REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-953/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ante Alajbeg, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Ivi Smrkéu, odvjetniku u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24.ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 7.svibnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti prijašnje stanje na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na način da ukloni jugoistočni rub telekomunikacijske šahte (zdenca), koja je Skici lica mjesta označena točkom O te da ukloni dio telekomunikacijskog podzemnog voda (2 x Cu (bakreni kabeli) i 1 x SVK (svjetlovodni kabel)) položenog na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na Skici lica mjesta označen linijom D-P-R-K, ljubičaste boje i ukupne duljine 21,11 m, da ukloni otpadni materijal nakon radova te vrati tužitelju u slobodan i nesmetan posjed opisani dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kojima se nalazi opisana šahta i telekomunkacijski podzemni vod te na taj način uspostavi stanje na ovoj nekretnini kakvo je bilo prije nego što je tuženik postavio opisanu šahtu i telekomunikacijski podzemni vod, sve kako je označeno i opisano u Nalazu i mišljenju Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića iz travnja 2025. s pripadajućim prilozima i Skicom lica mjesta, te u Nalazu i mišljenju Stalnog sudskog vještaka za informatiku dr.sc. Tonka Kovačevića, od 16. travnja 2025., koji su Nalazi i mišljenja sastavni dio spisa P-953/2023 Općinskog suda u Splitu.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7.svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužbom podnesenom protiv tuženika ovom sudu dana 14.3.2023. tužitelj je zahtijevao zaštitu od uznemiravanja vlasništva nekretnine, pobliže označene u izreci, i to na način da mu tuženik uspostavi prijašnje stanje uklanjanjem elektroničke komunikacijske infrastrukture (u daljnjem tekstu: EKI) koju je postavio bez znanja i odobrenja tužitelja. Tužba se činjenično temelji na tome da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine pobliže označene u izreci te da je u prosincu 2022. primijetio da je tuženik na toj nekretnini postavio šahtu i telekomunikacijski podzemni vod koji prolazi od šahte prema jugu do južne granice iste nekretnine, a sve u smjeru prema čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da je EKI postavljena bez njegova znanja i odobrenja, potajno, dok je bio odsutan. Istaknuto je i da tužitelju nije odgovaralo ni prihvatiti naknadu za postavljenu infrastrukturu, nego da želi uspostavu prijašnjeg stanja.

1.1.Podneskom od 7. svibnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazima i mišljenjima vještaka, preciziranjem da se uklanjanje odnosi na jugoistočni rub šahte koji zadire u nekretninu tužitelja te na telekomunikacijski podzemni vod na toj nekretnini u duljini od 21,11 m, kako je opisano i označeno u vještačenjima.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. Tuženik je, s jedne strane, osporio da bi šahta bila smještena na nekretnini tužitelja te je u početku dovodio u pitanje i samo vlasništvo tužitelja nad tom nekretninom. S druge strane, tuženik se pozvao na odredbe čl. 62. st. 1. i čl. 63. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 76/22; dalje: ZEK), tvrdeći da kao infrastrukturni operator ima zakonsko pravo puta jer se navodno koristi predmetnom infrastrukturom već više od dvadeset godina, tj. od 1998. godine.

Konačno, tuženik je isticao i da je precizirani tužbeni zahtjev neprovediv jer bi djelomično uklanjanje infrastrukture narušilo cjelovitost i sigurnost elektroničke komunikacijske mreže.

3.U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, očevidom na licu mjesta, vještačenjem po vještacima za geodeziju Ivanu Barbaliću i za informatiku Tonku Kovačeviću, te saslušanjem tužitelja.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu od uznemiravanja, konkretno zahtjev za uklanjanje elektroničke komunikacijske infrastrukture s nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja.

4.1.Među strankama nije sporno: da na toj nekretnini postoji telekomunikacijski podzemni vod u duljini od 21,11 m koji prolazi od šahte prema jugu; da je šahta (zdenac) u pretežnom dijelu smještena na čest. zem. [katastarska čestica], a jugoistočnim rubom zadire u nekretninu tužitelja; da je korisnik šahte i podzemnog voda tuženik; da tuženik nije sklopio nikakav ugovor s tužiteljem kojim bi stekao pravo postavljati i koristiti navedenu infrastrukturu na nekretnini tužitelja.

4.2.Sporna su pitanja: kada je infrastruktura postavljena i je li postavljena uz znanje i odobrenje tužitelja te je li tuženik stekao pravo puta na temelju čl. 63. st. 1. ZEK-a.

4.3.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) te odredbe ZEK-a.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Iz izvatka iz zemljišne knjige i posjedovnog lista proizlazi da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je tu činjenicu na koncu prestao osporavati iako je u odgovoru na tužbu sporio točnost zemljišne knjige s obzirom na vođenje postupaka obnove zemljišne knjige.

5.1.Vještak geodet Ivan Barbalić je na temelju katastarskog plana, podataka iz Sustava katastra infrastrukture Državne geodetske uprave i terenskog očevida utvrdio da jugoistočni rub šahte zadire u predmetnu nekretninu tužitelja te da telekomunikacijski podzemni vod prolazi na toj nekretnini u duljini od 21,11 m. Ovaj nalaz i mišljenje je stručan, jasan i neosporavan, nijedna od stranaka nije imala nikakvih primjedbi na njega pa ga ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz.

5.2.Vještak za informatiku Tonko Kovačević je naveo u pisanom nalazu da je tuženik korisnik predmetne šahte i podzemne infrastrukture te da kroz šahtu i dalje preko predmetne nekretnine tužitelja prolaze tri kabela (dva bakrena i jedan svjetlovodni) koji završavaju na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. U svom nalazu vještak je naveo, pozivajući se na dopis koji mu je tuženik dostavio, da je infrastruktura izgrađena krajem 1998.

Međutim, na dopunskom saslušanju na ročištu vještak je sam istaknuo da podatak o godini izgradnje potječe isključivo iz dopisa tuženika koji mu je dostavljen u postupku vještačenja, te da on osobno ne zna je li taj podatak točan, a da bi se točan datum izgradnje mogao utvrditi putem svjedoka ili izvođača radova. Dodatno, vještak je izrazio svoje osobno stručno mišljenje da optički (svjetlovodni) kabel nije mogao biti postavljen 1998. jer na tom području [adresa] nije tad sigurno bilo te vrste kabela. Ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz nalaz i mišljenje vještaka informatičke struke zato što je logičan i stručan.

5.3.No, ovaj sud smatra da podatak o godini 1998. nije dokazan pouzdanim dokazima. Tuženik je doduše dostavio vještaku (koji je to priložio u svom nalazu i mišljenju) prvu stranicu internog projekta „Mjesna kabelska TK mreža [adresa] – [adresa]" iz veljače 1998. godine, čime je dokazano da je taj projekt kao takav postojao. Međutim, priložena je jedino naslovna (prva) stranica projekta, bez nacrta, situacijske karte ni popisa planiranih zdenaca i trasa. Bez tih listova nije moguće utvrditi je li predmetna šahta uopće bila obuhvaćena tim projektom niti gdje je točno bila projektirana. Stoga se iz priložene dokumentacije ne može zaključiti da je baš predmetni zdenac na spornoj lokaciji izgrađen 1998. godine. Tome valja dodati i ono što je vještak istaknuo o svjetlovodnom kabelu, koji je po njegovu stručnom mišljenju novijeg datuma od navedene 1998. (a općepoznato je da je tek u novije vrijeme optička mreža postala šire rasprostranjena u Hrvatskoj), a upravo takav kabel prolazi kroz predmetnu šahtu i nekretninu tužitelja. Tuženik nije predložio ni saslušanje svjedoka ni dostavu dokumentacije izvođača koji su obavljali radove, a preostale stranice projekta koji bi eventualno mogli potvrditi spornu lokaciju nisu priložene.

5.4.Tužitelj je u iskazu izjavio da prolazi pokraj predmetne nekretnine otprilike svakih mjesec do dva te da prije 2022. godine nije primijetio da na njoj postoji šahta ili podzemni vod, te da on nije vidio obavljanje predmetnih radova (postavljanje 20 metara kabela i zatrpavanje kanala što se po njegovom mišljenju može obaviti u jedan dan). Izjavio je i da prije postavljanja šahte 2022. godine nikakvi kabeli nisu prolazili tom nekretninom ni zrakom ni ispod zemlje.

5.5.Tuženik je nastojao diskreditirati tužiteljevu tvrdnju o nepostojanju šahte argumentom da radove na postavljanju od oko 20 m kabela nije moguće obaviti potajno. Ovaj sud taj argument ne prihvaća. Tužitelj je sam priznao da nije na nekretnini svakodnevno (jer odlazi u Zagreb zbog posla na 5-10 dana, prolazi pokraj nekretnine svakih mjesec do dva), što je okolnost koja pogoduje tome da radovi budu izvedeni u vrijeme kad je on odsutan. Štoviše, sama ta tužiteljeva izjava o čestim odsutnostima (a inače vlasnik nekretnine nije dužan obilaziti svoju nekretninu svakodnevno) ide u prilog tome da je tuženik imao mogućnost i dovoljno vremena da obavi radove bez znanja tužitelja. Upravo zbog toga ovaj sud nema razloga ne povjerovati tužitelju u dijelu iskaza kad kaže da nije opazio šahtu ni kabele na nekretnini prije 2022. godine.

5.6.Ključan je i dopis koji je tuženik sastavio 3. siječnja 2023. i uputio tužitelju. U tom dopisu tuženik tužitelju nudi sklapanje ugovora o osnivanju prava služnosti i isplatu godišnje naknade. Da je tuženik uistinu smatrao da koristi infrastrukturu već dvadeset i više godina na temelju zakonskog prava puta, ponuda sklapanja ugovora o osnivanju prava služnosti bila bi besmislena i nepotrebna. Upravo suprotno, ta ponuda nedvosmisleno upućuje na to da tuženik nije imao ugovorni ni zakonski pravni temelj za korištenje nekretnine tužitelja, da je to sam dobro znao i da se postavljanje kabela zbilo očito nedugo prije nego li je sastavio predmetni dopis koji je uputio tužitelju.

5.7.Sveukupno gledano, ovaj sud je uvjeren da je infrastruktura postavljena bez znanja i odobrenja tužitelja, u nedavnom periodu kako tužitelj tvrdi (negdje koncem 2022. godine), a ne 1998. godine kako tuženik tvrdi. Tužiteljevi iskaz i korespondencija su međusobno dosljedni, dok tuženikova tvrdnja o godini 1998. nije potkrijepljena dostatnim dokazima jer priložena je tek naslovna stranica projekta iz 1998., bez nacrta kojima bi se moglo utvrditi da se projekt odnosio na predmetnu lokaciju, a ni ostali dokazi (svjedoci, dokumentacija izvođača) nisu predloženi.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci, iz sljedećih razloga.

Na gore navedene utvrđene činjenice primjenjuju se odredbe čl. 167. ZV-a i odredbe čl. 63. st. 1. ZEK-a.

Prema čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od suda da treća osoba prestane s bespravnim uznemiravanjem njegova vlasništva na način koji nije oduzimanje stvari, pri čemu vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga ta osoba uznemirava, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika, na njoj je da to dokaže.

6.1.Tužitelj je dokazao vlasništvo nad nekretninom pobliže označenom u izreci. Tuženik svojom infrastrukturom fizički zauzima dio te nekretnine i na taj način uznemirava tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti. Dakle, tužitelj je dokazao oba uvjeta iz čl. 167. st. 2. ZV-a.

6.2.Teret dokaza da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika leži na tuženiku. Tuženik se pozvao na odredbu čl. 63. st. 1. ZEK-a koja propisuje da se smatra da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio EKI na nekretnini u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba, pod uvjetom da se njome koristio bez sudskog spora s vlasnikom nekretnine u razdoblju od najmanje tri godine od početka korištenja. Tuženik taj uvjet nije dokazao. Naprotiv, utvrđeno je da je infrastruktura postavljena najkasnije koncem 2022. godine te da je tužitelj već početkom 2023. uputio prigovor tuženiku i ubrzo podnio ovu tužbu. Nije, dakle, ispunjen preduvjet mirnog korištenja kroz tri ili više godina. Pored toga, koristi se i svjetlovodnim kabelom za kojeg ni vještak nije smatrao da je mogao biti postavljen 1998. na koju godinu se referira tuženik.

6.3.Što se tiče tuženikova prigovora o neprovedivosti uređenog tužbenog zahtjeva zbog navodnog narušavanja cjelovitosti mreže, taj prigovor ovaj sud ne prihvaća. Odredba čl. 55. ZEK-a, na koji se tuženik poziva, propisuje tehničke uvjete izgradnje i korištenja EKI, ali ta odredba ne može biti iznad odredbi ZV-a na način da daje prednost nezakonito postavljenoj infrastrukturi u odnosu na vlasništvo nekretnine i ta odredba ZEK-a ne smije lišiti vlasnika nekretnine prava na zaštitu od uznemiravanja. Potencijalne tehničke posljedice uklanjanja infrastrukture su briga i teret tuženika koji je tu infrastrukturu postavio bez pravnog temelja i koji je dužan organizirati uklanjanje na tehnički ispravan način.

6.4.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan te je tuženik dužan uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini tužitelja uklanjanjem opisane infrastrukture, sukladno točki I. izreke.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužitelju je dosuđen sljedeći trošak: po 50 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 14.4.2023., 7.5.2025., 28.5.2025. te za ročišta od 12.12.2024., 4.3.2025., 24.3.2026., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 875,00 EUR. Kad se doda 699,10 EUR troška očevida i vještačenja te 26,54 EUR pristojbe tužbe i presude, dobije se iznos od 1.600,64 EUR.

Zatezne kamate su dosuđene temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 7.svibnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika