P-3262/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ZELENILO d.o.o. OIB: 58836601538, Karlovac, Primorska 39, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Medarić, odvjetnik iz Karlovca, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnik Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Medarića, odvjetnika, te punomoćnika tuženika IM, odvjetničkog vježbenika, dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. isplatiti tužitelju ZELENILO d.o.o. iznos od 1.981,19 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. srpnja 2023. do isplate, i to po po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište prim jenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.730,99 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 220,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kao i u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.981,19 EUR tekućih od 21. srpnja 2023. do isplate po stopi preko stope dosuđene točki I. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21.7.2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 18.8.2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na osobnom vozilu tužitelja. Za nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika. Tužitelj je pretrpio štetu na vozilu koju je tuženik odbio platiti u cijelosti već je platio samo za njega nesporni dio štete u iznosu od 1.654,26 EUR. Stoga tužitelj potražuje ostatak naknade štete na vozilu kao i troškove na ime vučne službe budući da vozilo nakon nezgode nije bilo u voznom stanju te troškove izrade nalaza i mišljenja procjene štete na njegovu vozilu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak šetnog događaja. Osporava visinu štete na vozilu tužitelja jer je na vozilu nastala totalna šteta i popravak vozila je neisplativ. Protivi se naknadi troškova vještačenja izrađenih u mirnom postupku jer nisu b ili potrebni za vođenje postupka. Protivi se i plaćanju PDV-a na iznos pretrpljene štete na vozilu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu, nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića (listovi 106-109 spisa), saslušan je vještak Igor Jakoplić (list 125 spisa).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedino i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Među strankama je sporna visina štete.

6. Radi odlučivanja o spornoj visini štete na vozilu tužitelja izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću te je usmeno saslušan sudski vještak Igor Jakoplić.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića od 6.5.2025. proizlazi kako nema primjedbi na opseg štete kako to proizlazi iz izvida štete načinjenog od strane tuženika broj 1051/2103240 od dana 06.09.2021. godine koji je priložen u spis, jer su sva evidentirana oštećenja vidljiva na izvidu pripadajućim fotografijama oštećenog vozila ili su mogla nastati obzirom na sveukupan intenzitet i strukturu nađenih oštećenja. Popravak vozila nije bio isplativ jer trošak popravka vozila premašuje 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete. Štetu je dakle bilo potrebno riješiti kao ekonomsku totalnu štetu. Tržna vrijednost neoštećenog osobnog vozila tužitelja VOLKSWAGEN POLO 1.0 TRENDLINE je na dan utvrđivanja štete zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 48.252,52 HRK, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila oko 23.161,21 HRK, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim PDV-om iznosilo 25.091,31 HRK.

8. Saslušan na ročištu održanom 24. ožujka 2026. povodom prigovora tuženika, vještak Igor Jakoplić navodi da je vještak tužitelja kao i tuženik uzeo novonabavnu vrijednost vozila iz kataloga koja u većini slučajeva ne odgovara stvarnoj tržišnoj vrijednosti i dodatno napominje kako ne postoji trgovina koja je dužna isporučivati vozilo po kataloških vrijednostima. Za izračun vrijednosti rabljenog vozila potrebno je uvažiti novonabavnu vrijednost najsličnijeg vozila oštećenom u vrijeme kad se šteta utvrđuje. Od 2013. su svi generalni zastupnici dužni carinskoj upravi dostavljati vjerodostojne cjenike osobnih vozila radi obračuna trošarina koji su važeći i na kojima nema nikakvih popusta. Iz takvih cjenika koji prilaže u spis je započeo izračun novonabavne vrijednosti vozila. Dakle, to je vrijednost po kojoj se auto mora moći kupiti. Vezano na paket dodatne opreme navodi da je trend-line paket osnovni paket opreme na našem tržištu i ne vidi ništa sporno u tome, i kao takav ga je uvažio u izračunu, dakle vidljivo je u upravo dostavljenom primjerku. Vezano na prigovor vrijednosti ostatka navodi da obvezujuću ponudu, odnosno iznos s obvezujuće ponude od 29.000,00 kn nije niti sam tuženik uvažio na svojoj obrazloženoj ponudi od 14.9.2021. Na poseban upit pun. tuženika koliko bi iznosila šteta na vozilu bez PDV u eurima navodi da je visina štete bez PDV je iznosila 20.073,05 kn. Na daljnji upit pun. tuženika navodi da je paket trend-line osnovni paket opreme za vozilo Volkswagen Polo i to je to uvažio na cjeniku koji je priložio.

9. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića budući da su isti dan stručno, obrazloženo, u skladu s pravilima struke, te temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije, a vještak je na ročištu održanom dana 24. ožujka 2026. uspješno otklonio sve prigovore tuženika.

10. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Željka Nahoda koji je tužitelj izradio prije pokretanja ovog parničnog postupka ističe se tuženik protivio da se isti nalaz i mišljenje koristi u ovom postupku, stoga je sud u ovom parničnom postupku izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću. Nalaz i mišljenje vještaka Željka Nahoda sud je cijenio kao i svaku drugu ispravu u spisu, pa je stoga prihvatio navode koji se navode u toj ispravi u dijelu u kojima isti nisu protivni nalazu i mišljenju vještaka Igora Jakoplića koji je izradio nalaz i mišljenje tijekom ovog parničnog postupka.

11. Pri odlučivanju o visini štete na vozilu tužitelja u ovoj pravnoj stvari, sud je prije svega polazio od činjenica utvrđenih prometnim vještačenjem tj. iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića te je utvrđeno kako ista iznosi 25.091,31 HRK zajedno sa uključenim PDV-om dok ista bez PDV iznosi 20.073,05 KN.

12. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem spori visinu štete na vozilu tužitelja budući da je vještak valjano i argumentirano obrazložio relevantne činjenice vezane uz novo nabavnu vrijednost najsličnijeg vozila oštećenom vozilu budući da u konkretnom slučaju popravak vozila nije bio isplativ jer trošak popravka vozila premašuje 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete pa je stoga štetu bilo potrebno riješiti kao ekonomsku totalnu štetu. Vještak je stoga osnovano naveo kako stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržišne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila.

13. Kako je vještak valjano i argumentirano otklonio sve prigovore tuženika ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem jer bi isto bilo protivno i načelu ekonomičnosti postupka.

14. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva sud je primijenio odredbu čl. 1089. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje u tekstu ZOO) kojom je određeno da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi.

15. Vezano uz sporno pravno pitanje je li naknada štete obuhvaća i iznos poreza na dodanu vrijednost, treba navesti da prema mišljenju ovog suda, tužitelj ima pravo obračunati i PDV. Prema odredbi iz članka 1085. stavak 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi čl. 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz navedenih odredbi proizlazi da je u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe, koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednost, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje u smislu odredbe čl. 1090. ZOO -a. Pri tome čak i u situaciji kada oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle, okolnost da nije popravio stvar, nije odlučna, jer odredbom čl. 1090. ZOO-a pravo na naknadu u navedenom opsegu uključujući i porez na dodanu vrijednost, nije uvjetovana prethodnim popravljanjem stvari, odnosno plaćanjem izdataka potrebnih za popravljanje.

16. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-341/10 od 12. rujna 2013. i Rev x-280/11 od 11. prosinca 2013., a također Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9 zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost i prije nego što je popravio vozilo, odnosno prije nego što je dobio račun za popravak vozila. Jasno je stoga da pravo na PDV ima čak i oštećenik koji nije popravio vozilo pa onda samim time i onaj koji ga je popravio.

17. U odnosu na trošak vučne službe koji tužitelj potražuje u iznosu od 106,18 EUR i to prema računu Trgovačkog društva Fran d.o.o. koji prileži spisu (list 31 spisa) valja reći kako je isti osnovan. Naime, nije bilo sporno tijekom postupka a to i proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića da predmetno vozilo nakon prometne nesreće nije bilo u voznom stanju pa je stoga tužitelj opravdano i razumno angažirao vučnu službu radi prijevoza vozila pa je stoga u smislu gore citirane odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a valjalo tužitelju priznati kao osnovan i navedeni trošak za usluge vučne službe.

18. U odnosu na trošak izrade nalaza i mišljenja prije pokretanja parničnog postupka radi procjene visine štete na vozilu valja reći da je isti opravdan i nužan. Naime, po mišljenju ovog suda izrada ovog nalaza i mišljenja je bila potrebna te je u uzročnoj vezi sa ovom nezgodom i primjerena je iznosom (račun sudskog vještaka Željka Nahoda u iznosu od 199,08 EUR – list 23 spisa) onim iznosima koje sud i inače dosuđuje kao opravdane za trošak izrade nalaza i mišljenja prometnih vještaka u parničnim postupcima. Ovdje se još ističe kako je prije nego što je tužitelj angažirao sudskog vještaka izvan suda tuženik osporio visinu štete što je vidljivo iz činjenice da je taj sudski vještak Željko Nahod nalaz i mišljenje izradio 26.9.2021. dok je tuženik dostavio svoj prijedlog sporazuma kojim je odbio naknadu štete u cijelosti 21.9.2021. stoga je bilo logično da je tužitelj angažirao sudskog vještaka izvan suda kako bi utvrdio je li tuženik osnovano osporio visinu štete pa ovaj sud nalazi utvrđenim da tužitelj osnovano potražuje i iznos od 199,08 EUR prema računu sudskog vještaka Željka Nahoda od 26.9.2021., a sve sukladno čl. 1089. st. 1. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog, imajući u vidu nespornu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak ovog štetnog događaja i gore utvrđenu visinu štete na vozilu tužitelja valjalo je tužitelju dosuditi iznos naknade pretrpljene štete u ukupnom iznosu od 1.981,19 EUR. Navedeni iznos uključuje iznos od 199,08 EUR za izradu nalaza i mišljenja prometnog vještaka prije pokretanja ovog parničnog postupka te trošak vučne službe u iznosu od 106,18 EUR. Nadalje, navedeni iznos uključuje i iznos naknade štete na vozilu tužitelja u iznosu od 1.675,93 EUR koji iznos je sud utvrdio na način da je od ukupno priznatog iznosa štete koji je utvrđen po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću u iznosu od 3.330,19 EUR oduzeo već plaćeni iznos od 1.654,26 EUR te je na taj način dobiven preostali iznos od 1.675,93 EUR kojeg tužitelj osnovano potražuje u ovom postupku na ime naknade štete na vozilu – totalna šteta. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 1.981,19 EUR pa je odlučeno kao u točki I. izreke. Tužitelj je odbijen sa dijelom zahtjeva za isplatom iznosa od 220,87 EUR na ime naknade štete na vozilu budući da je za navedeni iznos utvrđeno kako ga tužitelj neosnovano potražuje imajući u vidu utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića pa je odlučeno kao u točki III. Izreke ove presude.

20. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na utuženu glavnicu temelji se na odredbi čl. 183. st.1. ZOO kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, i na odredbi čl. 29.st.1. istog zakona kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, a budući da je upravo danom isplate iznosa pretrpljene štete dospjela naknada štete a sve sukladno čl. 1086. ZOO-a. Stoga kako tužitelj u ovom postupku potražuje zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe razvidno je da je u cijelosti osnovan njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

22. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena po stopi na osnovi čl. 29.st.2 ZOO-a budući da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu nastalom iz trgovačkog ugovora pa je zbog navedenog odlučeno kao u točki III. Izreke ove presude te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu stope koja prelazi dosuđeni iznos.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. -dalje u tekstu ZPP) te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) pa je tako tužitelju obzirom da nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, dosuđen trošak od po 200,00 EUR za sastav tužbe (Tbr 7/1 OT), te za sastav podnesaka od 27.6.2024. i 14.5.2025. (Tbr 8/1OT), te za pristup na ročišta 19.3.2025. i 24.3.2026. (Tbr. 9/1 OT), što ukupno iznosi 1.000,00 EUR što uz 25 % PDV (250,00 EUR) ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak za vještačenje u iznosu od 370,00 EUR kao i trošak za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 42,51 EUR, te pristojbu na presudu u iznosu od 68,48 EUR (u vezi čl. 2. ZPP-a), što sveukupno iznosi 1.730,99 EUR pa je odlučeno kao točki II. Izreke ove presude.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po pun uz naplatu sudske pristojbe na presudu 68,48 EUR

2. Tuženiku po pun.

3. kal 30 dana