REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Sesvete, Industrijska cesta 15
Poslovni broj: P-382/2024-99
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari 1. tužitelja SE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Livia Petričić, odvjetnica iz Zagreba, Bosanska ulica 5, protiv tuženice PE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nevenka Mrčela, odvjetnica iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u prisutnosti 1. tužitelja osobno, punomoćnice 2. tužiteljice, tuženice osobno i zamjenika punomoćnice tuženice odvjetnika Filipa Vrdoljaka, s danom objave 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017. zaključen između sada pokojne ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i PE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koji je solemniziran po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku dana 4. prosinca 2017. poslovni broj OV-7122/17, a kojim ugovorom je nakon smrti pokojne ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] PE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] imala steći vlasništvo 4/6 dijela kuće i dvorišta i to zk. č. br. 7705/341 u naravi kuća br. 1 površine 147 m2 i dvorište površine 243 m2, ukupne površine 400 m2, u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tuženici PE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi 2. tužiteljici OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.753,09 EUR.
Obrazloženje
1. Ovaj parnični postupak pokrenula je sada pokojna ČE podnošenjem tužbe 19. rujna 2018. protiv sada pokojne ZE, OE i PE. U toj tužbi tadašnja tužiteljica navodi kako je ona kao primateljica uzdržavanja sa tuženicima kao davateljicama uzdržavanja 29. studenoga 2017. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku, iz Zagreba 4. prosinca 2017. pod brojem OV -7122/17. Taj ugovor zabilježen je u zemljišnoj knjizi i to na nekretnini tužiteljice upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ističe, kako su tuženice svoje obveze u smislu čl. 7. i 9. predmetnog Ugovora izvršavale tijekom prosinca 2017., moglo bi se reći uredno, međutim, nakon toga pa sve do podnošenja predmetne tužbe tuženice svoje obveze ne izvršavaju gotovo nikako izgovarajući se svojim navodnim obavezama i putovanjima, prebacujući jedna drugoj i trećoj da one to trebaju činiti, a zapravo niti jedna od njih ne izvršava svoje ugovorne obveze niti u najmanjoj mjeri. Navodi, kako su takvim nečinjenjem tuženica dovedeni u pitanje smisao, svrha i opstojnost predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Stoga je tadašnja tužiteljica odlučila raskinuti predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i to putem suda.
2. Tadašnja 1. tuženica ZE podneskom od 16. studenoga 2018. priznala je tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Tadašnja 2. tuženica OE također je podneskom od 16. studenoga 2018. priznala tužbu i tužbeni zahtjev.
4. Tadašnja 3. tuženica PE nije podnijela odgovor na tužbu.
5. Potom, je u ovoj pravnoj stvari 11. ožujka 2019. po Općinskom sudu u Sesvetama Stalnoj službi u Svetom Ivanu Zelini donesena presuda na temelju priznanja i presuda zbog ogluhe poslovni broj P-800/2019-2. Presuda na temelju priznanja donesena je u odnosu na tadašnje 1. i 2. tuženice ZE i OE, dok je presuda zbog ogluhe donesena u odnoau na tadašnju 3. tuženicu PE.
6. Sud je utvrdio kako je prethodno opisana presuda postala pravomoćna i ovršna 2. travnja 2019.
7. Tadašnja 3. tuženica PE podnijela je 13. prosinca 2021. prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka koji temelji na navodima da se u razdoblju od 22. travnja 2018. do 22. lipnja 2021. nalazila na izdržavanju zatvorske kazne u Saveznoj Republici Njemačkoj i da nije obaviještena o vođenju predmetnog postupka i da nikada nije primila bilo kakva pismena te joj nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom u predmetnom postupku.
8. U ovoj pravnoj stvari održano je pred naslovnim sudom Stalnoj službi u Svetom Ivanu Zelini 3. svibnja 2022. i ročište povodom prijedloga tadašnje 3. tuženice za ponavljanjem predmetnog postupka. Na tom ročištu utvrđeno je kako je tadašnja tužiteljica ČE u međuvremenu preminula **.**.2021.(isto je razvidno iz smrtnog lista na str. 70 spisa).
9. Nakon toga 15. prosinca 2022. doneseno je po naslovnom sudu Stalnoj službi u Svetom Ivanu Zelini rješenje kojim je prekinut predmetni postupak zbog smrti tužiteljice ČE te je pozvan nasljednik pokojne ČE SE da preuzme predmetni postupak.
10. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tadašnja 1. tuženica ZE.
11. Povodom podnesene žalbe Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-512/2023-2 od 7. ožujka 2023. ukinuo je pobijano rješenje o prekidu ovog parničnog postupka i to iz razloga što se ne može odrediti prekid postupka u kojem je već donesena pravomoćna presuda.
12. Potom je naslovni sud po Stalnoj službi u Dugom Selu 21. travnja 2023. donio rješenje kojim je odbacio kao nepravovremen prijedlog 3. tuženice PE za ponavljanje predmetnog postupka od 13. prosinca 2021.
13. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tadašnja 3. tuženica PE.
14. Povodom podnesene žalbe Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-1393/2023-2 od 16. kolovoza 2023. ukinuo je pobijano rješenje i to iz razloga što je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je 3. tuženica PE **.**.2021. zaprimila predmetnu presudu zbog ogluhe. Naime, iz spisa je razvidno kako je ZE potpisala dostavnicu s danom 13. ožujka 2021. U ovom postupku odlučno je stoga utvrditi je li PE pravilno uručena presuda ili nije.
15. Potom je naslovni sud po Stalnoj službi u Dugom Selu 12. listopada 2023. donio rješenje poslovni broj P-800/2019-29 kojim je u točki I. izreke odbacio kao nedopušten prijedlog 3. tuženice za ponavljanje predmetnog postupka i u točki II. izreke ukinuo je potvrdu pravomoćnosti na presudi ovog suda Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-800/2019-2 od 11. rujna 2019. u odnosu na 3. tuženicu PE. U tom rješenju sud je i konstatirao kako je ranije u prethodno navedenoj odluci pogrešno utvrdio da je dostavnica potpisana dana 13. ožujka 2021., budući da je ista potpisana 13. ožujka 2019., dok su stranke kasnije i učinile nespornim da je tu dostavnicu za 3. tuženicu potpisala ZE.
16. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tadašnja 3. tuženica OE, koja je uz svoju žalbu dostavila i smrtni list (str. 154 spisa) iz kojeg je razvidno kako je u međuvremenu **.**.2023. preminula i tadašnja 1. tuženica ZE.
17. Potom, je Županijski sud u Splitu 8. studenoga 2023. donio rješenje poslovni broj Gž-2503/2023-2 kojim je odbacio kao nedopuštenu žalbu OE, zaključivši kako ista nema pravni interes za podnošenje žalbe. Naime, ona je priznala tužbeni zahtjev tadašnje tužiteljice ČE i nema pravni intres za podnošenje žalbe protiv rješenja koje se odnosi na tuženicu PE.
18. S obzirom da je ovaj sud ukinuo potvrdu pravomoćnosti na presudi zbog ogluhe koja je donesena u odnosu na tadašnju 3. tuženicu PE, ta presuda je dostavljena PE te je protiv te presude PE podnijela 15. siječnja 2024. žalbu.
19. Potom, je naslovni sud po Stalnoj službi u Dugom Selu 9. veljače 2023. donio rješenje poslovni broj P-800/2019-46 kojim je utvrdio kako je u ovoj pravnoj stvari nastupio prekid postupka i to iz razloga što je tužiteljica ČE preminula **.**.2021. te iz razloga što je 1. tuženica ZE preminula **.**.2023.
20. Rješenjem od 3. svibnja 2024. nastavljen je predmetni postupak i to pozivanjem SE da preuzme predmetni postupak u svojstvu nasljednika iza pokojne ČE i pozivanjem OE da preuzme postupak u svojstvu nasljednika iza pokojne ZE te je to rješenje postalo i pravomoćno.
21. Potom, je predmetni spis ponovno dostavljen na Županijski sud u Splitu i to povodom žalbe tuženice PE protiv presude zbog ogluhe od 11. ožujka 2019.
22. Rješenjem poslovni broj Gž-1701/2024-3 od 4. srpnja 2024. Županijski sud u Splitu ukinuo je presudu zbog ogluhe ovog suda Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-800/2019-2 od 11. ožujka 2019. te je predmet vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje. Naime, nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na tadašnju 3. tuženicu PE, jer joj tužba nije bila uredno dostavljena na odgovor.
23. Drugostupanjski sud je nadalje utvrdio kako tuženici u ovoj pravnoj stvari nemaju status jedinstvenih i nužnih suparničara pa je presuda na temelju priznanja u odnosu na tadašnju 1. i 2. tuženicu postala pravomoćna, što će prvostupanjski sud cijeniti prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u odnosu na PE.
24. Podneskom od **.**.2024. OE predložila je da se nju naznači kao tužiteljicu u ovoj pravnoj stvari, budući da su ona i pokojna ZE priznale predmetni tužbeni zahtjev, a ona je nasljednica iza pokojne ZE i ujedno je nasljednica i iza pokojne ČE.
25. Posljedično, u ovoj pravnoj stvari su sada tužitelji SE (nasljednik iza pokojne ČE) i OE (nasljednica iza pokojne ZE, koja je nasljednica iza pokojne ČE, pa je sada s obzirom na činjenicu da je ZE u međuvremenu preminula, OE nasljednica iza pokojne ČE). Dakle, tužitelji u ovom predmetu su sada SE i OE, dok je tuženica sada isključivo PE u odnosu na koju je ukinuta ranije donesena presuda zbog ogluhe te je u odnosu na nju predmet vraćen na ponovni postupak ovom prvostupanjskom sudu.
26. U podnesku od 30. srpnja 2024. 2. tužiteljica OE u bitnome navodi kako je ČE cijeli život brinula o svojoj unuci PE. Međutim, ista se odala kriminalu te je svojim načinom života punila novinske stupce. Ističe, kako ČE nije odobravala takav način života tuženice. Tuženica PE uvjeravala je svoju baku ČE da je prestala sa takvim načinom života, da je našla pošteni posao i da se više nikada neće baviti kriminalom. Upravo to obećanje nagnalo je ČE da sklopi predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi za sebe osigurala uzdržavanje, a tuženici KE Bakmaz stan i mogućnost poštenog privređivanja bez kriminala. Nadalje, navodi kako je početkom 2018. tuženica PE otišla u Njemačku, a svojoj baki ČE rekla je da je našla posao. Međutim, ubrzo se doznalo kako PE u [adresa] izdržava nekoliko zatvorskih kazni. Pored toga iz agencija za naplatu potraživanja Eos Matrix d.o.o. svakodnevno su stizali pozivi radi naplate dugovanja koje je tuženica PE imala prema Raiffeisen bank d.d., MUP RH i dr. Ističe, kako se radilo o milijunskim iznosima dugovanja te su pozivi uvelike uzrujavali ČE. Ističe, kako su se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezale davateljice uzdržavanja solidarno i u pravilu podjednako uzdržavati primateljicu uzdržavanja na način kako je to određeno odredbom čl. 9. Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navodi kako tuženica PE uopće nije uzdržavala tužiteljicu ČE. Nije joj osigurala grijanje u kući, potpunu prehranu, spremanje kuće i pranje rublja, kupnju odjeće i obuće i dr. S obzirom da nije bila u mogućnosti osobno brinuti o tužiteljici, nije isto osigurala niti preko treće osobe. Ističe, kako ne da tuženica PE nije uzdržavala tužiteljicu ČE, već je od nje tražila uzdržavanje. Pa je tako u nekoliko navrata molila da joj se pošalje novac u zatvor. Ističe, da se 2. tužiteljica OE osjećala izigrano, jer tuženica PE ni na koji način nije uzdržavala primateljicu uzdržavanja pa je počela negodovati. Naime, OE smatrala je kako nije u redu da ona i ZE u cijelosti izvršavaju ugovorom preuzete obveze, a da veći dio nekretnine pripadne PE koja je u zatvoru na izdržavanju dugogodišnje kazne i ni na koji način ne doprinosi uzdržavanju primateljice uzdržavanja. Kako je i u tom razdoblju policija dolazila na vrata tražeći tuženicu PE, tužiteljica ČE je zbog potpunog gubitka povjerenja te zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza, odlučila raskinuti predmeti Ugovor o doživotnom uzdržavanju te je 19. rujna 2018. podnijela predmetnu tužbu. Ističe, kako je ČE nakon pravomoćnosti presude donesene u ovoj pravnoj stvari sklopila sa svojom kćeri, koja je jedino bespogovorno izvršavala obveze iz predmetnog ugovora Ugovor o doživotnom uzdržavanju 5. travnja 2019. koji je potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku poslovni broj OV-1950/19. Ističe, kako je ČE kao isključiva vlasnica cijele nekretnine, tim Ugovorom obvezala ZE da tuženici PE i OE osigura stanovanje u kući sve dok je živa. Nadalje, navodi kako je dogovor bio za vrijeme dok je PE na izdržavanju zatvorske kazne da svu poštu preuzimaju ČE ili ZE te da o istoj izvještavaju PE. Navodi, kako je tuženica PE za raskid ugovora doznala još dok je bila u zatvoru te je počela zvati baku ČE negodujući zbog presude. PE se u lipnju 2021. vratila u Zagreb te je negodovanje eskaliralo u prijetnje zbog čega je u više navrata intervenirala i policija. Zbog takvog ponašanja ČE u više navrata je rekla tuženici PE da će ju ako se ne smiri izbaciti iz kuće. Svjesna toga tuženica PE očigledno je čekala da umre ČE kako bi podnijela prijedlog za ponavljanje postupka. Ističe, kako je ČE preminula **.**.2021., a prijedlog za ponavljanje postupka podnesen je 13. prosinca 2021. Dodatno navodi kako se ZE u dobroj vjeri uknjižila kao isključiva vlasnica nekretnine 14. prosinca 2021. Navodi da je ZE preminula **.**.2023. te je OE u dobroj vjeri uslijed smrti ZE postala isključiva vlasnica cijele nekretnine, a potvrda pravomoćnosti presude kojom se raskida predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju pravomoćno je ukinuta 8. studenoga 2023. Dakle, isključiva vlasnica predmetne nekretnine je OE te ona ima pravni interes nastaviti postupak iza pokojne ČE kao tužiteljica u predmetnom postupku.
27. Podneskom od 22. studenoga 2024. tužiteljica je specificirala konačno postavljeni tužbeni zahtjev za raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017. i to u odnosu na tuženicu PE.
28. U predmetnom postupku potrebno je odlučiti o osnovanosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 22. studenoga 2024.
29. Potrebno je istaknuti kako je 1. tužitelj u ovoj pravnoj stvari SE, sin pokojne ČE i otac tuženice PE i to s obzirom na to da je u odnosu na njega nastavljen predmetni parnični postupak nakon smrti ČE. Međutim, isti je u svom podnesku od 20. ožujka 2025. predložio da sud obije predmetni tužbeni zahtjev.
30. Dakle, u predmetnom parničnom postupku postoji jedna specifična procesna situacija, a to je da je 1. tužitelj SE zapravo s obzirom na sadržaj svojih očitovanja, na strani tuženice, PE, međutim, formalno pravno on je kao nasljednik iza pokojne ČE 1. tužitelj u ovoj pravnoj stvari.
31. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao potvrdu o solemnizaciji privatne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba poslovni broj OV - 7122/17 od 4. prosinca 2017. (str. 5 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017. (str. 6 – 8 spisa), potvrdu Zagrebačkog holdinga Podružnice gradskih groblja od 29. studenoga 2017. (str. 9 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (str. 10 – 12 spisa), dokumentaciju na njemačkom jeziku (str. 34 i 35 spisa), potvrdu o smrti (str. 36 – 38 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. EE (str. 39 – 42 spisa), dokumentaciju na njemačkom jeziku (str. 43 – 46 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika (str. 48 – 63 spisa), smrtni list za pok. ČE (str. 70 spisa), dokumentaciju (str. 82 – 98 spisa), ovjerenu izjavu SE (str. 100 spisa), sudsku praksu (str. 283 spisa), članke iz novina (str. 284 – 289 spisa), dopise (str. 290 – 295 spisa), potvrdu o postupanju policijskih službenika IV Policijske postaje Zagreb (str. 301 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (str. 302 – 310 spisa), promemoriju (str. 364 spisa), članak iz novina (str. 365 i 366 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GE (str. 368 – 371 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐE (str. 371 i 372 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje SEG (str. 372 – 374 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆE (str. 374 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RE (str. 392 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje OEG (str. 393 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AE (str. 394 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ŠE (str. 395 i 396 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TE (str. 396 i 397 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 2. tužiteljice OE (str. 405 – 407 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženice PE (str. 407 – 410 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem 1. tužitelja SE (str. 413 i 414 spisa).
32. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je konačno specificirani tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
33. Predmet spora je tužbeni zahtjev za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017. kojeg su sklopile pokojna ČE u svojstvu primateljice uzdržavanja te ZE, OE i PE u svojstvu davateljica uzdržavanja.
34. S obzirom da su ZE i OE priznale tužbeni zahtjev, u odnosu na njih je postupak pravomoćno okončan te se sada postupak vodi isključivo u odnosu na PE, u odnosu na koju je ukinuta ranija presuda zbog ogluhe te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak. S time da su tužitelji sada SE i OE, s obzirom na to da su u međuvremenu preminule ČE i njezina kći ZE.
35. Radi se o specifičnoj procesnoj situaciji u kojoj je ranija tuženica OE sada 2. tužiteljica s obzirom na to da je ona nasljednica iza svoje pokojne majke ZE, odnosno sada je ona i nasljednica iza svoje pokojne bake ČE.
36. Pravna osnova za ovakav tužbeni zahtjev proizlazi iz odredbe čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO) u kojoj odredbi je propisano kako svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
37. Dakle, u predmetnom slučaju potrebno je utvrditi je li tuženica PE ispunjavala svoje obveze kao davateljica uzdržavanja po predmetnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017.
38. Bilo je potrebno precizno odrediti što čini predmet spora u ovoj pravnoj stvari i to posebno iz razloga jer su stranke i saslušani svjedoci tijekom ovog postupka predmet raspravljanja nastojali proširiti na razdoblje prije sklapanja predmetnog i pobijanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kada je živ bio još pokojni EE, suprug pokojne ČE, a ujedno otac pokojne ZE i djed OE i PE. Naime, on je za svog života sačinio oporuku koju je potom osporio njegov sin ovdje 1. tužitelj SE i od tada su zapravo počeli prijeporu unutar obitelji o podjeli imovine. Međutim, isto nije relevantno za ovaj postupak. Naime, nije sporno da su ČE, ZE, OE i PE sklopile predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017. te je predmet ovog postupka sada nakon što su ZE i OE priznale tužbeni zahtjev ČE za raskid tog Ugovora isključivo pitanje je li PE ispunjavala svoje obveze po tom Ugovoru, a ne pitanja međusobnih odnosa unutar obitelji prije sklapanja toga Ugovora, a posebno ne pitanja odnosa između EE i stranaka u ovom postupku, s obzirom na činjenicu da je EE preminuo još 2016., dakle, prije sklapanja predmetnog i pobijanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 29. studenoga 2017.
39. S obzirom na navedeno u ovoj presudi analizirat će se iskazi saslušanih svjedoka i stranaka isključivo u dijelu u kojem se isti odnose na predmet spora u ovoj pravnoj stvari, a to je pitanje je li tuženica PE izvršavala svoje obveze po predmetnom i pobijanom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017.
40. Najprije je potrebno istaknuti kako je sama tuženica tijekom postupka u svom prijedlogu za ponavljanje postupka od 13. prosinca 2021. istaknula i time učinila nespornim da je u razdoblju od 22. travnja 2018. do 22. lipnja 2021. bila na izdržavanju zatvorske kazne u Njemačkoj. Isto predstavlja važnu okolnost u ovoj pravnoj stvari. Naime, predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je 29. studenoga 2017., a predmetna tužba podnesena je 19. rujna 2018., tako da u razdoblju od 22. travnja 2018. pa do podnošenja predmetne tužbe i nadalje do 22. lipnja 2021., tuženica svakako nije izvršavala svoje obveze uzdržavanja pokojne ČE, a koje su precizno određene u čl. 9. Predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U čl. 7. tog Ugovora određeno je kako se primateljice uzdržavanja pa i PE obvezuju uzdržavati svoju majku odnosno baku ČE, a u čl. 9. Određeno je da su davateljice uzdržavanja obvezne solidarno i u pravilu podjednako doprinositi uzdržavanju primateljice uzdržavanja i to njenoj potpunoj prehrani, spremanju kuće, i pranju rublja, osobno ili preko treće osobe a na trošak davateljice uzdržavanja, kupnji potrebne odjeće i obuće, osiguranjem sve potrebne njege primateljici uzdržavanja itd.
41. Tuženica po uvjerenju ovog suda svakako u razdoblju u kojem je bila na odsluženju zatvorske kazne u Njemačkoj nije mogla izvršavati svoje preuzete obaveze uzdržavanja pokojne primateljice uzdržavanja ČE.
42. Radi potpunog razjašnjenja odlučnih okolnosti na ročištu za glavnu raspravu 10. srpnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GE, odvjetnika koji je u ovom postupku ranije zastupao prvotnu tužiteljicu ČE, ĐE, svjedoka prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, SEG, svjedokinje prilikom sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i ĆE.
43. U odnosu na relevantne okolnosti u ovoj pravnoj stvari svjedok GE u bitnome je iskazao kako je 29. studenog 2017. sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između ČE kao primateljice uzdržavanja i njene kćeri ZE te unuka OE i PE kao davateljica uzdržavanja. Rekao sje da nađu dva svjedoka koji će se potpisati kao svjedoci kod javnog bilježnika. Rekli su da će to biti ĐE i SEG. 4. prosinca 2017. solemniziran je ugovor u uredu javnog bilježnika Vladimira Marčinka u Zagrebu. Kod njega u uredu ČE je rekla dobro je ovo jer će ovako bar sačuvati kuću jer je njezina unuka PE malo problematična. Na njegovo pitanje da što to znači ona je kazala da ona već duže vremena ima probleme sa zakonom. Ispred ureda javnog bilježnika prvi puta je vidio PE koja je došla u nekom sportskom autu. Popeli su se na kat u ured javnog bilježnika. Prije potpisivanja rekao je javnom bilježniku da dopusti a nakon što je on objasnio sadržaj ugovora da nešto pita jednu od stranaka. On se obratio PE da ima informaciju da ona ima nekakve probleme sa zakonom pa da im kaže prije potpisivanja ugovora da li je to istina. Jer o tome ovisi da li će se sklopiti ugovor u ovakvom obliku. PE zašutjela je pogledala je svoju baku, tetu i sestričnu te svjedoke i obratila se njemu sa slijedećim riječima "od kuda njemu takva tvrdnja koju ovdje iznosi" na to joj je rekao da je ta tvrdnja iz njene obitelji. Molim ju da da kratak odgovor. Ona je odgovorila da je to notorna glupost i da ona nikada nije imala problema sa zakonom. Potom je sklopljen ugovor. Zamolio je bilježnika da ugovor proslijedi sudu radi zabilježbe u zemljišnoj knjizi. Sreća je da je upisana zabilježba. Njemu se nakon sklapanja ugovora javila ZE da su počeli stizati pozivi da PE ima dugove a da nema nikakvih sredstava i da će ona u budućnosti postati suvlasnica nekretnine. Takve razne obavijesti dolazile su sve do 2019. Došla je obavijest o prijenosu potraživanja prema PE na Eos Matrix. Nakon sklapanja ugovora PE bila je u Zagrebu u stanu u [adresa] do negdje sredine siječnja 2018. o čemu su ga obavijestili. Kasnije tijekom te godine on bi povremeno pitao što je sa KE i dobio sje informaciju da nje nema u Zagrebu odnosno da je ona nestala jer se nikome nije niti javljala. ČE pitala je mene na telefon tijekom ljeta 2018. da li ja znam gdje je KE na što je on odgovorio da nema pojma. ČE je tom prilikom kazala da ima probleme u kući. Rekla je da joj njezina kći ZE niti njezina unuka OE ne žele davati uzdržavanje i to zato što nema KE da i ona sudjeluje u uzdržavanju na čemu je naročito inzistirala OE da neće ona umjesto KE davati uzdržavanje što god to bilo. Rekla je da ZE obavlja ono osnovno što je za nju potrebno u kući ali da to čini nevoljko i da se stvorila jedna zla situacija u kući. ČE u je rekla da misli da OE zna gdje je KE ali da joj to ne želi reći da se ona ne bi sekirala oko toga. ČE je čak mislila da KE više nije živa a on joj je rekao da pokušaju izgladiti situaciju i da bi joj unuka sigurno rekla gdje je KE da to zna i na tome se završilo. Nakon nekog vremena nazvao je Milku da pokušaju to nekako riješiti i pitao ju je da li OE doista zna gdje se nalazi PE. Ona ne zna da li ona to zna jer mu ništa nije o tome rekla a ona ne zna gdje je KE. Dala mu je OE na telefon da nju pita da li zna gdje je KE, ona je odgovorila da nema pojma jer se nikada nikome nije javila niti priopćila kuda odlazi. Jednom mu se javila ČE i rekla je da više ne želi to podnositi i kako da izađe iz toga ga je pitala. On joj je rekao ako nije zadovoljna da može raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ona je rekla da hoće raskinuti taj ugovor. On je pitao bilježnika Marčinka može li ga primateljica otkazati jednostranom izjavom koju bi ovjerila kod javnog bilježnika. Rekao je da to ne može tako već da se mora podnijeti tužba za raskid ugovora. 19. rujna 2018. predana je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu predmetna tužba za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kasnije 5. travnja 2019. zaključen je ugovor o doživotnom uzdržavanju između ČE kao primateljice uzdržavanja i ZE kao davateljice uzdržavanja. Isti je solemniziran kod istog javnog bilježnika 5. travnja 2019. On je obavijestio javnog bilježnika da je u ovom predmetu bila donesena presuda zbog ogluhe i na temelju priznanja kojom je raskinut ugovor te da je ista pravomoćna. Bilježnik je upozorio stranke da na predmetnoj presudi nije bila iskazana potvrda pravomoćnosti i stranke su inzistirale na solemnizaciji. 16. travnja 2019. stavljena je od suda potvrda pravomoćnosti i presuda je bila pravomoćna 2. travnja 2019. On ne bi otišao kod javnog bilježnika da nije imao saznanje da je presuda pravomoćna. Napravljena je zabilježba tog novog ugovora. Sud je proslijedio zemljišnoknjižnom odjelu brisanje ranije zabilježbe budući da je ugovor raskinut. U lipnju 2021. u Zagrebu se pojavila nakon tri i pol godine tuženica PE. PE podnijela je tužbu za cijelu kuću Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i stavljena je odmah zabilježba spora. Taj postupak je prekinut do okončanja ovog postupka. Umrle su prvo ČE pa potom ZE. OE je kao nasljednica naslijedila imovinu svoje pokojne majke ZE. Tim drugim ugovorom sklopljenim između ČE i ZE stavljena je obaveza u čl. 2. da je ZE obavezna osigurati stanovanje u predmetnoj kući OE i PE i to nakon smrti ČE. ČE stalno je mislila o svojoj obitelji. ZE trebala je za svo vrijeme dok je vlasnica kuće osigurati stanovanje OE i PE. PE nije na bilo koji način izvršavala svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Na poseban upit je li ČE bila prisebna do samog kraja svjedok je odgovorio da je bila prisebna, bila je izuzetno časna i poštena žena i vrlo suvisla u načinu razmišljanja. Na poseban upit zašto je ČE dvije trećine predmetne kuće prenijela tuženici PE svjedok je odgovorio zbog strukture same kuće. Bila je na tragu onoga što je želio pokojni EE da na katu stan dobije PE. Na poseban upit je li mu ČE ikada pričala da bi PE brinula o njoj prije sklapanja predmetnog Ugovora, svjedok je odgovorio da mu je rekla kako voli svoju unuku PE, a nije ju niti ranije uzdržavala kada je učestalo bila u zatvorima. Nije izričito pitao je li ju KE uzdržavala ali zaključuje da ju nije uzdržavala.
44. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz svjedoka GE te iz istog proizlazi jedna važna okolnost, a to je da je tuženica PE bila nakon sklapanja predmetnog Ugovora 29. studenoga 2017. do negdje sredine siječnja 2018. u Zagrebu u stanu u [adresa] te da je kasnije povremeno pitao što je sa tuženicom i dobio je informaciju kako nje nema u Zagrebu. Dakle, očigledno je kako je tuženica već i prije nego što u travnju 2018. započela sa odsluženjem zatvorske kazne u Njemačkoj bila odsutna iz predmetne kuće u [adresa], gdje je živjela i ČE tako da niti u tom ranijem razdoblju nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju očigledno nije ispunjavala svoje obveze uzdržavanja, jer fizički nije niti bila na mjestu gdje je trebala izvršavati svoje obveze uzdržavanja primateljice uzdržavanja ČE.
45. U svom iskazu svjedok ĐE u bitnome je iskazao kako ga je pokojna ZE pitala je li on i njegova supruga mogu biti svjedoci predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Oni su kao svjedoci morali na svakoj stranici parafirati ugovor. Drugi puta kada je bio kod javnog bilježnika u sobu gdje je javni bilježnik povukle su se ČE i ZE. Nakon sklapanja ugovora nije sa strankama razgovarao o tome. OE doselila se u prizemlje kuće u [adresa], a ZE je živjela sa majkom ČE na katu, a PE je bila ili u Njemačkoj ili u zatvoru. Jedno kratko vrijeme je tamo stanovala. Misli da ih je prvi puta kod bilježnika vozila PE, znao je viđati PE budući da su tamo susjedi. Ne zna točno koliko dugo je još ona tamo živjela, on je nastojao sa njom neovisno o tome što je imala kriminalni dio zadržati dobre odnose. PE dolazila je kod svoje bake ČE posjećivala ju je. Pred smrt ČE PE je došla brinuti o svojoj baki, a to mu je ona rekla, a to je bilo jedno 6 mjeseci prije smrti ČE. PE spavala je u trećoj etaži kuće odnosno u potkrovlju. Sa njegove strane vrlo je teško odrediti kakvi su bili odnosi ČE sa OE i ZE. SE napustio je svoju kćer PE i ostavio ju je na čuvanje baki ČE i djedu EE pa je normalno da je ČE sa njome ima blizak odnos budući da je odgajala PE. Unatoč kriminalnom dijelu PE ČE ju je i dalje prihvaćala kao dio obitelji. Na poseban upit je li ikada viđao da PE brine o ČE i EE, svjedok je odgovorio kako ih je znao viđati da zajedno sjede na terasi na prvom katu, ali ne zna detaljno što se događalo u kući. Dvorište su uređivale ZE, OE i KE, ali ne zna kakvi su bili njihovi međusobni dogovori. Naveo je kako je ZE doselila u kuću u [adresa]. Kada je umro EE.
46. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan iskaz svjedoka ĐE, međutim, te iz istog proizlazi kako je PE jedno kratko vrijeme stanovala u Jakićevoj 1, budući da je učestalo bila u zatvoru. Međutim, iskaz svjedoka je vremenski neodređen, odnosno iz istog ne proizlazi konkretno što je bilo u razdoblju nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 29. studenoga 2017., a to razdoblje je relevantno u ovoj pravnoj stvari, budući da je potrebno utvrditi je li tuženica PE izvršavala preuzete obveze iz tog Ugovora.
47. Potrebno je pojasniti kako je tuženica tijekom postupka konstantno pokušavala predmet raspravljanja vratiti i u razdoblje za života EE i u razdoblje dok je nju kao dijete otac SE ostavio kod djeda i bake EE i ČE, koji su o njoj potom skrbili. Međutim, isto nije relevantno u ovoj pravnoj stvari, budući da je predmet ovog spora konkretno pitanje, a to je je li tuženica PE izvršavala obveze koje je preuzela Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017.
48. Svjedokinja SEG u bitnome je iskazala kako su suprug i ona došli na ovjeru predmetnog ugovora i bili su svjedoci sklapanja toga ugovora. Nakon toga PE malo vremena je živjela u [adresa] budući da je učestalo bila u zatvorima. Nije imala od čega uzdržavati ČE a i nije mogla brinuti o njoj kada je bila u zatvorima. Ne zna da li je PE kasnije došla živjeti u [adresa]. Kasnije su suprug i ona bili svjedoci ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili ZE i ČE. Do toga je došlo zato što PE nije pružala uzdržavanje ČE. ZE htjela je dati pravo stanovanja PE u potkrovlju kuće, odgovarali su ju od toga ali ona je bila uporna u tome. ČE dala je predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju 2/3 nekretnine PE budući da je to bila volja njenog pokojnog supruga EE. ZE uskočila je u pomoć i stalno je dolazila kod EE i ČE a kasnije se išlo na sklapanje drugog ugovora budući da KE ČE nije brinula o ČE i zaglavila je u njemačkom zatvoru.
Na poseban upit da li je kada je PE došla iz zatvora iz [adresa] ČE brinula o njoj, svjedokinja je odgovorila da je ZE dala PE iznos novca u vrijednosti dvije njegove mirovine da se snađe dok ne nađe posao. Međutim ona nakon toga nije plaćala režije, uselila je starijeg gospodina s BMW-om kod sebe i navodno je dolazila i bez da je pitala uzimala im je hranu. Na poseban upit da li bi vidjela da je dolazila policija kada je KE bila tamo, svjedokinja odgovara da su nju i supruga jednom prilikom zvali za svjedoke kod policijske pretrage kada je PE ovdje bila na odsluženju kazne. Na poseban upit da li je [adresa].-tih dolazila kod svojih djeda i bake i brinula o njima, svjedokinja je odgovorila da nije brinula o njima a znali su ju viđati da kosi travu oko kuće. A dolazila je povremeno. ČE i ZE rekle su joj da ne brine o njima. Jednom prilikom došla je na čaj kod ČE i ZE to je bilo možda godinu dana prije smrti ČE. ČE joj je rekla da ju je jako strah jer prozor od njene spavaće sobe je dohvatan sa terase. Ona joj je rekla da bi trebalo staviti vrata sa bravom na ulazu u dvorište zbog lopova, na što je ČE rekla da se ona ne boji lopova nego PE jer je nasilna. Bojala se da će na silu otvoriti prozor i da će ju zatući. Nije joj to htjela glasno govoriti da to ne čuje ZE koja se isto bojala. Ne zna kada se točno doselila ZE ali čini mi se da je ona već bila tamo dok je još bio živ EE kada je bio bolestan. Mislim da se OE doselila nakon ZE koja je došla brinuti o EE i ČE. Manda mi je rekla sam mi je S poslao ZE jer ne bi izdržala sama sa PE. Istaknula je i da EE nije imao nikakav sukob sa ZE već je ona kćer koja je otišla iz kuće, udala se i gotovo.
49. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz svjedokinje SEG te iz istog proizlazi kako je PE nakon sklapanja predmetnog i pobijanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju malo vremena živjela u [adresa] jer je učestalo bila u zatvorima. Dakle, iz iskaza proizlazi kako tuženica PE očigledno nije izvršavala svoje obveze koje je preuzela predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, budući da nije niti bila prisutna u kući u [adresa] gdje je trebala izvršavati svoje ugovorne obveze.
50. U svom iskazu svjedok ĆE u bitnome je iskazao kako je on susjed u [adresa] jer živim tamo 32 godine. On nije bio svjedok sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nije mu poznato da je sklopljen predmetni ugovor jer je u tome razdoblju njegova majka bila jako bolesna i preminula je 2018. U tih 32 godine jako rijetko je viđao PE a posebno u zadnjih 15- tak godina. O ČE brinula je njena kćer ZE i unuka OE, a KE nije nikada vidio da bi nešto pomagala. Kada je rijetko znao vidjeti PE dolazila bi sa nekih putovanja ili bi ju znao vidjeti kada je njemu na vrata znala doći policija zbog PE. Nije siguran što je ona točno napravila. Jednom prilikom policija je došla na pretres kod PE i njegov otac je otišao kao svjedok na pretres. Na poseban upit da li je PE bila ovdje u razdoblju korone i potresa, svjedok je odgovorio da nije. Prisutni su bili OE i ZE. Na poseban upit kada se doselila ZE, svjedok je odgovorio da je ona bila uzorna kćer svojim roditeljima, stalno ih je posjećivala a 2015. je doselila k njima kako bi mogla brinuti o njima. Na poseban da li je znao čuti kakve svađe kada bi se KE vratila, svjedok je odgovorio da su uvijek bile neke svađe kada bi ona bila u kući. Na poseban upit zbog čega je ČE htjela 2/3 kuće prenijeti na KE, svjedok je odgovara da o tome nema saznanja. Pokojni djed i baka brinuli su o KE dok je bila dijete. On je viđao da OE i ZE brinu o ČE.
51. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz svjedoka ĆE te iz istog proizlazi kako je on u zadnjih 32 godine rijetko viđao tuženicu PE u Jakićevoj, a posebno u zadnjih petnaestak godina iz čega također proizlazi kako tuženica nije bila prisutna na mjestu gdje je trebala izvršavati svoje ugovorne obveze uzdržavanja pokojne ČE.
52. Na ročištu za glavnu raspravu 6. studenoga 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RE, OEG, AE, ŠE i TE.
53. U svom iskazu svjedok JE u bitnome je iskazao kako 2. tužiteljicu OE poznaje iz viđenja dok tuženicu PE poznaje dok je bio u najmu u kući u kojoj je ona stanovala na adresi u [adresa]. Misli da su pokojna ČE i pokojni EE sklopili sa PE ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali nisu mu poznati detalji. On je prije 8 ili 9 godina izašao iz najma u [adresa], a bio je tamo u najmu skoro 11 godina. Njegova firma je bila tamo u najmu, a ugovor je sklopljen sa PE, a radilo se o donjem dijelu kuće, odnosno prizemlju. U toj kući živjeli su ČE, EE i PE. On je OE prvi puta vidio kada je umro EE. On je PE skoro pa svakodnevno viđao. U jednom razdoblju ju nije viđao kada je upala u neku nevolju. Na poseban upit je li se tuženica brinula o ČE i EE, svjedok je odgovorio da je budući da je samo ona i živjela tamo sa ČE i EE. Brinula se za liječnika, išla je u kupovinu kada EE više nije mogao voziti ona ih je vozila kuda trebaju ići. On je svakodnevno razgovarao sa EE, a i išao je gore kod njih na kavu i to učestalo. Na poseban upit je li mu EE ikada pričao o podjeli imovine, svjedok je odgovorio kako ga je on shvatio da je cijela kuća u [adresa] trebala pripasti tuženici, a već je ranije napravio stan na gornjem katu. Sa ČE nije pričao o tome, ona je bila boležljiva. Na poseban upit je li viđao ZE, svjedok je odgovorio kako ne zna pod tim imenom tko bi to bio. Osim tuženice tamo je rijetko tko dolazio dok su bili živi EE i ČE. Na poseban upit je li mu poznato od kada je tamo došla PE, svjedok odgovora da on zna da je ona bila tamo od kada je on došao tamo u najam. Zna da je ona bila tamo oduvijek, ali nisu mu poznati detalji. Na poseban upit da li se sjeća kada je umro EE, svjedok odgovara da se toga ne može točno sjetiti, za njega su to bila turbulentna vremena. On je raskinuo ugovor o najmu i napustio je prostor prije 8 do 9 godina. KE i ČE digle su mu najamninu pa to više nije mogao plaćati. Pretežito je najamninu plaćao na račun ČE, a neki puta kada je ČE bila bolesna dao sam u gotovini PE, a ona ih je nosila ČE. Moguće da je 2014. raskinuo ugovor.
54. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedoka RE kao vjerodostojan, međutim, isti nema relevantnih saznanja o predmetu spora. Izjavio je kako zna da su pokojna ČE i PE sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali da ne zna detalje. Očigledno je da detalje ne zna jer su stranke predmetnog ugovora i OE i ZE. Pored toga svjedok je u pretežitom dijelu svog iskaza govorio o razdoblju dok je još živ bio EE, koji je preminuo 2016., tako da svjedok niti ne iznosi navode koji bi se odnosili na razdoblje nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 29. studenoga 2017. Radi se o svjedoku čije saslušanje je predložila tuženica i očigledan je pokušaj tuženica ka usmjeravanju ovog postupka na razdoblje za života pokojnog EE, međutim, ponovno je potrebno ponoviti kako je predmet ovog spora konkretno pitanje je li tuženica izvršavala preuzete obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017., a ne odnosi tuženice sa bakom ČE i djedom EE, koji je preminuo još 2016., dakle, prije sklapanja predmetnog Ugovora.
55. Svjedokinja OEG u bitnome je iskazala kako već preko 30 godina živi u [adresa] u [adresa]. Poznaje iz viđenja 2. tužiteljicu i tuženicu, ali duže poznaje PE. Kada je ČE bila bolesna pojavile su se njezina kći ZE i 2. tužiteljica OE. To je bilo od prilike zadnje 2-3 godine. Ona je u tih 30 godina 2 ili 3 puta bila kod ČE na kavi, a razgovarale bi se jer njena spavaća soba gleda na njihov ulaz, a s druge strane je njen balkon, a ona je znala šetati po balkonu. Koliko je njoj poznato tuženica je živjela tamo od malih nogu i ČE i EE su brinuli o njoj. Ona PE cijeni jer je vidjela da ona kao mlađa osoba brine o svom djedu i baki, ona je to tako doživjela. ČE ispričala joj je da je tuženica ostala sama i da su ona i EE kao djed i baka brinuli o njoj, a upoznala ju je već kao odraslu kada je došla tamo živjeti. Nema saznanja o raspodjeli imovine, samo zna da je EE u jednom trenutku rekao da želi osigurati PE pa joj je napravio stan na gornjem katu, to je bilo rečeno u prolazu jer se ona previše interesirala, ali je bilo ozbiljno rečeno. Najviše je tuženicu dok je radila u vrtu jer u kuću nije zalazila. ČE govorila bi da joj KE pomaže, a neki puta da je rasrdi, ali to nije bilo u zloj namjeri rečeno već se radilo o uobičajenim odnosima. Na poseban upit u čemu se sastojala pomoć tuženice, svjedokinja je odgovorila kako je vidjela da radi u vrtu, a u kući nije vidjela, ali je čula i znala da EE i ČE računaju na nju i da vode brigu o njoj. Znala je pometati po štengama, ona je bila jedna prilično nezainteresirana susjeda, a i imala je u svojoj kući stariju osobu o kojoj je trebalo brinuti. Na poseban upi je li joj ČE ikada pričala o odnosu sa kćerkom i unukama, svjedokinja je odgovorila kako joj je pričala da joj je jedan sin umro, a spomenula je i drugog sina. Nije joj pričala o nikakvom postupku koji bi se vodio. Imala je dojam da se radi o riješenim odnosima. ZE viđala je na cesti kada je ona došla tamo i znala je da se ona trudila oko brige za ČE, ali ČE je bila dominantna i ZE se znala potužiti da se previše brine oko nje, ali zna da je ČE znala zbrisati da se oslobodi jer je mentalno dobro funkcionirala. U zadnjem razgovoru sa ČE rekla joj je da je u depresiji i onda je kroz nekoliko dana umrla, a prije toga joj je ona rekla da je u depresiji. Na poseban upit tužiteljice zna li tko je živio tamo za vrijeme korone i potresa, svjedokinja je odgovorila da ne zna budući da sje samo izlazila radi nabave, a nije puno šetala i nije to posebno pratila.
Na poseban upit je li viđala da je policija dolazila na adresu [adresa], svjedokinja je odgovorila kako policiju nije vidjela, ali zna da joj je ČE Rekla kako KE ima peh da se okruži sa lošim društvom i to ju je znalo razljutiti i brinula se oko toga.
56. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i iskaz svjedokinje OEG, međutim, ista također nema relevantnih saznanja o predmetu ovog spora. Naime, ista također pretežito govori o razdoblju dok je živ bio djed tuženice EE, tako da isto nije relevantno za predmet spora, a ne iznosi niti jednu konkretnu informaciju o razdoblju nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
57. Svjedok AE u bitnome je iskazao kako je on susjed u [adresa] u [adresa] jer živi na adresi [adresa]. Poznaje 2. tužiteljicu i tuženicu, međutim, on se uglavnom družio sa dedom i bakom odnosno sa EE i ČE. Njegov otac je tamo gradio kuću, a brzo nakon toga kuću je g radio EE, a kasnije su i nadograđivali kuće. Do 2010. kada je otišao u mirovinu nisu imali nikakvih problema. Zna da su cijelo vrijeme tamo živjeli EE i ČE. Nakon smrti njegovog oca 1997. vratili su se stanovati u [adresa], a prije toga 25 godina nije bio na toj adresi. Kada su se vratili u [adresa], živjeli su ČE i EE, a tko je tamo bio još od djece ne zna jer nije to posebno pratio. Viđao je PE, ali nije znao da li ona tamo za stalno živi. Zna da su u razgovoru EE i ČE uvijek iskazivali brigu da se treba zaštititi PE kao slabije dijete, odnosno zato što je slabije prošla u životu. Češće je viđao PE nakon što je EE umro i tamo je ostala samo ČE. Viđao je i ZE, ona je bila cijelo vrijeme tamo, a poznavao ju je još od ranije, a viđao je i 2. tužiteljicu. Nema saznanja o raspodjeli imovine budući da nije o tome razgovarao sa ČE i EE. Tada su svi živjeli u svojim obiteljskim kućama, a do problema dolazi kada dođu nasljednici. Na poseban upit je li vidio u čemu se sastojala briga PE za ČE i EE, svjedok je odgovorio da je najviše viđao kako PE radi u vrtu, a viđao je i OE da radi u vrtu. Na poseban upit koliko često je viđao ZE i OE do smrti EE, svjedok je odgovorio kako se ne može sjetiti kada je umro EE. ZE je i tada povremeno viđao, ali ne zna je li ona tamo stanovala ili dolazila, ali u svakom slučaju ju je češće viđao od njezine braće. Vjeruje da je OE bila stalnije prisutna, a u zadnje vrijeme je više viđao KE oko rješavanja problema. Zna da joj je bila uskraćena struja pa ga je KE zamolila da joj omogući pristup struji što je i učinio. Struju joj je vjerojatno uskratila OE, ali to ne zna pouzdano jer mu je KE samo rekla da nema struje. Na poseban upit je li viđao da bi dolazila policija, svjedok je odgovorio kako to osobno nije vidio, ali mu je rekla supruga, ali ne zna zbog čega je dolazila policija.
58. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i iskaz svjedoka ME, međutim, isti također nema relevantnih saznanja o predmetu spora u ovoj pravnoj stvari. Naime, ne iznosi niti jednu konkretnu informaciju o razdoblju nakon sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, već također pretežiti govori o razdoblju još za života pokojnog EE.
59. U svom iskazu svjedokinja ŠE u bitnome je iskazala kako poznaje OE i KE, ali bolje poznajem PE. KE poznaje 17 godina, a OE je upoznala kada je došla u posjetu u [adresa], odnosno nju je upoznala kada je držala salon za masažu. Tada je upoznala ČE i EE, a naknadno je upoznala ZE. To je bilo prije oko 10 godina. Tamo su živjeli ČE, EE i PE. Zna da je EE oporukom imovinu ostavio PE osim jednog stana u [adresa] gdje su živjeli on i ČE, a to je namijenio ZE i OE. Zna da je napravljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između ČE, ZE i PE prema kojem su PE i ZE trebale uzdržavati ČE. Zna da su u odsustvu PE ZE i OE napravile pritisak na ČE da raskine ugovor sa KE i da napravi novi sa ZE, a to je bilo negdje prije 5-6 godina. PE nije se mogla žaliti na odluku suda jer nije bila u Hrvatskoj, a za nju je pismeno preuzela teta ZE. Po njezinim saznanjima PE je bila cijelo vrijeme u kući sa EE i ČE, a ZE i OE nisu tamo stanovale. One su bile tamo u razdoblju kada je KE bila odsutna, a tada je bila živa ČE dok je EE već preminuo. U to vrijeme ZE i OE su ostale bez stana i došle su živjeti u kuću u [adresa]. ČE je bila jako samostalna i suvisla, sama je kuhala. KE nije bilo jedno godinu do godine i pol. U to vrijeme se često telefonski čula sa ČE, brinula se za KE i stalno je pitala da li se njoj javila, a ona je rekla da je sve u redu, misli da je ČE dobila i pismo od KE. Bojala se kako će to biti kada se KE vrati i rekla joj je da njena kći ZE vrši na nju pritisak da sa njom sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju. Na poseban upit je li joj ČE pričala o nekom sudskom postupku koji se vodi, svjedokinja je odgovorila da nije. Preko ČE je saznala da je ZE preuzela sudsko pismeno za PE. KE je brinula za djeda i baku na način da je za njih svakodnevno kuhala, pomagala im što god im je trebalo, vozila je naizmjenično ČE i EE u bolnicu, s time da je EE bio smješten kod njezinog sina u domu jedno tri tjedna, završio je u bolnici Rebro u to vrijeme, sve troškove za smještaj i terapiju je platila PE. Na poseban upit je li joj ČE u razgovorima spominjala susrete sa nekim odvjetnikom, svjedokinja je odgovorila da joj je rekla da nema baš povjerenja u tog odvjetnika s time da je ona morala plaćati sve te troškove. Na poseban upit punomoćnika tuženice jesu li EE i ČE imali još neke sukobe sa ZE, svjedokinja je odgovorila kako ih je prije doživljavala kao skladnu obitelj, a po njoj je do problema došlo kada su ZE i OE prodale stan i došle živjeti u [adresa]. Na poseban upit zna li tko je osporio oporuku EE, svjedokinja je odgovorila kako joj to nije poznato. Na poseban upit zbog čega je tuženica bila odsutna, svjedokinja je odgovorila kako je bila u inozemstvu, a ne želi odgovoriti gdje je točno bila. Na poseban upit je li KE i u ranijim razdobljima bila odsutna na jednak način, svjedokinja je odgovorila kako ne želi odgovoriti na to jer smatra da to nije predmet ovog postupka. Na poseban upit je li ČE u razgovorima izvijestila o tome KE traži policija, Eos Matrix i B2 kapital, svjedokinja je odgovorila da nije.
60. U odnosu na iskaz svjedokinje ŠE, treba istaknuti kako je isti očigledno pristran, odnosno dan u korist tuženice. Naime, svjedokinja prvo detaljno iznosi saznanja, a potom na posebna pitanja 2. tužiteljice ne želi odgovoriti, a radi se o konkretnim pitanjima iz kojih razloga je tuženica bila u inozemstvu. Dakle, svjedokinja selektivno iznosi svoja saznanja i to očito na način da ne iznosi okolnosti za koje procjenjuje da su nepovoljne za tuženicu. Pored toga svjedokinja nije iznijela niti konkretne okolnosti koje se odnose na predmet spora, već pretežito govori o razdoblju za života EE, koje nije predmet ovog spora, budući da je isti preminuo prije sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 29. studenoga 2017.
61. U svom iskazu TE, brat pokojnog EE u bitnome je iskazao kako se sjeća jednom prilikom kada je bio tamo kad je EE već bio umro i onda mu je ČE, a bila je prisutna i ZE rekla da je KE u zatvoru u Njemačkoj, a da ne zna zašto. KE je zvala ČE telefonom da joj pošalje novce i ČE joj je poslala novce, ali nije pitao o kolikom iznosu se radilo. EE i ČE bili su u dobroj financijskoj situaciji i oni su financijski pomagali druge. EE je završio u domu na nekih mjesec dana, a taj dom nitko od njih nije plaćao već su ga platiti EE i ČE. EE mu je govorio da će sastaviti oporuku ili da ju je već napravio. Sinu SE ostavio je pola kuće i zemlju u [adresa]. ČE mu je rekla da je SE dala 14.000,00 Eura i ČE mi je rekla da je morala napraviti ugovor i da je ona morala dati SE ono što mu je EE namjeravao dati jer je na nju bilo sve preneseno. ČE dala je KE jedan stan na korištenje, a kuću je dala ZE s time da KE i OE imaju pravo to koristiti, a moraju plaćati režije. Onda je ČE rekla da je KE obećala da će se popraviti i onda je ona raskinula ugovor i rekla napraviti drugi. Rekla je da KE ne vodi o njoj brigu, da je opet u zatvoru i da će imati pravo koristiti jednu etažu, a mora plaćati režije. ČE je bila pokretna sve do prije smrti, ona je sa 90 godina išla kupovati u dućan, a ona je za njega uvijek bila profesor, ona je u 90-oj godini znala točno što je bilo dok je bila mlada i on ne može vjerovati da je u toj dobi bila tako bistra. Bila je svjesna svake riječi koju je stavila na papir kada je davala imovinu. Na poseban upit zna li kada je EE sastavio oporuku, svjedok je odgovorio kako ne zna kada je sastavio oporuku, a KE bi povremeno bila u zatvoru, a on ju je bez obzira na to sastavio. Na poseban upit koja je bila volja EE, odnosno što je trebala dobiti KE, svjedok je odgovorio da je namjera EE bila da KE da stan u potkrovlju i da će joj dati još jedan stan ako se popravi. Na poseban upit zna li kakva je bila volja ČE u odnosu na KE, svjedok odgovara da je na to već odgovorio. Na poseban upit zašto je veći dio kuće u [adresa] trebao pripasti BE, svjedok je odgovorio kako ne zna zašto, ali je to trebalo biti u slučaju da je sve bilo normalno, a oni su voljeli KE kao svoju unuku, ali ona to nije uzvratila. Na poseban upit tko je sve živio sa ČE nakon što je umro EE, svjedok je odgovorio da je ZE prodala stan u [adresa] i da je ona tamo živjela, a misli da je bila tamo i OE. A KE je bila tamo kada nije bila u zatvoru.
62. Iskaz svjedoka TE ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan. Radi se o svjedoku čije saslušanje je predložila tuženica, a isti je izrijekom izjavio kako mu je pokojna ČE rekla da KE ne vodi brigu o njoj i ona je odlučila raskinuti predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017.
63. Na ročištu za glavnu raspravu 9. siječnja 2026. izveden je dokaz saslušanjem 2. tužiteljice OE i tuženice PE, dok 1. tužitelj SE nije pristupio na to ročište.
64. U svom iskazu 2. tužiteljica OE u bitnome je iskazala da je kao dijete dulje vrijeme boravila kod bake i djeda ČE i EE u [adresa] u [adresa]. Od tamo je i pohađala 5., 6., i 7. razred osnovne škole dok su joj roditelji bili u postupku razvoda. Svako ljeto i praznike je provodila sa djedom i bakom. Njezina majka pokojna ZE bila je stalno kod svojih roditelja ČE i EE, a 2015. se baš preselila kod njih jer je EE bio bolestan i bila je uvijek u dobrim odnosima s njima. U odnosu na tuženicu PE istu je gledala kao svoje dijete i voljela ju je. Nije bilo da bi se njoj nešto kupilo, a da se nije kupilo tuženici odnosno ista nije oskudijevala u ničemu. Ona je brinula i o pokojnom ujaku IE kada je bio bolestan tako da je bila jako bliska sa bakom i djedom. SE nije dolazio kod svojih roditelja ČE i EE niti je pitao za njih pa EE niti na samrti nije htio da on dođe. SE je živio tada u Zagrebu u Dubravi. Jedino kada je vidjela SE bilo je na ostavinskoj raspravi iz pokojnog EE. Tu je SE napravio scenu, bio je jako neugodan prema baki i svima i osporavao je oporuku EE. ČE tražila je odvjetnika koji bi ju zastupao i onda nije bila zadovoljna sa jednim odvjetnikom iz Zagreba i angažirala je odvjetnika GE. Idući put kada je vidjela SE bilo je 2017., a to je bilo kod nas u [adresa] i SE tražio je novce i obiteljsku kuću u [adresa]. Sklopljen je ugovor između ČE kao primateljice uzdržavanja te nje, tuženice i ZE kao davateljica uzdržavanja. S time što je tuženica po našim tadašnjim saznanjima već bila nekoliko puta u zatvoru i svaki puta je obećavala da će se promijeniti i da zaslužuje drugu priliku, a to je bilo još i za života EE. Još dok je djed bio živ rekla je da je izašla iz zatvora i da se zaposlila u Njemačkoj, a to je bilo negdje 2014. ili 2015. Bila je u Njemačkoj kada je preminuo EE i oni su ju zvali da dođe. ČE željela je sklopiti taj ugovor o doživotnom uzdržavanju zato da ispoštuje volju EE. Smatrala je da se tuženica stabilizirala jer ima posao, a očekivala je brigu tuženice zato što su se ona i EE cijeli život brinuli o BE. Tuženica se nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije javljala i nisu znali gdje je ona, a ona se 2018. doselila u [adresa] nakon što se razišla sa suprugom pa je sa djetetom došla tamo živjeti na poziv svoje bake ČE. Tražili su tuženicu, zvali su zatvor u Remetincu i zvali su u Njemačku u Hrvatsko veleposlanstvo jer su se njezina majka i baka brinuli za nju, ali nisu došli do nikakvih informacija gdje se nalazi tuženica, a to je bilo tijekom 2018. što je njoj poznato. Tog ljeta počeo ih je nazivati Eos Matrix za nekakav kredit tuženice, radilo se o nekom većem iznosu i bili su agresivni prilikom tih poziva. Došla je i pošta i to neka ovrha od MUP-a na iznos od milion kuna. Ona je rekla da ne želi više istraživati gdje se nalazi tuženica, a onda je baka ČE rekla njoj da je promijenila ugovor i da će sva imovina biti na njenoj majci ZE jer je ona cijelo vrijeme sa njom. A da tuženica i ona mogu živjeti u [adresa] i to tuženica u gornjem stanu, a ona u donjem, a ZE i baka u srednjem stanu uz uvjet da plaćaju režije. 2021. ona je počela preuređivati donji stan, a tuženica je izašla iz zatvora i zvala je baku još dok je bila u zatvoru da mora promijeniti ugovor i da je njoj to neprihvatljivo i onda joj je baka rekla da nije završila u zatvoru da to ne bi niti napravila. Kada je ona selila stvari tuženica je nasrnula da što ona ima to raditi i da će biti onako kako je djed rekao. Nakon toga ona je zvala policiju i onda je baka rekla da je tuženica gore, a da je ona dolje i onda je bio mir dok je baka ČE još bila živa. Nakon bakine smrti 5. prosinca 2021. počeli su problemi. Učestalo je dolazila policija. Tuženica je jedno vrijeme bila tu, a onda je nestala, a uselio se njen tadašnji partner UE. Da bi onda saznali da je tuženica radi migranata završila u Hrvatskoj u zatvoru. Po predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju tuženica nije izvršavala nikakve obaveze prema ČE, a još joj je dok je bila u zatvoru ČE slala novac.
Na poseban upit je li nakon što je tuženica saznala za predmetni postupak odnosno da je donesena presuda bilo verbalnih sukoba između nje i bake ČE, 2. tužiteljica je odgovorila da je bilo sukoba i da je ČE čak tražila da se zaključava po noći što prije nije bio običaj. Na poseban upit koja je bila volja pokojnog EE glede kuće u [adresa], 2. tužiteljica je navela da je njegova volja uz uvjet da tuženica potraži pomoć bila da tuženici pripadnu dva stana u [adresa], a jedan njezinoj majci ZE i njoj. EE je htio veći dio kuće ostaviti tuženici jer se nadao da će se popraviti i očekivao je brigu od tuženice budući da su on i ČE brinuli o njoj, a želio je da tuženica potraži psihološku pomoć. EE i ČE nisu imali povjerenje u tuženicu. Tuženica je imala punomoć po određenom računu, jednom računu EE, ali joj je kasnije ČE opozvala tu punomoć. Na poseban upit zamjenika je li se tuženica od svoje punoljetnosti brinula za ČE i EE, 2. tužiteljica je navela da se najviše o njima brinula njezina majka ZE, a tuženica niti ona se nisu toliko brinule o njima kao njezina majka. Kada se doselila 2018. u [adresa] živjela sje u potkrovlju kuće jer je prizemlje još bilo iznajmljeno. A taj stan u potkrovlju bio je namijenjen tuženici. Baka je bila rekla da ima mjesta za sve u kući, a ona će se kada dođe tuženica iz Njemačke prebaciti u prizemlje koje je još tada bilo u najmu.
65. U svom iskazu tuženica PE u bitnome je izjavila kako je kao beba sa dva mjeseca došla kod djeda i bake ČE i EE u [adresa] i oni su bili njezini staratelji. Bili su joj kao otac i majka. Nije istina da je 2. tužiteljica odrastala kod djeda i bake, nego je dolazila tamo, a živjela je sa svojom majkom ZE. Baka je pomagala dok je roditelji nisu smjestili u vrtić. OE je osnovnu školu završila u [adresa]. U tom razdoblju oni su prodali stan u [adresa] i nisu još kupili drugi stan i tada su adresu prebivališta prijavili u [adresa]. Njezina teta ZE je radila u Zagrebačkoj banci i dobila je povoljniji kredit te su kupili stan u [adresa] i tamo su se preselile ZE i 2. tuženica i samo joj je ostala adresa prebivališta na [adresa]. Nju su djed i baka jako voljeli, a i ona je voljela njih i vodila je brigu o njima. ZE imala je neke financijske probleme jer je dobila otkaz u Zagrebačkoj banci jer je bila podigla neke novce sa računa oca EE. EE i baka su bili jako ljuti jer je EE vidio da nema novaca na računu i onda je pokrio taj iznos da ZE ne bi imala probleme odnosno da ju ne bi teretili za zlouporabu položaja i ovlasti na poslu. U banci se to riješilo na način da je ZE dobila otkaz kao tehnološki višak. Teta je otišla u privremenu mirovinu i nije bila u financijskoj situaciji da može podmirivati kredit za stan u [adresa], a sa time je naravno bila upoznata 2. tužiteljica i dolazilo je između njih do svađe. Situacija je eskalirala i onda je EE u gotovini isplatio kredit ZE, on je bio veliki gospodin i pomagao je svima u obitelji. Naravno da je ona sa njime imala posebni odnos. 2. tužiteljica je tada zbog tih financijskih poteškoća digla kredit sa hipotekom na stanu u [adresa], a ona je tada radila u Sber banci i preko te banke je isposlovala taj kredit. U tom razdoblju 2. tužiteljica se udala, a do tada je živjela sa majkom u stanu u [adresa]. Nakon udaje došla je živjeti kod svog supruga na Vrhovćev vijenac, a to je u blizini bake i djeda. 2. tužiteljica i ona bile su tada u dobrim odnosima i čule su se učestalo kada je imala problema sa svojim suprugom. A tada je ona bila u Hrvatskoj. U njezinom stanu se odvijao i dio svadbe 2. tužiteljice. Nije istina da su nju OE i ZE obavijestile o smrti djeda EE već je ona prije njegove smrti bila uz djeda. Išla je kod njega nekoliko puta na dan u bolnicu. Ona prvo nije niti znala da je djed EE napravio oporuku kojom njoj ostavlja dva stana jer je tada bila na odsluženju kazne u Požegi, oni su se svakodnevno čuli i njoj je djed rekao da će ju osigurati glede imovine da joj se ne dogodi situacija "da ju stave na drvo i gađaju kamenjem". Nju je djed EE još 2003. prije nego što se počeo graditi stan u potkrovlju pitao da li želi da joj kupi stan na nekoj drugoj lokaciji, a njezina želja je bila da ostane u [adresa], te su se odlučili napraviti stan u potkrovlju za nju. Još je njezin djed za života htio da se ona upiše na dva stana. Rekla je djedu da nema potrebe za time budući da sam ja imala postupke u tijeku pa mu je rekla da bolje da nema nikakvu imovinu na sebi i onda je EE želio mju zaštiti oporukom. Nije bio svjestan da je ta oporuka bila aljkavo napisana, a upetljala se i teta ZE. Oporukom je odredio da sva imovina prvo pripadne supruzi ČE, a nakon njezine smrti kuća u [adresa] dijeli se na način da prizemlje pripadne njoj, srednji kat ZE i 2. tužiteljici, a drugi kat njoj budući da je tamo živjela, a uredila je i prizemlje da bi se moglo iznajmljivati. Nakon smrti EE **.**.2016. u što je bila upućena javila se na telefon kada su zvali iz bolnice da je preminuo, a bila je uz njega u bolnici do 18 sati, a preminuo je u 19 sati. Došlo je do ostavinske rasprave iza pokojnog EE i tu su došli baka ČE, teta ZE, sestrična OE, njezin biološki otac SE i ona. Svi osim SE složili su se sa pokojnikovom voljom. SE je na raspravi rekao ČE da se čuva te "dvije zmije", a mislio je na OE i ZE jer da će ju one nasamariti. ČE je nakon toga bila u panici budući da nisu znali te pravne situacije i postala je svjesna da bi SE mogao tražiti svoj nužni dio. Tada je preko nekog prijatelja angažirala odvjetnika GE. Svi zajedno su bili u uredu odvjetnika GE dakle, baka, teta, OE i ona. On je sugerirao da bi najbolje bilo da se ČE nagodi sa sinom SE da se ne natežemo po sudu. On je predložio baki ČE da se napravi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju. U tom razdoblju ZE i OE su bile u teškoj financijskoj situaciji. OE nije mogla više otplaćivati kredit za stan. Radilo se o formalnom ugovoru da imaju neki papir, a da bi time bile zaštićene OE i ona kao unuke bez obzira na oporuku koja je aljkavo napisana. Sklopile su predmetni ugovor, ali nije se radilo o tome da one moraju konstantno skrbiti o baki ČE jer je ona bila financijski u dobrom stanju i bila je u normalnom stanju za osobu tih godina. U travnju 2018. završila je na odsluženju kazne u zatvoru u Njemačkoj i bila je na odsluženju kazne do 21. lipnja 2021. Teta, baka i 2. tužiteljica znale su gdje je ona budući da je i poslala iz zatvora pismo ČE, ali je njemački zakon bio takav da 8 mjeseci nije mogla telefonski komunicirati. Baka ČE slala joj je novac dok je bila u zatvoru. OE i ZE su otvarale određenu poštu za nju i napravile su baki ČE paniku da je ona u dugovanjima. One su kao obmanule baku ČE u cilju da bi ona izmijenila ugovor o doživotnom uzdržavanju i zato je ČE pod pritiskom tete ZE pokrenula taj postupak. Njoj je baka tek kasnije kada je izašla iz zatvora rekla da je nešto promijenila. Kada se nakon 8 mjeseci mogla telefonom iz zatvora čuti sa ČE ona joj je rekla da se mora sakriti da ju ZE ne bi čula što razgovara. Jednom prilikom joj je rekla da je u strahu od ZE i rekla joj je da pošalje pismo u kojem će tražiti da OE izađe iz stana, a tada je boravila u njezinom stanu na drugom katu. Baka je apsolutno sve financirala i troškove odvjetnika GE kao i režije za kuću. OE nije imala gdje u kući biti budući da je prizemlje bilo iznajmljeno i onda joj je čak i majka rekla da odseli. Baka ČE je pokrenula postupak radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju ne zato što je ona to htjela zbog nje već zbog pritiska ZE. Stvarno su vršile pritisak na baku budući da su bile primorane prodati svoj stan u [adresa] i tada je teta ZE došla živjeti kod bake ČE u [adresa]. Prava volja ČE nije bila da raskine predmetni ugovor, a kada je ona izašla iz zatvora kazala joj je da želi to promijeniti zbog toga što su ZE i OE jako agresivne prema njoj. Onda joj je baka rekla da tek sada vidi da one nju mrze. Rekla je da je ona znala da je to tako da ona to ne bi napravila i da će vratiti to odnosno, izmijeniti na stanje kako je bilo. Nju je bilo strah čak i razgovarati sa mnom.
Na poseban upit je li u razdoblju dok nije bila na odsluženju kazne pomagala baki, tuženica je navela kako je neosporno da je pomagala baki i da bi sve za nju učinila. Pomagala je glede kućanskih poslova od malih nogu i tako je nastavila čak i u tom periodu kada je bila fizički prisutna. Kontaktirala je doktoricu opće prakse bake, dogovarala joj termine kod liječnika, podizala lijekove u ljekarni što je za nju sve bilo normalno. ZE se doselila u [adresa] negdje 2017. ili 2018. kada su morale prodati stan u [adresa].
Na poseban upit je li joj pročitan i rastumačen ugovor o doživotnom uzdržavanju od strane javnog bilježnika, tuženica je odgovorila kako ne zna točno čak misli da nije pročitan, ali su one znale da isti formalno sklapaju tako da joj to nije bilo niti važno. Bili su svi zajedno kod javnog bilježnika na sklapanju ugovora. Na poseban upit gdje je bila početkom 2018., tuženica je odgovarila da je bila na relaciji Zagreb-Split- Njemačka.
66. U odnosu na iskaze 2. tužiteljice OE i tuženice ŽE treba najprije istaknuti da se radi o vrlo detaljnim iskazima, koji se u svojem pretežitom dijelu ne odnose na predmet spora. Međutim, iz oba iskaza proizlazi kako tuženica PE nije izvršavala svoje obveze uzdržavanja pokojne ČE a koje je preuzela predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Naime, iz oba iskaza zapravo proizlazi da tuženica PE nije niti bila prisutna u [adresa] u [adresa] u razdoblju nakon sklapanja predmetnog Ugovora, odnosno u 2018. Međutim, razlika je u tome što tuženica iznosi tumačenje da su stranke predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju isti samo formalno potpisali, bez prave namjere da zaista uzdržavaju pokojnu ČE. Takav navod je ničime dokazan, a pored toga isti je i irelevantan. Naime, činjenica je da su pokojna ZE, OE i PE predmetnim Ugovorom preuzele točno određene obveze uzdržavanja pokojne ČE i taj Ugovor ih sve obvezuje. Naime, na takav način naknadnom tvrdnjom da ga Ugovor ne obvezuje svatko bi naknadno mogao negirati postojanje svoje ugovorne obveze, što je protivno temeljnim načelima obveznog prava.
67. Radi se o očiglednom pokušaju tuženice da za potrebe ovog parničnog postupka pokuša relativizirati postojanje svojih ugovornih obveza, koje za nju proizlaze iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017.
68. Na ročištu za glavnu raspravu 24. ožujka 2026. izveden je i dokaz saslušanjem 1. tužitelja SE, sina pokojne ČE i oca tuženice.
69. U svom iskazu SE u bitnome je iskazao kako je po želji njegove majke i oca ČE i EE stan u potkrovlju u [adresa] u [adresa] trebao pripasti tuženici PE. ZE, njegova sestra doselila je kod njihovih roditelja prije jedno 9 ili 10 godina. Njegova sestra ZE nije dala da se on čuje sa svojom majkom ČE. Smatra da su ZE i OE krivotvorile taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Njegova sestra ZE izgubila je dva stana zbog malverzacija i zato je došla živjeti kod roditelja u [adresa]. Smatra kako njegova majka ČE ne bi njegovoj sestri ZE upravo iz tih razloga prenijela imovinu. Tuženica je brinula o ČE i EE.
Na poseban upit zašto je ČE odlučila pokrenuti predmetni postupak za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2017., 1. tužitelj je naveo da je to vjerojatno učinila pod prisilom, ne vjeruje da je ona to svojom voljom odlučila, a vjerojatno ju je pod pritisak stavila njegova sestra ZE. Kada govori o krivotvorini ne misli na predmetni ugovor već misli na kasniji ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između ČE i ZE. Na poseban upit je li se ZE brinula o ČE, 1. tužitelj je odgovorio kako je ZE u to vrijeme bila bolesna pa sumnja da se mogla baš brinuti o njoj. Na poseban upit kakav je bio odnos tuženice sa ČE i EE, 1. tužitelj je odgovorio da je njihov odnos bio dobar i da se ona brinula o njima. Na poseban upit kada je tuženica došla u njihovu kuću, 1. tužitelj je odgovorio da je došla prvo živjeti kod djeda i bake sa 2. mjeseca, a onda ponovno sa 2 godine kada se on vratio iz Švicarske.
Na poseban upit od kuda ima saznanja o onome o čemu je sada svjedočio, 1. tužitelj je naveo zato što je bio prisutan sa svojim roditeljima, nije bio prisutan kada je sklapan 1. ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali je čuo za to od ČE i tuženice. Nije bio prisutan niti kada je sklapan 2. ugovor. Nije bio prisutan niti kada je ČE odlučila raskinuti taj ugovor i podnijeti predmetnu tužbu. Svoju sestru ZE vidio je zadnji puta na sprovodu svoje majke ČE, a godinu dana ranije vidio je ČE s obzirom da ne živi u [adresa]. Na poseban upit je li nakon sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2017. imao komunikaciju sa svojom majkom ČE, 1. Tužitelj je odgovorio kako se znala čuti sa njime, ali se morala skrivati, a onda se više nije čuo jer joj nisu dali da se javi njemu na telefon pa je ona kasnije znala skriveno njega zvati. Njegova sestra ZE joj nije dala da mu se javi.
70. Iskaz 1. tužitelja SE ovaj sud ocjenjuje kao nevjerodostojan. Naime, isti očigledno s obzirom da nije živio i da je vrlo rijetko dolazio u [adresa] nema neposrednih saznanja o predmetu spora. Pored toga iskaz je pristran i očigledno dan sa namjerom da pomogne svojoj kćeri, ovdje tuženici PE. Naime, 1. tužitelj nema nikakvih saznanja o tome što se događalo nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 29. studenoga 2017., ali iznosi navode o tome da je tuženica PE brinula o ČE i EE.
71. Na temelju provedenog iscrpnog dokaznog postupka, ovaj sud ocjenjuje kako je dokazano, a to čak niti sama tuženica u svom iskazu ne negira da tuženica PE nije izvršavala svoje preuzete ugovorne obveze iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. studenoga 2017. i nakon sklapanja istoga nije uzdržavala pokojnu ČE, posebno uzevši u obzir da većinu vremena nije čak niti bila u Zagrebu, na adresi [adresa] gdje je živjela pokojna ČE.
72. Nisu relevantni za ovaj sud pokušaji tuženice PE da usmjeri raspravljanje u ovoj pravnoj stvari na pitanje kakva je bila prava volja njezinog pokojnog djeda EE glede raspodjele imovine. Naime, EE preminuo je još 2016., dakle, prije sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovu imovinu naslijedila je njegova supruga pokojna ČE i u ovom predmetu isključivo se radi o pitanju je li tuženica izvršavala svoje ugovorne obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to prema primateljici uzdržavanja ČE.
73. S obzirom da je iz provedenog postupka nedvojbeno utvrđeno da tuženica PE nije izvršavala te ugovorne obveze, čak sama to ne osporava, evidentno postoji pravo pokojne ČE, odnosno sada njenih nasljednika koji su na strani tužitelja u ovom postupku da zahtijevaju raskid tog Ugovora na temelju odredbe čl. 583. st. 3. ZOO-a u kojem je dano pravo na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje ugovorne obveze.
74. Slijedom svega navedenoga, prihvaćen je specificirani tužbeni zahtjev iz podneska 2. tužiteljice od 22. studenoga 2024. (točka I. izreke presude).
75. S obzirom da je 2. tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, budući da je prihvaćen njen tužbeni zahtjev, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog pos tupka i to za sastav tužbe od 19. rujna 2018. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), zastupanja na ročištu 3. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podnesaka od 30. kolovoza 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podnesaka od 30. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 7. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podnesaka od 22. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 25. studenoga 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a), zastupanja na ročištu 20. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 5. ožujka 2025 . u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a), sastava obrazloženog podnesaka od 24. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 10. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 6. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 9. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 24. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, 2. tužiteljica OE ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.753,09 EUR (točka II. izreke presude).
76. Nije bilo potrebno u izreci presude odlučivati o zahtjevu za naknadu troškova tuženice, budući da je 2. tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj pravnoj stvari pa je isti bespredmetan, dok 1. Tužitelj nije niti podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
U Sesvetama 7. svibnja 2026.
Sudac
Lovro Tomičić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu rješenja (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
- 1. tužitelju
- 2. tužiteljici po odvjetnici Livii Petričić uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR
- tuženici po odvjetnici Nevenki Mrčela