Republika Hrvatska

P-173/2026-4

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti, primjenom odredbe čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 10. ugovora o kreditu broj 51400607-5105630198 od 4. svibnja 2011. sklopljenog između tužiteljice OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kao kreditora koja glasi: "Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 1,000% (jedanposto) iznosa kredita, odnosno minimalno =250,00 kuna (dvjestopedesetkuna), obračunate s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, odnosno prilikom puštanja kredita u tečaj." utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 365,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tužene podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe o tužiteljičinoj obvezi da tuženoj plati jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobrenje kredita prilikom isplate kredita. U tužbi tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženom kao kreditorom sklopila ugovor o kreditu broj 51400607-5105630198 od 4. svibnja 2011. kojim je tužena tužiteljici odobrila kredit u iznosu od 70.000,00 EUR, a tužiteljica se obvezala kredit otplatiti u roku od 276 mjeseci. Tužiteljica tvrdi da je člankom 10. ugovora ugovoreno da se prilikom isplate kredita naplaćuje jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, da je tužiteljica tom odredbom praktički primorana platiti naknadu da dobije kredit i da je tužiteljici ta naknada naplaćena u iznosu od 5.162,50 kn. Tužiteljica smatra da je ugovor o kreditu tipski ugovor koji je otisnut na tipskom obrascu, tužena ga je kao trgovac unaprijed pripremila i o odredbama ugovora nije se pojedinačno pregovaralo pa ugovor uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica opisuje da joj tužena nije objasnila u čemu se sastoji naplaćena joj naknada i zbog toga smatra da je sporna odredba nepoštena i, posljedično, ništetna. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnih troškova. Tužbi prilaže dopis od 8. siječnja 2026. i ugovor o kreditu te predlaže da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz saslušanjem tužiteljice.

2. Prema priloženoj povratnici tužena je uredno 10. ožujka 2026. zaprimila tužbu i dopis ovoga suda od 4. ožujka 2026. kojim je u smislu odredbe čl. 284. ZPP-a pozvana da u roku od 30 dana podnese odgovor na dostavljenu tužbu i kojim je upozorena na pravne posljedice propuštanja podnošenja odgovora na tužbu.

3. Tužena u određenom roku od 30 dana računajući od primitka tužbe i navedenog dopisa nije u spis predmeta dostavila odgovor na tužbu.

4. S obzirom na to da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženoj, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s općepoznatim činjenicama i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, valjalo je u smislu odredbe čl. 331 . b. ZPP-a u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe. Tužiteljica i tužena ugovor su sklopile 4. svibnja 2011. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) koji je u čl. 96. st. 1. i 2. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Posljedica nepoštene odredbe sukladno čl. 102. istoga zakona je ništetnost te odredbe, ali ništetnost nepoštene odredbe za sobom ne povlači ništetnost samog ugovora, ako ugovor može opstati bez te ništetne odredbe. Činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbu proizlaze iz pročitanih isprava i mogu se utvrditi saslušanjem tužiteljice, a tužena ni na koji način nije osporila tvrdnje iz tužbe o tome da tužiteljica i tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu pregovarali o sadržaju sporne odredbe, da je ta ugovorna odredba bila unaprijed formulirana (tekst ugovora sastavila je tužena), da tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj sporne odredbe i da ta odredba tužiteljici nije bila razumljiva jer tužena tužiteljici nije na jasan i razumljiv način objasnila tu odredbu kako bi tužiteljica mogla predvidjeti sve posljedice koje proizlaze iz ugovora. Sve to prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača i takva odredba ništetna je temeljem ranije opisanog čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača.

Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.

5. Odluka o parničnim troškovima iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Tužena je tužiteljici dužna naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 365,10 EUR koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, pribavljanje podataka od tužene o naplaćenoj naknadi u iznosu od 50,00 EUR, PDV u iznosu od 62,50 EUR, sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR i sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi.

Bjelovar, 7. svibnja 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se žalbom pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.