Poslovni broj: Povrv-512/2019-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog Holdinga d.o.o. - Podružnica Čistoća, OIB:85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, protiv tuženika RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I) Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu, Mladena Ježeka poslovni broj Ovrv-57570/2018 od 5. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 47,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 5,53 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,

- 6,25 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- 6,25 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- 5,53 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- 6,25 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 5,53 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 6,25 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- 6,25 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

sve po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 148,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 5. prosinca 2018. podnio ovršni prijedlog protiv tuženika na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu ukupnog iznosa od 360,67 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa i troškove ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

2. Javni bilježnik Mladen Ježek je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 57570/2018 od 5. prosinca 2018. te je protiv istog rješenja tuženik uložio prigovor u kojem osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor promašene pasivne i nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da ne boravi na adresi [adresa], da nekretnina nije u njegovom vlasništvu te da ne proizvodi otpad. Ističe da je podnio zahtjev za aktivaciju mirovanja usluge. Ističe da je tužitelj na računima obračunao naknadu suprotno važećem zakonodavstvu, da nikada nije primio pojedine račune, niti opomene, da isprave tužitelja nisu vjerodostojne, da je tužitelj otpisao dug tuženika, da javni bilježnik nije nadležan za postupanje i da postoji litispendencija obzirom da o navedenom potraživanju već teče parnica. Tvrdi da su javni bilježnik i tužitelj počinili kaznena djela prijevare i iznude i da su zbog sporosti bilježnika nastali ovršni troškovi.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-512/2019 od 27. ožujka 2019. ovaj sud je stavio izvan snage rešenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 27. listopada 2020. očitovao na prigovore tuženika navodeći da se njegovo potraživanje odnosi na naknadu za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada za razdoblje od studenog 2017. do lipnja 2018. Potraživanje se temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada, sukladno čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadu (NN 64/13 – dalje ZOGO) te da je obračun izvršen sukladno odredbama navedenog zakona. Visina naknade je izračunata umnoškom zaduženog volumena od 50 litara i broja mjesečnih odvoza i cijene od 0,9622 kn/litri time da je tuženiku i obračun popust sukladno Odluci o popustima prema korisnicima usluga prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada iz kategorije fizičkih osoba. Tuženik je u evidencijama tužitelja zaveden kao korisnik od 14. srpnja 2015., a iz zemljišnoknjižnog izvatka je vidljivo da je isti vlasnik predmetne nekretnine. Činjenica da ne koristi predmetne nekretninu sama za sebe nije pravno relevantna jer je tuženik dužan o tome obavijestiti tužitelja koji tada provodi proceduru sukladno čl. 8. Općih uvjeta poslovanja. Tuženik nije obavijestio tužitelja da se nekretnina ne koristi sve do 9. siječnja 2020. kada je podnesen zahtjev za aktivaciju hladnog pogona. Zahtjev tuženika za aktivaciju hladnog pogona od 14. listopada 2017. nije zaprimljen kod tužitelja te tužitelj osporava navedenu ispravu iz razloga što je iz prijamnog štambilja vidljivo da je taj zahtjev zaprimljen na dan koji pada u subotu kada tužitelj ne radi. Osim toga, prijamni štambilj na zahtjevu ne odgovara izgledu prijamnog štambilja tužitelja, iz čega proizlazi da je navedena isprava nevjerodostojna. Dopis o otpisu duga se ne odnosi na ovo potraživanje. Također, neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj istovremeno naplaćuje od EDEL INTERNACIONAL W.W. budući da je navedeno društvo bilo vlasnik predmetne nekretnine do 28. veljače 2012., a što je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka. Tada je u matičnim evidencijama tužitelja promijenjen obveznik te je kao isti evidentiran tuženik. Neosnovano je pozivanje tuženika na presudu ovog suda Povrv-238/2016 budući da se ista ne odnosi na ovo potraživanje, a i radi se o drugom utuženom razdoblju. Osim toga, navedena presuda nije pravomoćna i ovršna. Predlaže održati na snazi platni nalog uz naknadu parničnog troška.

5. Tuženik je u nastavku postupka ostao kod navoda iz prigovora.

6. Sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga (list 3), presudu ovog suda Povrv- 2308/2016 (list 9-10), korespondenciju stranaka (list 11), zahtjev za aktivaciju stanja mirovanja od 29. prosinca 2014. (list 12), zahtjev za promjenom korisnika od 3. svibnja 2015. (list 13), obavijest o upisu u Austriju (list 14-15), status predmeta (list 16), potvrda o smrti (list 19-20), Objava o nepostojanju osobe (list 36-38), opomena pred tužbu (list 39-40), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-12637/15 (list 41), otpis duga (list 42), Zahtjev za aktivaciju stanja mirovanja od 14. listopada 2017. (list 51), registar matičnih podataka (list 72), pregled obveznika na objektu (list 73), matične evidencije (list 74-75), računi (list 76-107), Zahtjev za aktivaciju stanja mirovanja od 8. siječnja 2020. (list 108), elektronički zapis o prebivalištu (list 101), popis opomena (list 110), povijesno prikaz zk izvatka (list 111-119), Opći uvjeti poslovanja s korisnicima (list 120-129).

7. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju su stranke dostavile nakon proteka rokova iz čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) obzirom je riječ o sporu male vrijednosti u kojem se činjenice i dokazi iznose najkasnije u tužbi, odnosno dogovoru na tužbu, odnosno u podnescima upućenim sudu nakon zaprimanja rješenja kojim se predmet upućuje u parnicu.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za izvršenu uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za razdoblje od studenog 2017. do lipnja 2018.

10. Iz, tijekom postupka izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da je tuženik vlasnik nekretnine na koju se odnosi komunalna usluga odvoza komunalnog otpada,

- da je tuženik u utuženom razdoblju u evidencijama tužitelja evidentiran kao korisnik usluge odvoza komunalnog otpada,

- da su tuženiku za predmetno razdoblje izdani računi na kojima je zaračunata naknada od 47,12 kn, osim za studeni 2017., veljaču 2018. i travanj 2018. kada mu je zaračunata naknada od 41,69 kn,

- da je tuženik u utuženom razdoblju za predmetnu nekretninu bio zadužen za spremnik 50 l,

- da je tuženiku naknada naplaćivana sukladno Cjeniku usluga od 19. veljače 2015. koji propisuje cijenu usluge umnoškom zaduženog volumena spremnika, broj odvoza u jednom mjesecu i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog otpada koja iznosi 0,09622 kn/l,

- da je tužitelj pružio uslugu odvoza komunalnog otpada, a tuženik nije, sukladno čl. 219. st.1. ZPP-a dokazao okolnosti - da u nekretnini nitko ne živi te da se usluga odvoza nije izvršavala.

11. Svu dostavljenu dokumentaciju tužitelja sud je cijenio kao vjerodostojnu.

12. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik bio zaveden u evidencijama tužitelja kao korisnik nekretnine na koju se odnosi plaćanje naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada pa temeljem čl. 2. st. 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja kao korisnik usluge tužitelja.

13. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije ističe se da ista proizlazi iz čl. 30. st. 4. i 5. ZOGO-a prema kojoj je tužitelj davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, a vlasnici i korisnici nekretnina su dužni koristiti sporne javne usluge i snositi razmjerni dio troškova u smislu čl. 30. st. 5. i 6. ZOGO-a. Stoga aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz samog Zakona, a pasivna legitimacija tuženika kao obveznika plaćanja proizlazi iz vlasništva/korisništva predmetnog stana (S16) na navedenoj adresi. Isprave koje tuženik dostavlja na okolnost da je uslugu stavio u mirovanje nisu prihvaćene kao pravno relevantne. Naime, tuženik je dostavio dvije isprave, jednu od 29. prosinca 2014. i drugu od 14. listopada 2017. na kojima je otisnut prijamni štambilj Zagrebačkog Holdinga. Sud je prihvatio navode tužitelja da navedene isprave nisu vjerodostojne iz razloga što izgled ne odgovara izgledu uobičajenog prijamnog štambilja tužitelja, a uvažavajući činjenicu da datum 14. listopada 2017. pada na vikend kada prijamna kancelarija tužitelja ne radi, pa s tim u vezi nije niti moguće zaprimiti zahtjeve korisnika. Što se tiče prigovora tuženika da isti ne živi na navedenoj adresi jer ima boravište u [adresa] ističe se da tuženik na spornoj adresi ima u vlasništvu stan na kojem ima prijavljeno prebivalište od 2012. Budući da tuženik nije aktivirao hladni pogon, niti je dokazao da je treća osoba vlasnik i korisnik prostora, o čemu je tužitelj uredno obaviješten, isti je obveznik plaćanja predmetne naknade u utuženom razdoblju.

14. Tuženik nije dokazao prigovor dvostruke litispendencije jer iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka ne proizlazi da za isti dug, između istih stranaka, teče još jedna parnica.

15. U odnosu na navode iz prigovora da ne postoji nadležnost javnog bilježnika za postupanje po prijedlogu za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave valja reći da su isti neosnovani. Nadležnost je propisana odredbama Ovršnog zakona prema kojima javni bilježnik postupa u navedenim stvarima kao povjerenik suda. Time je isti ovlašten donijeti rješenje o ovrsi. Što se tiče pravnih stavova iznesenih u presudama Suda EU broj C-484/2015 i C-551/2015 valja reći da se isti ne primjenjuju na konkretni slučaj jer nedostaje tzv. prekogranični element da bi se radilo o istovjetnoj pravnoj stvari kao ona o kojoj je rješavao Sud EU razmatrajući usklađenost nacionalnog zakonodavstva i Uredbe Uredba (EZ) broj 805/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine. Budući da nije riječ o prekograničnom predmetu jer su sve okolnosti vezane za predmet spora i stranke u postupku locirane u Republici Hrvatskoj, to ne dolazi do primjene navedena Uredba pa time niti pravna shvaćanja Sud EU koja se tiču njenog tumačenja i primjene.

16. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u račune koje je dostavio tužitelj za sporno razdoblje koje je sud cijenio kao vjerodostojne. Nadalje, u pogledu prigovora načinu obračuna naknade valja reći slijedeće. Grad Zagreb je u skladu sa odredbama čl. 30. st. 7. ZOGO donio Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/14, 25/15, 3/16, dalje: Odluka), Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 3/15.), dok je tužitelj donio i Opće uvjete poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 4/15.). Navedena Odluka je bila djelomično ukinuta presudom Visokog upravnog suda RH br. Usoz-3/16 od 28. 10. 2016. (Sl. glasnik Grada Zagreba br. 21/16) upravo u pogledu načina obračuna količine usluge, pri čemu je taj sud zauzeo stav da je prilikom primjene čl. 33. st. 2. ZOGO bitna količina predanog otpada bez obzira koji kriterij naplate je odabran (masa ili volumen). Međutim, Ustavni sud RH je Odlukom br. U-III-6143/2016 od 22. 3. 2017. u tom dijelu presudu Visokog upravnog suda RH ukinuo zauzevši stav da je navedenom odredbom čl. 33. st. 2. ZOGO propisano da je količina predanog otpada bitna samo kod kriterija mase, ali ne i kod kriterija volumena spremnika, zbog čega je Visoki upravni sud RH svojom kasnijom presudom Usoz-45/17 od 30. 5. 2017. (Sl. glasnik Grada Zagreba br. 16/17) odbio zahtjev za ocjenu zakonitosti u spornom dijelu. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj odnosno Grad Zagreb, valjano propisao da se prema čl. 20., 21. i 22. u svezi čl. 10. Odluke, da se korisnicima iz skupine 2, iz kategorije kućanstva koji imaju vlastiti spremnik, naknada zaračunava umnoškom volumena spremnika, broja odvoza i jedinične cijene, bez obzira na stvarnu količinu otpada koja je pri time odvezena. Pri tome je vrlo važno za istaknuti da su prema 17. i 18. Odluke korisnici bili obvezni podnijeti zahtjeva za sklapanje ugovora sa davateljem, te da se svakog zadužuje sa posudom od 120l, koju oni mogu zamijeniti većom ili manjom. Tako je i tuženik bio u obvezi regulirati svoj odnos sa tužiteljem, podnijeti zahtjev te zadužiti odgovarajuću posudu. Ovdje se napominje da je iz računa vidljivo da je tuženik zadužen sa posudom veličine 50 l, što predstavlja zaduženje za najmanji mogući volumen. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je isti trebao biti zadužen za spremnik ukupnog volumena od 10 l.

17. Tuženikovi prigovori da izvod iz poslovnih knjiga nije vjerodostojan, valja reći da je tužitelj dostavio matične evidencije i račune, važeće cjenike iz kojih su vidljivi svi odlučni parametri za obračun naknade.

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 30. st. 5. i 6. i čl. 33. st. 2. ZOGO -a i čl. 2. s. 3. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba 7/08), zaključiti da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznose navedene u računima, a što p redstavlja ukupni iznos od 47,84 EUR.

19. Stoga je tužitelj svoje potraživanje u iznosu od ukupno 47,84 EUR dokazao, a s obzirom da je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (čl. 342. st. 1, 29 st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. ZOO), koje datume dospijeća je sud utvrdio uvidom u račune. Odluka o stopi je određena čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a.

21. Tužitelju je dosuđena jednokratna naknada za cijeli postupak u iznosu od 50 bodova sukladno Tbr. 7/8 Tarife, uvećano za PDV i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 9,95 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR, dakle ukupno 148,22 EUR.

22. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Tuženik