REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4231/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku ID, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, kojeg zastupa ĆD, službena osoba, radi poreza na kuće za odmor, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/21- 01/36, URBROJ: 513-04-23-2 od 16. ožujka 2023., poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostava Petrinja, KLASA: UP/I - 410-15/19-01/919, URBROJ: 513-07-03-02/20-16 od 23. prosinca 2020. i vraćanje naplaćenog poreza na kuće za odmor.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/21-01/36, URBROJ: 513-04- 23-2 od 16. ožujka 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostava Petrinja, KLASA: UP/I - 410-15/19-01/919, URBROJ: 513-07-03-02/20-16 od 23. prosinca 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena obveza poreza na kuće za odmor za 2019. godinu za objekt na adresi u [adresa], za površinu od 41,44 m[2] , u iznosu od 497,28 kn.
2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da ne postoji obveza plaćanja poreza na kuće za odmor, jer je riječ o jedinoj kući koju ima, a koristi ju maksimalno u okolnostima u kojima živi. Nije u mogućnosti imati kuću za odmor, a radi u Njemačkoj, gdje je podstanar. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz povrat naplaćenog poreza.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Prema članku 2. stavku 2. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine" broj 115/16 i 101/17; dalje: ZLP) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
Prema članku 25. ZLP-a porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor
6. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica vlasnica u 1/3 dijela kuće na adresi u [adresa]. Iz dopisa općinskog načelnika, Općina Topusko, KLASA: 410-15/20-01/03, URBROJ: 2176/18-01-20-2 od 22. prosinca 2020. proizlazi da je očevidom, izvršenim 22. prosinca 2020., utvrđeno da je objekt priključen na komunalnu infrastrukturu. Uz dopis su priložene i snimke predmetnog objekta na kojima je vidljiva predmetna kuća s fasadom, vratima, prozorima, priključcima struje i vode, odvodima i olucima. Nadalje, pribavljeni su podaci o potrošnji vode (u periodu od kolovoza do studenog 2019. ukupno 5 m[3] vode, dok za ostali period nisu evidentirani podaci o potrošnji vode) i struje za predmetni objekt.
7. Kod izloženog stanja stvari, ispravno tuženik u osporenom rješenju obrazlaže da je tužiteljica (su)vlasnik predmetne kuće, koja je u funkciji korištenja, ima fasadu, stolariju, ugrađene oluke, priključak struje i vode i da se, prema pribavljenim podacima o potrošnji, ne koristi za stanovanje, nego se koristi povremeno ili sezonski u smislu članka 2. stavka 2. ZLP-a. Navedena utvrđenja tužiteljica nije dovela u sumnju konkretnim dokazima, zbog čega sud prihvaća zaključak tuženika o pravilnosti utvrđenja porezne obveze sukladno članku 25. ZLP-a u odnosu na tužiteljicu u odgovarajućem suvlasničkom dijelu (1/3 dijela, odnosno 41,44 m[2] , dok preostalih 2/3 dijela, odnosno 82,88 m[2] otpada na CD). Predmetno utvrđenje obveze ne predstavlja nerazmjerno ograničenje Ustavom zajamčenog prava vlasništva, jer vlasništvo obvezuje i svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova (članak 48. stavak 2. i članak 51. Ustava). Utvrđenje porezne obveze je utemeljeno na zakonu, ima za opravdani cilj doprinijeti podmirenju troškova lokalnih jedinica (članak 1. ZLP- a) i sud ne nalazi da bi utvrđena obveza po svom iznosu bila nerazmjerno opterećenje za tužiteljicu niti ista iznosi konkretne dokaze koji bi na to ukazivali. Navode o nejednakom postupanju, iznesene u tužbi, sud smatra nedostatno obrazloženim i bez utemeljenja u konkretnim dokazima.
8. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. tužiteljica po opunomoćeniku
2. tuženiku
