REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU Zagreb, Trg J. F.

K 11

P-2859/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva MUSULIN I SURADNICI iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon javne, glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naknadi tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, iznos od 681,63 EUR sa zateznim kamatama počev od 17. listopada 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 696,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku počev od 7. svibnja 2026. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 17. prosinca 2025. godine navodi da se dana 14. listopada 2025. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo reg. oz. [registarska oznaka] u vlasništvu KB (dalje „Oštećenik“) te je šteta na vozilu prijavljena po polici tuženika broj 8105766115 a isti je priznao odgovornost odnosno odobrio popravak dopisom od 25. studenog 2025. te je Oštećenik mailom od 26. studenog 2025. odobrio plaćanje štete izvođaču, ovdje tužitelju, međutim tuženik nije u cijelosti isplatio štetu na vozilu prema Računu – Otpremnici broj 1697/01/02. Oštećenik je uredno prijavio štetu 17. listopada 2025., potpisao radni nalog i izvršio popravak vozilo u servisu tužitelja Auto Kantoci d.o.o., a sve sukladno oštećenjima navedenim u Izvidu štete te imajući u vidu cjenik tužitelja. Tužitelj je dakle na oštećenom vozilu prema važećem cjeniku izvršio uredan popravak prema pravilima struke sukladno izvidu tuženika, te je za isti 25. studenog 2025. dostavio Račun – Otpremnicu 1697/01/02 oštećeniku u iznosu od 5.937,96 EUR Međutim, tuženik je podmirio štetu na vozilu u iznosu od 5.389,42 EUR navodeći da cijena rada veća za 681,63 EUR od one koju tuženik priznaje (kako to proizlazi iz sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 25.11.2025. Oštećenik je svoje dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku, a temeljem priloženog računa-otpremnice, ustupio u cijelosti tužitelju i to Ugovorom o ustupu tražbine od 1. prosinca 2025. sve kako bi tužitelj u cijelosti neposredno naplatio tražbinu od tuženika. Naime, iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi proizlazi tuženik ne priznaje cijenu rada tužitelja te iz tog razloga isplaćuje prema Računu – Otpremnicu 1697/01/02 umanjeno za 681,63 EUR što predstavlja navodno veću cijenu rada koju tužitelj ne priznaje. Sukladno cjeniku tužitelja sat autolimarski radova iznosi 43,00 EUR, dok tuženik očigledno priznaje manje, stoga je tužitelj prisiljen ustati tužbom, te potražuje daljnji iznos od 681,63 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana slanja odštetnog zahtjeva, 17. listopada 2025. a sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje u tekstu „Zakon“) prema kojemu da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku od 60 dana, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Navedeno je propisano čl. 12. Zakona. U tom smislu, a sukladno relevantnim zakonskim odredbama, sudskoj praksi te stajalištima nadležnih tijela za regulaciju osiguranja tužitelj ističe da se naknada štete, odnosno isplata osigurnine podrazumijeva plaćanje stvarnih troškova popravka vozila (povrat u prijašnje stanje), a stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila, u konkretnom slučaju otpremnica br. 1697/01/02 Navedeno podrazumijeva slobodu potrošača u ovom slučaju oštećenika, te ista ne može ni na koji način biti ograničena od osiguratelja, da slobodnom volje odabere gdje će popraviti svoje vozilo (bez obzira ulazi li radionica u mrežu ugovorenih servisa osiguratelja ili ne) i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete. U suprotnom, osiguratelji bi prema vlastitim nahođenjima i arbitrarno imali pravo određivati cijenu sata rada auto servis kuća što je u kontradikciji s tržišnim natjecanjem, a isto je potvrdila i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga te dostupna pravna praksa. Dakle, nužno je da oštećeni ima pravo na potrošačev izbor a koji podrazumijeva samostalni odabir trošak usluga popravka i održavanja, dostupnost i odabir lokalnih auto servisnih radionica te sloboda izbora dijelova i kvalitete dijelova, a ne da isti mora tražiti od servisa do servisa koji će (ako će netko uopće) izvršiti uslugu po cijeni koju je suprotno zakonu, za svoju korist, ograničilo/“propisalo“ društvo za osiguranje. S druge strane, auto radionice u ovom slučaju tužitelj cijenu radnog sata za izvođenja limarskih, lakirskih i drugih radova u slučaju štetnog događaja na vozilu, treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila na određenom području, prema cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnom prostoru i prema kojima redovno posluju. Sudska praksa zauzima stav kako oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Takav stav je potvrđen u nizu odluka Visokog trgovačkog suda u Zagrebu (npr. poslovni broj Pž- 133/2025, Pž-4111/2024, Pž-3300/2024).. Predlaže da sud naloženi tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 681,63 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja, osporavaju se aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za naknadu štete te visina tužbenog zahtjeva. Tuženik ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti. Prema odredbi čl.461.a ZPP-a, u postupku male vrijednosti tužitelj je dužan sve činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev navesti u tužbi, jer pravilo o teretu dokazivanja obvezuje Sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (čl. 221.a ZPP-a). Pod točkom 2. tužbe tužitelj tvrdi da se radilo o prometnoj nezgodi, međutim, pri tome tužitelj uopće ne navodi mjesto nastanka iste, ne iznosi činjenični opis o vozilu ili vozilima koja su eventualno sudjelovala u toj prometnoj nezgodi, niti se uopće opisuje dinamika nastanka te prometne nezgode. U privitku tužbe tužitelj nije dostavio nikakvu ispravu iz koje bi proizlazio nastanak štetnog događaja – prometne nezgode od 14.10.2025. (Zapisnik o očevidu, Potvrda MUP-a). Tužitelj također ne navodi niti osnovom čega bi proizlazila pasivna legitimacija, krivnja i odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju, niti su priložene isprave iz kojih bi se o tome moglo zaključivati. Pri tome tuženik ukazuje da ukoliko tužitelj potražuje naknadu štete iz prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo više motornih vozila, o odgovornosti sudionika takve prometne nezgode mjerodavno je pravo odredbe čl.1072. ZOO-a o odgovornosti po principu krivnje, time da je na tužitelju teret dokaza u pogledu odgovornosti sudionika iste. U ovom postupku ispravama priloženim uz tužbu tužitelj nije dokazao, niti u tužbi predlaže odgovarajuće dokaze na okolnost aktivne i pasivne legitimacije stranaka u sporu, na okolnost spornih činjenica o nastanku štetnog događaja i štete, kao i spornoj uzročnoj vezi štete i štetne radnje i naposljetku potpuno spornih činjenica o pitanju krivnje i odgovornosti ovdje tuženika za naknadu štete tužitelju. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tužitelj je bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a tuženik ovdje ponavlja da se u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u kojem je prema odredbi čl.461.a ZPP-a tužitelj bio dužan sve činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev navesti već u samoj tužbi. Činjenice o aktivnoj i pasivnoj legitimaciji stranaka u sporu, nastanku štetnog događaja i štete, kao i spornoj uzročnoj vezi štete i štetne radnje, i naposljetku o pitanju krivnje i odgovornosti ovdje tuženika za naknadu štete tužitelju, u parničnom postupku radi naknade štete se nikada ne pretpostavljaju i dužan ih je dokazati tužitelj. Činjenica o tome što je prije pokretanja ovog parničnog postupka isplaćen određen novčani iznos, ne predstavlja tuženikovo priznanje pasivne legitimacije i obveze na isplatu niti priznanje odgovornosti za naknadu štete, jer okolnost da je tuženik u mirnom postupku podmirio dio tražbine ne znači da u sudskom postupku ne može osporavati svoju odgovornost po istoj osnovi. U svakom slučaju tuženik osporava i visinu potraživanja tužitelja i osporava činjenične navode pod točkom 3. tužbe o cijeni sata autolimarskih i autolakirerskih radova i „nametanju cijene rada servisima za popravak vozila“. U privitku odgovora tuženik dostavlja isprave iz kojih je razvidno da sam tužitelj ne postupa po svojoj navodnoj satnici već određuje cijene od slučaja do slučaja. Tuženik ukazuje da je u parničnom postupku između istih stranaka kao i ovoj pravnoj stvari, u predmetu iste pravne i vrlo slične činjenične osnove, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-76/2025 od 14.04.2025. godine, iznio stajalište da je tuženik kroz ove iste isprave koje dostavlja u privitku ovog odgovora na tužbu (računi tužitelja) dokazao da tužitelj NE POSTUPA po svojoj navodnoj satnici i Cjeniku i da različito obračunava cijenu rada autolimara i lakirera, a koja cijena nije sukladna visini tržišne naknade (cijene) tih radova, nego je veća, radi čega proizlazi da je na taj način, suprotno načelu da se oštećenik dužan suzdržati postupaka kojima se povećava šteta, tuženiku neosnovano pokušalo naplatiti veću cijenu za sat autolakirerskih i autolimarskih radova od one koja je uobičajena na tržištu, a čime se upravo neosnovano povećala sama naknada štete, odnosno, čime bi neosnovano bila uvećana obveza tuženika za naknadu štete u iznosu koji je veći od stvarno nastale štete (prosječne cijene za autolimarske i autolakirerske radove). Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-76/2025 od 14.04.2025. Uz isprave (računi tužitelja)iz kojih proizlazi da tužitelj nekim strankama određuje niže cijene, privitku odgovora na tužbu tuženik dostavlja i ispravu (račun tužitelja broj 276/01/01) iz koje je vidljivo da tužitelj nekim strankama fakturira svoje usluge po dvostruko većoj cijeni, te je neprijeporno da sam tužitelj ne postupa po svojoj navodnoj satnici već određuje cijene od slučaja do slučaja. Tuženik poriče aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za naknadu štete tužitelju te visinu tužbenog zahtjeva, predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj u podnesku od 5. veljače 2026. osporava tvrdnje tuženika o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije, odgovornosti tuženika i nastanka štetnog događaja, te visine štete.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to: sudska praksa ( list 6 d 21 spisa), mišljenje agencije za nadzor financijskih usluga

(list 22-26 spisa) očitovanje Agencije za financijski nadzor usluga ( list 26-27 spisa), račun (list 28- 29 spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 30-31 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine ( list 3-34 spisa), dopis tuženika Sporazumu o izvansudskoj nagodbi (list 35-36 spisa), radni nalog (list 37 spisa), opće uvjete održavanja i popravaka (list 38 spisa), izvid štete (list 39-40 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva( list 41-42 spisa), e-mail korespondenciju (list 43-44 spisa), presliku osobne iskaznice (list 45 spisa), e mail (list 46 spisa), presliku prometne dozvole (list 47-48 spisa), cjenik usluga tužitelja (list 49 spisa), sudsku praksu (list 50-68 spisa), preslike računa (list 82-87 spisa), sudsku praksu (list 88-100 spisa) prosječnu godišnju stopu inflacije (list 104 spisa).

5. Raspravnim rješenjem od 20. travnja 2026. (list 106. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025 - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 681,63 EUR koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu – otpremnici 1697/01/02 od 25. studenog 2026. odnosno po cijeni od 43,00 EUR plus PDV po radnom satu već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

10. Iz računa tužitelja broj 1697/01/02 (list 28 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila HYUNDAI reg. oznake [registarska oznaka] , očito u vlasništvu KB ( što proizlazi iz prometne dozvole) te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete broj 250510515235/3. Vrijednost izvršenih radova lakirera iznosi 404,20 EUR te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 9,4 radnih sati . Vrijednost radova autolimara po računu iznosi 829,90 EUR-a, i to za 19,30 radnih sati, što je upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 43,00 EUR.

11. Iz Cjenika tužitelja na listu 49 spisa, proizlazi da tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolakirera i autolimara po cijeni od 43,00 EUR, cijena je izražena bez PDV-a. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj KB fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku.

12. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj naplaćivao cijenu sata rada autolakirera nižu od ovdje utužene kako to proizlazi iz dostavljenih preslika računa, ovaj sud ukazuje da navedeno nije odlučno te da u slučaju da tužitelj eventualno u pojedinim slučajevima odstupa od svog cjenika, može predstavljati prekršajnu odgovornost tužitelja ali ne utječe na službenu cijenu sata rada koju je odredio sam tužitelj u svom službenom cjeniku i koju cijenu sata rada i utužuje u ovom postupku. Naime, druga bi situacija bila da tužitelj ima službeni cjenik sa cijenom sata rada od 43,00 EUR, a da je ovdje zaračunao tuženiku veću cijenu sata rada, a što konkretno nije slučaj pa su stoga navodi tuženika, irelevantni, s time da se ukazuje da su predmetni računi koje dostavlja tuženika izdani godinu i pol ili skoro dvije godine ranije, pa tužitelj opravdano tvrdi da cijenu sata određuje prema stanju na tržištu, koja ovisi isključivo o tome hoće li treća osoba angažirati tužitelja za izvođenje radova po njegovoj cijeni, a da odluka o sklapanju tog ugovora ovisi o nizu različitih elemenata temeljem kojih kupac utvrđuje je li mu ponuda prihvatljiva ili nije, te se tužitelj opravdano poziva na ekonomsku situaciju i inflaciju.

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju je u skladu sa njegovim cjenikom.

14. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18- 01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

15. Također, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije još se ukazuje da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 1. prosinca 2025. kojim je oštećena KB svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 681,63 EUR ustupio tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

16. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 43,00 EUR po satu uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 681,63 EUR. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa stoga nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja a niti prigovor promašene pasivne legitimacije (točka I. izreke). (tako i VTS, Pž-109/25 od 29. siječnja 2025.)

17. Ovdje također valja istaknuti da je tuženik neosnovano osporava svoju odgovornost i nastanak štetnog događaja , u situaciji kada je upravo tuženik sačinio izvid štete i to po prijavi osiguranice tuženika KB ( list 37-39 spisa). U izvidu štete naveden broj police osiguranja i to 250510515235/3, naveden je registarski broj vozila [registarska oznaka]. Također razvidno je da je tuženik primio odštetni zahtjev KB, te je tuženik oštećenoj KB dana 25. studenog 2025. godine dostavio obrazloženu konačnu ponudu , u kojoj navodi da on kao odgovorni osiguravatelj po njezinom odštetnom zahtjevu razmotrio sve navode i da je ocijenjeno kako cjelokupna šteta iznosi 5.389,42 EUR-a, te joj je dostavljen i Sporazum o izvansudskoj nagodbi ( list 36 spisa), u kojem tuženik nije osporavao niti svoju odgovornost, niti nastanak štetnog događaja, nego su ju je obavijestio da je štete na vozilu [registarska oznaka] Račun-veća za iznos od 681,63 EUR-a, a što je upravo iznos koji tužitelj potražuje u ovom postupku, i očito se odnosi samo na razliku za cijenu rada koju naplaćuje tužitelj, a koju osporava tuženik.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

19. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude tuženika (list 35 spisa) je razvidno da je oštećenik podnio odštetni zahtjev 17. listopada 2025., , stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate od tog dana kako to tužitelj i potražuje. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, stoga je odučeno kao u točki I i II izreke.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa).

21. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 5. veljače 2026. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu dana 20. travnja 2026. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife), ukupno 525,00 EUR, što uvećano za trošak PDV- a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 656,25 EUR.

22. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 13,27 EUR (uplaćeno) i presudu u iznosu od 26,54 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama

("Narodne novine" broj 118/18), dakle ukupno 696,06 EUR na koji iznos tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II .

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Sudac:

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu 26,54

-tuženiku po odvj.