REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3965/2024-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja GS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Strukan Delić Mandac u Zagrebu protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 9. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika Eve Habdija, odvjetnice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a isplatiti tužitelju GS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 7.862,18 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od:

- 2.030,40 eura od 30.06.2011. do isplate,

- 58,21 eura od 07.06.2011. do isplate,

- 53,81 eura od 07.07.2011. do isplate,

- 84,63 eura od 05.08.2011. do isplate,

- 84,98 eura od 07.09.2011.do isplate,

- 53,13 eura od 07.10.2011. do isplate,

- 54,26 eura od 08.11.2011. do isplate,

- 51,12 eura od 08.12.2011. do i plate,

-56,13 eura od 10.01.2012.do isplate,

- 61,03 eura od 07.02.2012. do isplate,

- 60,44 eura od 08.03.2012. do isplate,

- 58,09 eura od 07.04.2012. do isplate,

-58,82 eura od 08.05.2012. do isplate,

-61,72 eura od 07.06.2012. do isplate,

-58,77 eura od 06.07.2012. do isplate,

-59,48 eura od 08.08.2012. do isplate,

-56,14 eura od 08.09.2012. do isplate,

-55,77 eura od 06.10.2012. do isplate,

-59,20 eura od 09.11.2012. do isplate,

-58,08 eura od 08.12.2012.do isplate,

-59,67 eura od 09.01.2013. do isplate,

-55,08 eura od19.02.2013. do isplate,

-55,05 eura od 09.03.2013.do isplate,

-59,20 eura od 10.04.2013. do isplate,

-55,08 eura od 11.05.2013.do isplate,

-51,25 eura od 08.06.2013.do isplate,

-51,59 eura od 06.07.2013. do isplate,

-52,51 eura od 10.08.2013. do isplate,

-53,32 eura od 07.09.2013. do isplate,

-56,03 eura od 09.11.2013. do isplate,

-58,58 eura od 10.12.2013. do isplate,

-55,44 eura od 11.01.2014. do isplate,

-45,22 eura od 11.02.2014. do isplate,

-46,32 eura od 08.03.2014. do isplate,

-45,20 eura od 09.04.2014. do isplate,

-44,17 eura od 09.05.2014. do isplate,

-43,06 eura od 07.06.2014.do isplate,

-44,38 eura od 08.07.2014. do isplate,

-46,44 eura od 09.08.2014. do isplate,

-47,53 eura od 06.09.2014. do isplate,

-47,21 eura od 08.10.2014. do isplate,

-49,44 eura od 08.11.2014. do isplate,

-50,78 eura od 09.12.2014. do isplate,

- 50,91 eura od 10.01.2015. do isplate,

-51,09 eura od 07.02.2015. do isplate,

-51,09 eura od 07.03.2015. do isplate,

-3.362,33 eura od 19.03.2015. do isplate, s time da se kamata do 31. srpnja 2015. određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a naknaditi tužitelju GS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.954,87 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj GS (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi da je kao korisnik kredita 23. studenoga 2004. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 5102125689 kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 60.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti u iznosu prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan isplate kredita. Rok otplate kredita iznosi 180 mjeseci (15 godina), a ugovoreno je i da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,49 % godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete te se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tužene na dan plaćanja. Tužitelj smatra da su predmetnim ugovorom povrijeđena njegova prava kao potrošača jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu. Stoga u tužbi traži isplatu 71.866,63 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose tekuće od dana nakon dospijeće svakog pojedinog iznosa od isplate. Traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

2. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor zastare, osporava ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, navodi da je legitimno pravo da je u ugovorima o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, da je tužitelj na to izričito pristao, da nije odredba sama po sebi ništetna. Osporava da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

2.1. U podnesku od 13. svibnja 2020. tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 6.558,22 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) te s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati koja iznosi 806,32 CHF te predlaže presudom utvrditi postojanje njegovih tražbina u navedenim iznosima sa zateznim kamatama prema tužitelju te izvršiti konstitutivnom odlukom prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

3. Podneskom od 16. prosinca 2020. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 70.045,24 kn na ime preplaćene valutne klauzule i na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope, sve sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana nakon što je učinjena preplata do isplate. Navedenim podneskom tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev (djelomično povukao tužbu za iznos od 2,82 kn) čemu se tuženik nije protivio (čl. 193. st. 2. ZPP).

4. Podneskom od 23. listopada 2020. tuženik je specificirao prigovor radi prijeboja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu u iznosu od 4.263,67 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos te predlaže presudom utvrditi postojanje njegove tražbine u navedenom iznosu sa zateznim kamatama prema tužitelju te izvršiti konstitutivnom odlukom prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

5. Podneskom od 12. listopada 2021. tužitelj se usprotivio tuženikovom prigovoru radi prebijanja.

6. Podneskom od 21. prosinca 2021. tuženik pored već specificiranog prigovora radi prijeboja s osnove potplaćenih kamata iz podneska od 23. listopada 2020., specificira prigovor s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) u iznosu od 6.546,62 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos te predlaže presudom utvrditi postojanje njegove tražbine u navedenom iznosu sa zateznim kamatama prema tužitelju te izvršiti konstitutivnom odlukom prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

7. Podneskom od 20. rujna 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj zbog čega je potraživao isplatu iznosa od 7.862,18 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od dana nakon učinjene preplate do isplate.

8. Na ročištu održanom 17. listopada 2024. tužitelj je naveo da je tužbeni zahtjev uskladio sa svim negativnim razlikama koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka imajući u vidu da Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije dao odgovor na pitanje merituma u vezi s pravnim stavom iz Rev-549/2023. Zbog toga je, radi pojednostavljenja ovog postupka umanjio tužbeni zahtjev. Ujedno je stavio prigovor u odnosu na tijek zateznih kamata kojeg tuženik ima u eventualnom prigovor radi prebijanja jer tužitelj ništa nije stekao niti je bio nesavjestan niti ga je tuženik pozvao na ikakvu isplatu. Ostaje i kod prigovora zastare, no ustraje u tome da je prigovor bespredmetan.

8.1. Tuženik je na istom ročištu pak naveo da ako je tužitelj obračunao odnosno umanjio zahtjev i za iznos tzv. negativnih razlika, da ne potražuje razliku koju je zahtijevao prigovorom protiv prijeboja s time da ostaje kod zahtjeva odnosno prigovora radi prijeboja u odnosu na zatezne kamate obračunate na negativne razlike.

9. Podneskom od 21. listopada 2024. tuženik je specificirao potraživanje s osnove prigovora radi prijeboja s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj u iznosu od 868,89 eura s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos.

9.1. Tužitelj se u odnosu na navedeno očitovao na ročištu 6. prosinca 2024. te je naveo da je iznose iz prigovora ''ukalkulirao'' u tužbeni zahtjev te da je prigovor potpuno suvišan.

10. Tuženik je na ročištu održanom 9. ožujka 2026. naveo da ako je tužitelj uračunao tzv. negativne razlike odnosno ako je uračunao glavnicu, da onda nema niti kamata s time da je ostao kod navoda iz podneska od 21. listopada 2024. Također je naveo da nema prigovora na sastav suda, ali ostaje kod navoda da se sudac očituje ako postoje okolnosti kako je to tijekom postupka ranije tražio.

11. Prijedlog tuženika da se sudac očituje postoje li okolnosti navedene u podnesku od 17. prosinca 2020. sud je ocijenio pravno neobvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom na to da tuženik u odnosu na raspravnu sutkinju nije imao prigovora niti je tražio njezino izuzeće kako je to izričito naveo na ročištu 9. ožujka 2026. Ističe se da je sudac dužan sam prekinuti svaki rad na predmetu ako postoji koji od razloga za izuzeće iz članka 71. toč. 1. do 6. ZPP-a, odnosno ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, sudac je dužan o tome obavijestiti predsjednika suda koji će odlučiti o izuzeću pa za slučaj postojanja bilo koje od ovih razloga ili okolnosti, sudac postupa samostalno bez inicijative stranaka.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao: Ugovor o kreditu broj 5102125689, otplatni plan, pregled otplate kredita, pregled kretanja i promjene kamata za vrijeme otplate kredita, povijesni pregled odluka o kamatnim stopama, pregled prometa po partiji kredita, Aneks broj 1 ugovora o kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope, sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, izvršen je uvid u sudsku praksu te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (list 237-245 spisa) te dopunsko vještačenje po vještaku Petri Blašković (list 314 spisa) i ista se usmeno očitovala (list 863-864 spisa) te je saslušan tužitelj (list 855 spisa). Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinje CS (list 854 spisa). Nisu saslušani svjedoci ES i JS jer se saslušanjem ovih svjedoka ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu budući da ove svjedoke nemaju konkretnih saznanja o pregovorima tuženika s tužiteljem jer nisu dogovarali niti pregovarale s tužiteljem, već su unutar banke bile ovlaštene osposobljavati djelatnike banke koji su bili u direktnom kontaktu s korisnicima kredita.

13. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu 23. studenog 2004. uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u iznosu od 60.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj.

16. Sporna je valjanost ugovora o kreditu u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, prigovor zastare te osnovanost prigovora radi prijeboja.

17. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.04.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03) u razdoblju od 01.04.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.;"

18. Temeljem odredbe čl. 118. ZZP/14 – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Također je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

22. Pri suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kad obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

23. Imajući u vidu da je predmetnim ugovorom o kreditu između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP vezan tim pravnim utvrđenjima u ovom postupku.

24. Tužitelj u iskazu navodi da mu je kredit bio potreban radi rješavanja stambenog pitanja te navodi da živi u predmetnom stanu i dan danas. Ističe da je došao kod tuženika te mu je tada osobna bankarica CS navela da jedino može uzeti kredit u švicarskim francima te mu je ujedno rekla da je to i najpovoljnija kamata. Ističe da ga nitko u banci nije upozorio da bi rata kredita mogla značajno rasti. Navodi da nije bilo mogućnosti pregovaranja niti oko valute, niti oko promjenjive kamatne stope te ističe da je išao u banku kod tuženika kada je naglo porastao tečaj odnosno rata kredita te mu je tada bilo rečeno da nema druge opcije jedino ako može isplatiti cijeli kredit. Navodi da nije imao u vlasništvu obrt niti je bio član trgovačkog društva, kao niti njegova supruga. Navodi da je jedina osoba s kojom je razgovarao u banci upravo osobni bankar CS. Pročitao je ugovor o kreditu te nije imao nejasnoća oko odredbi ugovora. On je otplaćivao kredit uz administrativnu zabranu.

25. Iskaz tužitelja cijenjen je istinitim jer je iskazivao uvjerljivo i logično. Sud mu vjeruje da je do sklapanja ugovora s tuženikom došlo na način da mu je tuženik ponudio kredit u švicarskim francima i da je to najpovoljnija kamata kao i da nije mogao s tuženikom posebno pregovarati o pojedinim odredbama ugovora.

26. Prema stavu ovog suda, i tužitelj, kao i drugi potrošači, u ovom i drugim istovrsnim ugovorima o kreditu razumjeli su opći rizik i značaj promjene tečaja uslijed primjene valutne klauzule, a kako formalno stoji na papiru u svakom takvom ugovoru. Ono što tužitelj nije razumio, a što skriva pozadina takve odredbe jest specijalan (a ne opći) rizik porasta vrijednosti švicarskog franka, kao valute koja se koristi u valutnoj klauzuli. To je ono što tuženik tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije objasnio niti ga je upozorio na takav rizik, a s druge strane je kao stručna financijska institucija raspolagao informacijama koje su mogle utjecati na odluku tužitelja da ne odabere kredit s valutnom klauzulom u CHF ili da odustane od takvog prethodnog odabira.

27. Umjesto toga tuženik je nudio sklapanje ugovora s takvom valutnom klauzulom u CHF na jednak način kao i u drugim valutama bez ikakve ograde. Tuženik je bio svjestan da on kod takve valutne klauzule ima puno manji rizik, dok s druge strane potrošač ima mnogo veći te su upravo zbog toga i bespredmetni navodi tuženika da zbog same činjenice da se radi o dvostranoj klauzuli predmetna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strane. Sve navedeno što stoji u pozadini ugovaranja takve valutne klauzule čini spornu odredbu nerazumljivom, nejasnom i nepoštenom, a koju pozadinu tuženik niti u jednom ugovoru napismeno, a dakako niti u jednom slučaju niti usmeno, nije iznio potrošačima, pa tako niti tužitelju.

28. Stoga je jasno da na navedeno nikako ne utječe puka formalnost da je svaki prosječan potrošač inače svjestan što znači valutna klauzula te da isto nije novina u hrvatskom pravnom i gospodarskom sustavu. Tužitelj niti ne tvrdi da on općenito ne zna što je valutna klauzula, ali nikako nije bio/mogao biti svjestan da se njegova obveza zbog promjene tečaja CHF može tako drastično promijeniti (povećati) zbog specifičnog rizika CHF, a o kojem je morao biti informiran od strane tuženika. Iz iskaza tužitelja upravo proizlazi da ga u banci nitko nije upozorio da bi anuitet mogao tako značajno rasti. Navedeno je jedina poanta utvrđenja nerazumljivosti, nejasnoće i nepoštenosti, a posljedično i ništetnosti od strane sudova u kolektivnom sporu, a tuženik pokušava banalizirati i relativizirati navedeno pozivajući se na općenita shvaćanja o institutu valutne klauzule. Isto tako, u odnosu na pojedinačno pregovaranje i nepoštenost ugovorne odredbe, za navedeno je potpuno nebitna činjenica je li tuženik tužitelju prije sklapanja ugovora o kreditu nudio kredit u valutnoj klauzuli vezanoj uz neku drugu valutu i je li se tužitelj raspitivao o navedenom u istoj ili drugoj banci, već je bitno jedino to da tuženik, nakon što je tužitelj izabrao i pristao na kredit uz valutnu klauzulu u CHF, prije samog ugovaranja nije istome objasnio i približio sve posljedice i rizike koji su vezani baš uz navedenu valutu.

29. Stoga je relevantno razdoblje za ocjenu nepoštenosti ugovornih odredbi trenutak od podnošenja zahtjeva za davanje kredita s valutnom klauzulom u CHF do trenutka potpisivanja ugovora i ništa prije ili poslije toga. Netočna je tvrdnja tuženika da je tužitelja upoznao s postojanjem specifičnog rizika rasta tečaja CHF, a koju dužnost su sudovi u kolektivnom sporu izričito apostrofirali. Naime nije sporno da su svi potrošači, pa tako i tužitelj u konkretnom slučaju, kao prosječna osoba, bili svjesni značenja općeg valutnog rizika (mogućnost promjene novčane obveze u domaćoj valuti zbog rasta tečaja), no tužitelj i ostali potrošači nisu u trenutku zaključenja svojih ugovora o kreditu bili svjesni specifičnog rizika koji je bio uvjetovan prirodom valute CHF i odnosom domaćeg monetarnog sustava spram nje odnosno sa značajnom mogućnošću rasta tečaja zbog specifičnosti te valute u odnosu na primjerice valutu euro. Upravo taj specifičan rizik tuženik je prešutio tužitelju.

30. Notorno je da tužitelju značenje takvog rizika nije objasnio niti javni bilježnik, a niti je isto i mogao jer o takvom riziku, za razliku od tuženika, i nije mogao imati saznanja. Isti je tužitelju mogao jedino pojasniti značaj općeg valutnog rizika, a što, kako je rečeno, nije relevantno za meritum spora. Sud smatra da je tužitelj prihvatio takav opći rizik koji se uobičajeno kreće u prihvatljivom rasponu rasta tečaja, no nije prihvatio rizik rasta tečaja koji ga je doveo gotovo do egzistencijalnih problema, a o kojem je tuženik u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i bankarska institucija imao saznanja i bio ga je dužan podijeliti s tužiteljem. Pri tome nitko ne dovodi u pitanje da je ugovaranje valutne klauzule općenito dopušteno, ali je utvrđeno da je u slučaju konkretnog (i ostalih) CHF ugovora o kreditu ugovaranje valutne klauzule bilo učinjeno nepošteno i nesavjesno, a samim time i ništetno.

31. Iz ugovora o kreditu, koji je predmet ovog postupka, razvidno je da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio ugovor kao fizička osoba, u svrhu kupnje nekretnine (stambeni kredit), pa tužitelj ima status potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Za dokazivanje suprotnoga, teret dokaza bi bio na tuženiku u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a, a koju činjenicu tuženik nije ničim dokazao do okončanja ovog postupka. Uostalom na ročištu 25. svibnja 2022. tuženik je naveo da ne osporava status potrošača tužitelju iz predmetnog ugovora o kreditu

32. Nadalje, odredba sadržana u članku 8.2. ugovora o kreditu, identična je odredbama razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, netransparentnim promjenama kamatnih stopa, bez pregovaranja o tome sa korisnicima kredita te objašnjavanja parametara koji su tome prethodili, povrijedili interese potrošača.

33. Sporni ugovor o kreditu, sklopljen među parničnim strankama, ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti mu je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Tuženik, naime, tijekom ovog postupka nije dokazao takve okolnosti (čl. 7. i 219. ZPP –a).

34. Tuženik je, unošenjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope na način da je način njezine promjenjivosti potpuno neodređen (sukladno odlukama tuženika), postupio suprotno načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te zabrani zlouporabe prava i time je od samog početka ugovornog odnosa tužitelja doveo u neravnopravan položaj jer je sporna odredba o promjenjivosti kamate bila takva da je tužitelj na temelju nje mogao znati jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao znati niti ocijeniti zašto, kada i kako bi mu se tijekom kreditnog razdoblja kamatna stopa mogla kretati, odnosno mijenjati. Tužitelju buduća kamatna stopa, koja je bila ugovorena kao promjenjiva, na temelju sporne odredbe nije bila određena niti odrediva. Jedino što je tužitelju bilo određeno i precizno bila je upravo prva kamatna stopa u visini od 5,49%. Tuženik je propustio tužitelja upoznati sa parametrima koje će primjenjivati i koje je primjenjivao tijekom kreditnog razdoblja prilikom promjene kamatne stope. Isti nije tužitelju kao korisniku kredita na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji će sve čimbenici utjecati na njegovo formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

35. Na ocjenu suda da se radi o nepoštenoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru kreditu sklopljenom između parničnih stranaka nema utjecaja niti činjenica da je tužitelj potpisao da se sve što nije ugovorom predviđeno, primjenjuju opći akti banke jer prihvaćanje i takve unaprijed formulirane odredbe tuženika, ne čini niti daje spornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope (sukladno odluci tuženika) karakter poštene odredbe u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03). Također, niti činjenica da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika nema utjecaja na stav suda o nepoštenosti sporne odredbe tim više što javni bilježnik tužitelju nije mogao tumačiti spornu odredbu drugačije od onog kako je formulirana u ugovoru.

36. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP/03, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

37. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

38. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su odredbe sadržane u čl. 8. st.2. ugovora o kreditu o načinu promjene ugovorne kamate, u skladu s važećim odlukama tuženika, kao i odredba čl. 7. ugovora (valutna klauzula), nepoštene slijedom čega su iste u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništetne.

39. Ovaj sud ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njegovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim, prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi.

40. U ovom postupku nije odlučno je li tuženik u utuženom razdoblju kamatnu stopu mijenjao u skladu s promjenjivosti parametara kojima je u svom poslovanju vezan. To iz razloga jer je upravo netransparentnost ugovorene odredbe razlog ništetnosti iste. Okolnost, što su možda i postojali objektivni razlozi promjene kamatne stope, ne utječe na činjenicu da tužitelj o takvim objektivnim razlozima ni na koji način nije bio obaviješten prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

41. Niti odluka tuženika o promjeni kamatnih stopa, a koja je u primjeni od 1. siječnja 2014., prema Metodologiji promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima, prema kojoj se kamatna stopa veže uz definirani fiksni i varijabilni element (6M LIBOR za CHF) nije zakonita. Naime, iako je tuženik navedenu Metodologiju donio sukladno zahtjevu iz čl. 11a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 75/09 i 112/12) te je precizirao uz što je vezana kamatna stopa, niti ta promjena nije učinjena u skladu s odredbama ZOO - a, ZZP/03 jer je i o toj promjeni tužitelj obaviješten bez obrazloženja samo slanjem obavijesti od 30. prosinca 2013., u kojoj je obavijesti navedeno da kamatna stopa od 5,00% ostaje nepromijenjena (iako je već i izmjena na 5,00% učinjena u suprotnosti sa zakonima), te da ju čini fiksni dio u visini 4,931 postotni bod i promjenjivi dio kamatne stope 6 M CHF LIBOR trenutno u visini 0,069%, pri čemu niti za tu kamatu nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao, niti je tužitelju o tome dana bilo kakva mogućnost očitovanja (tako i VSRH u Rev – 1172/18 – 2).

42. S obzirom na to da je člankom 323. st. 1 ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ovdje u primjenu dolazi institut stjecanja bez osnove.

43. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković. Zadatak vještaka je bio utvrditi razliku u anuitetima za slučaj da se za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa (5,49% godišnje), te da se za cijelo vrijeme kredita primjenjivao srednji tečaj za CHF tečajne liste tuženika važeći na dan isplate kredita.

44. U nalazu i mišljenju vještakinja je, na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, navela da je zbog promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom isplate kredita, tužitelj manje platio iznos od 3.058,31 kn (stupac 17 Tabele 1 nalaza), a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio prilikom isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta, tužitelj je preplatio iznos od ukupno 62,206,08 kn (stupac 18 Tabele 1 nalaza). Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 59.237,77 kn.

45. Tom je nalazu prigovarala tužiteljica navodeći da vještak nije ispravno obračunao veliku prijevremenu otplatu u iznosu od 75.233,30 kn, što je bilo 12.205,35 CHF po tekućem tečaju, međutim po početnom tečaju je iznosilo oko 15.449,59 CHF.

45. 1. U očitovanju na prigovor tužitelja, vještakinja je navela da je u nalazu i mišljenju uzela u obzir prijevremenu otplatu izvršenu 29. lipnja 2011. u iznosu koji i tužitelj navodi. Nadalje, navodi da je posljedično na izvršenu prijevremenu otplatu izvršila izračun razlike po osnovu promjene tečaja na uplaćeni iznos na način da je uzela u obzir razliku tečaja po kojem je realizirana prijevremena otplate te početni tečaj po kojem je kredit isplaćen. Navedeno je razvidno u Tabeli 1. Nalaza gdje se nakon 77. anuiteta iskazuje prijevremena otplata te izračun više plaćene razlike zbog promjene tečaja u iznosu od 16.144,31 kn. Nadalje, tuženiku je u razdoblju nakon prijevremene otplate kredita smanjena kamatna stope, a zadatak vještaka je bio primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom isplate kredita, stoga je i razlika koju je iskazala posljedica u stvarnoj otplati primijenjene niže kamatne stope od početne. S obzirom na to da je traženje tužitelja da se iskažu izdvojeno samo pozitivne razlike po osnovu rasta kamatne stope i tečaja a što je i u skladu s tužbenim zahtjevom u privitku je dostavila prikaz samo više plaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope i tečaja koji iznosi 70.048,06 kn, te pregled manje plaćenih iznosa po istim osnovama, a koji iznosi su zbrojno iskazani u Tabeli 1. Nalaza i mišljenja, pri čemu je korišten primjenjiv tečaj tuženika. Slijedom navedenog, ostala je pri svom nalazu i mišljenju od 06. listopada 2020. u cijelosti

46. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 20. rujna 2024. uskladio tužbeni zahtjev na način da je izvršio prijeboj negativnih s pozitivnim tečajnim razlikama te je potraživao isplatu iznosa od 7.862,18 eura.

47. Nakon ovakvog usklađenja tužbenog zahtjeva, po prijedlogu tužitelja ispravnost izvršenog prijeboja negativnih s pozitivnim tečajnim razlikama provjerila je vještakinja koja je usmeno saslušana na ročištu 6. prosinca 2024. te je navela da ostaje pri nalazu i mišljenju od 8. listopada 2020. Vezano za pitanje tužitelja je li u podnesku od 20. rujna 2024. specificirano potraživanje u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka uz prebijanje negativnih razlika, navela je da je specifikacija sukladna nalazu i mišljenju. Vezano za navode tuženika na ročištu od 17. listopada 2024. da je tužitelj trebao uzeti u obzir i zatezne kamate na obračunate tzv. negativne razlike, navela je da se u praksi kod predmeta ovakve vrste nije obračunavao prijeboj na ovaj način. Uostalom, navela je da tuženik nije predložio vještačenje na okolnost izračuna zateznih kamata na tzv. negativne razlike, slijedom čega iste nisu niti izračunate.

48. Nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegova pisana dopuna, prihvaćeni su u cijelosti jer su isti jasni, logični i sukladni dostavljenoj dokumentaciji, cijeneći pritom da stranke na matematički izračun nisu imali primjedbi, a da je vještakinja usmenim očitovanjem potvrdila navode iz nalaza i dopune te je potvrdila da je specifikacija zahtjeva u kojem je tužitelj napravio prijeboj negativnih s pozitivnim razlikama, ispravan. .

49. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan s obzirom na to da je u postupku utvrđeno, i nesporno, da je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu 10. lipnja 2019., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

50. Zahtjev za vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, za koji nije propisan neki drugi rok zastare, pa se sukladno odredbi čl. 225. ZOO primjenjuje opći zastarni rok od pet godina zbog čega istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime, tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. lipnja 2019., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka 14. lipnja 2019. Ujedno se ukazuje i na Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. u kojem se navodi da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. sukladno navedenom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

51. Temeljem svega ranije iznijetoga, sud je utvrdio ništetnim navedene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te obvezu tuženika na isplatu iznosa kako je odlučeno izrekom ove presude (s osnova promjenjive kamatne stope, kao i s osnove valutne klauzule), a sve sukladno izvršenoj specifikaciji zahtjeva u kojoj su uzete u obzir i pozitivne i negativne razlike, čiju je ispravnost vještakinja u usmenom očitovanju potvrdila.

52. Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se tada mora platiti i zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate počev od dana nakon plaćanja svakog utuženog anuiteta do isplate sukladno traženju, kako to proizlazi iz stavka I. izreke po stopi do 31. prosinca 2007. koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

53. Naime, tuženik je bio nesavjestan jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja).

54. Kako je tužitelj zahtjevom od 20. rujna 2024. uskladio tužbeni zahtjev na način da je uzeo u obzir te izvršio prijeboj negativnih s pozitivnim tečajnim razlikama, to su navodi tuženika u odnosu na prijeboj postali bespredmetni pa sud više nije mogao o istom niti odlučivati. Ujedno se ukazuje da tuženik nakon ovakvog usklađenja zahtjeva nije specificirao svoj zahtjev s osnova zatezne kamate pri čemu se navodi da isti niti ne bi imao pravo na zateznu kamatu tekuću od dana nakon što je tužitelj platio umanjeni anuitet jer, prema stavu ovog suda, tužitelj nije bio nesavjestan stjecatelj jer on u trenutku plaćanja nije znao da su sporne odredbe predmetnog ugovora ništetne pa tuženiku ne bi niti pripadala zatezna kamata sukladno njegovom traženju.

55. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (7.862,18 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

56. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT - 100 bodova), trošak zastupanja na ročištu 18.06.2020., 25.05.2022., 17.10.2024., 06.12.2024. i 09.03.2026. (Tbr. 9. toč.1 OT- 100 bodova svako), trošak sastava podnesaka od 25.05.2020., 23.10.2020. i 16.12.2020. (Tbr. 8. toč. 1. OT– 100 bodova svaki), trošak zastupanja na ročištu za objavu (Tbr. 8. toč. 3. OT – 50 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 475,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 141,88 eura i presudu u iznosu od 139,36 eura, trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura te troška pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura, ukupno 2.954,87 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

57. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 11.11.2020. i 06.04.2022.jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a.

58. S obzirom na to da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 7. svibnja 2026, do isplate.

59. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

60. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.