga kada je samoinicijativno krenuo pomagati s utovarom kolegi ĆZ i pritom micati trapove rampe bez da je prije provjerio je li sustav odzračen, a što je po ocjeni suda trebao učiniti budući da je znao da dan prije tu radnju, koja je neophodna, nije poduzeo.

30. Stoga, utvrdivši da je osiguranik tužitelja nesporno dan prije štetnog događaja montirao cilindar na rampu, a da pritom nije i odzračio sustav, a što je automatska radnja koja se obavlja pritiskom na gumb, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Damira Mikeca, te da isto nije učinio ni sutradan kada je pomagao kolegi prilikom utovara, iako svjestan da dan prije nije odzračio sustav i pustio ulje u cilindar, sud nalazi da je osiguranik tužitelja u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja. Posebno stoga što ni sam osiguranik tužitelja ne spori da je za rad sa rampom bio osposobljen i da je prošao obuku za rad na siguran način. Zbog toga sud nalazi da mu nije mogla ostati nepoznata njegova obveza iz članka 68. stavak 2. točka 1. ZZR da prije početka rada, odnosno utovara labudice na rampu pregleda mjesto rada, a pogotovo jer je on sam dan prije, i to već pri isteku radnog vremena monitrao cilindar na rampu, ali montažu nije dovršio dok se štetni događaj dogodio idući radni dan neposredno po početku radnog vremena, dakle nije imao razloga pomisliti ni da je radnju odzračivanja cilindra u međuvremenu poduzeo netko drugi.

31. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da u konkretnom slučaju postoji ekskulpacijski razlog na strani tuženika jer je predmeta šteta nastala krajnjom nepažnjom tužiteljevog osiguranika, slijedom čega je, na temljeju odredbe članka 25. stavak 2. ZZR u vezi s odredbom članka 161. stavak 1. ZOMO-a odbio tužbeni zahtjev te je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 16.138,33 eura. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi osnovani trošak parničnog postupka koji se odnosi na trošak za sastavljanje odgovora na tužbu u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, 107/25; dalje OT) u iznosu od 500,00 eura, za sastavljanje podneska od 24. travnja 2025. u skladu s Tbr. 8. t. 4. OT u iznosu od 50,00 eura, za zastupanje na ročištima održanim 15. svibnja 2025. i 19. veljače 2026. u skladu s Tbr. 9. t. 2. OT u iznosu od po 250,00 eura po radnji, za zastupanje na ročištima održanima 30. rujna 2025., 9. listopada 2025. i 8. travnja 2026. u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT u iznosu od po 500,00 eura po radnji, za sastavljanje četiri podneska (17. rujna 2025., 1. listopada 2025., 31. prosinca 2025. i 6. ožujka 2026. u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT u iznosu od po 500,00 eura po radnji, te za sastavljanje podneska od 1. travnja 2026. u skladu s Tbr. 8. t. 3. OT u iznosu od 200,00 eura, odnosno u iznosu od 4.750,00 eura sve uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.187,50 eura što ukupno iznosi 5.937,50 eura. Navedeni trošak uvećan je za trošak predujmova za vještačenja u iznosu od 950,00 eura te troška pristupa vještaka na ročište u iznosu od 150,00 eura čime je tuženiku priznato pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.037,50 eura te je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a presuđeno kao u točki II. izreke ove presude.

32.1. U ostalom dijelu do ukupno zatraženog iznosa troška parničnog postupka od 8.600,00 eura, odnosno u iznosu od 1.562,50 eura tuženikov zahtjev nije osnovan jer mu prema odredbama OT ne pripada slijedom čega je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura te je presuđeno kao u točki III. izreke ove presude.

32.3. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu ne pripada mu pravo na naknadu troška postupka zbog čega je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura te je presuđeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

Velika Gorica, 7. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka ni je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.