Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: MM, zbog prekršaja iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim podnesenim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/27002 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 02.10.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 07.05.2026.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenica MM rođena M, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ć i R rođene O, rođena **.**.1980., u mjestu [adresa], BiH, s prebivalištem u mjestu [adresa]., državljanka Republike Hrvatske, osnovna škola, pismena, radnica, zaposlena u Servisu za čišćenje Hallogreen, primanja oko 500,00 eura, srednjeg imovnog stanja, udana, majka jednog djeteta, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v a j e

što je 2. listopada 2025. u 19:30 sati u mjestu Velika Mlaka, kao vlasnica psa pasmine Američki stafford, po imenu Ž (uredno cijepljen i čipiran), istog držala neoprezno i bez nadzora, a zbog takvog propusta pas je istrčao iz otvorenog dvorišta te napao ĆM koja je šetala svog psa na povodcu na način da ju je ugrizao s medijalne strane desne potkoljenice (LTO), nakon čega se vratio u svoje dvorište,

čime je počinila prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa joj se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 27.10.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

Okrivljenica u svojoj obrani iznosi kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iskazuje kako ne zna što se dogodilo dana 2. listopada 2025. u 19,30 sati jer u to vrijeme nije bila u kući obzirom da je u to vrijeme na poslu. Kada je odlazila na posao njezin pas Ž, američki staford terijer, ostao je zatvoren u kući, a kada se vratila kući toga dana iza 22,00 sata psa je zatekla također u kući. Njezin suprug, sin i unučad su bili u kući, gdje i žive i toga dana nisu primijetili ništa neobično. Stoga joj je sasvim nelogično da bi susjedu ĆM, koju inače ne poznaje, a koliko ima saznanja i ne živi u [adresa], upravo njezin pas ugrizao, a da je prethodno istrčao iz njezinog dvorišta, a zatim se vratio neopaženo u kuću. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje branitelja okrivljenica odgovara da su suprug, njezin sin i njegova djeca bili u kući cijeli dan odnosno nakon što su se oko 15,00 – 15,30 sati vratili s posla. Odgovara kako nitko od susjeda nije svjedočio navodnom napadu psa na susjedu ĆM i nitko od susjeda joj nije ništa o tome govorio. Odgovara da je nakon deset dana saznala o eventualnom događaju i to kada su policajci došli na njezinu kuću adresu. Odgovara kao su vrata njezinog dvorišta uvijek zatvorena i zaključana jer se u kući nalaze dvoje male djece, njezine unučadi. Odgovara da je njezin pas star 9 godina i u tih 9 godina nikada nikoga nije napao jer je vrlo miroljubiv i ne reagira agresivno nego ga prolaznici znaju i pogladiti kroz ogradu. Odgovara kako u ulici postoji sličan pas, sive boje, kao njezin Ž, misli da je iste pasmine, američki staford, isto odnosno slično izgleda.

U dokaznom postupku sudac je ispitao oštećenu svjedokinju ĆM koja je iskazala kako se sjeća da je dana 2. listopada 2025. oko 19:20 sati šetala sa psom koji je bio na povodcu, puteljkom između i [adresa] i [adresa] u [adresa]. Kada je bila na puteljku, pas iz jedne kuće koja je inače ograđena ogradom koja nije bila zatvorena, a koji se slobodno kretao po dvorištu, izašao iz dvorišta, dotrčao do nje te ju je prvo ugrizao za desnu potkoljenicu. Zbog toga je ona pala na tlo, a isti pas ju je tada ugrizao i za desnu natkoljenicu. Zbog ugriza je došlo do obilnog krvarenja. Za to vrijeme, njezin pas G je mirno sjedio, ali nakon što je pas koji ju je napao završio s napadom na nju, pokušao je napasti i njezinog psa G no nije u tome uspio jer je G nosio metalnu davilicu. Tada je G zarežao, a pas koji ju je napao otrčao je natrag u dvorište kuće kućnog broja 39. Taj kućni broj je vidjela kada je, nakon ovog događaja, krenula prema kući. Odmah je telefonom prijavila događaj policiji, a nakon toga otišla na Hitnu pomoć u Traumatološkoj klinici u Zagrebu. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ističe kako ju je gospođa MM nazvala telefonom, nakon što je policija bila kod nje i tom prilikom je rekla kako joj je nelogično kako je upravo njezin pas nju napao. Ističe kako je mjesec i pol dana išla na previjanja, svaki dan. Ističe kako znade povremeno biti u [adresa] jer tamo živi njezina svekrva. Mjesto gdje ju je pas napao je udaljeno niti minutu hoda od kuće njezine svekrve.

Na pitanje branitelja svjedokinja odgovara kako je sigurna da ju je upravo pas okrivljene ugrizao predmetne zgode jer ga je i kasnije vidjela u dvorištu susjede MM. Odgovara kako ju je pas tako ugrizao da je jedva otišla do kuće pa ju je suprug vozio u Traumatološku bolnicu. Odgovara da se nakon ugriza nije nigdje zadržavala, odmah je išla kući jer je jako krvarila, bila joj je uništena tenisica i hlače. Odgovara kako nakon ugriza nije proučavala dvorište, često tamo šeta, a kućni broj je veliki na kući u dvorište koje je pas ušao nakon ugriza. Nije se približavala kući jer ju bilo strah, ali je vidjela kućni broj na sivoj kući, a policija je utvrdila čija je kuća i tko je vlasnik psa. Odgovara kako nakon tog događaja više se nije približavala toj kući i ne prolazi više uz tu kuću, osim automobilom. Odgovara kako je sigurna da su vrata dvorišta bila otvorena. Kada joj se susjeda, ovdje okrivljena, javila telefonom i priopćila joj je da ona nije bila u kući niti njezin suprug jer je išao po djecu u vrtić, a pas je izašao jer je njezin nećak koji koristi garažu u tom dvorištu ostavio otvorenu ogradu. Odgovara kako nije vidjela nikoga u dvorištu ili kući, a vikala je tom prilikom upomoć. Odgovara kako je zaključila da nikog nema u kući jer je glasno vikala upomoć, a nitko se nije odazivao iz kuće. Odgovara kako nije upoznata da bi u istoj ulici postojao pas iste pasmine kao što je pas u vlasništvu okrivljenice ali taj neki drugi pas ne bi mogao izaći iz dvorišta okrivljene jer je vidjela da je protrčao uz ogradu i dotrčao po puteljku, vidjela je točno otkuda je izašao i vratio se u to isto dvorište. Na pitanje branitelja da li postoji mogućnost da je drugi pas ušao u dvorište okrivljenice pa istrčao i napao ju odgovara kako su to sve hipoteze i malo je vjerojatno da bi tuđi pas ušao baš u njihovo dvorište, izašao i napao ju, a zatim se ponovno vratio u isto dvorište. Odgovara kako je pas koji ju je napao bio neke sivkaste boje, malo niži od njezinog psa G ali čvršći i kad ju je ugrizao nije puštao. Radi se o vrsti koja je križana s namjerom da sudjeluje u borbama pasa. Odgovara kako njezin pas nije nikakvom gestom izazvao napad tog psa jer mu je rekla da bude miran i da sjedne i on je poslušao. Odgovara kako nije sprječavala napad tog psa na G nego je taj pas došao do nje i ugrizao ju za nogu. Odgovara kako događaju nitko nije svjedočilo jer nikoga nije bilo. Odgovara kako je tog psa viđala prije i poslije predmetnog događaja u predmetnom dvorištu. Odgovara kako je već ranije navela kako nije pješice prolazila tom ulicom nego je prolazila autom nakon ovog događaja i iz automobila je viđala u istom dvorištu psa koji ju je napao. Odgovara kada je s automobilom, nakon tog događaja, prolazila uz tu kući i viđala dvorište i psa, a vrata dvorišta su bila zatvorena, pretpostavlja da je to bilo zbog napada na nju. Odgovara kako je predmetni događaj bio prvi napad psa na nju u životu. Odgovara kako je vikala upomoć, ali nitko nije izlazio niti iz kuće iz čijeg dvorišta je pas izletio, a niti iz kuće pored gdje se isto nalazi jedan pas, misli pasmine N, a mogao bi biti kućni broj 37, nije sigurna. Sjeća se da joj je gospođa MM, okrivljena prilikom telefonskog razgovora rekla da se doselila u [adresa] sredinom 2025. i da je naslijedila psa od sina. Gospođi MM je policija dala njezin broj telefona, a nazvala ju je nakon što je pitala policiju da li ju smije kontaktirati. Odgovara da kada je vikala upomoć očigledno nitko nije čuo jer se nitko nije pojavio.

Na poseban upit suca okrivljenica odgovara kako kuća u kojoj živi sa obitelji nije u njezinom vlasništvu nego je iznajmljena. Navodi kako nema nećaka, a garaža o kojoj je svjedokinja govorila je garaža vlasnice od koje je kuća iznajmljena i ona ne koristi tu garažu niti ima ključ, koristi ju vlasnica i njezin unuk.

Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz suočavanjem okrivljenice i svjedokinje ĆM.

Tom prilikom okrivljenica je iskazala: Nije mi jasno kako je Ž moga izaći, ugristi ženu za nogu. Ž ne reagira na ljude, voli djecu i ljude. Psa sam ostavila u kući. Rekla sam gospođi na telefon ako ju je moj pas ugrizao da joj želim pomoći. Policija mi je došla nakon 7 dana reći mi da vas je Ž ugrizao. Kako bi izašao, tko ga je mogao pustiti, susjeda bi to morala vidjeti. Ne znam kako to nitko nije vidio. Nelogično mi je da je pas izašao i vas ugrizao, ako je meni je žao. Svi koji prolaze ga miluju. Nije mi jasno kako je izašao iz dvorišta kad sam osobno zaključala vrata.

Svjedokinja je iskazala: Ograda je bila otvorena, pas je izletio iz tog dvorišta, ugrizao me za nogu, ja sam pala pa me ugrizao na još jednom mjestu. Otišla sam ravno doma i pritom pogledala kućni broj kuće u koju se pas nakon ugriza vratio. Moj suprug je obavijestio policiju o događaju i onda me odvezao na Hitnu pomoć.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj 3084/25 od 2. listopada 2025. u 21,14 sati, izvješće (list 4 spisa), obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00549103, povijest bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice za ĆM od 2. listopada 2025.

II/

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom iznesene obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Sudac je cijenio obranu okrivljenice kojom izravno poriče počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njezinu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni i da je okrivljenica svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojala uvjeriti Sud kako nije počinila prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njezinom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenica o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju obranu oblikovala životno, ali smišljeno i osobito neuvjerljivo, a da je ustrajno pokušavala uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom isticanju kako je predmetne zgode kada je odlazila na posao njen pas ostao zatvoren u kući i kada se vratila da je psa zatekla također u kući, da njeni ukućani nisu primijetili ništa neobično, da joj je nelogično da bi oštećenu ugrizao upravo njezin pas te da je prethodno istrčao iz njenog dvorišta i zatim se vratio neopaženo u kuću, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorila dojam da svojim ponašanjem i/ili propustom, odnosno prijestupom predmetne zgode, nije postupila suprotno zakonskim odredbama.

Suprotno tome, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza, a osobito suočenjem okrivljenice s oštećenom svjedokinjom, sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenica uistinu počinila prekršaj za kojeg se tereti.

Sudac smatra kako je okrivljenica svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, počinjenje kojeg ona izravno i ustrajno poriče, oblikovala na način da je prešućivala i relativizirala vlastiti postupak i/ili propust, odnosno da je prikrivala stvarno počinjenje i težinu svog nepropisnog i protupravnog prijestupa, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Sudac je cijenio iskaz oštećene svjedokinje ĆM, pa ga je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je ispitana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je u ovom postupku kao izravno oštećena u određenoj, razumljivoj i očekivanoj subjektivnoj mjeri zainteresirana za ishod prekršajnog postupka, svoja opažanja predmetnog događaja ipak iznosila uvjerljivo, objektivno i vjerodostojno.

Sudac je prihvatio iskaz ispitane svjedokinje, posebno u odnosu na iznesenu okolnost kako je predmetne zgode iz jedne kuće koja je inače ograđena ogradom a koja nije bila zatvorena, pas koji se slobodno kretao po dvorištu izašao iz dvorišta i dotrčao do nje te ju dvaput ugrizao. Prihvatio je iskaz svjedokinje i u dijelu gdje iznosi kako je taj pas koji ju je napao otrčao natrag u dvorište kuće kućnog broja 39.

Pritom je sudac zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja i neposrednog doživljaja, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu sukladne sa činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Nakon što je imenovana svjedokinja komentirala obranu okrivljenice i nakon što je odgovarala na brojna i detaljna pitanja branitelja okrivljenice, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o objektivnosti, uvjerljivosti i vjerodostojnosti iskazivanja ispitane svjedokinje.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitane svjedokinje u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenice te da razložno, osnovano i zbiljski, u cijelosti dovodi u sumnju istinitost, životnost i vjerodostojnost njezinih obrambenih navoda, a snažno jača uvjerenje suca o odgovornosti i krivnji okrivljenice za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, nakon dovođenja u vezu s drugim izvedenim dokazima, a osobito nakon njezinog suočavanja sa okrivljenicom, može nesporno utvrditi da je okrivljenica predmetne zgode stvarno počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, pa da sa sigurnošću može donijeti odluku o njezinoj krivnji i kažnjavanju.

Nakon izvođenja dokaza suočavanjem okrivljenice i ispitane oštećene svjedokinje, sudac je utvrdio kako je okrivljenica u cijelosti ostala kod svoje već iznesene obrane, dok je svjedokinja u cijelosti ostala kod svojeg već iznesenog iskaza, bez da su iskazivale neke nove bitne činjenice ili okolnosti, te da su obje iznosile u podjednakoj mjeri kratko, jasno i razumljivo.

Sudac je primijetio da je okrivljenica prilikom suočenja, dok je iznosila svoju obranu u formi pitanja, u početku spuštala pogled prema podu te je pretežno gledala po sudnici i u suca, ali u nastavku je gledala u lice svjedokinju, a pri tom je djelovala uznemireno te je izražavala znatnu emocionalnu napetost i nervozu, dok je svjedokinja tijekom suočenja gledala izravno, ustrajno i čvrsto u oči okrivljenice, a pritom je iskaz iznosila smireno, uvjerljivo i sigurno te je bila upečatljivo dosljedna u svom iskazu i izražajna u opisu predmetnog događaja.

Okrivljenica je prilikom suočenja potvrdila svoju već iznesenu obranu, ali je sudac stekao snažan utisak da je pritom djelovala vrlo neuvjerljivo, te je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost da je okrivljenica, vođena osobnim interesom, prešutjela i prikrila svoje stvarno postupanje, odnosno svoj nezakonit propust predmetne zgode.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakvu novu bitnu činjenicu ili okolnost, ali je nakon izvođenja ovog dokaza učvrstio svoje gledište i mišljenje, s jedne strane, o neuvjerljivosti i nevjerodostojnosti obrane okrivljenice, a s druge strane, o uvjerljivosti, objektivnosti i životnosti iskazivanja oštećene svjedokinje, kao i svoje uvjerenje da je predmetne zgode okrivljenica zaista postupila suprotno zakonskim odredbama te da je počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, na način naveden u izreci ove presude.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a osobito u Povijest bolesti KBC Sestre milosrdnice za Vesnu Babić od 2.10.2025., koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u optužnom aktu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj podnio i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenice kao počinitelja terećenog prekršaja.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 06.03.2026.g., za osobu: MM, utvrdio da okrivljenica do tada nije bila prekršajno osuđivana.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac nije izvodio dokaz ispitivanjem policijskog službenika koji je predmetne zgode utvrdio i prijavio počinjenje prekršaja, jer je zaključio kako taj svjedok nije bio neposredni očevidac inkriminiranog događaja.

Sudac iz istog razloga nije izvodio niti dokaz ispitivanjem supruga oštećene svjedokinje kojeg je ona spomenula u svom iskazu, a pritom je zaključio kako bi taj svjedok ponajprije bio pristran i nevjerodostojan te da bi svakako iskazivao u korist svoje supruge kao oštećene svjedokinje i nesumnjivo u cijelosti potvrdio njezin iskaz.

Sudac nije izvodio niti druge eventualne dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s iznesenom obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, a osobito nakon suočenja okrivljenice i oštećene svjedokinje, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući svog imenovanog psa nije držala pod nadzorom.

Sudac je s uvjerenjem zaključio da sve okolnosti koje je tijekom postupka okrivljenica iznijela u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja terećenog prekršaja, ne mogu istu osloboditi od odgovornosti i krivnje, već su samo pokušaji okrivljenice da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne odnosno umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Pored navedenog, sudac smatra kako se okolnosti na koje okrivljenica promišljeno upire i ciljano naglašava u svojoj obrani, kao razloge poricanja počinjenja terećenog prekršaja, a koje su usmjerene na relativiziranje, odnosno isključivanje njezine odgovornosti za počinjeni prekršaj, nikako ne mogu nesporno utvrditi, ni potvrditi, a niti sa sigurnošću prihvatiti i/ili uvažiti.

S jedne strane, sucu je osobito bilo neuvjerljivo ustrajno, smišljeno i tendenciozno isticanje okrivljenice kako nije kriva za terećeni prekršaj, iznoseći pritom razloge i opravdanja da nitko od susjeda nije svjedočio navodnom napadu psa na susjedu i nitko joj nije ništa o tome govorio, da su vrata njenog dvorišta uvijek zatvorena i zaključana, da njen pas nikada nikoga nije napao jer je vrlo miroljubiv i ne reagira agresivno te da u ulici postoji sličan pas kao njezin koji isto odnosno slično izgleda.

Pritom je sudac cijenio vrlo interesantnom i znakovitom okolnost da je okrivljenica na poseban upit suca odgovorila kako je kuća u kojoj živi iznajmljena, ali da garažu ona ne koristi niti ima ključ, već ju koristi vlasnica i njezin unuk.

S druge strane, sucu je bilo vrlo životno i uvjerljivo cjelokupno iskazivanje ispitane oštećene svjedokinje, a osobito u dijelu gdje u odgovoru na pitanje, postoji li mogućnost da je drugi pas ušao u dvorište okrivljenice pa istrčao i napao ju, razborito zaključuje kako je malo vjerojatno da bi tuđi pas ušao baš u njihovo dvorište, izašao i napao ju, a zatim se ponovno vratio u isto dvorište, kao i u dijelu gdje odgovara kako je tog psa viđala prije i poslije predmetnog događaja u tom dvorištu.

Sudac je uvjeren kako sve utvrđene nejasnoće, nesukladnosti i proturječnosti između iznesene obrane okrivljenice i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, kao i između njezine obrane i iskaza oštećene svjedokinje, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenice te zapravo nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja joj je izrečena, odnosno sudac je uvjeren kako je stvarno izvjesno da su one zapravo samo posljedica pokušaja okrivljenice da prikrije svoje kažnjivo postupanje, to jest propust, te izbjegne propisane posljedice takvog protupravnog ponašanja.

Sudac je mišljenja kako je okrivljenica tijekom cijelog postupka, u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti, ustrajno pokušavala zanemariti, zaobići i prikriti ili minimizirati, temeljnu činjenicu remećenja javnog reda i mira, odnosno da je predmetne zgode bez nadzora i neoprezno držala svog imenovanog psa koji je prvo izašao iz kuće, a potom iz otvorenog dvorišta i zatim napao oštećenu na način da ju je ugrizao, pa se na kraju vratio u svoje dvorište.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.30. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura, tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila biće prekršaja opisano u navedenom propisu i tako nesporno počinila terećeni prekršaj.

Sudac je mišljenja kako okrivljenica ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji joj je stavljen na teret Optužnim prijedlogom jednostavnim, ustrajnim, neuvjerljivim i neosnovanim isticanjem kako nije kriva te da nije počinila terećeni prekršaj.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako je okrivljenica svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušala zapravo na bilo koji način zatajiti i prikriti svoje ponašanje, odnosno propust, kojim je predmetne zgode remetila javni red i mir, odnosno da je bez nadzora i neoprezno držala životinju koja može povrijediti ili ugroziti građane.

Sudac je zaključio i da okolnosti koje je okrivljenica iznijela u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istu osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji okrivljenice da prikrije svoj nezakoniti postupak i/ili propust, da se zaštiti od prekršajne odgovornosti te da izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj, koji joj je stavljen na teret, a kojeg izravno i ustrajno ne priznaje.

Stoga je sudac nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenicu proglasio krivom, pa ju je kaznio novčanom kaznom, u visini koja je za počinjeni prekršaj propisana Zakonom u rasponu iznosa, odnosno novčanom kaznom u visini posebnog zakonskog minimuma, to jest najmanjom propisanom kaznom, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenice.

10.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenice našao dosadašnju prekršajnu neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenice.

11.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem propisanom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

12.

13.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 7. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte