REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-323/2024.-17.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Zubić, odvjetnik u Krapini, protiv tuženika FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Ivanjek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon 24. ožujka 2026. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, na ročištu za objavu i uručenje presude 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 40.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2023. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 32.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2023. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 624,40 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 27. rujna 2022. u [adresa] pozajmio tuženiku novčani iznos od 40.000,00 EUR s rokom vraćanja pozajmljenog novčanog iznosa do 27. rujna 2023. Nakon pozajmice tužitelj je u više navrata tuženiku pozajmljivao manje iznose, ali je ukupno u četiri navrata tuženiku pozajmio dodatni novčani iznos od 32.600,00 EUR, s rokom vraćanja do 27. rujna 2023., iako za te dodatne iznose stranke nisu sačinile nikakvu izjavu ili pisanu potvrdu. Do današnjeg dana tuženik nije vratio tužitelju dužni iznos unatoč višekratnim pozivima tužitelja, a potom obećanja da će isti vratiti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporio je da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 40.000,00 EUR pri čemu tuženik ne osporava da je u poslovnim prostorima tužitelja u dvorcu [adresa] u [adresa] po diktatu tužitelja vlastoručno sastavio i potpisao izjavu o zajmu na iznos od 40.000,00 EUR. Tuženik je u poslovne prostore tužitelja došao sa svojim ocem MN, kao vlasnikom trgovačkog društva Elmech d.o.o., u kojem je društvu tuženik tada bio zaposlen kao direktor, a bez ikakvih prethodnih saznanja o razlozima njihovog dolaska tužitelju. Tamo je saznao da je svrha bila novčana pozajmica tužitelja prethodno dogovorena s ocem tuženika za potrebe nastavka poslovanja trgovačkog društva Elmech d.o.o. Kao osiguranje vraćanja pozajmice otac tuženika je s tužiteljem dogovorio da će isti postati suvlasnikom trgovačkog društva Elmech d.o.o. i namiriti se iz ostvarenih prihoda trgovačkog društva. Nakon potpisivanja izjave tuženik i njegov otac nisu u poslovnim prostorima tužitelja preuzeli na ruke nikakav novac, već ih je tužitelj uputio da će iznos od 20.000,00 EUR podignuti u jednoj mjenjačnici u Dubravi u Zagrebu. Istog dana novac je u tom iznosu i preuzet u toj mjenjačnici i predan ocu tuženika, koji je potom iskorišten za podmirenje dugovanja trgovačkog društva Elmech d.o.o. prema dobavljaču postrojenja potrebnog za proizvodnju. Tuženik je izjavu napisao po diktatu tužitelja i potom potpisao u strahu da će ukoliko je ne napiše i potpiše ostati bez posla koji je osiguravao egzistenciju njemu i njegovoj obitelji, a s obzirom da se radilo o prethodnom dogovoru o pozajmici tadašnjeg vlasnika i budućeg suvlasnika trgovačkog društva u kojem je kao direktor bio zaposlen.

2.1. Također je osporio da bi nakon potpisivanja predmetne izjave o zajmu u više navrata tuženiku pozajmljivao novac u ukupnom iznosu od 32.600,00 EUR, jer bi tada tužitelj zasigurno od tuženika ponovno zatražio sačinjavanje pisane izjave, kao što je to i prethodno učinio. Tuženik je nakon opisanog događaja samo jednom prilikom bio prisutan situaciji u kojoj je tužitelj njegovom ocu tijekom 2023. godine pozajmio iznos od 2.000,00 EUR za troškove stečajnog postupka trgovačkog društva Elmech d.o.o. Tuženik nije tužitelju vratio novac koji njemu tužitelj niti nije pozajmio, niti ga je tužitelj oko toga na bilo koji način usmenim ili pisanim putem kontaktirao, a niti mu je tuženik obećavao da će mu isti vratiti. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izjavu o zajmu na str. 4 spisa, u izvadak iz sudskog registra na str. 15 do 17 spisa, saslušao RN, MN i NN te stranke u svrhu dokazivanja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka - vlasnika mjenjačnice u Dubravi u Zagrebu jer je isti predložen protivno pravilu iz čl. 299. st. 1. ZPP-a prema kojem su stranke dužne iznijeti činjenice i dokaze do zaključenja prethodnoga postupka, a samo iznimno nakon toga ukoliko to nisu bez svoje krivnje nisu mogle predložiti ranije, do zaključenja prethodnoga postupka (čl. 299. st. 2. ZPP-a) budući da takve okolnosti tužitelj nije dokazao u ovom postupku.

5. Mjerodavno pravo u ovom predmetu jest čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO). Ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili zamjenjive stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti isti iznos novca ili istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

5.1. Nesporna je bila činjenica da je tuženik spornog dana primio 20.000,00 EUR, no sporno je bilo je li taj iznos primio po dogovoru s tužiteljem u mjenjačnici u Zagrebu ili u dvorcu [adresa] u [adresa]. Sporno je bilo je li primljen tog dana i daljnji iznos od 20.000,00 EUR jer izjava o zajmu glasi na iznos od 40.000,00 EUR, zatim radi li se o zajmu za potrebe trgovačkog društva Elmech d.o.o. ili privatnoj pozajmici tuženika. Sporno je i je li povrh tog iznosa pozajmice pozajmljen nakon 27. rujna 2022. i daljnji iznos i ako jest, o kojem se dodatnom iznosu radi.

6. Izjavom o zajmu od 27. rujna 2022. tuženik je potvrdio da je tog dana primio na ruke pozajmicu od tužitelja u iznosu od 40.000,00 EUR, da je isti iznos dužan vratiti najkasnije do 27. rujna 2023. te da za isti iznos garantira svom svojom imovinom.

7. Svjedok RN, tuženikov brat, u svom je iskazu naveo da nije bio prisutan zaključenju predmetne pozajmice, ali zna po pričanju brata i oca da je ista bila namijenjena za trgovačko društvo Elmech d.o.o. i to za plaćanje postrojenja u Bosni i Hercegovini za firmu Migafex iz [adresa]. Otac je navedeno postrojenje naručio od te firme prije 10-tak godina, a to se postrojenje gradilo po fazama, služi za postrojenje streljiva i izgradnja tog postrojenja predstavlja dugačak proces koji još uvijek nije dovršen, ali ima saznanja da bi isto postrojenje trebalo biti isporučeno ovaj mjesec i to firmi Berta APP j.d.o.o., koja firma je pravni sljednik iza trgovačkog društva Elmech d.o.o. koje je otišlo u stečaj i brisano je iz sudskog registra. Drugi ili treći dan nakon sporne pozajmice otac i on su s tim novcima otišli u [adresa] i to je bilo negdje 28. ili 29. rujna 2022. i predali su taj novac od 20.000,00 EUR, a ne 40.000,00 EUR, u [adresa] DN koji je bio konstruktor i proizvođač u firmi M igafex Sarajevo. On je bio zaposlen u trgovačkom društvu Elmech d.o.o., a trenutno je nezaposlen. Nije bio u vlasničkoj strukturi te firme. U vezi predmetne pozajmice otac i brat su mu rekli isto to da je pozajmica trebala služiti za poslove oko opisanog postrojenja u [adresa], da je bilo napisano da se radi o 40.000,00 EUR pozajmice, a zapravo se radilo o 20.000,00 EUR pozajmice. Ta razlika u visini je trebala služiti tome da tužitelj osigura svoj ulog jer je trebao ući u vlasničku odnosno suvlasničku strukturu trgovačkog društva Elmech d.o.o., a za slučaj da ta firma ode u stečaj. Tužitelj je trebao postati suvlasnik navedene firme u 5%. Misli da je ušao u vlasničku strukturu firme s tih 5%. Direktor Elmech d.o.o. je bio tuženik, a otac MN je bio vlasnik te firme. Njegov otac je predao taj novac u koverti DN. Brat mu je rekao da je sam pisao tekst pozajmice, a isplata je bila u nekoj mjenjačnici u Dubravi u Zagrebu. Koliko mu je poznato i brat i otac su otišli u tu mjenjačnicu u Dubravu gdje je preuzet taj novac. Brat mu je rekao da je potpisao iznos pozajmice od 40.000,00 EUR iako je primio 20.000,00 EUR iz opisanih razloga osiguranja uloga tužitelja u firmi Elmech d.o.o. Nije mu poznato je li bio tužitelj u nekom drugom poslovnom odnosu s firmom Elmech d.o.o. osim što je sudjelovao u pronalasku investitora za tu firmu. I otac i brat ŠN rekli su mu da su zaključenju pozajmice bili prisutni tužitelj, tuženik i njegov otac. Misli da je pozajmicu primio brat FN. Ne zna od kud još 32.000,00 EUR pozajmice i o tome nema nikakvih saznanja. Uopće ne zna je li se ta pozajmica dogodila. Nije mu poznata nikakva druga pozajmica između stranaka nakon toga. Da je to postojalo, sigurno bi pisalo na papiru kao i prva pozajmica. On je s ocem išao u Bosnu u svojstvu vozača, a ujedno i kao svjedok isplate navedenog iznosa. Nema nikakav dokaz da bi njegov otac pozajmljivao novac od tužitelja iako se nešto o tome pričalo. Po pričanju poznanika ima saznanja da su kod njih postojale neke pozajmice i poslovi. Na daljnje pitanje da je otac rekao da je temeljem predmetne pozajmice tužitelj trebao ući u vlasničku strukturu firme, ukoliko taj iznos ne bi bio vraćen. Na pitanje ima li saznanja da bi firma Elmech bila u problemima i je li imala angažiranog odvjetnika naveo je da ne zna je li imala angažiranog odvjetnika, ali je firma tražila investitore potrebne za proizvodnju. Što se tiče financijske situacije firma je bila „na nuli“. Nema nikakvih saznanja o odnosu između brata FN i oca MN sa LN i SN koji su bili suvlasnici trgovačkog društva Elmech d.o.o. Njega o tim stvarima nitko nije obavještavao. Otac je u više navrata putovao u [adresa], a ne zna tko je plaćao ta putovanja.

8. Svjedok MN, otac tuženika, u svom je iskazu naveo da je sporni novčani iznos od 40.000,00 EUR bio pozajmljen i istog je trebalo vratiti gospodinu ČN. Tužitelj je u nekoliko dana njima izlazio u susret i "uskakao" u nekoliko navrata pozajmivši im novac koji je trebao služiti za podmirenje obveza trgovačkog društva Elmech d.o.o. Radilo se dakle, o firmi i posudbi za firmu, a ne privatno. Tužitelj im je također pomogao da nađu jednu tursku firmu koja je trebala ući u vlasničku strukturu Elmecha d.o.o. u 30% za 3 milijuna EUR. Međutim, do te realizacije kasnije nije došlo te je Elmech d.o.o. kasnije otišao u stečaj. Kad kaže da je tužitelj pozajmio novčani iznos njima, navodi da je novčani iznos primio direktor firme Elmech d.o.o. FN, ali ne za sebe, već za potrebe firme. Primio je konkretno u dvorcu Č u [adresa].000,00 EUR u sitnim apoenima, a potvrda je napisana na 40.000,00 EUR zato što je on prije toga u 5, 6 ili 7 navrata pozajmljivao novčani iznos od tužitelja, što je sve zajedno bilo zaokruženo na 40.000,00 EUR, s obzirom da se nije znalo kad će se taj novčani iznos moći vratiti. Kako se ulazak turske firme u vlasničku strukturu Elmecha d.o.o. nije dogodio, ljudi iz te firme su nestali, a Elmech d.o.o. je na kraju završio u stečaju. On je bio prisutan kod predaje 20.000,00 EUR FN za potrebe firme, a tekst potvrde odnosno ugovora o pozajmici bio je već unaprijed napisan, ne sjeća se tko ga je napisao, ali ga je potpisao FN. Ostatak novca povrh 20.000,00 EUR o kojima je iskazivao on je primao u Zagrebu, a radilo se o 6.000,00 ili 7.000,00 EUR od gospodina ČN neposredno ili preko nekih trećih osoba na koje ga je uputio tužitelj, jer je on stajao iza toga te je tako od njemu nepoznatih ljudi na par mjesta u Zagrebu kao npr. u Dubravi i jednom u Hotelu Antunović primio taj novac. To se događalo prije opisanog događaja i primitka novca od 20.000,00 EUR u dvorcu Gjalski. Nadalje je iskazao da je sporni iznos od 20.000,00 EUR završio u Bosni, on je tome bio prisutan te je dijelom nosio taj novac u Bosnu za plaćanje obveza njihove firme jednoj firmi s kojom su imali poslovni odnos u Bosni, a zvala se Migafleks u Hadžićima. Taj novac je on predao predstavnicima te firme u Bosni. Nitko tome nije bio prisutan, to se predavalo u četiri oka i bez pismene potvrde, jer su njihove obaveze "pristizale" te se to tako inercijom rješavalo. Njega je u Bosnu tom prilikom vozio sin RN. Za to je znao tuženik, ali tome nije bio prisutan. Tuženik je znao za namjenu novca. Taj novac je trebao biti vraćen tužitelju, u nekakvom roku od godine dana, u kojem je trebalo doći i do realizacije s tim n jihovim potencijalnim partnerima koje im je pronašao tužitelj, ali te stvari ne idu tako brzo pa je zato i pozajmica zaokružena na 40.000,00 EUR. U tom trenutku pozajmice on je bio vlasnik trgovačkog društva Elmech d.o.o., a direktor je bio FN. Da je došlo do predmetne realizacije s turskom firmom, tada bi tužitelj također trebao postati suvlasnik tvrtke Elmech d.o.o. u 5%. To se trebalo dogoditi na ime tužiteljevog učešća u poslovnim odnosima vezanim uz firmu Elmech d.o.o. Na pitanje sjeća li se da je preuzeo određeni novčani iznos u mjenjačnici u Dubravi naveo je da je u tom trenutku s njim u toj mjenjačnici bio FN. RN nije bio tome prisutan, kao ni NN. Ne bi mogao komentirati navod iskaza svjedoka RN da je u Dubravi u mjenjačnici preuzet iznos od 20.000,00 EUR. RN sigurno nije bio tamo. NN nikad nije bio prisutan bilo kakvim dogovorima njega, FN i ČN. Ne zna kako se on u to miješa. Ne zna je li nakon svih tih pozajmica koje je opisao u svom iskazu bilo kakvih daljnjih pozajmica njega ili FN na ime registracije vozila, firme ili troškova struje. Ne zna ništa drugo osim onog što je iskazao. Na pitanje je li postojao bilo kakav dogovor između FN ili njega i gospodina ČN o načinu vraćanja pozajmice, ako ne dođe do realizacije s turskom firmom naveo je da nije, s obzirom da nije bilo govora o tome da do te realizacije neće doći, to je bilo sve praktički pri kraju. On nije nudio nikakve nekretnine u slučaju nevraćanja pozajmice. S obzirom da su mu pozajmice isplaćivane u više navrata u gotovini, tu gotovinu nije polagao na račun firme Elmech d.o.o. Ukupni pozajmljeni iznos bio oko 26.000,00 ili 27.000,00 EUR od kojih je FN primio 20.000,00 EUR, a ostalo je on osobno preuzimao i nije bilo potrebe da bilo tko bude tome prisutan. Na pitanje tko je dogovarao odlazak u dvorac Gjalski naveo je da je bilo više tih razgovora te se tamo išlo kad je novac bio pripremljen. U tim dogovorima je pretežno pričao on. Na pitanje kada mu je FN predao 20.000,00 EUR, naveo je da je to bilo tog istog dana kad su se našli u dvorcu Gjalski i u toku tog istog dana su otišli u Bosnu. Ako je sveukupno pozajmljeni iznos bio 26.000,00 ili 27.000,00 EUR, a bilo je napisano da se duguje 40.000,00 EUR naveo je da je to bilo zaokruženo s prosudbom koliko bi bilo dovoljno iznosa pozajmice ako bi još nešto trebalo pozajmiti do realizacije s tim potencijalnim poslovnim partnerima. Međutim, taj iznos razlike od 26.000,00 ili 27.000,00 EUR pa do 40.000,00 EUR nije nikad naknadno bio pozajmljen od tužitelja. Na pitanje je li prije sporne pozajmice 2022. bio u poslovnim odnosima s tužiteljem naveo je da su se dugo znali i da su surađivali kao domaći poslovni ljudi, ali tu nije bilo nikakvih "repova". Bilo je i u tom razdoblju između njih pozajmica, ali su te pozajmice vraćene.

9. Svjedok NN, tuženikov brat, u svom je iskazu naveo da ima saznanja o navedenoj pozajmici jer su oni obitelj. Njegov otac je bio vlasnik firme Elmech d.o.o., a tuženik je bio odgovorna osoba u toj firmi. Otac je pozajmio 20.000,00 EUR za put u [adresa] radi isplate određenog iznosa odgovornoj osobi u firmi Migafiks, za jedno postrojenje za proizvodnju streljiva. To su mu rekli otac i brat FN. Taj iznos je isplaćen toj firmi, isplatio ga je njegov otac, a u [adresa] ga je vozio brat RN. Sporna pozajmica je bila u dvorcu Gjalski, ali ne zna o detaljima je li tamo primljena. O tom detalju nisu pričali. Nekoliko dana nakon pozajmice su njegov brat RN i otac otišli u [adresa] platiti toj firmi taj isti iznos. Rečeno mu je također da je 20.000,00 EUR primio njegov otac, a na potvrdi je pisalo 40.000,00 EUR i istu je potpisao brat FN u svoje ime. Pisalo je 40.000,00 EUR radi osiguranja vraćanja tog iznosa. Trebalo je vratiti 40.000,00 EUR ili 5% udjela u firmi ČN. ČN je ocu ranije pozajmio 168.000,00 EUR kako je pisalo na jednoj pozajmici, a on je sam bio jamac sa svojim stanom. To je bilo više pozajmica, a ukupni iznos istih je iznosio 168.000,00 EUR. Taj dug je preuzeo LN, a namirila ga je njegova majka LN i SN. Oni su sada vlasnici majčine firme Elmech Sintermak d.o.o. U međuvremenu je taj iznos narastao na milijunske iznose. Brat FN i on su radi osiguranja povrata tog duga u korist LN založili svako svoju trećinu imovine u Biogradu na moru. Koliko je njemu poznato, nakon pozajmice od 20.000,00 EUR, nije bilo daljnjih pozajmica od strane tužitelja ni bratu FN ni ocu, koliko on zna. Za potrebe njegovog brata FN toga sigurno nije bilo, a je li njegov otac još što pozajmljivao od tužitelja to ne zna. Nije bio prisutan ni u kojem trenutku pregovorima ili isplatama tužitelja bilo njegovom ocu, bilo bratu FN. U zadnjih 15 godina je on jednom ili dva puta vozio oca u Bosnu, ali to su bili čisto tehnički razgovori u Bosni i preuzimanje robe. Ne zna je li bilo drugih gotovinskih isplata u Bosni. U trenutku predmetne pozajmice postojali su određeni financijski problemi te je hitno trebalo 20.000,00 EUR odnijeti u Bosnu kako bi oni nastavili proizvodnju te linije koja se kontinuirano radila. Ta linija je tek sada pred završetkom. Dosta je tehnički kompleksna. Također navodi da je majka, a i majčina firma preko računa isplatila oko 200.000,00 EUR toj firmi u Bosni. On također ima saznanja da je tih 20.000,00 EUR pozajmice preuzeto u Dubravi u mjenjačnici, ne zna je li to bila mjenjačnica ili banka, to nije doista shvatio niti je shvatio je li to preuzeo otac ili brat FN.

10. Tužitelj ČN saslušan u svrhu dokazivanja naveo je da bi oslikao njihov međusobni poslovni odnos misleći na poslovni odnos njega i obitelji FN ističe da se treba vratiti u 2011. godinu. Tada je TN kojem je hitno trebao novac pozajmio u hotelu Antunović 50.000,00 EUR bez ikakve potvrde. To je bilo u 18,00 sati navečer, a isti novac je TN bio potreban za plaćanje patenta u Švicarskoj. Taj novac je primio MN. To je bilo u gotovini. U sljedećim danima su se odvijali dogovorili o tome koliko će novaca ukupno trebati te je kompletni novčani iznos pozajmice iznosio 168.000,00 EUR. Tada su solemnizirani ugovori o zajmu. NN je garantirao za cjelokupni iznos svojom imovinom. Oko toga nije bilo nikakvog spora. Međutim, taj iznos je preuzeo LN i dalje je ušao u poslovni odnos sa MN ili sa svima njima skupa u kojem on više nije sudjelovao. Kako bi oslikao kako je funkcionirao njihov odnos upravo zato je naveo navedenu pozajmicu iz 2011. na 50.000,00 EUR bez ikakve potvrde. MN je 2001. ili 2002. kupio odmaralište u Biogradu koje je darovao trojici sinova. Isto nije bilo gruntovno čisto te je on angažirao u startu odvjetnika Predraga Trutina koji je preuzeo taj postupak, a kasnije je o tome vodio brigu LN. Nadalje iskazuje da su F pomiješali da bi se radilo o dogovoru za tvrtku Elmech d.o.o. jer je ta tvrtka već bila u predsteča ju 2022. godine i nije bilo nikakvog dogovora za njega odnosno njegovo preuzimanje udjela u strukturi. Naime, radilo se o dogovoru za firmu Elmech Sintermak u kojem su F imali 53% poslovnih udjela, ali samo 20% glasačkih prava. 2020. ili 2021. ga je MN molio da mu pomogne oko statusa u toj firmi. Vlasnici firme su bili LN, SN i ĆN, majka tuženika. Na početku je samo majka ĆN bila vlasnica te firme, a potom su se priključili LN i SN. Majka je bila vlasnica te firme zato što su ostali članovi obitelji bili blokirani ili su bili u poreznim dugovima te nisu mogli biti vlasnici poslovnih udjela. Postojale su i ovrhe na njihovoj imovini. Tuženik je npr. imao ovrhu na svojoj kući. MN je smatrao da je u jako lošoj poziciji u toj firmi te je on MN pronašao CN koji je sada vlasnik Đure Đakovića, kao potencijalnog kupca. TN je vozio u Hotel Westin na sastanak te su dogovorili njegovu proviziju u iznosu od 5 do 10%. F su 5 ili 6 godina ranije naručili pogon u [adresa] kojeg su samo djelomično platili. Isti nije završen, a nije ni plaćen do kraja te je čovjek koji ga je izgradio rekao da će ga prodati za staro željezo. Zato mu je trebao novac u gotovini. 40.000,00 EUR pozajmice je pozajmljeno u dvorcu Č, a 20.000,00 EUR u mjenjačnici u Zagrebu za [adresa]. 12.600,00 EUR su bile pozajmice za struju i registraciju automobila odnosno za svakodnevno funkcioniranje. Pri tome je FN u ovrsi izgubio kuću u [adresa]. MN je mislio da će prodati tvrtku Elmech Sintermak te će pribaviti novce kojim bi platio postrojenje u [adresa] te da bi pokrenuo pogon s odvjetnikom Vladom Rebićem koji ih je u tom trenutku zastupao u Biogradu radi skidanje zabilježbe LN od 1 milijun i 200.000,00 EUR. Među njima je postojao dogovor da on zbraja sve svoje pozajmice, a da će se sve naknadno riješiti temeljem ugovora o posredovanju. Angažirao je odvjetnika Marka Krpana koji ih je zastupao na skupštinama Elmech Sintermak i štitio njihove interese kojeg oni nisu platili prema njegovim saznanjima. Njega je MN nazvao i rekao da hitno treba novac jer će u protivnom izgubiti postrojenje u [adresa]. On je zamolio svog poslovnog partnera JN da bez potvrde preda 20.000,00 EUR pozajmice MN ili onome tko će doći sa MN. Trgovačko društvo Elmech je završilo u stečaju, a Elmech Sintermak je blokiran. Jedino što je ostalo čisto je nekretnina u Biogradu na moru. On je također za njih razgovarao s određenim ljudima s Ministarstvu obrane Republike Hrvatske s obzirom da su im tvrtke bile u stečaju te mu je rečeno da je iluzorno pokretati vojnu proizvodnju. Smatra da je bitno reći da mu je MN rekao da nastupa zajedno s FN jer njegovi sinovi NN i RN nisu sposobni voditi posao. Nadalje ističe da oni nisu surađivali osim vezano uz pozajmicu od vremena plaćanja patenta pa do deblokade firme. Sigurno su se 50 puta sastali u dvorcu Gjalski od kraja 2021. te tijekom 2022. i 2023. Sastajao se sa MN i ŠN time da je MN bio više puta na tim sastancima. Njihova zajednička ideja je bila ako ne prodaju tvrtku Elmech Sintermak da očiste nekretninu u Biogradu te pokrenu vojnu proizvodnju čiji će nositelji biti MN i FN. Za to je nedavno saznao da su u nekom sporu. Na posebno pitanje tko je bio glavni u pregovorima oko pozajmica naveo je da je TN diktirao, a ŠN ga je pratio kao odgovorna osoba, a misli da se tu radi i o privatnim razlozima jer je ŠN bio u lošoj financijskoj situaciji. Po riječima TN, ŠN je trebao nastaviti njegov posao. Na pitanje kako to da je došlo do toga da on angažira odvjetnika Krpana i Trutina, a ne obitelj ŠN, naveo je da vjerojatno zato što ga nisu mogli platiti. Nadalje pojašnjava da je MN imao neki zemljišnoknjižni postupak pred sudom u Biogradu te ga je taj sud ignorirao te ga je zamolio da mu pomogne, a da će MN to sve platiti. Poučen iskustvom iz 2011. kada je doista i sve vratio, on mu je odlučio pomoći. Radi se o nekretnini vrijednoj između 7 i 10 milijuna EUR. Njemu je bila logika zaraditi na proviziji ili da ga MN počasti novcem iz zahvalnosti. Na pitanje otkud zna za osobu u Bosni koja je izgradila postrojenje i koja je rekla da će isto prodati u staro željezo, naveo je da mu se TN požalio, zatim ističe da je taj stroj dogovorila tvrtka Elmech Sintermak, da su u poslovni odnos ušli potom LN, SN, MN odnosno ĆN i FN, a trebalo je skinuti zabilježbu na nekretnini u Biogradu na moru. Kako on ima kontakt sa bosanskom vojnom industrijom i sa EN, TN mu je potvrdio da oni to postrojenje nisu platili, da su zapravo manjim uplatama kupovali vrijeme. Na pitanje zašto je u vezi predmetne pozajmice inzistirao na pisanoj potvrdi naveo je da je i ranije znao pozajmljivati manje novčane iznose, nadalje je znao da je FN u financijskim problemima, potom je saznao da mu nisu baš sve rekli istinito nakon što se o tome informirao, a našao je i kupca. FN je pisao tu potvrdu. Osim toga kad su oni došli u poziciju čistih papira u Biogradu jer im se LN "skinuo" sa nekretnine, odlučilo se da će sinovi pozajmiti ocu određeni novčani iznos, da će se pokrenuti vojna proizvodnja te da će se njemu isplatiti provizija ukoliko sudjeluje u prodaji nekretnine u Biogradu ili će mu iz zahvalnosti nešto platiti ako se poveća postotak izgradnje na parceli i da im pomogne u promjeni prostornog plana. MN ga je zamolio da mu pomogne ukoliko će biti potrebno angažirati zaštitarsku firmu radi problema sa obitelji M koja je 17 godina bila u sudskom sporu. Tražio je da on plati tu zaštitarsku firmu, ukoliko će biti potrebno, a da će oni njemu vratiti. Vezano uz samo potpisivanje "izjave" naveo je da su oni došli k njemu, da im je bilo hitno, da je on imao novac za kaparu za jednu nekretninu. Njemu je TN osim toga dao kontakte od nekih ljudi iz vojne industrije do kojih on ne bih mogao doći bez toga te su si zbog toga bili „suport“. S obzirom na situaciju iz 2011. koja je prošla u redu i s obzirom na sve razloge koje je naprijed naveo u svom iskazu, došlo je do potpisivanja predmetne izjave. U to vrijeme su svi oni nastupali kao obitelj.

11. Tuženik FN u svom je iskazu naveo da nije znao da će taj dan pisati bilo kakvu potvrdu niti da će ju potpisati. Ni on ni njegov otac nisu taj dan primili nikakvu gotovinu u dvorcu Č. Otac i on su upućeni da u mjenjačnici u Zagrebu u Dubravi preuzmu 20.000,00 EUR što je njegov otac preuzeo tog istog dana. On je bio s njim, on je vozio. On je izašao iz auta i ušao u mjenjačnicu i čovjek koji je bio u mjenjačnici rekao je da je pripremio 20.000,00 EUR te je on primio taj novac u mjenjačnici. O tome nije bila pisana nikakva potvrda. Na izjavi koja se nalazi u spisu pisalo je 40.000,00 EUR i to radi osiguranja interesa tužitelja. Kao rok vraćanja bio je naveden rok od godine dana i tako je pisalo u izjavi. Njemu je ta izjava diktirana. Diktirao mu je tužitelj, a on je sam potpisao tu izjavu. Dogovor o pozajmici je mogao biti postignut samo između oca i tužitelja. Njemu je ideja o pozajmljivanju novca bila odbojna jer nije imao taj novac da bi ga mogao vratiti, a bio je u firmi samo zaposlenik dok je „alfa i omega“ u firmi bio njegov otac. On je bio direktor te firme. Radilo se o firmi Elmech d.o.o. koja je završila u stečaju 6 ili 7 mjeseci nakon datuma koji je pisano na izjavi koja se nalazi u spisu. Na pitanje zašto je potpisao tu izjavu naveo je da je bio zapravo ucijenjen i nije htio biti kriv, ako zbog toga firma ne opstane, a osim toga bilo ga je strah za radno mjesto, a i firma mu je dugovala u to vrijeme nekih 20 plaća. Njemu je bio interes da firma preživi. Naknadno je došlo do pozajmice od 2.000,00 EUR tužitelja njegovom ocu i to u Zagrebu na Mažuranićevom trgu. Otac je rekao tužitelju da je to za troškove Trgovačkog suda u Karlovcu koji je vodio stečajni postupak trgovačkog društva Elmech d.o.o. Bio je prisutan predaji tog novca. On je primio taj novac, jer je otac rekao da tužitelj taj novac neka dade njemu, jer on mora napisati uplatnicu. Napisao je uplatnicu za taj novčani iznos u banci. O tome nije potpisana između n jih nikakva izjava niti između nekog drugog. Osim toga, drugih pozajmica nije bilo da bi on za njih znao. On je pisao samo ove dvije pozajmice i to prva na 40.000,00 EUR i druga na 2.000,00 EUR. On je iznos od 2.000,00 EUR uplatio na račun Trgovačkog suda u Karlovcu za troškove tog postupka. Nakon što je preuzeo 20.000,00 EUR u Dubravi u Zagrebu u mjenjačnici, taj iznos je dao svom ocu koji je taj isti iznos tog dana ili sljedećeg dana u pratnji brata RN odnio u Bosnu za postrojenje.

12. Prema izjavi o zajmu jasno proizlazi da je tuženik od tužitelja dana 27. rujna 2022. primio 40.000,00 EUR. Takav sadržaj izjave potvrđuje i tužitelj u svom iskazu navodeći da je taj novčani iznos tuženik primio u dvorcu [adresa] u [adresa].

12.1. Iskaze saslušanih svjedoka NN i RN i tuženika u dijelu u kojem su iskazivali da je spornog dana primljen samo novčani iznos od 20.000,00 EUR i to ne u dvorcu Đalski, već preko posrednika tužitelja u mjenjačnici u Zagrebu, sud nije prihvatio jer smatra da u tom slučaju tuženik zasigurno ne bi potpisao primitak iznosa dvostruko većeg iznosa zajma od 40.000,00 EUR jer to nije životno logično, a i protivno je pismenoj i potpisanoj izjavi o zajmu. Radi li se o pozajmici koja je trebala služiti za ispunjenje obveza trgovačkog društva čiji je direktor bio tuženik , nije od odlučnog značaja, budući da je tuženik kao fizička osoba mogao pozajmicu utrošiti u bilo kakve svrhe pa i u svrhe ispunjenja obveza trgovačkog društva. Također je pravno irelevantno je li taj iznos pozajmice utrošen za plaćanje dijela postrojenja u Bosni. Pritom se ističe da je tuženik potpisao izjavu o zajmu kao fizička osoba , bez naznake da bi to učinio kao odgovorna osoba pravne osobe.

12.2. Nadalje, iskaz svjedoka MN međusobno je proturječan sam sebi jer u prvom dijelu navodi da je pozajmljen iznos od 40.000,00 EUR od tužitelja, potom da je tom prilikom pozajmljen iznos od 20.000,00 EUR i to u dvorcu [adresa] u [adresa], a da se preostali iznos odnosi na njegove ranije pozajmice primljene od tužitelja, potom da se radilo o 6.000,00 ili 7.000,00 EUR povrh iznosa od 20.000,00 EUR i naposljetku da iznos razlike od 26.000,00 ili 27.000,00 EUR pa do 40.000,00 EUR nikad nije naknadno bio pozajmljen, već se odnosio na „prosudbu koliko bi bilo dovoljno pozajmiti ako bi još nešto trebalo do realizacije s potencijalnim poslovnim partnerima“, što je potpuno neodređena i neprovjerljiva tvrdnja. No, iz njegovog iskaza proizlazi da je 20.000,00 EUR primljeno u dvorcu [adresa] u [adresa] (koja lokacija odgovara tvrdnjama tužitelja), a ostatak pozajmice da se odnosi i na ranije preuzimanje pozajmice, između ostalog, i u Zagrebu u Dubravi, što je protivno iskazima drugih saslušanih svjedoka i tuženika u dijelu u kojem iskazuju da u [adresa] nije primljen nikakav novčani iznos pri pisanju izjave o zajmu, već naknadno u Zagrebu, u mjenjačnici u Dubravi.

12.3. Takvim iskazima svjedoka i tuženika, tuženik nije s uspjehom uspio opovrgnuti sadržaj priložene izjave o zajmu, jer bi ovakvi personalni dokazi trebali biti uvjerljivi, potpuno podudarni i životno logični da bi ih sud prihvatio i time dao istima prednost pred materijalnim dokazom pismene izjave o zajmu. Kako njihovi iskazi nisu bili neposredno uvjerljivi, niti podudarni u pogledu odlučnih činjenica (pa tako nisu podudarni ni u pogledu mjesta primanja pozajmljenog iznosa i visine istog), to je sud o postojanju tražbine i njezinoj visini zaključio temeljem jasne pismene isprave koja se nalazi u spisu. Isto je potvrđeno i iskazom tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja kojeg je u pogledu odlučnih činjenica sud prihvatio. Opisivanje događaja koji su prethodili predmetnoj pozajmici koji datiraju još iz 2011. sud nije posebno ocjenjivao jer se ne odnosi na odlučne činjenice u ovom predmetu.

12.4. Ako je tuženik takvu izjavu doista potpisao uslijed ucjene ili straha, tada je isto trebao i dokazati, kao prethodno pitanje u ovom postupku ili u drugom odgovarajućem postupku radi utvrđenja ništetnosti, nepostojanja ili pobojnosti takvog ugovornog odnosa.

13. U odnosu na iznos pozajmice od 2.000,00 EUR kojeg tuženik spominje u odgovoru na tužbu i u svom iskazu, valja reći da iz njegovog iskaza proizlazi da je navedena pozajmica učinjena nakon pozajmice temeljem izjave o zajmu na 40.000,00 EUR i to za troškove stečajnog postupka trgovačkog društva Elmech d.o.o. Trgovačkom sudu u Karlovcu. U iskazu tuženik navodi da je on primio taj novac jer je otac rekao da se preda njemu jer on mora napisati uplatnicu, koju je i ispisao na taj novčani iznos u banci i uplatio za troškove stečajnog postupka. U konkretnom slučaju za tih 2.000,00 EUR ne postoji pismena potvrda te sud nije mogao nedvojbeno utvrditi je li tuženik taj iznos primio od tužitelja kao fizička osoba, privatno ili pak kao odgovorna osoba trgovačkog društva Elmech d.o.o. odnosno je li se radilo o pozajmici tuženiku ili pravnoj osobi.

13.1. Dakle, tužitelj ničim nije dokazao preostali zatraženi iznos pozajmice, a pogotovo ne na način da bi to sud mogao na nedvojben način utvrditi. Zato sud smatra da osnov i visina zajma povrh iznosa od 40.000,00 EUR nisu dokazani te je u odnosu na ovaj dio primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a prema kojem će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Zato je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 40.000,00 EUR temeljem čl. 499. ZOO-a, a u preostalom dijelu ga je odbio kao neosnovanog.

15. Dospijeće tražbine tužitelja utvrđeno je uvidom u izjavu o zajmu na kojoj je kao rok dospijeća utvrđen dan – 27. rujna 2023. te tužitelju od prvog sljedećeg dana pripada zakonska zatezna kamata sukladno čl. 500. i 504. ZOO-a u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te je visina istog odmjerena u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25). Tužitelj je kvantitativno uspio u parnici sa 55,09% (40.000,00/72.600,00), a i u pogledu osnove uspjeh tužitelja je jednak jer po stavu suda ne postoji osnov za dosudu razlike tražbine tužitelju. Oduzimanjem uspjeha tužitelja u postupku od tuženikovog uspjeha u postupku (55,09%-44,91%), dobiva se iznos od 10,18% uspjeha tužitelja u postupku te mu je u tom omjeru dosuđena naknada parničnog troška

16.1. Parnični trošak tužitelja obuhvaća trošak sastava tužbe (tbr. 7/1 - 547 bodova), zastupanja na ročištima 2. listopada 2025., 9. veljače 2026. i 24. ožujka 2026. (tbr. 9/1 - po 547 bodova), odnosno ukupno 2.188,00 bodova, a računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 4.376,00 EUR. PDV na taj iznos jest 1.094,00 EUR, što ukupno iznosi 5.470,00 EUR.

16.2. Tužitelju je priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 331,81 EUR na ime sudske pristojbu na tužbu i na presudu (ukupno 663,61 EUR), što daje ukupno iznos parničnog troška od 6.133,61 EUR.

16.3. No, s obzirom na uspjeh tužitelja u parnici, dosuđen mu je razmjerno umanjeni parnični trošak od 624,40 EUR.

17. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Ivan Zubić, Krapina

2. Odvj. Davorin Ivanjek, Zagreb

3. eOglasna ploča suda