REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3136/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AŽJ, državljanina Egipta, rođenog **.**.1998., zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, kojeg zastupa AŽ, službena osoba, radi protjerivanja, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/25- 01/30, URBROJ: 511-19-38-25-46 od 16. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom sporu uz isplatu troškova zastupanja odvjetniku Stjepanu Babiću.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 30 dana.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38-25-46 od 16. kolovoza 2025. tužitelj je protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (EGP-a), određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine uz prisilno udaljenje u zemlju podrijetla, državu iz koje je došao na područje Hrvatske ili u drugu treću zemlju, uz njegov pristanak.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da je osporeno rješenje nedostatno obrazloženo u odnosu na traženje međunarodne zaštite, da nisu uzete u obzir sve osobne i druge relevantne okolnosti za zaštitu od protjerivanja niti je uvažena činjenica da je tužitelj dobrovoljno pristupio u policijsku postaju, bez namjere skrivanja. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka te održao raspravu 30. travnja 2026.
6. Prema članku 190. stavku 2. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25; dalje: ZS) državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. toga članka.
7. U konkretnom slučaju protjerivanje tužitelja je određeno na temelju članka 190. stavka 2. ZS-a, uz pozivanje na to da se tužitelj od 16. kolovoza 2025. nalazi u nezakonitom boravku na području Republike Hrvatske, budući da je tada postalo izvršno rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu, posljedično i pravo na boravak na području Hrvatske.
8. Suprotno zaključcima tuženika, iz podataka spisa upravnog postupka ne proizlazi da je tužitelj na dan donošenja osporenog rješenja (16. kolovoz 2025.) bio u nezakonitom boravku na području Hrvatske. Naime, iz priloženog rješenja o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu (bilješka na rješenju), kao i samog obrazloženja osporenog rješenja, proizlazi da je tužitelj rješenje kojim se odbija njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu zaprimio 17. srpnja 2025. U takvom slučaju, tužitelj ima pravo na podnošenje tužbe upravnom sudu u roku od 30 dana. Kako tužba protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu ima suspenzivno djelovanje (članak 51. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, "Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ), to tek protekom roka za podnošenje tužbe nastupa izvršnog tog rješenja. U konkretnom slučaju, rok za podnošenje tužbe nije istekao 16. kolovoza 2025. (subota), već je posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 18. kolovoza 2025. (ponedjeljak) u smislu članka 111. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Stoga rješenje o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije moglo postati izvršno na dan 16. kolovoza 2025. (dan donošenja osporenog rješenja), niti je tužitelj na taj dan mogao biti u nezakonitom boravku na području Republike Hrvatske, jer je sukladno članku 52. stavku 1. ZMPZ-a još uvijek bio u statusu tražitelja međunarodne zaštite s pravom na boravak i kretanje u Republici Hrvatskoj.
9. Uvažavajući izloženo, sud zaključuje da na dan donošenja osporenog rješenja nisu bile ispunjene pretpostavke za protjerivanje u smislu članka 190. stavka 2. ZS -a, zbog čega je tim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja te ga je valjalo poništiti u primjeni članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).
10. U smislu članka 3. stavka 2. i 4. u svezi članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka ("Narodne novine" broj 132/21; dalje: Pravilnik) priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć, uz isplatu naknade troškova zastupanja izravno odabranom odvjetniku, podrazumijeva da se odvjetnik kojem je izdana punomoć nalazi na listi pružatelja pravne pomoći (članak 4. Pravilnika). Međutim, u ovom sporu je punomoć za zastupanje izdana odvjetniku koji se ne nalazi na javno objavljenoj listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku povratka (https://mup.gov.hr/projekt-besplatna-pravna-pomoc-u-postupku-povratka-liste- pruzatelja-besplatne-pravne-pomoci-294030/294030). Stoga, nije bilo osnove za priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć, uz isplatu naknade troškova zastupanja izravno odvjetniku Stjepanu Babiću, po osnovi Pravilnika.
11. Neovisno o tome što nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć (u kojem slučaju naknadu za pružene usluge izravno ostvaruje odvjetnik koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći), ispunjene su pretpostavke za naknadu troškova spora u smislu odredbi ZUS-a i to izravno tužitelju, a vezano za troškove koje ima u svezi angažiranja odvjetnika. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom III. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na raspravu u zatraženom iznosu od 500,00 eura po radnji, uključujući PDV- e, što ukupno daje 1.250,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Navedeni trošak je priznat s obzirom da je tužitelj na temelju punomoći bio zastupan po opunomoćeniku (odvjetniku), da je uspio u sporu i da u takvom slučaju sukladno zakonu (članak 147. stavak 1. ZUS-a) ima pravo na naknadu troška za angažiranje opunomoćenika.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. opunomoćenik tužitelja
2. tuženik
