REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1284/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Neri Kristini Tuđman, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 19. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, dana 7. svibnja 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, broj 3212464182, kreditna partija: 7104034535, od 19. veljače 2008., sklopljenog između tužiteljice LČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, sadržana
- u čl. 2. st. 3. Ugovora o kreditu, koja glasi:
„Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora“, i
i - u čl. 22. st. D) Ugovora o kreditu, koja glasi:
„Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“
- u čl. 2. st. 2. Ugovora o kreditu, a koja glasi:
„Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Oluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i Ugovora o suradnji i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,15 % godišnje (slovima: petcijelihpetnaest posto).“.
- u čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu, a koja glasi:
“Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.”.
II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici LČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13.170,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na
- 192,92 EUR od 19. veljače 2008.
- 55,31 EUR od 14. svibnja 2008.
- 55,22 EUR od 14. lipnja 2008.
- 55,17 EUR od 14. srpnja 2008.
- 54,91 EUR od 14. kolovoza 2008.
- 54,25 EUR od 14. rujna 2008.
- 54,41 EUR od 14. listopada 2008.
- 54,49 EUR od 14. studenoga 2008.
- 54,77 EUR od 14. prosinca 2008.
- 55,86 EUR od 14. siječnja 2009.
- 56,72 EUR od 14. veljače 2009.
- 56,40 EUR od 14. ožujka 2009.
- 56,46 EUR od 14. travnja 2009.
- 56,04 EUR od 14. svibnja 2009.
- 55,52 EUR od 14. lipnja 2009.
- 55,52 EUR od 14. lipnja 2009.
- 55,93 EUR od 14. srpnja 2009.
- 178,83 EUR od 14. kolovoza 2009.
- 179,12 EUR od 14. rujna 2009.
- 177,28 EUR od 14. listopada 2009.
- 178,08 EUR od 14. studenoga 2009.
- 177,63 EUR od 14. prosinca 2009.
- 177,90 EUR od 14. siječnja 2010.
- 178,92 EUR od 14. veljače 2010.
- 177,62 EUR od 14. ožujka 2010.
- 177,69 EUR od 14. travnja 2010.
- 177,41 EUR od 14. svibnja 2010.
- 146,73 EUR od 14. lipnja 2010.
- 146,26 EUR od 14. srpnja 2010.
- 146,49 EUR od 14. kolovoza 2010.
- 147,75 EUR od 14. rujna 2010.
- 148,42 EUR od 14. listopada 2010.
- 149,42 EUR od 14. studenoga 2010.
- 149,90 EUR od 14. prosinca 2010.
- 150,17 EUR od 14. siječnja 2011.
- 150,28 EUR od 14. veljače 2011.
- 149,80 EUR od 14. ožujka 2011.
- 149,29 EUR od 14. travnja 2011.
- 149,42 EUR od 14. svibnja 2011.
- 150,02 EUR od 14. lipnja 2011.
- 150,36 EUR od 14. srpnja 2011.
- 121,34 EUR od 14. kolovoza 2011.
- 122,03 EUR od 14. rujna 2011.
- 121,99 EUR od 14. listopada 2011.
- 122,02 EUR od 14. studenoga 2011.
- 122,12 EUR od 14. prosinca 2011.
- 122,95 EUR od 14. siječnja 2012.
- 123,70 EUR od 14. veljače 2012.
- 123,04 EUR od 14. ožujka 2012.
- 121,83 EUR od 14. travnja 2012.
- 122,24 EUR od 14. svibnja 2012.
- 123,09 EUR od 14. lipnja 2012.
- 122,03 EUR od 14. srpnja 2012.
- 122,08 EUR od 14. kolovoza 2012.
- 120,94 EUR od 14. rujna 2012.
- 122,29 EUR od 14. listopada 2012.
- 122,77 EUR od 14. studenoga 2012.
- 122,79 EUR od 14. prosinca 2012.
- 123,36 EUR od 11. siječnja 2013.
- 120,76 EUR od 15. siječnja 2013.
- 123,56 EUR od 14. veljače 2013.
- 123,64 EUR od 14. ožujka 2013.
- 124,07 EUR od 14. travnja 2013.
- 110,82 EUR od 16. travnja 2013.
- 123,34 EUR od 14. svibnja 2013.
- 121,96 EUR od 14. lipnja 2013.
- 122,89 EUR od 14. srpnja 2013.
- 168,56 EUR od 27. srpnja 2013.
- 104,29 EUR od 14. kolovoza 2013.
- 105,23 EUR od 14. rujna 2013.
- 105,59 EUR od 14. listopada 2013.
- 105,76 EUR od 13. studenoga 2013.
- 172,54 EUR od 13. studenoga 2013.
- 106,01 EUR od 14. prosinca 2013.
- 105,85 EUR od 14. siječnja 2014.
- 77,83 EUR od 14. veljače 2014.
- 77,84 EUR od 14. ožujka 2014.
- 77,59 EUR od 14. travnja 2014.
- 77,03 EUR od 14. svibnja 2014.
- 77,06 EUR od 14. lipnja 2014.
- 77,31 EUR od 14. srpnja 2014.
- 61,00 EUR od 14. kolovoza 2014.
- 60,87 EUR od 14. rujna 2014.
- 61,05 EUR od 14. listopada 2014.
- 61,22 EUR od 14. studenoga 2014.
- 61,28 EUR od 14. prosinca 2014.
- 61,27 EUR od 9. siječnja 2015.
- 56,13 EUR od 14. veljače 2015.
- 55,54 EUR od 14. ožujka 2015.
- 55,10 EUR od 14. travnja 2015.
- 55,02 EUR od 14. svibnja 2015.
- 55,07 EUR od 2. lipnja 2015.
- 55,03 EUR od 14. srpnja 2015.
- 85,55 EUR od 14. kolovoza 2015.
- 85,49 EUR od 14. rujna 2015.
- 86,35 EUR od 14. listopada 2015.
- 86,23 EUR od 14. studenoga 2015.
- 86,39 EUR od 14. prosinca 2015.
- 86,75 EUR od 14. siječnja 2016.
- 137,53 EUR od 14. veljače 2016.
- 136,22 EUR od 14. ožujka 2016.
- 882,49 EUR od 14. travnja 2016.
- 1.242,32 EUR od 14. svibnja 2016.
do 31. srpnja 2015. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.374,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 7. svibnja 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 19. veljače 2008. sklopila s tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu broj 3212464182, kreditna partija: 7104034535, kojim je kreditom tuženik tužitelju stavio na raspolaganje 215.000,00 EUR. Navodi da su odredbe sadržane u čl. 2. st. 3. i čl. 22. stavka D) predmetnog Ugovora nepoštene i ništetne. Iste se odnose na naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, Temeljem navedenih odredbi Ugovora, tužiteljici su neosnovano obračunate i naplaćene naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.453,57 HRK, odnosno 192,92 EUR 29. veljače 2008., naknada za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu 909,84 HRK, odnosno 120,76 EUR 15. siječnja 2013., naknada za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu 835,00 HRK, odnosno 110,82 EUR 16. travnja 2013., naknada za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu 1.270,00 HRK, odnosno 168,56 EUR a 27. srpnja 2013., naknada za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu 1.300,00 HRK, odnosno 172,54 EUR 13. studenog 2013. Ističe da je navedenim odredbama povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno tužiteljica nije bila informirana o obvezi plaćanja predmetnih naknada, kao ni o razlozima koji opravdavaju plaćanje istih, a neprihvaćanjem istih bila bi ograničena u ostvarivanju svojih prava, budući da osoba koja ne prihvati takvu odredbu ne može dobiti kredit od banke, niti ga može prijevremeno otplatiti. Takve naknade ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama i troškovima te naplaćivanje istih utječe na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu, što je i, između ostalog, u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere. Ističe i da je odredba sadržana u čl. 2. st. 2. Ugovora nepoštena i ništetna kao i odredba sadržana u čl. 7. Ugovora budući su sporne odredbe dovele su do jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika. Tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu, a da u tijeku pregovora, odnosno prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicom, niti je utvrdio egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, te tužiteljicu nije upoznao o načinu promjene kamatne stope što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Smatra da je takvo jednostrano postupanje nepošteno, i ništetno, Stoga ustaje tužbom i tužbenim zahtjevom konačno uređenim u podnesku od 2. ožujka 2026. (stranica 495-501 spisa) kojim traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi, kao i promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplatu naplaćenih iznosa naknada, kao i preplaćenih iznosa temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sa zateznim kamatama od njihova dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Osporava tužiteljici status potrošača, kao i da bi ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi, te promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne budući su te odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, te ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među stranka. Ističe prigovor zastare. Osporava traženi tijek zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. Sud je proveo dokaze: pročitan je izvadak iz Odluke o tarifi naknada za 2013. (stranica 25-26 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (stranica 34 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu (stranica 74-79 spisa), tablica kredita (stranica 326-335 spisa), promet po kreditu (stranica 336-344 spisa), potvrda o naplaćenim naknadama (stranica 345 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (stranica 473-483 spisa), te saslušanjem tužiteljice (stranica 502 spisa).
4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.
5. Među strankama nije prijeporno:
- da su 19. veljače 2008. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, broj 3212464182, kreditna partija: 7104034535 od kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti 215.000,00 EUR,
- da je čl. 2. st. 3. Ugovora o kreditu propisano da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora
- da je tuženik tužiteljici 29. veljače 2008. naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 192,92 EUR,
- da je u čl. 22. st. D) Ugovora o kreditu propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate,
- da je tuženik tužiteljici naplatio naknadu za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu 120,76 EUR 15. siječnja 2013., 110,82 EUR 16. travnja 2013., 168,56 EUR 27. srpnja 2013., te 172,54 EUR 13. studenog 2013.
- da je u čl. 2. st. 2. Ugovora o kreditu propisano da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, i na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,15 % godišnje,
- da je u čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu propisano da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.
6. Prijeporno je:
- status potrošača tužiteljice,
- jesu li ugovorne odredbe kojom je ugovorena tzv. ulazna i izlazna naknada, te promjenjiva kamatna stopa ništetne, te posljedično tomu
- ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koji je naplaćeni na temelju odredbi o ulaznoj i izlaznoj naknadi, te za preplaćene iznose temeljem promjenjive kamatne stope,
- je li tražbina tužiteljice u zastari.
7. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se čl. 96. do 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 125/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 78/12 - dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.
8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je trebao kredit za stan i kada je sa službenikom tuženika razgovarala o uvjetima kredita uopće nije bila u poziciji da može pregovarati o istima. Naime, jedna ugovorna odredba se odnosila na promjenjivu kamatnu stopu koja je u to vrijeme bila uobičajena i službenik banke joj uopće nije objasnio na temelju kojih parametara se ista izračunava, kao i kada i pod kojim uvjetima se mijenja. Jedna od ugovornih odredbi je bila i odredba o plaćanju naknade za obradu kredita i vezano uz tu odredbu joj također službenik banke nije ništa objasnio na što bi se odnosila ista naknada, kao i na temelju kojih parametara se ista izračunava. Kredit je djelomično otplaćivala i kod svake djelomične otplate joj je banka naplatila naknadu za prijevremenu otplatu, no međutim, i za nju nije dobila nikakvo objašnjenje od strane službenika banke. Po zanimanju je profesorica engleskog i u vrijeme sklapanja kredita nije bila vlasnica obrta niti trgovačkog društva. Kupljena nekretnina joj služi za stanovanje i nije bila predmetom najma.
Pročitala je Ugovor prije potpisivanja.
9. Sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je logičan i uvjerljiv, te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužiteljica bila prosječan potrošač. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužiteljici prijeporne ugovorne odredbe.
10. U čl. 96. st 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
11. Sukladno 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
12. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu, broj 3212464182, kreditna partija: 7104034535 utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbe; čl. 2. st. 2. kojom je propisano da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, i na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,15% godišnje, čl. 2. st. 3. kojom je propisano da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, dok je čl. 22. st. D) propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate, a čl. 7. st. 2. kojom je propisano da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.
13. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ističe se da pojmovi koje banke koriste u unaprijed pripremljenim ugovorima, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, su visoko stručni, te razumljivi onima koji se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog korisnika kredita takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što je ugovorna odredba tužene banke koja je uređivala pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u člancima 2. i 7. Ugovora se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti korisniku kredita da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.
14. Nije prijeporno da je tužena sastavila Ugovor o kreditu.
15. Takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno je načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega, te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužiteljica na to mogla utjecati.
16. Na osnovi takvih ugovornih odredbi i nedostatka jesno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom korisniku kredita, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužiteljici. Nije prijeporno da je tužena obavještavala tužiteljicu o promjeni kamatnih stopa, ali tužiteljica nije bila upoznata s parametrima koji dovode do tih promjena.
17. Budući su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile su dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom korisniku kredita i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na korisnikovu štetu, te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog korisnika kredita nadmoćno pa sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog korisnika kredita ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tužena to činila u prijepornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda korisnicima kredita ostala nerazumljiva.
18. Ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca, te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO-a, a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jednake vrijednosti uzajamnih davanja, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope, kako je to učinila tužena, je suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa, a tužiteljica kao korisnik kredita dovedena je u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu kao davatelja kredita, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala tužiteljici ni približnu procjenu kako će se ta kamatna stopa kretati, pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom korisniku kredita objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, usuprot načelima obveznog prava.
19. Sukladno čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud nalazi da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe ZZP-a.
20. Prema odredbi čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.
21. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tužena u Ugovoru u kojem koristi prijepornu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredila referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
22. Slijedom toga su navedene ugovorne odredbe (čl. 2. st. 2. i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu) utvrđene ništetnim u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu primjenom odredbe čl. 102. st. 1. ZZP u svezi s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO- a.
23. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi ZZP-a, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5 Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
24. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
25. Članak 1111. ZOO-a određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
26. Kako je tužena utužene iznose primila s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to ih je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužna vratiti tužiteljici.
27. Radi utvrđenja iznosa koji je tužiteljica platila tuženoj, na temeljem ništetnih ugovornih odredbi izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpić, stalnom sudskom vještaku financijske struke.
28. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 12.405,13 EUR.
29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo očitovanje jer je jasan, detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije.
30. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđen traženi iznos od 12.405,13 EUR po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, temeljem čl. 1111. ZOO-a.
31. Budući da je razlog ništetnosti prijeporne ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužiteljici je, uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a, dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).
32. U odnosu na ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi:
33. Uvidom u Ugovor o kreditu od 19. veljače 2008. utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbu čl. 2. st. 3. kojom je propisano da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, kao i odredbu čl. 22. st. D) kojom je propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.
34. U Ugovoru, međutim, nije navedeno od čega se sastoje navedene naknade, na što se iste odnose, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine tih naknada.
35. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama Ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužiteljice kada navodi da joj nije pojašnjeno radi čega se naplaćuju navedene naknade i od kojih se troškova one sastoje.
36. Tužena niti ne poriče činjenicu da se s tužiteljicom o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već drži da je tužiteljica, ako je bilo ikakvih nejasnoća vezano uz predmetni ugovor ili bilo koju njegovu odredbu, imala mogućnost zatražiti zaposlenike tužene za pojašnjenje tih odredbi, te ističe da su joj sve informacije o pravima i obvezama iz ugovora o kreditu bile dostupne i prije sklapanja ugovora te je u trenutku sklapanja ugovora bila u obvezi upotrijebiti dužnu pažnju i sama se informirati o svim uvjetima ugovora.
37. Iz stipulacije spornih odredbi Ugovora koja su standardne, evidentno je da se o njihovom sadržaju nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, niti je ona obaviještena na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se naknade odnose, a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljicom o spornim odredbama pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 96. st. 1. i 2. ZZP-a radi o nepoštenim ugovornim odredbama koja su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i koje stvaraju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice koji ima svojstvo potrošača.
38. Naime prema odredbi čl. 96. st. 2. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a što proizlazi u ovom konkretnom predmetu iz zaključenog Ugovora o kreditu pa je stoga takova odredba ništetna ugovorna odredba.
39. Pri tome se napominje da su predmetne odredbe jasne i razumljive, međutim, ista su iz svih naprijed navedenih razloga nepoštene, te se ne mogu podvesti u smislu odredbe čl. 99. ZZP pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive.
40. Naglašava se da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
41. Pri tome, valja još dodati da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetnih naknada, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio prijeporne ugovorne odredbe o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da su te ugovorne odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
42. Pri tome sama činjenica da je trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita, određene u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, kao i pri prijevremenoj otplati kredita.
43. Visina tražbine tužiteljice glede naplaćene ulazne i izlazne naknade među strankama nije sporna, kao i da je da je tuženik tužiteljici 29. veljače 2008. naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 192,92 EUR, kao i da joj je naplatio naknadu za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu 120,76 EUR 15. siječnja 2013., 110,82 EUR 16. travnja 2013., 168,56 EUR 27. srpnja 2013., te 172,54 EUR 13. studenog 2013.
44. Budući je neprijeporno utvrđena visina tužbenog zahtjeva u ovom dijelu, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđen iznos naplaćenih naknada temeljem čl. 1111. ZOO.
45. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužiteljici je, uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a, dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
46. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ovom odlukom utvrđena ništetnost prijepornih ugovornih odredbi, to će tek njezinom pravomoćnosti početi teći zastarni rok.
47. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (13.170,73 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23).
48. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku je priznat trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 6.11.2025. i 19.3.2026. (Tbr 9. toč. 1. i 3. OT 200 bodova), sastav podneska od 15.4.2025. i 2.3.2026. (Tbr. 8. toč. 1. OT 200 bodova), odnosno ukupno 500 bodova ili 1.000,00 EUR. Tom iznosu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 300,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 48,23 EUR i presudu 26,54 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.374,77 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
49. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 7. svibnja 2026. do isplate.
50. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.
Dna:
- pun. tužiteljice uz rj za sp na presudu 26,54 EUR
- pun. tuženika
