REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj Pn-1008/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Jasminka Kereša, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika KE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Anđelko Jureško, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika Jasminke Kereša, odvjetnice iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika Ane Gruber, odvjetnice iz Zagreba, dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik JE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.990,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16.3.2020. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 1.990,84 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.3.2020. do plateža.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 554,75 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25.5.2020. godine navodi da je na portalu www.glas- koncila.hr/jasenovacki-logor-u-bespucima-povijesnoga-revizionizma-1-jeziva-sutnja- toboznjih-boraca-protiv-revizionizma/ dana 16. ožujka 2020. godine objavljen tuženikov tekst pod naslovom "Jasenovački logor u bespućima povijesnog revizionizma, jeziva šutnja tobožnjih boraca protiv revizionizma", a povodom objave jednog članak u Jutarnjem listu kojeg tužitelj nije autor u kontekstu kojeg je kao ilustracija objavljena jedna fotografija. U objavljenom tekstu tuženik optužuje tužitelja da krivotvori povijesne činjenice na način da, kako piše: "fotografiju koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, o muškarcu nad grobnom jamom obučenom u seoske hlače i košulju, kojega za ruke savijene na leđima drži nasmiješeni muškarac dok ga drugi pridržava lijevom rukom držeći nož u desnoj ruci, očito spreman na klanje. U pozadini se nalazi skupina civila i vojnika, čiji se oznake na kapama uopće ne vide pa se ne mogu svrstati u postrojbu bilo koje vojske tužitelj smješta u [adresa] (dr. ČE ju smješta u [adresa]), a fotografiju štoviše naziva njegovom" (tužiteljevom). Na temelju tih neistinitih činjenica tuženik povezuje tužitelja s kontekstom prijevara, osoba koje nemaju pojma o temi kojom se bave, ideoloških igrača/egzekutora, trovača hrvatske javnosti, zagađivača historiografije i prešutnim odobravateljem povijesnog zla i dr. Tužitelj ističe da sa navodnim objavljivanjem te fotografije nema ništa niti je autor teksta iz Jutarnjeg lista u okviru kojeg je kao ilustracija objavljena niti je o tome odlučivao. Tužitelj nema saznanja o tome tko je na toj fotografiji te kada i gdje je ista snimljena. Kako proizlazi iz tuženikovog teksta te činjenice nisu poznate ni samom tuženiku. Navedenu fotografiju tužitelj nikada nije koristio u svojim znanstvenim radovima ili knjigama. Naprijed opisanim povrijeđeno je tužiteljevo pravo osobnosti osobna i profesionalna čast, ugled i ljudsko dostojanstvo. Tužitelj ističe da je cijeli svoj život posvetio izučavanju i proučavanju povijesne znanosti i činjenica poštujući standarde objektivnosti kao osoba koja svoja znanja prenosi na studente. Tužitelj se sada od strane tuženika javno opisuje i svodi na krivotvoritelja povijesnih činjenica, ideološkog egzekutora, zagađivača, trovatelja, odobravatelja zla na temelju objave fotografije o kojoj ne zna ništa, s čijom objavom nema ništa niti je na nju utjecao ili mogao utjecati. Kako su navedene neistinite tvrdnje svjesno i namjerno od strane tuženika iznesene u Glasu koncila, koje je utjecajno vjersko glasilo također dostupno na Internetu tuženik je bio svjestan da će objavom teksta tvrdnje biti dostupne velikom broju hrvatskih građana kako u zemlji tako i u inozemstvu. Posljedice su utoliko teže što tuženik na temelju izmišljene činjenične konstrukcije namjerno stvara sliku o tužitelju kao nemoralnoj i zlonamjernoj osobi koja zloupotrebljava činjenicu da je profesor povijesti koristeći je u nedopuštene i nemoralne svrhe što je u protivnosti sa njegovim akademskim djelovanjem, a ostaje trajno zabilježeno na Internetu. Stoga se tužitelj kao profesor i znanstvenik našao u više neugodnih situacija u kojima je morao objašnjavati o čemu se radi i razuvjeravati druge u istinitost tvrdnji tuženika kao i da s objavom fotografije nema veze. Navedeno štetno utječe i na obiteljski život tužitelja jer je defacto proglašen "narodnim neprijateljem" odnosno "izdajicom". Ističe i to da novine čitaju i studenti kojima tužitelj drži predavanja i kod kojih je izgradio i postigao autoritet i povjerenje koje je tuženik napao pa se tužitelj mora opet potvrđivati i borbom protiv predmetnog podrivanja njegova profesionalnog integriteta. Predmetni članak i iznesene neistine povrjeđuju i njegov znanstveni kredibilitet. Slijedom svega izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na ime naknade štete za povredu prava osobnosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti pozivajući se na Zakon o medijima. Navodi da tuženik kao novinar koji je kod nakladnika zaposlen temeljem ugovora o radu ne može biti odgovoran za štetu nastalu objavom informacije u mediju budući objava informacije nije u djelokrugu poslova tuženika. U konkretnom slučaju nedostaje i element uzročnosti između štetne radnje i štete budući uzrok eventualne štete nije kreiranje informacije već djelatnost njezinog objavljivanja u mediju koju djelatnost obavlja nakladnik medija. Vezano uz navedeno ukazuje i na odredbu čl. 1061 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Tuženik ne osporava da je autor teksta objavljenog dana 16.3.2020. godine na internetskoj stranici www.glas- koncila.hr pod naslovom "Jasenovački logor u Bespućima povijesnog revizionizma Jeziva šutnja tobožnjih boraca protiv revizionizma". Ističe da tužitelj nije od glavnog urednika medija zatražio objavu ispravka objavljene informacije sukladno odredbama Zakona o medijima budući je svrha ispravka ispravljanje netočne ili nepotpune informacije te jedan od oblika naknade štete. Činjenica da tužitelj nije zatražio objavu ispravka odnosno da nije imao potrebu javno obznaniti svoje kritike i reakcije dovodi do zaključka da objavljeni članak ne sadrži netočne ili nepotpune informacije te da objavom istog tužitelju nije nastala šteta koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade. Ističe i to da tužitelj nije niti reagirao na članak koji je dana 13.11.2018. objavljen u Jutarnjem listu kao i dana 14.11.2018. na Internet portalu pod naslovom "Knjiga ČE, meč protiv ustaša i pjesma iz male floramy u paklu [adresa]…" autora BE koja objava je prethodila promociji knjige tužitelja " [adresa]". Upravo u sklopu navedenog teksta u Jutarnjem je listu objavljena fotografija uz prateći tekst. Sama činjenica da tužitelj nikada javno nije osporio vjerodostojnost fotografije koja je objavljena u člancima koji pišu o njemu i njegovoj knjizi dovela je do zaključka da tužitelj ili navedenu fotografiju smješta u [adresa] ili mu je ista toliko nebitna da nije imao potrebe reagirati. Mišljenja je da je tužitelj imao u najmanju ruku profesionalnu dužnost reagirati u javnosti i zatražiti objavu ispravka što nije učinio, već je prešutno istu fotografiju prihvatio. Navodi da tuženik u predmetnom tekstu iznosi svoj vrijednosni sud o reagiranju odnosno nereagiranju tužitelja na fotografiju objavljenu u Jutarnjem listu, a sve u kontekstu obrade teme teksta. Objavljeni članci tuženika zapravo predstavljaju obično historiografsko razmatranje problematike Jasenovačkog logora i različitosti pristupa i metodologija te dokumentacije potrebne da bi se razumjela priroda i obim zločina počinjenih u logoru. Povod za ovo razmatranje tuženik je u jednom dijelu našao i u člancima objavljenim u Jutarnjem listu koji su prethodili odnosno bili uvod u promociju knjige tužitelja. Uvidom u cijeli čanak vidljivo je da tuženik nije imao namjeru vrijeđati ili klevetati tužitelja, već samo ukazati na nedopustivost historiografskog pristupa temi [adresa] na način što se uz članak koji se odnosi na logor [adresa] nalazi i fotografija koja tamo ne pripada. Ističe da sloboda izražavanja predstavlja jedan od temeljnih stupova demokratskog društva pri čemu je posebno važna sloboda tiska. Sastavni dio slobode tiska je širenje informacije i ideja o stvarima koje su od javnog interesa. Zadaća je tiska da širi takve informacije dok je pravo javnosti da takve informacije prima. Isto tako ističe da svaka povreda prava osobnosti ne znači istovremeno i bezuvjetno pravo oštećenika na naknadu neimovinske štete. Slijedom svega izloženog predlaže tužitelja u cijelosti odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka. Ponovljeno ističe i u žalbi.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku teksta objavljenog dana 16.3.2020. godine na portalu www.glas-koncila.hr, uvid u članke Jutarnjeg lista, proveden je dokaz saslušanjem stranaka te izvršen uvid u Rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2264/2023 od 23.4.2025. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka ME te glavnog urednika Glasa koncila budući činjenično stanje smatra dovoljno raspravljenim za donošenje odluke, a okolnost na koje tuženik predlaže saslušanje svjedoka irelevantno za predmet spora.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti točnije časti i ugleda tužitelja zbog teksta objavljenog na internetskom portalu www.glas-koncila.hr čiji je autor tuženik. Naknadu štete tužitelj utemeljuje u odnosu na tuženika kao osobu koja je napisala sporni tekst koji u smislu odredaba zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO dovode do povrede prava osobnosti tužitelja. Među strankama nije sporna objava članka. Sporne su pretpostavke odgovornosti za štetu za koju tuženik smatra da nisu ispunjene kao i to da li postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti tuženika za štetu te da li je tužitelju objavom iznesenih tvrdnji pričinjena šteta koja opravdava dosuđenje naknade.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Vezano uz odgovornost tuženika isti odgovara kao fizička osoba u skladu s odredbom čl. 1045 u svezi čl. 19 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Okolnost što on nije objavio informaciju, već je to bio medij može biti razlogom za odgovornost medija, ali ta okolnost ne isključuje tužbu protiv autora članka. U pogledu odštetne odgovornosti Zakon o medijima regulira samo odgovornost nakladnika i određenim slučajevima glavnog urednika (čl. 21 ZM), a što se tiče odgovornosti novinara kao fizičke osobe ili autora Zakon o medijima ne isključuje ni izravno ni neizravno primjenu propisa koji uređuje matično područje obveznog prava odnosno ZOO-a stoga navodi tuženika vezano uz odgovornost i primjenu zakona predstavljaju subjektivna tumačenja istog vezano uz primjenu propisa i pitanje odgovornosti, a sve po uvjerenju ovog suda u pokušaju otklanjanja vlastite odgovornosti.

7. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem iskazu naveo da je za sporni tekst objavljen na portalu Glasa koncila saznao od svojih prijatelja, isti je pročitao i u istome pronašao niz uvredljivih i klevetničkih tvrdnji. Točna je činjenica da je autor knjige [adresa] objavljene 2018. godine kao i to da je navedena knjiga predstavljena u novinarskom domu u Zagrebu. Poznato mu je daje objavljen članak u Jutarnjem listu a koji se spominje u članku koji je predmet ovog spora time da sa objavom članka u Jutarnjem listu kao i objavljenom fotografijom uz taj članak nema nikakve veze. Nakon objave svoje knjige bio je posvećen svojim brojnim obvezama i intervjuima te nije imao vremena pratiti pitanja vezana uz objavu članka u Jutarnjem listu, a isto tako ni reagirati na navedeno to tim više što fotografija objavljena u Jutarnjem listu nije fotografija koja je objavljena u njegovoj knjizi niti je istu fotografiju koristio u svojim tekstovima i objavama. U njegovoj knjizi objavljene su fotografije iz [adresa]. Poznato mu je da se predmetan fotografije locira na više različitih mjesta. Ponovljeno je istaknuo da su spornim člankom povrijeđeni njegov čast, ugled i dostojanstvo. Istaknuo je i to da je tuženik novinar te mu je kao novinaru morala biti poznata činjenica da autor knjige ne utječe na izbor fotografija kao ni sadržaj recenzije koja se objavljuje. Čitav niz iznesenih klevetničkih navoda primjerice o egzekutoru, falsifikatoru, trovaču i druge negativno su se manifestirale na njega profesionalno i osobno. Vezano uz profesionalnu sferu istaknuo je činjenicu da je profesor na sveučilištu gdje je u kontaktu sa studentima i kolegama profesorima upravo vezano uz ovaj članak i slične bilo propitkivanja i potrebe njegovog pravdanja uključujući i članove obitelji i prijatelje. Istaknuo je da ovo nije jedini članak gdje ga se blati bez ikakvih argumenata, pojavljuju se različiti mrzilački komentari na Internetu te dobiva prijeteća pisma. Upitan od strane suda o cilju ove tužbe naveo je da je cilj iste bio da prestane huškačka aktivnost i da se takvi članci više ne ponove. Vezano uz tekstove slične spornom tekstu kod ovog suda vodio je nekoliko parnica koje je dobio. Isticanje u tekstu krivotvorenje povijesnih činjenica predstavlja neistinitu i uvredljivu tvrdnju. Isto tako je besmisleno i neistinito navođenje njegove prijevare te isticanja kao osobe koja nema pojma o temi kojom se bavi. Ista stvar vrijedi i za navod da je trovač hrvatske javnosti i upravo ovaj izraz ukazuje da se radi o jednoj huškačkoj aktivnosti. Neistinit je i navod iz spornog članka o prešutnom odobravanju povijesnog zla kao i to da je zagađivač historiografije te egzekutor koji truje hrvatsku javnost. Ovo posljednje posebice imajući u vidu da je jedna od inačica prijevoda egzekutor ubojica. Kada je pročitao ovaj tekst osjećao se bijedno, navedeno tim više to je isti objavljen u Glasu koncila, a ne na nekom poluanonimnom portalu. Vezano uz objavu ovog članka osjećao je strah u odnosu na svoju obitelj iz razloga što u našem društvu postoji nasilja, a isto tako postoje i vrlo sugestivni ljudi koji bi mogli smatrati da bi bilo opravdano poslije ovakvog teksta upotrijebiti nasilje. Naveo je, da je ni kriv ni dužan postao žrtva jednog skandala. Na upite ljudi iz znanstvenog kruga pojašnjavao je da nema veze niti sa člankom niti sa fotografijom u Jutarnjem listu. Naveo je da sebe smatra javnom osobom. Recenziju objavljenu u članku u Jutarnjem listu doživio je kao recenziju klasičnog karaktera. Vezano uz predmetnu fotografiju o istoj nema mišljenje kao ni o tome da li predmetna fotografija pripada tom vremenu, a nema niti drugo posebno mišljenje. Misli da ne pripada [adresa] i nikada je u takav jedan članak ne bi stavio. Nije tražio demanti ispravka članka objavljenog u Jutarnjem listu jer to nije njegov članak uz napomenu da kada bi tražio ispravak za sve one tekstove gdje se spominje morao bi potrošiti pola dana na navedeno. Nije se obratio za objavu ispravka ili ispriku niti glavnom uredniku Glasa koncila. Na klevete i uvrede i huškanja nema potrebe i mogućnosti odgovoriti, a da je članak korektan i da se o njegovoj knjizi raspravlja na jedan uljudan način onda bi to tražio. U članku nije navedeno da je mrzitelj svega hrvatskog međutim u članku je iznesen čitav niz drugih navoda koji su klevetnički uvredljivi i neistiniti, a ništa manje agresivni od navoda mrzitelj svega hrvatskog, trovač i egzekutor.

8. Tuženik u svojem iskazu ne osporava da je autor spornog članka koji je predmet ove tužbe. U vrijeme objave spornog članka bio je redovni zaposlenik Glasa koncila i to novinar i urednik feljtonistike i povijesne stranice. Vodeći računa o interesu javnosti, činjenici objave teksta u Jutarnjem listu i fotografije vezane uz taj tekst imao je potrebu izraziti vrijednosni sud vezano uz navedeno i mišljenja je da je navedeno bilo od interesa javnosti. Naveo je i to da je tužitelj također našao shodnim izraziti svoj vrijednosni sud navodeći da se radi o sramotnom tekstu u Glasu koncila te je tako i on imao potrebu izraziti svoj vrijednosni sud vezano uz članak i fotografiju objavljenu u Jutarnjem listu. Poznato mu je da tužitelj nije izabrao spornu fotografiju, već je to vjerojatno učinilo uredništvo Jutarnjeg lista prilikom objave članka. Imajući u vidu ugled i značaj tužitelja u akademskoj zajednici vezano za historiografiju smatrao je da tužitelj trebao reagirati na činjenice koje su iznesene u članku u Jutarnjem listu, a isto tako i objave fotografije ME bivše ravnateljice spomen područja [adresa]. Pišući ovaj članak postupao je u dobroj vjeri i u interesu javnosti točnije za opće dobro. Mišljenja je da člankom nije utjecao na mir kako tužitelja tako i njegove obitelji niti je vrijeđao tužitelja i njegovu obitelj, a posebice osporava da bi se radilo o nekakvom huškačkom članku. Naveo je i to da u odnosu na tužitelja vezano uz njegovo ime nije uporabio termine za koje tužitelj tvrdi da su uvredljivi jer da ih je poimence iznio u odnosu na tužitelja sasvim sigurno glavni urednik Glasa koncila to ne bi dozvolio. Niti jedna kvalifikacija ne odnosi se na tužitelja, već je tim kvalifikacijama želio ukazati na činjenicu da se unatrag 70ak godina namjerno prešućujući navedene činjenice, a da tužitelj kao ugledna osoba na području kojim se bavi nije našao shodno reagirati na navedeno. Prije pisanja spornog članka nije kontaktirao tužitelja. Naveo je i to da iako nema znanstvene titule ima jedan krug poznanika iz znanstvenog kruga te je čitao njihove knjige i poznato mu je da su svi ti ljudi pisali o znanstvenom radu tužitelja puno "žešće" nego je to činio on u svojem članku, njegovo je kamilica u odnosu na njih. Upitan od strane suda zašto smatra da je tužitelj morao reagirati na objavljeni članak i fotografiju u Jutarnjem listu naveo je da to smatra iz razloga što tužitelj definitivno ima težinu u znanstvenom krugu i da je znanstveni autoritet te nereagiranje i prešućivanje znači jedan neznanstveni pristup povijesnim činjenicama. Upravo takvo nereagiranje kasnije generira i generirat će u slučaju nereagiranja objavu takvih i sličnih informacija. Svojim člankom i svojim izričajem u članku odbacuje da je želio osobno povrijediti tužitelja. Jedan od povoda članka bila je objavljena fotomonografija ME. Upitan o dokazima na kojima temelji zaključak da je tužitelj krivotvoritelj povijesnih činjenica naveo je da ima više takvih primjera, a primjerice jedan od njih je izjava tužitelja gdje je rekao da žene i djeca nisu ubijani na Bleiburgu nego su pušteni doma. Zaključno je naveo da mu je osobno žao što mu se imputira da je nanio nekakvu štetu tužitelju i njegovoj obitelji te da je to prvi puta da ga netko optužuje vezano uz njegovo pisanje i članak.

9. Prilikom donošenja odluke ovaj sud je proveo test nužnosti te je ispitao sve relevantne čimbenike koji se odnose s jedne strane na pravo slobode izražavanja, a s druge strane na pravo poštivanja osobnog života drugih vodeći računa o odredbi čl. 38 Ustava Republike Hrvatske i čl. 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda kao i činjenici da li je dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići. Ograničavanje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane.

10. U sporu radi naknade štete valja imati na umu odredbu čl. 19 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO kojim je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

11. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, gore citirano, § 70.; Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od **.**.2007. IE protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o., gore citirano, § 54.).

12. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv] (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

13. Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka prihvatio takvo pravno shvaćanje i ta načela koja je u osnovi definirao Europski sud za ljudska prava i dodatno je kroz sudsku praksu razradio mehanizam ocjene – test nužnosti (tako, npr., recentnija – U-III-2944/2018 od 26. lipnja 2019. § 21. -26.).

14. U predmetnom slučaju tuženik se ne može osnovano pozivati na povredu prava na slobodu izražavanja točnije sud smatra da postupanje tuženika predstavlja vrijeđanje časti i ugleda tužitelja zbog koje je nedvojbeno tužitelj imao poteškoća u životu i radu, zbog kojih mu je bio poremećen duševni mir i pravo na miran život (obiteljski i profesionalni). To iz sljedećih razloga.

15. Uvidom u sporni članak sud je utvrdio da se isti bavi razmatranjem problematike Jasenovačkog logora i različitosti pristupa sve u cilju sagledavanja prirode i obima zločina počinjenog u logoru, a što najavljuje sam naslov i podnaslov predmetnog članka. U kontekstu navedene teme iznose se tvrdnje vezano uz objavu i predstavljanje knjige tužitelja, pitanje "povijesnog revizionizma u Hrvatskoj", sve uz kako se navodi "često objavljivanu fotografiju tobože iz Jasenovačkog logora" za koju se u članku navodi kao jedna od Goldstein / Bajrušijeva, objavljena u Jutarnjem listu.

16. Općepoznata je činjenica da je tema Jasenovačkog logora, karakter i broj žrtava logora [adresa] nakon osamostaljenja Republike Hrvatske postalo i ostaje uvijek aktualna tema, tema preispitivanja, razmatranja, pisanja i govora povjesničara, političara, komentatora, novinara, različitih aktivista i običnih građana. Općepoznata je činjenica da se svi pri tome pozivaju na "potrebnu istinu". Nerijetko se u traženju navedene istine događaj ili pojave promatraju iz različitih perspektiva. Nesporno je i to da se bez pouzdanih izvora ne može mijenjati povijest i u kontekstu iste neki događaj ili činjenicu. Revizionizam po svojem općenitom značenju predstavlja ponovno razmatranje ili postavljanje novih pogleda i pitanja na općepoznate, općeprihvaćene spoznaje, nauke ili stečevine o određenim povijesnim, političkim ili znanstvenim temama. Nesporno je da revizionizam postaje posebno važan u društvima koja su živjela u političkim sistemima koji nisu dopuštali slobodno i objektivno proučavanje i podučavanje povijesti stoga se i pojam revizionizma obično povezuje s povijesnim revizionizmom kao znanstvenim djelovanjem ponovnog i objektivnog razmatranja dokumenata, mjesta i ostalih dostupnih materijala povijesnih zbivanja u svrhu ispravljanja zablude što su se pojavile uslijed djelovanja političkog utjecaja na historiografiju. Na određeni način povijesni revizionizam predstavlja reinterpretaciju događaja iz prošlosti. Sporni čanak kao i iskaz samog tuženika ukazuju da je u predmetnom članku iznosio određene vrijednosne sudove o tužitelju, a sve u kontekstu osvrta na članak NE i fotografiju objavljenu u Jutarnjem listu. Navedeni članak po navodima tuženika napisan je kao svojevrsna reakcija i potreba tuženika iznošenja vrijednosnih sudova vezano uz članak autora NE o knjizi tužitelja " [adresa]" uz koji članak je objavljena i ranije spomenuta fotografija te nereagiranje tužitelja na navedeno. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj bio u bilo kakvoj vezi sa objavljenim člankom u Jutarnjem listu i objavljenom fotografijom kao i to da se sporna fotografija ne nalazi u objavljenoj knjizi tužitelja " [adresa]". U odnosu na tužitelja tako se navodi da ga se godinama predstavlja kao "najvećeg historiografskog autoriteta". U članku se navodi vezano uz spomenutu fotografiju da istu tužitelj smješta u [adresa] te se istu naziva "njegovom". Tužitelj se u spornom članku proziva radi nereagiranja na objavljenu fotografiju spomenutog opisa te se dalje navodi da je "ta jeziva šutnja i tišina tobožnjih antifašista u biti stalni i sve prisutni revizionizam povijesti u Hrvatskoj". Tužitelj se stavlja u krug osoba, boraca protiv povijesnog revizionizma ili onih koji nemaju pojma o temi kojom se bave, osoba koje su svjesno zaigrale u revizionističkom kolu, ruku pod ruku s ideološkim igračima / egzekutorima koji truju hrvatsku javnost, zagađuju historiografiju i u konačnici prešutno odobravaju povijesno zlo. Po uvjerenju suda korišteni izrazi etiketiraju tužitelja u negativnom tonu, prelaze dozu prihvatljivog kriticizma i podobni su difamirati tužitelja kao znanstvenika i njegovo djelovanje to tim više što se u članku ističe kako se godinama predstavlja kao "najveći historiografski autoritet". U samom isticanju činjenice nereagiranja tužitelja na članak i fotografiju objavljenu u Jutarnjem listu sud ne nalazi elemenata uvredljivog i navedeno predstavlja točnu činjenicu. Međutim isto tako u demokratskim društvu koje dozvoljava dvojbe o ratu, komunizmu, NDH, logorima i slično nije nužno da svi misle jednako. Da li su određene osobe, u konkretnom slučaju tužitelj zbog činjenice nereagiranja na članak i fotografiju u Jutarnjem listu krivotvoritelji povijesti, da li su zaigrali u revizionističkom kolu te da li truju hrvatsku javnost treba ostaviti na prosudbu čitateljstvu navedenog članka. Sud ne nalazi u konkretnom slučaju štetnim u odnosu na tužitelja od strane tuženika ukazati na nereagiranje tužitelja međutim upotrijebljeni izrazi po uvjerenju suda prelaze dopuštenu granicu kriticizma. Činjenica da su, kako navodi tuženik ljudi iz znanstvenog kruga o znanstvenom radu tužitelja pisali puno "žešće" od njega u spornom tekstu nije relevantno za ocjenu odgovornosti tuženika.

17. Tužitelj je kao profesor povijesti i znanstvenik nesporno osoba prisutna u javnom prostoru te su informacije vezane uz njegovo ime i postupanje od interesa i pod stalnim okom javnosti, podložni ocjeni te tužitelj mora prihvatiti činjenicu da može biti izložen javnoj kritici u koliko je to u interesu razmatranja pitanja od javnog interesa i u dobroj vjeri. Tužitelj se kao javna osoba nužno i svjesno izlaže javnom mišljenju te su i granice prihvatljivog kriticizma u njegovoj slučaju šire te se podrazumijeva i veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina. S druge strane tuženik kao novinar ima pravo na slobodu izražavanja što obuhvaća slobodu mišljenja i širenja informacija od interesa za javnost. Međutim naprijed upotrijebljeni izrazi vezani uz osobu tužitelja radi, kako tuženik navodi nereagiranja tužitelja, po uvjerenju suda objektivno su podobni kod čitatelja stvoriti negativnu sliku o tužitelju i njegovom znanstvenom djelovanju s namjernom difamacije istog i predstavljaju po uvjerenju suda ozbiljne "optužbe" koje prelaze granice prihvatljivog kriticizma. Prema mišljenju ovog suda unatoč činjenice da je novinarima temeljem odredbe čl. 38 Ustava Republike Hrvatske u vezi s čl. 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčena sloboda izražavanja mišljenja i izražavanja misli, novinar mora voditi računa i o odredbi čl. 35 Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči svakom građaninu štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. To nalaže novinaru pronaći ravnotežu između prava da u medijima istinito i potpuno izvješćuje o postupcima fizičke osobe i prava te osobe na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Nesporno je da tuženik nije pokušao kontaktirati tužitelja vezano uz nereagiranje istog na članak objavljen u Jutarnjem listu. Naprijed izložene kvalifikacije o tužitelju ovaj sud cijeni kao navode koji kod trećih osoba, čitatelja mogu opravdano utjecati na to da zauzmu negativan stav o osobi tužitelja i da ga svrstaju u krug onih osoba koje je potrebno prezirati i moralno osuditi odnosno da se radi o kvalifikacijama na temelju kojih se položaj tužitelja u društvu i njegovoj profesionalnoj sredini umanjuje. Navedene kvalifikacije o tužitelju istaknute su i pisane protivno dobroj vjeri. Netraženje demantija od tiskovine u kojoj je članak objavljen nije relevantno i ne predstavlja razlog oslobođenja tuženika odgovornosti.

18. Sud prihvaća navode tužitelja da je zbog navedenih informacija subjektivno osjećao povredu dostojanstva, časti i ugleda točnije postojanje, trajanja i intenzitet povrede prva osobnosti utvrđen je temeljem jasnog i uvjerljivog iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja. Iskaz tužitelja ukazuje na negativne konotacije objavljenih članaka u profesionalnoj i privatnoj sredini. Svaka povreda časti i ugleda iznošenjem uvredljivih tvrdnji predstavlja štetnu radnju kojom se drugome nanosi šteta i osoba prema kojoj je takvo postupanje usmjereno kao protupravno ima pravo na naknadu štete koju reguliraju propisi obveznog prava. Objektom povrede prava osobnosti, časti i ugleda neke osobe, smatra se ono osobno neimovinsko dobro koje se sastoji u ukupnosti moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, znanje, sposobnost i na druge njegove moralne vrijednosti. Dostojanstvo je osobno pravo svakog čovjeka, a sadržano je u pravu svakog da očekuje i zahtijeva od svakog drugog da poštuje njegovu osobnost, da ga ne omalovažava, vrijeđa, kleveće ili da na drugi način povrjeđuje njegovo osjećanje vlastite vrijednosti, da ne umanjuje njegov ugled u društvu. Duševno zdravlje neke osobe predstavlja i povredom izazvanu neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju, sram kod te osobe jer i navedeni osjećaji predstavljaju poremećaj dotadašnjeg duševnog mira određene osobe, zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje oštećenika. Iskaz tužitelja upravo ukazuje na navedeno. Svrha je popravljanja neimovinske štete u nastojanju da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna djelomična satisfakcija u vidu djelomičnog uklanjana nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti. U konkretnom slučaju jačina povrede prava osobnosti i njezin intenzitet opravdavaju dosuđenje naknade. Ocjenjujući značenje povrijeđenog dobra i druge okolnosti slučaja (odnos sredine prema tužitelju i opisano psihofizičko stanje nakon objavljenog članka) opravdavaju sukladno odredbi čl. 1045 u svezi s čl. 1100 st. 1 do 3 i čl. 19 st. 1 i 2 ZOO-a prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu od 15.000,00 kn, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.000,00 kn tužitelja je valjalo odbiti. Pri dosuđenju naknade ovaj sud je također vodio računa o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a, a ista je dosuđena po stopi naznačenoj u izreci presude tekuća od 25.5.2020. kao dana podnošenja tužbe. Navedeno je bio razlog odluke suda kao u izreci ove presude.

19. Posebice valja reći da tuženik selektivno ocjenjuje provedene dokaze, iznoseći vlastite ocjene provedenih dokaza dok je ovaj sud svoju odluku temeljio na rezultatima cjelokupno provedenog dokaznog postupka, posebice pored navedenog uzimajući u obzir da vezano uz iznesene informacije i korištene izraze u prijepornom članku tuženik nije kontaktirao tužitelja niti je provjeravao istinitost iznesenog, a da je pri tom nesporno utvrđeno da su izneseni informacije i vrijednosni sudovi izazvale negativan stav o tužitelju te utjecale na položaj tužitelja i njegove obitelji te se u ovom slučaju tuženik ne može osnovano pozivati na povredu prava na slobodu izražavanja. Zaključno dakle po ocjeni ovog suda postupanje tuženika predstavlja vrijeđanje časti i ugleda tužitelja zbog kojih je nedvojbeno imao poteškoća u životu i radu, zbog kojih mu je bio poremećen duševni mir i pravo na miran život (obiteljski i profesionalni).

20. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjeru uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu 100%, kvantitativno 50% pa je njegov uspjeh 75% (150% / 2 = 75%). Tuženik kvalitativno točnije s osnovom nije uspio dok je s visinom uspio 50% pa je uspjeh tuženika 25% (50% / 2 = 25%). Kada se od uspjeha tužitelja koji je veći oduzme uspjeh tuženika (75% - 25% = 50%) tužitelj je u konačnici uspio sa 50%. Trošak tužitelja određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 200,00 EUR, podnesak 10.9.2020. 200,00 EUR, ročište 22.3.2022. 200,00 EUR, ročište 25.10.2022. 200,00 EUR, ročište 16.3.2026. 200,00 EUR ili ukupno 1.000,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,13 EUR te presudu 66,36 EUR koji troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno utvrđen parnični trošak u iznosu od 1.109,49 EUR. Imajući u vidu omjer uspjeha tužitelja u sporu od 50% tužitelju je dosuđen parnični trošak 554,75 EUR.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.