P-1709/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja RR, diplomirane pravnice te zaposlenika tuženika PR, diplomiranog pravnika, dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 175,29 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 120,43 EUR od 28.11.2018. do isplate,

- na iznos od 54,86 EUR od 28.8.2019. do isplate,

to po stopi do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.136,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 464,53 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je osiguranik ŠR stradao u prometnoj nezgodi 1.12.1995. Nesreću je skrivio SR upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika koji je za tu nezgodu proglašen krivim. Da je radi posljedica predmetne nesreće osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je za određena razdoblja dobrovoljno naknadio štetu tužitelju u cijelosti a za prethodno razdoblje isplate mirovine zaključno do 30.9.2016. odgovornost tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-557/16. Tužitelj je u razdoblju od 31.10.2016. do 31.8.2018. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 54.079,44 kn što predstavlja štetu za tužitelja. Također je provedeno i vještačenje te su vještaci zaključili kako je predmetna prometna nesreća uzrok invalidnosti 70% stoga tužitelj i u ovom postupku potražuje isti omjer odnosno potražuje iznos od 37.855,61 kn. Tuženik je odštetnim zahtjevom od 7.11.2018. pozvan da podmiri ovu štetu što je isti otklonio pa stoga tužitelj potražuje kamatu počevši od 28.11.2018. sukladno čl. 165 ZOMO. Nadalje, tužitelj je nastavio s isplatom invalidske mirovine pa potražuje i daljnji iznos naknade štete od 17.232,85 kn što predstavlja štetu u nastavnom razdoblju od 1.9.2018. do 30.6.2019. Naime, tužitelj je u spomenutom razdoblju isplatio 24.618,36 kn od čega 70% iznosi 17.232,85 kn. Dakle, tužitelj u ovom postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 55.088,64 kn zbog štete nastale isplatom invalidske mirovine sukladno čl. 161., a u vezi s čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju u razdoblju od 1.10.2016. do 30.6.2019., pa je tužitelj ustao tužbom u ovom postupku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako ne osporava štetni događaj u kojem je stradao osiguranik tužitelja, priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za štetni događaj, kao i to da su njezin tjelesne ozljede utjecale na umirovljenje u omjeru od 70% No, spori pravnu osnovu i visinu utuženog potraživanja jer bi nastupanjem 65 godina života tužitelj ionako svom osiguraniku bio dužan plaćati starosnu mirovinu pa da bi onda šteta eventualno predstavljala razliku između invalidske i starosne mirovine. Kasnije tijekom postupka ističe da tužitelj nema pravo na naknadu štete jer se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 27 Zakona o obveznom osiguranjima u prometu a što potkrjepljuje i postojeća sudska praksa pa tuženik smatra da se treba provesti knjigovodstveno vještačenje kako bi vještak u konkretnom slučaju utvrdio da li u utuženom razdoblju postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog isplati bila ozljeda na radu a kako je to određeno čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP-a i to samo u visini tako utvrđene razlike sukladno čl. 27. st. 2. i st. 2. ZOOP-a.

3. U dokaznom postupku sud je proveo po strankama predložene dokaze te je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o.

4. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku s naslova naknade štete u iznosu od 7.311,50 EUR na ime novčanih davanja isplaćenih osiguraniku tužitelja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu za razdoblje od 1.10.2016. do 30.6.2019. koji je stradao u prometnoj nesreći za čiji je nastanak odgovoran osiguranik tuženika, a uzrok nastale invalidnosti je ozljeda izvan rada.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da kao mjerodavno materijalno pravo za odluku o tužbenom zahtjevu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju na koji se poziva tužitelj.

7. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

8. Dakle, mjerodavno pravo za odluku suda u ovoj pravnoj stvari predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. ZOOP-a uz ostalo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), da se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, prema navedenoj odredbi obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Na ovu spornu okolnost tuženik je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem pa je sud izveo navedeni dokaz i to po vještaku RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. te je isti vještak napravio i dopunu nalaza i mišljenja.

10. U odnosu na dostavljeni obračun od strane tužitelja ističe se kako iz istog nije bilo moguće utvrditi visinu na način kako je to propisano sukladno odredbama ZOOP-a pa je ovaj sud i nije posebno cijenio.

11. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. i dopunu istog od 19.9.2025. utvrđeno je kako pod pretpostavkom da je invalidska mirovina osiguranice tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje bio bi veći od pretpostavljene invalidske mirovine u omjeru od 70% (utjecaj predmetnog štetnog događaja na invaliditet osiguranika tužitelja) a u razdoblju od 1.10.2016. do 30. 6. 2019. iznosi ukupno 175,29 EUR prema tablici iz nalaza.

12. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, valjano je argumentiran te pokrijepljen priležećom dokumentacijom, a stranke nisu imale primjedbi u pogledu matematičkog izračuna vještaka.

13. Na svotu potraživanja, na ime naknade štete, tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu u visini određenoj zakonom počevši od 28.11.2018. u odnosu na dio zahtjeva za koji je podnesen odštetni zahtjev koji je zaprimljen 12.11.2018., odnosno od dana podnošenja tužbe 28.8.2019. za dio zahtjeva za koji nije podnesen odštetni zahtjev u mirnom postupku (čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju N.N. 157/13).

14. Slijedom navedenog, tužitelj od tuženika osnovano potražuje isplatu iznosa od 175,29 EUR dok je u ostalom dijelu u iznosu od 7.136,21 EUR valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. -dalje u tekstu ZPP) pa ukupno dosuđeni trošak ovog postupka iznosi 464,53 EUR koji se odnosi na trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja, a kako je to odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanju i zaokruživanju iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ( ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ).

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. kal 30 dana