Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-118/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan OD Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Mamula, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 17. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, plati iznos od 2.412,24 EUR sa zz kamatama i to do 31.prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na pojedine iznose kako slijedi :

- 1.298,03 eur od 9.12.2019. pa do isplate,

-1.114,21 eur od 29.12.2020. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 1.269,60 eur sa zz kamatama tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, naknadi parnični trošak u iznosu od 941, 60 EUR sa zz kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi tuženik je upravljao osobnim vozilom reg. oz. i br. [registarska oznaka], a koje je bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068202290763, a koja je vrijedila od 21.03.2019. do 21.03.2020. Navodi da je tuženik dana 08. kolovoza 2019. oko 16,50 sati u mjestu [adresa], upravljao osobnim automobilom reg. oz. i br. [registarska oznaka], s pridodanim priključnim vozilom i krećući se ulicom Donja Jelsa u smjeru [adresa], protivno odredbama članka 57. stavak 2. i članka 58. stavak 1. Zakona o sigurnosti promet, olako smatrajući da štetne posljedice neće nastupiti, dolskom kod kbr. 114 ulice Donja Jelsa, na raskrižju s [adresa], na kojem se prometom upravlja postavljenim prometnim znakom, bez da je prethodno propustio vozila koja su zadržavala smjer kretanja, vozilom kojim je upravljao skrenuo ulijevo na kolnik [adresa] i na taj način oduzeo prednost prolaska motociklu reg. oz. i br. [registarska oznaka], kojim je iz suprotnog smjera ulicom Donja Jelsa u smjeru Žumberačke ulice upravljao RP, desnom bočnom stranom osobnog automobila reg. oz. i br. [registarska oznaka] i pao na kolnik, kojom priliko je imenovani uz lake tjelesne ozljede zadobio prijelom lijeve natkoljenice, koja ozljeda je teške naravi.

Navodi da je tuženik nakon prometne nesreće pobjegao sa mjesta nesreće, ne pružajući pomoć oštećenom te nije ostavio podatke, i postupio je suprotno Uvjetima o obveznom osiguranju u prometu tužitelja. Navodi da je tužitelj je naknadno od MUP-a primio podatak da tuženik ujedno nije imao ni važeću vozačku dozvolu. Navodi da je bijeg s lica mjesta presumpcija alkoholiziranosti vozača prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (NN152/14) članak 24, kojim je propisano kada osigurana osoba gubi prava iz osiguranja.

Navodi da obzirom da je tuženik imao sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, oštećeni PP je podigao tužbu pred nadležnim sudom, sa zahtjevom za naknadu štete, da su se tužitelj i oštećenik nagodili te je tužitelj u skladu sa potpisanim sporazumom o izvansudskoj nagodbi, i suodgovornosti od 50%, sveukupno isplatio oštećeniku iznos od 27.740,80 kn, na ime

imovinske štete, troškova zastupanja, slijedećom dinamikom plaćanja:

- 9.565,80 kn dana 28.08.2020.

- 9.780,00 kn dana 09.12.2019.

- 8.395,00 kn dana 29.12.2020.

Budući da je tuženik upravljao vozilo suprotno Uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je podignuta kaznena optužnica da je izazvao prometnu nesreću i bijega, ujedno da nije imao važeću vozačku dozvolu, tužitelj je isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku. Navodi da se tužitelj tuženiku obraćao dopisima sa pozivom na podmirenje regresnog duga na koje pozive se tuženik oglušio.

Tužitelj temeljem odredbi čl. 963. ZOO-a, potražuje od tuženika isplatu iznosa od 27.740,80 kn uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate, te predlaže da sud udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne priznaje da činjenične navode iz točke 2. tužbe jer da je iz spisa Općinskog suda u Karlovcu gdje je provedeno prometno vještačenje pod brojem K-330/2020 utvrđeno da je na mjestu prometne nezgode ograničenje brzine od 50 km/h, te da bi navedena prometna nezgoda bila sprječava da se oštećenik RP kretao navedenom brzinom te bi izbjegao prometnu nezgodu i laganim prikočivanjem, a u svakom slučaju da se kretao i brzinom od 71 km/h. Upravo cijeneći ovu činjenicu tužitelj se nagodio sa oštećenikom na isplatu 50% njegove štete bez sudjelovanja ovdje tuženika kako u parničnom postupku radi naknade štete tako i u izvansudskom postupku nagodbe.

Protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu , proveden je dokaz saslušanjem svjedoka RP, te tuženika, izvršen je uvid u spis ovoga suda broj: K-330/2020, i spis broj: Pn-76/2020.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja, kao osiguratelja, prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu, za isplatu utuženog iznosa kojeg je tužitelj isplatio trećoj osobi, oštećeniku, s osnova imovinske štete na vozilu (na motociklu i stvarima i odvjetničkog troška oštećenika), a u svezi štetnog događaja odnosno prometne nezgode od 8. kolovoza 2019., te tvrdi da je štetu skrivio i prouzročio tuženik koji je pobjegao s mjesta nesreće i upravljao vozilom bez važeće vozačke dozvole.

5.1. Tužitelj tvrdi da ima pravo regresa jer se postupanje tuženika kritičnog događaja treba podvesti pod vožnju pod utjecajem alkohola jer je pobjegao s mjesta nesreće pa nije izvršeno alkotestiranje, jer se radilo i obijesnoj vožnji i jer tuženik nije posjedovao važeću vozačku dozvolu.

6. Tražbina tužitelja temelji na odredbi čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), dalje: ZOOP, kojom je propisano da društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovog Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

7. Odredbom čl. 24. ZOOP-a propisano je:

(1) Osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u sljedećim slučajevima:

1. ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno,

2. ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje,

3. ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna

mjera zabrane uporabe inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske, 4. ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari,

5. ako je vozač štetu prouzročio namjerno,

6. ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata.

7. ako je šteta prouzročena kaznenim djelom obijesne vožnje u cestovnom prometu za koje je donesena pravomoćna sudska presuda.

(2) Gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 7. ovoga članka nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

8. Nije sporno da se dana 8. kolovoza 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali s jedne strane tuženik kao vozač osobnog vozila [registarska oznaka] s priključnim vozilom, a s druge strane motocikl [registarska oznaka], vlasništvo oštećenika RP, koji je i upravljao motociklom, i da je u štetnom događaju oštećen motocikl, a oštećenik RP je zadobio i tjelesne ozljede , nije sporno da je nakon nezgode izišla policija, da tuženika tada nije bilo na licu mjesta i nije alkotestiran, da je izvršeno alkotestiranje oštećenika i nije bio pod utjecajem alkohola.

9. Protiv tuženika je vođen kazneni postupak te je donijeta pravomoćna kaznena presuda ovoga suda broj: K-330/2020 od 23. siječnja 2025. kojom je:

1.) tuženik proglašen krivim što je 8. kolovoza 2019. oko 16,50 sati u [adresa] upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] s pridodanim priključnim vozilom krećući se ulicom Donja Jelsa u smjeru [adresa], protivno odredbama čl. 57. st. 1 i čl. 58. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19) olako smatrajući da štetne posljedice neće nastupiti dolaskom kod kbr. 114 ulice Donja Jelsa na raskrižju s [adresa], na kojem se prometom upravlja postavljenim prometnim znakom, bez da je prethodno propustio vozila koja su zadržavala smjer kretanja, vozilom kojim je upravljao skrenuo u lijevo na kolnik ulice J. [adresa] i na taj način oduzeo prednost prolaska motociklu reg. oznake [registarska oznaka], kojim je iz suprotnog smjera ulicom Donja Jelsa u smjeru Žumberačke ulice upravljao RP, koji je uslijed izbjegavanja naleta u druge osobe

2.) tuženik proglašen krivim što je 8. kolovoza 2019. u [adresa] neposredno nakon prometne nesreće koju je prouzročio na način opisan pod točkom 1.), a u kojoj nesreći je RP zadobio tešku tjelesnu ozljedu i nastavio ležati na mjestu događaja, propustio imenovanom pružiti pomoć, iako je za to bio u mogućnosti bez da sebe i druge ozbiljno ugrozi već se vozilom udaljio s mjesta događaja, dakle nije pružio pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio,

-čime je počinio kaznenim djelom pod točkom 1.) kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227 st. 1. i 2. KZ, a dijelom pod točkom 2.) kazneno djelo protiv života i tijela ne pružanjem pomoći opisano u čl. 123. st. 2. KZ/11.

10. Najprije valja reći da se u konkretnom slučaju ne može govoriti u gubitku prava iz osiguranja temeljem čl. 24. st. 1. t. 7. ZOOP-a (ako je šteta prouzročena kaznenim dijelom obijesne vožnje u cestovnom prometu za koje je donesena pravomoćna sudska presuda) jer protiv tuženika nije donijeta kaznena presuda zbog kaznenog dijela obijesne vožnje.

11. Odredbom čl. 175. st. 1. t. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 159/13, 92/14,64/15, 108/17 i 70/19) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja propisano je da je sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen dužan ostati na mjestu prometne nesreće, time što se može privremeno udaljiti samo adi pružanja pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć odnosno radi obavještavanja policije.

12. Nadalje Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (str. 93 do 103 spisa koji su stupili na snagu 18.2.2019.) koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja propisano je točkom A.1.2. da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ukoliko u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količina a lkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više odnosno ako se nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.

13. Tuženik u ovom postupku tvrdi da nije napustio mjesto nesreće, već da se zaustavio i izišao van vozila, a osobu koju je udario, a radi se o njegovom susjedu, koja je sjedila na grabi i držala se za nogu, je pitao je li sve u redu, da su razgovarali da ga je pitao da li mu što treba i da mu je on rekao da mu ne treba ništa, da su susjedi već pozvali hitnu i policiju, a da je tuženik s ceste morao maknuti svoje vozilo i priključni radni stroj pa je otišao s lica mjesta, da je policija došla nakon tri frta lja sata k njemu doma, a na pitanje je li policija tražila da napravi alkotest tuženik je odgovorio da kada mu je došla policija on nije bio doma, time da su vozilo i stroj bili doma i da je policija to pregledala.

13.1. S druge strane oštećenik RP koji je saslušan kao svjedok je iskazao da mu tuženik nije pružio pomoć, već je galamio na njega, da je tuženik izašao iz svog vozila, a svjedok je ležao na cesti i bila mu je slomljena lijeva noga, da je tuženik došao do njega i galamio da mu je oduzeo prednost, da je tuženik od okupljenih ljudi tražio da mu pomognu okrenuti prikolicu koja se prevrnula, a nakon toga je sjeo u auto i otišao.

14. Ovaj sud nalazi da je tuženik kritičnog događaja iako je vidio da je oštećenik ozlijeđen (iskazao je da je oštećenik sjedio u grabi i držao se za nogu) postupio protivno odredbi čl. 175. st. 1. t. 1. ZSPC-a i nije ostao na mjestu prometne nesreće, kod čega sud nije kao istinitim prihvatio iskaz tuženika da je pitao oštećenog je li sve u redu i da li mu što treba, a da je oštećenik rekao da mu ne treba ništa, jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećenika saslušanog kao svjedoka tj. proizlazi da je tuženik na njega vikao i optuživao ga da mu je oduzeo prednost prolaska. U svakom slučaju tuženik je pravomoćnom kaznenom presudom osuđen da je nakon prometne nesreće u kojoj je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu i nastavio ležati na mjestu događaja propustio mu pružiti pomoć već se s vozilom udaljio s mjesta događaja čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela ne pružanjem pomoći opisano u čl. 123. st. 2. KZ/11. Tuženik napuštanje mjesta prometne nesreće opravdava time da je morao s ceste maknuti svoje vozilo i radni stroj što po ocjeni ovoga suda nikako nije opravdani razlog za napuštanje mjesta nesreće, tim prije što je tuženik vidio da je oštećenik ozlijeđen i što je znao da je pozvana policija, ali unatoč tome je otišao s mjesta nesreće pa čak ni kod kuće gdje je ostavio vozilo i stroj nije sačekao dolazak policije , pa se temeljem svega navedenog kao nespornim nameće zaključak da je opisano postupanje tuženika imalo za cilj izbjegavanje alkotestiranja nakon nesreće pa na kraju i nije alkotestiran već je alkotestiran samo oštećenik (zapisnik o očevidu na str. 110 do 113 spisa).

15. Kako je dakle tuženik napustio mjesto nezgode i onemogućio alkotestiranje, to se u smislu točke A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti smatra da je tuženik bio pod utjecajem alkohola, slijedom čega dolazi do gubitka prava iz osiguranja u smislu odredbe čl. 24. st. 1. t. 4. ZOOP-a i citirane točke A.1.2. uvjeta.

16. Također valja reći da tuženik kritičnog događaja nije imao važeću vozačku dozvolu. Naime, iako tuženik u svom iskazu tvrdi da je imao važeću vozačku dozvolu, suprotno proizlazi iz podataka policije tj. dopisa PU karlovačke PPP Karlovac od 10. ožujka 2020. i 23. ožujka 2021. upućenih i naslovljenih na tužitelja (str. 119 i 120 spisa u svezi podnijetih zahtjeva tužitelja), a iz kojih proizlazi da u vrijeme prometne nesreće tuženik 8. 8. 2019. nije imao ni posjedovao važeću vozačku dozvolu, da mu je vozačka dozvola izdana 23. 4. 2015., s rokom važenja do 23. 4. 2017., dok je narednu vozačku dozvolu ishodio tek 11. 2. 2021.

17. Slijedom navedenog obzirom tuženik u vrijeme štetnog događaja nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste i kategorije i u tom pravcu je došlo do gubitka prava iz osiguranja u smislu odredbe čl. 24. st. 1. ZOOP-a.

18. U kaznenom predmetu prileži nalaz i mišljenje vještaka prometne struke NP na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće (nalaz i mišljenje od 17. 3. 2020. na str. 83 do 89 kaznenog spisa), a iz kojeg proizlazi:

-da je u trenutku nesreće motocikl oštećenika naletio prednjim desnim dijelom brzinom od oko 29,8 km/h, na stražnji desni bočni dio vozila tuženika, u području stražnjih desnih vrata i stražnjeg desnog blatobrana, a koji je skretanjem ulijevo iz suprotnog pravca popriječio na pravac kretanja oštećenika na motociklistu,

-da je do sudara došlo u križanju, na desnoj polovici kolnika oštećenika, u položaju motocikla oštećenika prednjim kotačem na završetku traga kočenja i u položaju vozila tuženika potpuno popriječenog na pravac kretanja oštećenika zajedno s prikolicom koju je za sobom vuklo vozilo tuženika,

-obzirom se vozilo tuženika nakon nesreće udaljilo od mjesta zaustavljanja a na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi kretanja vozila tuženika nije moguće računskim putem utvrđivati brzinu kretanja vozila tuženika u trenutku nesreće,

-da se u trenutku reagiranja oštećenika kočenjem motociklist kretao brzinom od oko 76,7 km/h,

-da je oštećenik reagirao kočenjem prije mjesta sudara na razmaku od 42,4 m u vremenu od oko 2,6 sek,

-da je tuženik prije skretanja u križanju u lijevo propustio motocikl oštećenika, koje je zadržavalo pravac kretanja kroz križanje iz suprotnog smjera do nesreće ne bi došlo,

-na način kako je oštećenik (motociklist) u konkretnom slučaju reagirao kočenjem na Zn=42,4 m prije mjesta sudara, uspio bi kočenjem zaustaviti se do mjesta sudara i izbjeći sudar da se neposredno prije mjesta nesreće kretao brzinom do 71 km/h, a da je oštećenik motociklom upravljao brzinom od 50 km/h, koliko iznosi ograničenje brzine na mjestu nesreće mogao bi izbjeći sudar i prikočivanjem.

19. Dakle obzirom na navedeni nalaz proizlazi da je oštećenik RP koji je upravljao motociklom doprinio nastanku štete jer je vozio brzinom većom od dopuštene tj. vozio je 76,7 km/h, a ograničenje brzine je bilo 50 km/h i da je vozio dopuštenom brzinom mogao je izbjeći sudar.

20. Kada se radi o doprinosu oštećenika šteti, tužitelj u ovom postupku kao i u izvansudskom postupku isplate oštećenika, priznaje suodgovornost oštećenika šteti 50%, a što jasno proizlazi iz navoda tužbe (točka 4. tužbe) koji doprinos oštećenika je tužitelj uzeo i u obzir i kod isplate štete oštećeniku u izvansudskom postupku.

21. Obzirom na sve navedeno i obzirom da tužitelj priznaje suodgovornost oštećenika šteti 50% sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja i nije u ovom postupku provodio prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka predmetne nezgode, smatrajući taj dokaz nepotrebnim i suvišnim, cijeneći kod toga da ni tuženik u postupku nije ukazivao ni tvrdio da bi doprinos oštećenika šteti bio veći od 50%.

O visini zahtjeva.

22. Kada se radi o visini zahtjeva nesporno je da je tužitelj oštećeniku isplatio iznose kako slijedi:

- 9.565,80 kn dana 28.08.2020.

- 9.780,00 kn dana 09.12.2019.

- 8.395,00 kn dana 29.12.2020.

a proizlazi iz dokumentacije u spisu – str. 60,61,62, te tužitelj u postupku tvrdi da je taj iznos oštećeniku isplatio s osnova imovinske štete tj. štete na motociklu i stvarima oštećenika i s osnova troškova oštećenikova odvjetnika.

23. Inače oštećenik je protiv tužitelja podnio tužbu kod ovoga sud u predmetu Pn - 76/2020 radi naknade imovinske štete na motociklu i stvarima, polazeći od iznosa od 32.600,00 kn temeljem tužiteljeve procjene štete, a kako je u vrijeme podnošenja te tužbe tužitelj oštećeniku već u mirnom postupku isplatio 9.780,00 kn, oštećenik je za taj isplaćeni iznos umanjio tužbeni zahtjev i još za iznos doprinosa 10% koliko je oštećenik u toj tužbi smatrao da je doprinio šteti pa je u konačnici oštećenik u tužbi tražio isplatu iznosa od 19.560,00 kn, a postupak je u konačnici okončan povlačenjem tužbe jer je došlo do izvansudskog rješenja spora između stranaka i zaključenja sporazuma o izvansudskoj nagodbi, a koji sporazum prileži i u ovom spisu na str. 58.

24. Kada se radi o visini štete na motociklu i stvarima tužitelj je sačinio izvid štete (str. 20 spisa) gdje su pobrojana sva oštećenja odnosno dijelovi za zamjenu, te je sačinio Obračun totalne štete na motociklu (str. 49 spisa) i Obračun štete na stvarima (str. 47 spisa) te proizlazi da je šteta na motociklu 31.000,00 kn, a šteta na stvarima (mobitel [broj telefona],00 kn i kaciga 800,00 kn) 1.600,00 kn odnosno ukupno je šteta na motociklu i stvarima 32.600,00 kn, i kada se taj iznos imovinske štete umanji za priznati doprinos oštećenika šteti od 50% dolazi se do iznosa od 16.300,00 kn – a koji iznos je u Sporazumu o izvansudskoj nagodbi (str. 58 spisa) utvrđen kao ukupna šteta na motociklu i stvarima i koji predstavlja 50% utvrđene štete.

25. Naime, iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 17. 12. 2020. (str. 58 spisa) koji sporazum je zaključen između tužitelja i oštećenika zastupanog po njegovoj odvjetnici, proizlazi i navodi se:

-da se tužitelj po predmetnom štetnom događaju na ime cjelokupne naknade štete obvezuje oštećenoj osobi isplatiti 16.300,00 kn,

-da je tužitelj ranije na ime naknade štete isplatio oštećeniku 9.780,00 kn,

-da obzirom je po tužbenom zahtjevu (a radi se inače o tužbenom zahtjevu iz predmeta Pn-76/2020) utvrdio postojanje daljnje obveze da se nakon potpisa sporazuma tužitelj obvezuje isplatiti razliku do punog nagodbenog iznosa, točnije 6.520,00 kn - ukupna prihvaćena obveza po ovom štetnom događaju iznosi 16.300,00 kn, i ukupna naknada štete predstavlja 50% utvrđene štete na vozilu i stvarima,

-da se punomoćnik oštećenika nakon potpisa sporazuma obvezuje povući tužbeni zahtjev u predmetu Pn-76/2020,

-da za trošak zastupanja po odvjetniku ovdje tužitelj prihvaća iznos od 1.875,00 kn.

26. Dakle, proizlazi:

- da je tužitelj oštećeniku najprije isplatio 9.780,00 kn (nalog na str. 61 spisa) dana 9. 12. 2019., i to prije podnošenja tužbe oštećenika u predmetu Pn-76/2020 koja je podnijeta 16. 10. 2020.,

-da je nakon podnošenja citirane tužbe tužitelj oštećeniku isplatio preostali iznos (do punog iznosa štete – koji je utvrđen na 16.300,00 kn) od 6.520,00 kn na ime imovinske štete na motociklu i stvarima,

-i da je još plaćen trošak zastupanja oštećenika po odvjetniku 1.875,00 kn,

-da je ovaj iznos od 6.520,00 kn plus 1.875,00 kn, dakle ukupno 8.395,00 kn oštećeniku tužitelj platio 29. 12. 2020. – nalog o plaćanju na str. 62 spisa.

27. Dakle, proizlazi da je ukupno na ime imovinske štete na vozilu i stvarima isplaćeno 16.300,00 kn te troška odvjetnika 1.875,00 kn odnosno ukupno 18.175,00 kn i to uplatama od 9. 12. 2019. iznosa 9.870,00 - str. 61 i uplatom 29. 12. 2020. iznosa od 8.395,00 kn – str. 62 spisa, a na kojim uplatama je kao svrha plaćanja navedena isplate štete 198210513610.

28. Međutim tužitelj u ovom postupku potražuje s osnove regresa iznos od 27.740,80 kn odnosno još i uplatu od 9.565,80 kn koju je izvršio 28. 8. 2020. – nalog za plaćanje na str. 60 spisa, gdje kao svrha plaćanja je navedena isplata štete 208210501952.

29. Međutim nije jasno s kojeg osnova je tužitelj ovaj iznos od 9.565,80 kn isplatio oštećeniku.

29.1. Naime, tužitelj u ovom postupku je postavio regresni zahtjev s osnova isplaćene imovinske štete oštećeniku i to imovinske štete na motociklu i stvarima koju je isplatio s umanjenjem od 50% na ime suodgovornosti oštećenika, i plaćenog troška odvjetnika oštećenika, a što jasno i nedvojbeno proizlazi iz navoda tužitelja u postupku (da se regresni zahtjev odnosi na isplaćenu imovinsku štetu na motociklu i stvarima i isplaćeni trošak odvjetnika) odnosno iz navoda tužbe (točka 4. tužbe) i očitovanja na podnesku od 18. 9. 2025. (str. 196 spisa) gdje navodi da je iznos od 3.681,84 eur (a što odgovara iznosu od 27.740,80 kn) isplatio na ime materijalne štete na vozilu i stvarima i naknade odvjetničkog troška.

29.2. Međutim, iako navodi iznos materijalne štete i odvjetničkog troška 3.681,84 eur (27.740,80 kn) iz sadržaja i dokaza u spisu proizlazi da je s osnova imovinske štete na motociklu i stvarima isplaćeno 16.300,00 kn i odvjetničkog troška 1.875,00 kn. Kako za preostali plaćeni iznos od 9.565,80 kn nije dokazano da je isplaćeno s osnova imovinske štete (štete na motociklu i starima i troška odvjetnika) a tužitelj regresni zahtjev postavlja za isplatu imovinske štete na motociklu i stvarima i odvjetničkog troška, to je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 18.175,00 kn odnosno 2.412,24 eur (16.300,00 kn imovinske štete na motociklu i stvarima, te 1.875,00 kn odvjetničkog troška) dok je s preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 1.269,60 eur odnosno 9.565,80 kn tužitelja valjalo odbiti.

29.3. Kod toga valja još reći da je kod isplate ovog odbijajućeg iznosa 9.565,80 kn u nalogu za plaćanje naveden i drugi broj svrhe plaćanja odnosno drugi broj štete (208210501952) u odnosu na ove dosuđujuće iznose - 1.298,03 eur (9.780,00 kn) plaćeno oštećeniku 9.12.2019. – i 1.114,21 eur (8.395,00 kn) plaćeno oštećeniku 29.12.2020. - gdje je broj štete naveden 198210513610.

30. I konačno valja reći da sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja u tužbi i tuženika na pripremnom ročištu za provođenje vještačenja na okolnost visine štete (na motociklu-prijedlog tuženika) smatrajući taj dokaz nepotrebnim i suvišnim, i vodeći računa o ekonomičnosti postupka, kod čega je sud prihvatio obračun štete tužitelja kao vjerodostojnim obzirom na utvrđena oštećenja i brojnost oštećenja na motociklu iz izvida štete i konstatirana oštećenja iz nalaza prometnog vještaka koji prileži u kaznenom spisu.

31. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

32.1. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspio po ocjeni ovoga suda, s visinom 65,51%, a s osnovom 100%, pa je ukupni uspjeh tužitelja 82,75% (65,51% plus 100 % : 2, a s druge strane tuženik je uspio djelomično u pogledu visine sa 34,49% dok nije uspio s osnovom pa je u konačnici uspjeh tuženika 17,24%, pa kad se od uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj) oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku (tuženik), proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak u omjeru od 65,51 %.

32.2. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) te troška tražene sudske pristojbe na tužbu.

32.3. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

-sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 17. 9. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-sastava podneska od 18. 9. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 6. 11. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 20. 1. 2026. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanje na ročištu 17. 3. 2026. u iznosu od 200,00 EUR

što je ukupno 1.050,00 EUR što uvećano za iznos od 262,50 EUR na ime PDV-a čini 1.312,50 EUR, čemu treba pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu od 41,61 EUR, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 83,22 EUR što je ukupno 1.437,33 EUR što razmjerno uspjehu u postupku ( 65,51%) iznosi 941, 60 EUR.

U Karlovcu 7. svibnja 2026.

Sudac

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Grgić i partneri iz Zagreba

2. Nenad Mamula, odvjetnik u Zagrebu