Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Poslovni broj: Pp-1127/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje zapisničarke Larise Hajdarović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice OZ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pokrenutog povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Mursko Središće, pod brojem Klasa: 211-07/25-5/10282, Ur. broj: 511-21-07-25-1 od 26. svibnja 2025., temeljem članka . 1. i čl. 179.. Prekršajnog zakona (NN br.107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 118/18. i 114/22.) nakon zaključene glavne rasprave 04. svibnja 2026., objavio je dana 07. svibnja 2026., i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica: OZ, kći O i ĆZ, rođ. Ć, rođena **.**.1994., u [adresa], po narodnosti D, državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa]., sa završenom sss, zaposlena u inozemstvu, neudana, majka dvoje djece, prekršajno nekažnjavana, nije u drugom postupku,

- zastupana po braniteljici Nataliji Kriković, iz Čakovca, R. Boškovića kbr. 33.,

k r i v a j e

I. što se 21. travnja 2025., u vremenu od 22,00 do 01,40 sati, u [adresa]., u prostorijama soba, nasilnički ponašala u obitelji prema sinu Narcisu mlt. Modlicu, tako da ga je najprije naguravala, te vrijeđala riječima "budala, propalica, kreten", te potom uhvatila za lijevu ruku i zajedno sa majkom ĆZ, grubo posjela na krevet, nakon čega je DZ otišao u svoju sobu, a ona za njim, te ga je opet počela naguravati i potezati za potkošulju koja se potrgala, te ga je udarila u predjelu čeljusti i pokušala mu oduzeti mobitel, uslijed čega ga je ogrebla po lijevoj ruci, a takvim svojom ponašanjem je upotrijebila fizičku silu, uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, te kod njega prouzročila povredu dostojanstva i uznemirenost,

dakle, u obitelji se kao majka nasilnički ponašala prema sinu Narcisu mlt. Modlicu,

II. čime je počinila prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. kažnjivo po čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 70/17., 126/19.,114/22. i 36/24.),

pa joj se radi toga, temeljem istog propisa i primjenom čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura.

Okrivljenica je dužna platiti novčanu kaznu temeljem čl. . 10. Prekršajnog zakona, u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. . 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Ukoliko okrivljenica ne plati u određenom roku novčanu kaznu ista će se temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

IV. Temeljem čl. . 3. u svezi čl. . 3. toč. a/ Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna u roku od 90 (devedeset) dana od pravomoćnosti presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.

Ukoliko okrivljenica ne plati u određenom roku troškove postupka, troškovi postupka će se temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Mursko Središće, pod brojem Klasa: 211-07/25-5/10282, Ur. broj: 511-21-07-25-1 od 26. svibnja 2025., podnijela je ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice OZ, radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenica OZ dostavila je sudu pisanu obranu u kojoj je navela da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, te u cijelosti osporava činjenični opis iz optužnog prijedloga, te je predložila da se u postupku ispita njezin sin DZ i majka ĆZ.

2.1. U dokaznom postupku okrivljenica OZ je odgovarala na pitanja suda, da li ste kritične zgode naguravali svog maloljetnog sina DZ, okrivljenica – nisam ga naguravala, niti sam mu govorila pogrdne riječi koje su navedene u zapisniku. Da li ste ga uhvatili za lijevu ruku i zajedno sa svojom majkom ĆZ grubo posjeli na krevet, okrivljenica – nisam, niti sam ga uhvatila za ruku, niti sam ga posjela na krevet, tu sam ga samo upozorila na korištenje mobitela. Da li ste ga u njegovoj sobi ponovno počeli naguravati i potezati za potkošulju, kojom prilikom se ista potrgala, okrivljenica – molila sam ga da pusti mobitel i nije mi ga htio dati, a kako sam ga željela uzeti i prilikom toga, kako je on rukama mahao i udaljavao se, te mobitelom mahao, ja sam ga uhvatila za potkošulju i ista se potrgala. Da li ste ga udarili u predjelu lijevog oka, okrivljenica – ne nigdje ga nisam udarila. Da li ste mu pokušali oduzeti mobitel i tada ga ogrebli po lijevoj ruci, okrivljenica – možda ga slučajno jesam, ali ne na način da bi on imao ogrebotine, nego slučajno.

2.2. Na pitanja braniteljice okrivljenica OZ je odgovarala da li možete reći što je bio povod tome događaju od toga dana, okrivljenica – vratio se toga dana od oca sa tetovažom na lijevoj šaci i nije mi bilo jasno napraviti bez mog znanja i pitanja, na tako vidljivom mjestu, gdje je toliko mišića i žilica i da li je sve čisto ili inficirano, ocjene u školi su bile sve gore i gore, nije izvršavao školske zadaće i to je to. Što je onda bilo, što ste onda napravili s njim, okrivljenica – jako me uznemirila ta tetovaža i tu smo se malo posvađali. Da li ste mu zabranili korištenje mobitela, okrivljenica – da, jesam zabranila sam korištenje mobitela, a onda sam ga uhvatila po noći oko 02,00 sata da je opet na mobitelu i to je prethodilo svemu tome. Da li možete ispričati kakva je bila dinamika vašeg odnosa, što se događalo s vašim sinom, okrivljenica – sin se godinu prije htio upisati u drugu školu i da bi bio kod oca, čekali su da navrši 14 godina, jer otac radi u Austriji, nisu to mogli izvesti na drugi način, mislim da je to bio utjecaj oca da se dođe do centra da na taj način pokrenu postupak da bi sin živio kod oca. Nakon toga gdje je vaš sin otišao živjeti i kakvi su sada odnosi u kući nakon toga događaja, okrivljenica – nakon tog događaja je tjedan ili dva bio kod oca u Zasadbregu, a onda se vratio doma i sad je redovito doma od ponedjeljka do četvrtka, a petkom odlazio kod oca i ostaje do nedjelje. Kakvi su odnosi između vas i sina sada, okrivljenica – normalno funkcioniramo, družimo se kao da se ništa nije dogodilo, upisano se u srednju školu. Da li je u to vrijeme otac pokrenuo postupak na Zavodu radi promjene s kim će dijete živjeti i kako je to završilo, okrivljenica – pokrenuo je postupak da bi sin živio kod njega, a na kraju je odustao od toga postupka na centru. Koji su bili glavi razlozi da ste se protivili da bi dijete živjelo s ocem, okrivljenica – čula sam da zajedno hodaju po kafićima i piju, druže se u neprimjerenom društvu, ocjene su postale lošije a od 1 – 4 razreda kad je kontaktirao se ocem jednom mjesečno bio je odličan učenik, nisam mislila da će dovesti do tetoviranja da me se ne pita. Zašto mislite zbog čega je sin izrekao sve te optužbe za vaš račun, okrivljenica – mislim da je to veliki utjecaj njegovog oca i da je to bilo dogovoreno.

3. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja ĆZ, majka okrivljenice koja je propisno upozorena na blagodat nesvjedočenja pristala svjedočiti i iskazala da se događaj zbio u prizemlju kuće u kojoj se nalazila i čula je neku raspravu u sobi svoje kćerke SZ između okrivljenice, koja je njezina druga kćerka i njezinog sina, tj. unuka OZ. Radilo se o raspravi u vezi tetovaže, pa je išla pogledati o čemu se radi i vidjela je da je okrivljenica raspravljala sa unukom, a on je bio na mobitelu i uopće nije bio "prisutan", odnosno nije uvažavao svoju majku. Ona ga je pitala tko ga je tetovirao, govorila mu je da to nije zdravstveno. Okrivljenica mu je govorila da su mu ocjene jako loše, da ih mora popraviti, jer je kraj škole, govorila mu je o tome da se druži s očevim prijateljima koji piju. Čula je da mu je rekla da joj da mobitel i da ju sasluša, ali ga on nije htio dati, pa je ona odustala. To je bilo to i ona je otišla iz sobe.

3.1. Na pitanja suda svjedokinja ĆZ je odgovarala, da li ste vidjeli da je okrivljenica pokušala oduzeti mobitel svom sinu, svjedokinja – nisam vidjela. Da li ste vidjeli da ga je povukla za potkošulju, svjedokinja – nisam. Da li ste čuli da ga je vrijeđala pogrdnim riječima, svjedokinja - nisam. Da li ste vidjeli da ga je naguravala, svjedokinja – ne. Da li ste se vi uključili u taj događaj i na koji način, svjedokinja – ne, nisam se uključila u taj događaj. Da li ste govorili po istini, svjedokinja – da.

3.2. Na pitanje braniteljice okrivljenice, svjedokinja ĆZ je odgovarala, možete kratko reći kakav je odnos bio između okrivljenice i sina prije i poslije tog događaja, svjedokinja - okrivljenica se jako dobro brine, on je bio odlikaš, a kako se više druži s ocem to je lošiji učenik, a nakon toga događaja DZ je otišao kod tate, ali se vrlo brzo vratio doma i sada najnormalnije funkcioniraju, završio je školu i upisao se, a upise je rješavala okrivljenica. Da li ste čuli da mu je okrivljenica tom zgodom zabranila korištenje mobitela, svjedokinja – ne sjećam se.

4. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja SZ, sestra okrivljenice koja je propisno upozorena na blagodat nesvjedočenja pristala svjedočiti i iskazala da se toga dana, odnosno večeri DZ vratio od tate i došao u njezinu sobu koja se nalazi na povišenom prizemlju. Bili su na mobitelima, a tada je u sobu došla njegova majka okrivljenica, koja je vidjela na njegovoj ruci tetovažu. Počela je sa ispitivanjem tko mu je to napravio, tko mu je to dozvolio, da je to opasno, uglavnom takva pitanja. DZ je majku ignorirao, uopće nije odgovarao niti sudjelovao već je bio na mobitelu. Govorila mu je za ocjene da su loše od kad se druži s prijateljima od tate, da oni nisu njegovi vršnjaci, da idu po krčmama i konzumiraju alkohol i drugo. DZ opet nije reagirao, a tada je došla pogledati njezina majka ĆZ što se događa. Kad je ona došla promatrala je, a okrivljenica je sinu htjela oduzeti mobitel, ali joj ga on nije dao i ona je odustala od toga da mu oduzme mobitel. Vidjela je da nema smisla, pa je otišla u svoju sobu na kat.

4.1. Na pitanja suda svjedokinja SZ je odgovarala da li ste vidjeli da je te večeri okrivljenica naguravala svog sina, svjedokinja - ne nije ga naguravala. Da li ste čuli da ga je vrijeđala pogrdnim riječima "budala, propalica kreten", svjedokinja – ona nikad nije nikome govorila takve riječi. Da li ste vidjeli da ga je uhvatila za ruku i posjela na krevet, svjedokinja – ne, nisam. Da li ste vidjeli da ga je okrivljenica narugala i potezala za potkošulju kojom prilikom se ista potrgala, svjedokinja – ne, to je bila druga situacija, ja za to ne znam, ja sam nakon toga otišla spavati. Da li ste vidjeli da ga je okrivljenica udarila u predjelu lijevog oka, svjedokinja – ne, nikad nije nikoga udarala. Da li je došlo do bilo kakvog fizičkog kontakta između okrivljenice i njezinog sina, svjedokinja – ne, ona ne poseže za fizičkim nasiljem.

4.2. Na pitanja braniteljice okrivljenice svjedokinja SZ je odgovarala, da li je vaš nećak ostao nakon toga u vašoj sobi, svjedokinja – on je otišao u svoju sobu, a ja sam ostala u svojoj. Koliko dugo živite sa OZ i sestrom, svjedokinja – cijeli život. Kakvi su odnosi između okrivljenice i njezinog sina prije i nakon toga događaja, svjedokinja – uvijek je bila brižna majka, marila je za njegove ocjene, njegovo ponašanje počelo je zabrinjavati kad se počeo intenzivno družiti s ocem jer su mu ocjene oslabile, a nakon toga sa tetovažom je bila zgrožena, nije mogla vjerovati da bi tako nešto učinio, to ju je jako povrijedilo, ali još brine za njega i voli ga. Da li je vaša sestra sklona prilikom rasprave i prigovaranju sinu koristiti pogrdne riječi ili pak fizičkom nasilu, svjedokinja – nikad prije, a niti tada kad je bila ta situacija nije koristila pogrdne riječi, niti ga je ikada tukla.

5. U dokaznom postupku ispitan je svjedok, žrtva nasilja Narcis mlt. Modlic, sin okrivljenice OZ, putem video linka. Maloljetni svjedok ispitan je uz stručnu suradnicu Općinskog suda u Koprivnici, KZ, koja ga je propisno upozorila na blagodat nesvjedočenja, nakon čega je naveo da razumije sva upozorenja i pristao je svjedočiti, a ispitivanju maloljetnika bila je nazočna okrivljenica, braniteljica okrivljenice, te posebna skrbnica maloljetnika iz HZSR, PU Čakovec, VZ, o čemu je sastavljen prijepis zapisnika koji se nalazi na str. 58 – 60 spisa.

6. U dostavljenom podnesku HZSR, PU Čakovec, navodi se da je u vezi poteškoća u razdvojenom roditeljstvu, provedeno više savjetodavnih razgovora, sa OZ i BZ, te sinom UZ. Oba roditelja upućivana su na potrebu osnaživanja, jasnije razumijevanje i vršenje roditeljske uloge, a oba roditelja poštuju upute i savjete dobivene od stručnog tima. Zapaženo je da je OZ, često sinovo provođenje s ocem poistovjećivala sa svim lošim navikama, izlaganju djeteta situacijama i stvarima koje nisu za njega, te "popuštanje" u okvirima kako je navikla u svojoj obitelji. Kada je sin bio u kontaktu s ocem, smatrala je komunikaciju sina prema njoj provokacijom, a u čemu nije bila potpuno u krivu, jer je otac djeteta od rođenja usmjeren kritici njezinog majčinstva i nastojanja da joj emocionalno "preuzme" sina, a sam niti može, niti ima interesa pružiti sinu potrebno. Navode da je okrivljenica želju djeteta da bude s ocem protumačila kao da ga gubi, te je postala još više zahtjevna u pogledu discipline, naređivala, kritizirala, upućivala prijekore, a u što se uključivala i njezina majka ĆZ, što je sina dodatno motiviralo da ide k ocu, te je izrazio želju da bude s ocem. Želju je izrazio tijekom 2024. godine, kad je sam došao u PU Čakovec i rekao da želi živjeti s ocem, a 2025. godine, je jasno izrazio želju i privrženost majci, odnosno da želi biti kod oba roditelja, kod svakog dio vremena. Ovo pokazuje da je sin samopouzdan, razumije upute, ali da u skladu s adolescentnom dobi, nastoji "svrgnuti" autoritet roditelja, u ovom slučaju majke, te se ista našla u situaciji nemoći iz kojeg je reagirala pretjeranim bijesom. Od velikog utjecaja je na okrivljenicu njezina majka, koja je stajališta da djeca moraju slušati roditelje. Provedeno je više savjetovanja, te je okrivljenici omogućeno i daljnje savjetovanje u Obiteljskom centru.

7. U dokaznom postupku je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju ŽB Čakovec za DZ od 22.04.2025., potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, broj: Klasa:740-04/25-02/78910 od 03.06.2025. o kažnjavanosti okrivljenice za prometne prekršaje, pisana obrana okrivljenice od 24.07.2025., obrana okrivljenice sa zapisnika o glavnoj raspravi od 11.09.2025., iskaz svjedokinje ĆZ i svjedokinje SZ, sa zapisnika o glavnoj raspravi od 11.09.2025., podnesak HZSR od 29.09.2025. i osnovni socioanamnestički podaci, rješenje HZSR broj: Klasa: UP/I-552-06/24-04/64 od 21.10.2024. kojim se okrivljenici majci IZ, određuje mjera stručne pomoći i potpore nad ostvarivanjem skrbi o djeci, mlt. JZ i mlt. DZ, rješenje HZSR broj: Klasa: UP/I-552-02/25-06/33 od 01.10.2025., temeljem kojeg se Narcisu mlt. Modlicu imenuje posebni skrbnik u osobi VZ, dipl. soc. radnice, stručne djelatnice HZSR, PU Čakovec.

8. U završnoj riječi braniteljica okrivljenice je navela da okrivljenica i nadalje poriče počinjenja prekršaja koji joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret u cijelosti, te činjenični opis istog. Kako je to okrivljena iznijela u obrani, spornoga dana nakon boravka kod oca tijekom vikenda njezin se sin vratio kući sa tetoviranom prednjom stranom ruke, na što se okrivljena naljutila, no svakako se nije prema sinu ponašala nasilnički već ga je opomenula da nije u redu da je to učinio bez njezinog znanja i na najtanjim dijelu kože prepunom krvnih žila, u dobi od 14 godina bez njenog znanja. Pozvala ga je da joj preda mobitel te da koncentrira na izvršavanje školski zadataka i učenja kako bi završio razred bez popravnih ispita, uz privremenu zabranu korištenja mobitela koji je dijete odbijalo predati. Tom ga prilikom nitko nije niti posjedao na krevet, niti ga je dirao, kako je to uostalom potvrdila i saslušana svjedokinja SZ. Iza ponoći nakon što je primijetila da dijete još ne spava, kada je ušla u njegovu sobu ponovo dijete zatekla na mobitelu, a kada mu ga je pokušala oduzeti iz ruku obzirom da ga nije htio vratiti, slučajnoga ga je ogrebla po ruci noktima obzirom se isti opirao i nije htio predati mobitel iako je bilo jako kasno i idućeg je dana bio školski dan. Okrivljena i dalje ističe kako je u to vrijeme kod Zavoda za socijalni rad u Čakovcu otac djeteta podnio zahtjev za dijete živi s njime, iako ne živi u [adresa] već u Austriji, a čemu se okrivljena izrazito protivila jer je inače vikendima dijete provodilo kod njega na način da je često bilo po kafićima i na neprimjerenim mjestima gdje se pio alkohol, pri tom odbio učenje i izvršavanje školskih zadataka te je jedino bilo važno da mu tata kupi motor koji mu je obećao kupiti. Okrivljena je mišljenja da je dijete nakon što je spornog dana nazvalo oca bilo izmanipulirano upravo na način da izvrši prijavu koja je neistinita i temeljem koje je podignut optužni prijedlog, kako bi otac ojačao svoju poziciju kod nadležnog Zavoda radi donošenja odluke da dijete živi s njime. Okrivljena smatra da je spornog dana izbila klasična obiteljska svađa potaknuta tetovažom na ruci te Narcisovim odbijanjem izvršavanje školskih zadataka i zbog prekomjernog korištenja mobitela, no okrivljena drži kako svakako ima pravo prigovoriti sinu i ukazati mu na neprimjerena ponašanja koja vode u probleme te mu zabraniti korištenje mobitela u kasne noćne sate uoči školskog dana. Naprijed navedeno su potvrdili ukućani. Slijedom navedenog okrivljena predlaže donijeti oslobađajuću presudu.

8.1. Okrivljenica je u završnoj riječi izjavila da ostaje kod svoje obrane, sada su odnosi sa sinom normalni, bili su u Zagrebu, kupila mu je odjeću, a nakon toga događaja su odnosi kao da se ništa nije dogodilo. Smatra da je taj događaj bio samo svađa, da sam ga slučajno ogrebla, kad joj nije htio dati mobitel.

8.2. Predstavnik tužitelja u završnoj riječi je izjavio da obzirom na iskaz svjedoka oštećenog, ostaju kod optužnog prijedloga.

9. Provedeni dokazni postupak zaključen je na osnovu provedenih dokaza, te je donijeta presuda kojom je okrivljenica proglašena krivom i kažnjena za počinjeno prekršajno djelo.

10. Člankom 10. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, da je psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost a čl. 22. st. 5. citiranog zakona propisano je da ako je nasilje iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.

11. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno:

- da je OZ, majka OZ mlt. OZ, dakle, radi se o članovima obitelji,

- da okrivljenica nije bila prekršajno kažnjavana za nasilje u obitelji što je utvrđeno uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, Klasa:740-04/24-02/78910, Ur. broj: 514-05-02-01-02-24-02 od 03.06.2025.,

- da je nasilje počinjeno na štetu djeteta DZ i kvalificirano po st. 5. čl. 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

- da je za isti događaj Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Mursko Središće podnijela optužni prijedlog protiv ĆZ, za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te se postupak vodi kod ovog suda pod brojem 34. Pp-1126/2025.

11.1. Okrivljenica tijekom cijelog dokaznog postupka osporava počinjenje prekršaja, navodeći da istog nije ni bilo, a u završnoj riječi je istaknuto da se radilo o običnoj svađi, da je sina slučajno ogrebla kad joj nije htio dati mobitel. Istaknula je da su odnosi nakon tog događaja između nje i sina normalni. Sud je analizirajući provedene dokaze svakoga pojedinačno i u svojoj ukupnosti, utvrdio da se ne radi o običnoj svađi, već da je počinjeno prekršajno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji, okrivljenice prema maloljetnom sinu OZ.

11.2. Sud utvrđuje da je djelo počinjeno u noćnim satima, kada je maloljetnik bio u tetinoj sobi, a okrivljenica je bila ljuta, te je počela sina ispitivati, a on nije želio odgovarati na postavljena pitanja, jer se uglavnom bavio mobitelom. Nesporno je da se soba u kojoj se nalazio maloljetnik s tetom, nalazi u dijelu kuće koje predstavlja povišeno prizemlje, a vjerojatno zbog glasnoće okrivljenice došla je u sobu i baka maloljetnika, što ukazuje na obiteljske odnose kao što je opisano u socioanamnestičkim podacima HZSR, PU Čakovec. Sud utvrđuje da okrivljenica nakon povratka sina nije smjela postupati na opisan način, unatoč tome što je vidjela tetovažu na njegovoj ruci, jer razgovor između roditelja i djeteta ne može se odvijati u noćnim satima, te pitanje tetovaže ne rješava se na taj način. Maloljetnik je naveo da je okrivljenica na njegovo pitanje prije tog događaja u vezi tetovaže odgovorila "da ju nije briga kaj bu radil svojim tijelom". Takav odnos između roditelja i maloljetnika ukazuje na to da je neophodno postojeće probleme rješavati u suradnji sa stručnom osobom, koja savjetuje o načinu komunikacije, a ne postupiti kao okrivljenica jer njezino ponašanje prelazi prag obične svađe, jer maloljetnik nije uzvraćao nije odgovarao na pitanja, nije htio dati okrivljenici mobitel i izmicao se naguravanju i potezanju okrivljenice.

11.3. Okrivljenici je stavljeno na teret da je vikala na sina i vrijeđala ga pogrdnim riječima, što okrivljenica osporava, a maloljetnik se točno ne sjeća svih riječi, ali bile su upućene u kontekstu da je sve gori kad je zajedno s ocem, da je "kreten" i dr. Sud nema razloga da ne vjeruje maloljetniku, jer je okrivljenica upravo svojim agresivnim nastupom vrijeđajući maloljetnog sina, u vezi kontakta s ocem prešla granice svađe i vrijeđala dostojanstvo maloljetnika koji želi normalno komunicirati s oba roditelja. Nesporno je utvrđeno da je bilo i fizičkog kontakta između okrivljenice i maloljetnika, jer mu je htjela oduzeti mobitel, te mu je potkošulja bila potrgana, za što je maloljetnik naveo da je potrgala kad je bio gore u sobi. Maloljetnik je također naveo da je bio "zdrapani", a u svojoj obrani okrivljenica navodi da ga je slučajno ogrebla kad mu je pokušala oduzeti mobitel. Nesporno je utvrđeno da je maloljetnik zadobio ozljede što je vidljivo iz liječničke dokumentacije, u kojoj je konstatirano da je zadobio površinske ozljede koje zahvaćaju više dijelova tijela. Sud nema razloga da ne vjeruje mlt. DZ i konstatacijama liječnika koji je pregledao maloljetnika u nazočnosti socijalne radnice, dakle, okrivljenica je primijenila fizičku silu, a uslijed koje nisu nastale tjelesne ozljede u smislu kazneno pravne zaštite. Maloljetnik je naveo da ne zna da li ga je majka slučajno ili namjerno udarila, a da udarac nije bio po oku, već po čeljusti. Navedeno ukazuje da se nije radilo o običnoj svađi, već je intenzitet nasilja bio jačeg intenziteta. Maloljetnik je naveo da su ga i majka i baka okružile u sobi i zgrabile za ruke, te pritisnule na krevet s namjerom da mu oduzmu mobitel, da se i djed nešto derao ispred vrata. Naveo je da se tresao, jer je to za njega bio stres, bio je nervozan, a tada su ga počele ispitivati da li se drogira i takve stvari. Sud utvrđuje da takav način postupanja prema maloljetniku ne predstavlja običnu svađu, već agresivno ponašanje u koje se uključuju i baka i djed koji nije prijavljen.

11.4. Iskaz svjedokinje ĆZ suprotan je iskazu maloljetne žrtve i svjedokinje SZ, jer je navela da je išla pogledati, jer je čula raspravu između okrivljenice i maloljetnika, a rasprave nije bilo, jer maloljetnik nije odgovarao, već je ignorirao sve što je vikala njegova majka. Svjedokinja SZ iskazala je da je okrivljenica ispitivala sina o tetovaži, govorila da ima loše ocjene kad se druži s prijateljima od tate i dr., a vidjela je da je okrivljenica pokušala oduzeti mobitel sinu. Svjedokinja nije bila nazočna događaju u sobi mlt. OZ, a u vezi uvrjedljivih riječi nije iskazala ništa. Na pitanja suda odgovorila je da okrivljenica nikome ne govori takve riječi. Sud je iskaze navedenih svjedokinja cijenio neobjektivnima, je niti ne sadrže sve detalje događaja radi pogodovanja okrivljenici.

11.5. Nesporno je da je okrivljenica kao majka dužna voditi brigu i skrb o svojem djetetu i na primjeren način razgovarati s njim, a ne na način kako je postupila kritične zgode, jer je svojim verbalnim i fizičkim ponašanjem počinila obiteljsko nasilje. Sud ne prihvaća obranu okrivljenice da se radi samo o običnoj svađi, jer je intenzitet vike i uvrjedljivih riječi, fizičkog naguravanja, pokušaj oduzimanja mobitela, grebanja i slučajnog ili namjernog udaranja po čeljusti maloljetnika, svakako prešao granice normalnog uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome, radi čega je proglašena krivom i kažnjena.

12. Prilikom odlučivanja o kazni, uzete su u obzir odredbe članka .1. i 2. Prekršajnog zakona i to posebno stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, kao i otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenice, otegotne okolnosti nisu utvrđene, a olakotna okolnost je da okrivljenica prihvaća upute i savjete dobivene od stručnog tima HZSR, te je sud okrivljenici izrekao ublaženu novčanu kaznu primjerenu težini prekršaja primjenom čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona, a očekuje da će se takvom kaznom ostvariti opća i posebna svrha prekršajnog kažnjavanja, a ujedno utjecati na okrivljenicu da ne čini takve prekršaje.

13. Temeljem čl. . 3. u svezi čl. . 3. toč. a/ Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna u roku od 90 (devedeset) dana od pravomoćnosti presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, jer ih je sama uzrokovala.

U Čakovcu, 07. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Larisa Hajdarović

Spomenka Zanjko Kolman

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.

Dostavna naredba:

Okrivljenici,

Žrtvi, putem pos. skrbnice,

Tužitelju,

Za spis,

Za izvršenje.