REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-303/2019-27

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja NU, OIB [osobni identifikacijski broj], Gollier Str. 25A, 80339 München, Deutschland (ranije Bana Josipa Jelačića 8, 34310 Pleternica), protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupan po opunomoćenicima – odvjetnicima iz OD Porobija & Porobija j.t.d., Iblerov trg 10/7, 10000 Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na prijedlog tužitelja 7. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije Bana Josipa Jelačića 8, 34310 Pleternica), povukao tužbu protiv Zagrebačke banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, u ovoj građansko-pravnoj stvari.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije Bana Josipa Jelačića 8, 34310 [adresa]), podnio je putem opunomoćenika odvjetnice Valentine Gacik, Požega, Sv. Florijana 8/I, tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, i to 11. lipnja 2019., radi utvrđenja i isplate.

2. U tužbi je tužitelj NU istakao da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 385/2006 i to 21. lipnja 2006., a koji je solemniziran po Javnom bilježniku Anti Brekalu iz Požege, 21. lipnja 2006. pod brojem OU-389/06, a na temelju Ugovora realizirao je kredit u iznosu od 49.158,90 CHF u protuvrijednosti kuna s kamatom od 4,5 % godišnje i rokom vraćanja od 25 godina.

3. Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presudu Vrhovnog suda republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 i zaključio da je na temelju navedenih Odluka sudova utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke te i da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a jer da tuženik kao trgovac s korisnikom kreditnih usluga kao potrošačem nije pojedinačno pregovarao i Ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na Odluku o promjeni ugovorene kamate pa je sve to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa i to sve na štetu potrošača.

4. Kako je na temelju pravomoćnih Odluka citiranih sudova utvrđeno da su nepoštene, a time i ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 21. lipnja 2006., a jer se o promjeni kamatnih stopa nije pojedinačno pregovaralo te i da je tuženik povećavao anuitet kredita za gotovo 50 % na veći iznos od početno utvrđenog (prvobitno utvrđeni anuitet je iznosio 270,73 CHF u protuvrijednosti HRK), podnoseći tužbu tužitelj je predložio ovom sudu da presudom utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 21. lipnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom Odlukom banke, kao i u dijelu Ugovora u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz CHF te da po osnovi povrata stečenog bez osnove, zbog promjenjive kamate tuženik njemu isplati 34.700,14 HRK, a zbog povrata stečenog bez osnove u vidu razlike u valuti uz koju je vezana glavnica i kamata u CHF da mu tuženik isplati 13.071,65 HRK i to na pojedinačne novčane iznose, a kako je utvrđeno u tužbenom zahtjevu da plati zateznu kamatu od svako mjesečno više uplaćenog novčanog iznosa pa do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka koji je tužitelj zahtijevao sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je iscrpno i činjenično i pravno obrazlagao zašto smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Posebno je isticao da je predmetni kredit konvertiran i to sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – u nastavku: ZID ZPK/15) dana 12. siječnja 2016., a na način da je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit u EUR valutnom klauzulom i da su sve tužiteljeve uplate, kako s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

6. Kako je sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, a koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom Zakonom propisanih sankcija, takav pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, a na način propisan Zakonom, zaključni je prijedlog tuženika da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.

7. Nakon što je sud zaprimio odgovor tuženika na tužbu tužitelj se putem opunomoćenika očitovao na dani odgovor na tužbu tako da je ostao kod svojih pravnih stavova i predložio da sud u postupku izvede dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja koji je eventualno iznos u kunama tužitelj preplatio temeljem navedenog Ugovora o kreditu, uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu te naknadna povećanja kamatne stope temeljem kojih je tužitelj eventualno plaćao pojedine anuitete te dane kada su pojedine eventualne preplate učinjene, s time da je vještak trebao u odnosu na eventualno preplaćenu kamatu utvrditi ukupan iznos preplate i iznos po pojedinim datumima, a za otplatno razdoblje kredita do učinjene konverzije na dan 12. siječnja 2016. Također je trebalo utvrditi je li tužitelj eventualno preplatio tuženiku određene novčane iznose po osnovi tečajnih razlika, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan sklapanja Ugovora i naknadni tečaj na dan plaćanja pojedinog anuiteta. Prema prijedlogu tuženika, a pod uvjetom da sud prihvati vještačenje, vještačenjem je trebalo utvrditi postoje li umanjeni plaćeni iznosi (potplaćeni iznosi) i ako postoje za iste je trebalo umanjiti eventualno potraživanje tužitelja na način da manje plaćenim iznosima "zatvori" najmanja potraživanja tužitelja sve dok iznos manje plaćenog ne bude "zatvoren", a nakon toga je imenovani financijsko-knjigovodstveni vještak, kako stoji u rješenju ovog suda poslovni broj P-303/2019-19 od 23. lipnja 2025. trebao prikazati ukupan iznos eventualne preplate te i datume iznosa pojedinih preplata i onda ih tako izračunate ponovno "zatvoriti" s preplatama po konverziji, uz umanjenje za iznos koji je tužitelju priznat u Dodatku Ugovora.

8. Rješenjem od 23. lipnja 2025. tužitelj je pozvan da unaprijed položi iznos od 398,17 EUR, a radi predvidivih nagrade i troška vještačenja.

9. Podneskom od 7. srpnja 2025. opunomoćenik tužitelja izvješćuje ovaj sud da nije bio u mogućnosti stupiti u kontakt s tužiteljem jer da tužitelj više ne stanuje na adresi u [adresa], da navodno živi u inozemstvu, a dva telefonska broja koja je ostavio opunomoćeniku više nisu u funkciji, a bezuspješan je pokušaj kontakta i preko rodbine.

10. Tužitelju je rješenjem ovog suda od 9. srpnja 2025. produljen rok radi uplate predvidivih novčanih sredstava po osnovi financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, na način da se rok za uplatu produljuje za daljnjih 60 dana, računajući od dana primitka rješenja.

11. U ostavljenom roku predujam tužitelj nije uplatio, a u nastavku postupka i to na raspravi od 16. ožujka 2026., a kojoj tužitelj nije nazočio jer o istoj nije bio uredno obaviješten, opunomoćenik tužitelja je izvijestila sud da nije mogla stupiti u kontakt s tužiteljem i da zbog toga predujam nije uplaćen. Sud je odgodio raspravu i raspravnim rješenjem zaključio da u slučaju da tužitelj posebnim podneskom eventualno povuče tužbu tada će sud o povlačenju tužbe odlučiti sukladno odredbama ZPP-a i to odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a, a ako ne povuče tužbu tada će o troškovima nastalim zbog odgode rasprave od 16. ožujka 2026. sud odlučiti po načelu Culpe, a sve zbog toga što je opunomoćenik tuženika na raspravi od 16. ožujka 2026. izjavio da u slučaju povlačenja tužbe zahtjeva troškove u iznosu od 1.750,00 EUR (specificirane u podnesku tuženika od 13. ožujka 2026.), uvećane za 250,00 EUR po osnovi nazočnosti ročištu od 16. ožujka 2026. U slučaju da tužitelj ne povuče tužbu tada je opunomoćenik tuženika predložio da sud posebnim rješenjem odluči o trošku koji je tužitelj dužan tuženiku isplatiti po načelu Culpe.

12. Tužitelj NU je preporučenom pošiljkom od 7. ožujka 2026. dostavio podnesak ovom sudu, napisan kemijskom olovkom, a u kojem je naveo svoju novu adresu prebivališta, a sadržaj podneska u kojem izjavljuje da povlači tužbu protiv tuženika radi isplate osobno je potpisao, prethodno i predložio da svaka stranka snosi svoje troškove (stranica 228 spisa).

13. Kako je tužitelj povukao tužbu pisanim podneskom, a odredbom članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) je propisano da se tužba može povući i kasnije, nakon što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari i to sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, podnesak tužitelja od 7. ožujka 2026. (zaprimljen kod ovog suda 28. travnja 2026.) najprije je skeniran i nakon toga u elektroničnom obliku dostavljen na očitovanje tuženiku po opunomoćeniku.

14. Podneskom od 5. svibnja 2026. tuženik se putem opunomoćenika očitovao o podnesku tužitelja tako da je istakao da tuženik pristaje na povlačenje tužbe ali potražuje naknadu troškova parničnog postupka (specificirani trošak u podnesku tuženika na stranici 231 spisa) u iznosu od 2.000,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke pa do isplate.

15. Budući da je tužitelj povukao tužbu, a tuženik se s povlačenjem suglasio tada je o povlačenju tužbe valjalo odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a.

16. Istina, odredbom članka 158. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a što znači da bi pravilno tumačeći ovu zakonsku odredbu i pri tome utvrđujući da tuženik nije udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, potrebne troškove iz ovog spora trebao bi tužitelj naknaditi tuženiku i to nakon što bi sud u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebao tuženiku odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su to troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučiti ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i ako je propisana Tarifa za nagrade odvjetnika tada odmjeriti troškove prema toj Tarifi.

17. Međutim, na temelju činjenica utvrđenih iz tužbe, a provjerenih na temelju priloženog Ugovora o kreditu i Dodatku Ugovora o kreditu, kako su ranije citirani, ovaj sud je nedvojbeno mogao utvrditi da je namjena kredita bila kupnja stana i tada je u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) tužitelj potrošač koji je pravnu zaštitu zatražio kao potrošač, a ne eventualno kao osoba koja ne bi imala taj status. Zbog činjenice da sudska praksa u postupcima tzv. konvertiranih kredita nije ujednačena, a tužitelj je u ovom sporu slabija ugovorna stranka u odnosu na tuženika tada je ovaj sud zaključio da je, imajući u vidu ranije citirane Odluke sudova Republike Hrvatske, podnoseći tužbu protiv tuženika tužitelj iskoristio svoje konvencijsko i ustavno pravo na pristup sudu, a sve kako bi u postupku dokazao da je tuženik bez pravne osnove stekao njegova novčana sredstva na koja nije imao pravo. Istina, tužitelj je iz njemu znanih razloga povukao tužbu u ovoj građansko – pravnoj stvari i kraj činjenice da i u slučaju kada drugostupanjski sudovi preinačavaju prvostupanjske presude u kojima je prvostupanjski sud po navedenom osnovu prihvatio tužbeni zahtjev, na način da odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja kao potrošača, odlučuju da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, u konkretnom slučaju je tako postupio i ovaj sud jer je primjereno svim okolnostima da svaka stranka snosi svoje troškove.

18. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Požegi 7. svibnja 2026.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. NU, [adresa]

2. OD Porobija & Porobija j.t.d., Iblerov trg 10/7, Zagreb

O tome obavijest: Odvjetnica Valentina Gacik, Sv. Florijana 8/I, [adresa] Požega