REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-87/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba , protiv tuženice Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Zagreb, Sarajevska 7, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika Kristijana Pavlovića i Sandre Bišćan, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, po objavi 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju JA isplati neto iznos od 552,06 EUR (slovima: petsto pedeset dva eura i šest centi) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 8,97 EUR od 15.02.2019. godine

- na iznos od 8,97 EUR od 15.03.2019. godine

- na iznos od 8,97 EUR od 15.04.2019. godine

- na iznos od 8,97 EUR od 15.05.2019. godine

- na iznos od 8,97 EUR od 15.06.2019. godine

- na iznos od 8,97 EUR od 15.07.2019. godine

- na iznos od 9,18 EUR od 15.08.2019. godine

- na iznos od 9,18 EUR od 15.09.2019. godine

- na iznos od 9,18 EUR od 15.10.2019. godine

- na iznos od 9,18 EUR od 15.11.2019. godine

- na iznos od 9,18 EUR od 15.12.2019. godine

- na iznos od 9,18 EUR od 15.01.2020. godine

- na iznos od 9,25 EUR od 15.02.2020. godine

- na iznos od 9,25 EUR od 15.03.2020. godine

- na iznos od 9,25 EUR od 15.04.2020. godine

- na iznos od 9,25 EUR od 15.05.2020. godine

- na iznos od 9,25 EUR od 15.06.2020. godine

- na iznos od 9,25 EUR od 15.07.2020. godine

- na iznos od 9,38 EUR od 15.08.2020. godine

- na iznos od 9,38 EUR od 15.09.2020. godine

- na iznos od 9,38 EUR od 15.10.2020. godine

- na iznos od 9,38 EUR od 15.11.2020. godine

- na iznos od 9,38 EUR od 15.12.2020. godine

- na iznos od 9,38 EUR od 15.01.2021. godine

- na iznos od 9,43 EUR od 15.02.2021. godine

- na iznos od 9,43 EUR od 15.03.2021. godine

- na iznos od 9,43 EUR od 15.04.2021. godine

- na iznos od 9,43 EUR od 15.05.2021. godine

- na iznos od 9,43 EUR od 15.06.2021. godine

- na iznos od 9,43 EUR od 15.07.2021. godine

- na iznos od 3,35 EUR od 15.08.2021. godine

- na iznos od 3,35 EUR od 15.09.2021. godine

- na iznos od 3,35 EUR od 15.10.2021. godine

- na iznos od 3,35 EUR od 15.11.2021. godine

- na iznos od 3,35 EUR od 15.12.2021. godine

- na iznos od 3,35 EUR od 15.01.2022. godine

- na iznos od 10,39 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 10,39 EUR od 15.03.2022. godine

- na iznos od 10,39 EUR od 15.04.2022. godine

- na iznos od 10,39 EUR od 15.05.2022. godine

- na iznos od 10,39 EUR od 15.06.2022. godine

- na iznos od 10,39 EUR od 15.07.2022. godine

- na iznos od 11,03 EUR od 15.08.2022. godine

- na iznos od 11,03 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 11,03 EUR od 15.10.2022. godine

- na iznos od 11,03 EUR od 15.11.2022. godine

- na iznos od 11,03 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 11,03 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 11,58 EUR od 15.02.2023. godine

- na iznos od 11,58 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 11,58 EUR od 15.04.2023. godine

- na iznos od 11,58 EUR od 15.05.2023. godine

- na iznos od 11,58 EUR od 15.06.2023. godine

- na iznos od 11,58 EUR od 15.07.2023. godine

- na iznos od 11,34 EUR od 15.08.2023. godine

- na iznos od 11,34 EUR od 15.09.2023. godine

- na iznos od 11,34 EUR od 15.10.2023. godine

- na iznos od 11,34 EUR od 15.11.2023. godine

- na iznos od 11,34 EUR od 15.12.2023. godine pa sve do isplate,

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. 5. 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, isplatom na žiro -račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do dana 01.07.2015. godine, kada je umirovljen. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću, radi čega je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću.

DOKAZ: - preslika rješenja o radnom rasporedu tužitelja

- preslika rješenja HZMO-a, Područna služba u Varaždinu, KLASA: 140-02/15-

01, URBROJ: 341-20-05/3-15-35361 od 18.09.2015. godine

- preslika presude Općinskog suda u Karlovcu Posl.br.: P-2343/11 od 24.02.2012. g. - preslika presude Općinskog suda u Karlovcu Posl.br.: P-1232/12 od 30.06.2016. g. - preslika presude Općinskog suda u Karlovcu Posl.br.: P-1096/13 od 30.05.2016. g. - preslika presude Općinskog suda u Karlovcu Posl.br.: Pr-600/17 od 15.07.2020. g.

2. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do donošenja novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi im pripadao da je tuženik uredno ispunjava svoje zakonske obveze u vidu redovite isplate dodataka na plaću te uplate poreza, prireza i doprinosa na iznose utvrđene u sudskim odlukama, kao i pravovremene prijave tih novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO-a.

Temeljem zahtjeva tužitelja od 09.01.2024. godine, u obnovljenom postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, doneseno je novo rješenje o visini mirovine, u kojem je obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći pa je temeljem toga određena nova - viša svota mirovine počevši od 01.02.2024. godine.

DOKAZ : - zahtjev tužitelja od 09.01.2024. godine

- preslika rješenja HZMO-a, Područni ured u Varaždinu broj : KLASA: UP/I 140 - 02/24-01/03328530017, URBROJ : 341-20-05/3-24-1192 od 14.02.2024. godine

3. Zbog neuplate utuženih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa te nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavio odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO i to od dana umirovljenja 01.02.2019. godine pa do dana 01.02.2024. godine kada mu je, nakon obnovljenog postupka, utvrđena nova visina mirovina pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine u utuženom razdoblju.

III./ Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno.

DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelj u ovom trenutku ne može utvrditi točnu visinu razlike mirovine dok mu tuženik ne dostavi podatke o visini uplate dugovanih neto iznosa te iznosa poreza doprinosa i prireza iz navedenih sudskih presuda, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelj sukladno čl. 186. b. ZPP -a, podnosi stupnjevitu tužbu te predlaže da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da dostavi : 1. podatke o visini uplate neto iznosa i pripadajućih poreza, doprinosa i prireza po naprijed navedenim sudskim odlukama

2. izračun iznosa mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u navedenim sudskim odlukama u utuženom razdoblju od

01.02.2019. godine pa do dana 01.02.2024.godine

i P R E S U D U

„Nalaže se Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da tužitelju isplati, na ime naknade štete ,za utuženo razdoblje od 01.02.2019. godine pa do dana 01.02.2024. godine neutvrđeni neto iznos (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 3. 12. 2025. kako je navedeno u izreci presude.

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu naknade štete u neutvrđenom neto iznosu.

7. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnove manje isplaćene mirovine jer prilikom obračuna mirovine nisu uvršteni dodaci na plaću iz presuda koje je priložio. Radi se o četiri presude u kojima je Republici Hrvatskoj – Ministarstvu obrane, kao poslodavcu tužitelja, naloženo da tužitelju isplati određene iznose.

Tuženik ističe da je u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj P-1232/12-30 od 30. lipnja 2016. odlučeno isključivo o isplati troškova prijevoza tužitelju. Dakle, radi se o neoporezivoj kategoriji koja ne predstavlja plaću već naknadu materijalnih troškova i stoga ta presuda ne može biti osnova za uvećanje mirovine.

8. Presuda broj P-2343/11-6 od 24. veljače 2012. postala je pravomoćna i ovršna 8. ožujka 2012., presuda broj P-1232/12-30 od 30. lipnja 2016. pravomoćna je i ovršna 9. srpnja 2016., presuda broj P-1096/13 od 30. svibnja 2016. ovršna je 8. rujna 2016., dok presuda broj Pr-600/2017-16 od 15. srpnja 2020. nema naznaku pravomoćnosti i ovršnosti.

Obzirom na datum kada su presude postale ovršne i činjenicu da se radi o isplatama mirovina koje dospijevaju mjesečno, tuženik smatra da se radi o povremenoj tražbini pa ističe prigovor zastare prava.

Naime, sukladno odredbi čl.227. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Prema st.2. istoga članka kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

U tom smislu tumačenje je i u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 110/2007-2 od 12. ožujka 2008.

Tuženik je prigovor zastare istaknuo u odluci o zahtjevu za mirno rješenje spora od 20. svibnja 2024. koja je tužitelju dostavljena 27. svibnja 2024.

Dokaz: uvid u odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora s dostavnicom

9. Također sukladno odredbi čl.139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje: ZOR) ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Temeljem čl.111. ZOR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Budući da je drugim zakonom i to ZOO-om drugačije određena zastara u slučaju potraživanja naknade štete, u slučaju naknade štete proizašle iz radnog odnosa, primjenjuju se odredbe ZOO-a, a prema odredbi čl.230. st.1. i 2. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. U konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa se s isplatom mirovine, odnosno donošenjem presude, time da je znao da je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik. Stoga je neosnovano potraživanje štete za posljednjih pet godina kako to tužitelj potražuje jer bi obzirom na odredbu čl.230. st.1. ZOO-a zastara nastupila nakon tri godine. U tom smislu pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. V. Prema odredbi čl.134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Tužitelj je prema priloženoj potvrdi podnio zahtjev u smislu navedene odredbe 9. siječnja 2024. temeljem predmetnih presuda, te je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donio novo rješenje kojim mu je određena isplate mirovine po tom rješenju od 1. veljače 2024. Tuženik u trenutku kada su donesene presuda broj P-1232/12-30 od 30. lipnja 2016., presuda broj P-1096/13 od 30. svibnja 2016. i presuda broj Pr-600/2017-16 od 15. srpnja 2020. više nije bio tužiteljev poslodavac jer je tužitelj otišao u mirovinu 2015., što je vidljivo iz dokumentacije priložene uz tužbu. Prema tome nije niti postojala obveza tuženika da te presude dostavi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, već je to mogao učiniti sam tužitelj i time odmah spriječiti nastanak utužene štete. On je to učinio tek u siječnju 2024., čime je i sam doprinio nastanku štete.

10. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje o radnom rasporedu tužitelja, rješenje HZMO-a, Područna služba u Varaždinu, KLASA: 140-02/15-01, URBROJ: 341-20-05/3-15-35361 od 18.09.2015. presudu Općinskog suda u Karlovcu Posl.br.:

P-2343/11 od 24.02.2012., presudu Općinskog suda u Karlovcu Posl.br.: P -1096/13 od 30.05.2016., presudu Općinskog suda u Karlovcu Posl.br.: Pr-600/17 od 15.07.2020. g., zahtjev tužitelja od 09.01.2024. godine, rješenje HZMO -a, Područni ured u Varaždinu broj: KLASA: UP/I 140-02/24-01/03328530017, URBROJ : 341-20- 05/3-24-1192 od 14.02.2024., te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

12. Predmetnom tužbom tužitelj zahtijeva naknadu štete u vidu izgubljene zarade koja se ogleda u umanjenju imovine tužitelja zbog neisplate dodataka na plaću i dugovanih doprinosa na iste, dakle, u vidu manje isplaćene mirovine za utuženo razdoblje od 1. 2. 2019. do 1. 2. 2024.

13. Što se tiče prigovora zastare prava tužitelj osnovano navodi da je šteta u konkretnom slučaju nastala kad je utvrđeno pravo tužitelja na višu mirovinsku osnovicu i mirovinu i utvrđenu njenu visinu, jer je u tom trenutku nastala i razlika između mirovine koju bi tužitelj ostvario da mu je tuženik platio iznose utvrđene u sudskim presudama. Nadalje, ne bi se radilo o povremenim davanjima jer je odredbom čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO-a, koji je rok od 5 godina, dok je st. 2. tog članka propisano da rokovi zastare potraživanja naknade štete počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja, u konkretnom slučaju za tužitelja je to tek donošenjem novog rješenja o mirovini od 14. 2. 2024.

14. Nesporno je da je tužitelj do umirovljenja 1. 7. 2015. bio zaposlenik tuženice. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženica nije tužitelju uredno plaćala dodatke na plaću propisane važećim propisima radi čega je pravomoćnim sudskim odlukama tuženici naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke.

15. Prilikom izračuna mirovinske osnovice tužitelju u zbroj ostvarenih plaća, temeljem kojih se utvrđuje mirovinska osnovica, nije uvršten i utuženi iznosi dodataka na plaću iz citiranih sudskih spisa pa je mirovinska osnovica i tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni.

16. U nalazu i mišljenju sudski vještak navodi spisu na listu 9 prileži rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 18.9.2015. godine kojim se tužitelju određuje mirovina počevši od 1.7.2015. godine u svoti od 2.968,10 kn mjesečno. Osobni bod za utvrđenje mirovine je 48,5777.

Rješenjem od 14.2.2024. (spis list 48), u postupku pokrenutom na zahtjev korisnika mirovine 20.12.2023. zbog pravomoćnih presude Općinskog suda u Karlovcu i novih podataka o plaćama, tužitelju se određuje mirovina u svoti od 583,74 EUR mjesečno počevši od 1.2.2024. Novoutvrđeni osobni bod za određivanje mirovine je 49,5957. Pregled rješenja te ekvivalent osobnih bodova za izračun mirovine tijekom tužbenog razdoblja daje se u sljedećoj tablici:

Polazeći od rješenja od 14.2.2024. godine kojim je HZMO povećao osobne bodove tužitelja time posljedično i visinu mirovine, vještak utvrđuje razliku koju bi tužitelj primao da su mu utuženi dodaci na plaću pravovremeno obračunati i isplaćeni. Kod izračuna razlika primjenjuje se aktualna vrijednost mirovine (AVM) koja je važila kroz utuženo razdoblje kako na isplaćenu mirovinu tako i na onu koja bi tužitelju pripadala da mu je ista obračunata uz dodatke koji su dosuđeni citiranim pravomoćnim presudama.

Iznos razlike računa u bruto i neto iznosu.

Bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj: P -2343/11, P- 1096/13 i Pr-600/17, u razdoblju u razdoblju od 1. veljače 2019. do 1. veljače 2024. godine iznosi 608,16 EUR dok neto razlika mirovine utvrđena na osnovu ovako izračunate mirovine iznosi 595,09 EUR.

U odnosu na izračun neto razlika mirovine vještak stavlja ogradu moguće pogreške na štetu tužitelja. Naime izračun neto razlike mirovine utvrdio je samo na osnovu osobnog odbitka tužitelja jer mu nije poznat podatak da bi tužitelj imao druge odbitke povrh osobnog odbitka na ime moguće invalidnosti ili uzdržavanih članova obitelji.

17. Na osnovu provedenog vještačenja u spisu Pr-87/2024, vještak je utvrdio da bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj: P -2343/11, P- 1096/13 i Pr-600/17, u razdoblju u razdoblju od 1. veljače 2019. do 1. veljače 2024. godine iznosi 608,16 EUR; neto razlika mirovine utvrđena na osnovu ovako izračunate bruto mirovine iznosi 595,09 EUR.

18. Sudski vještak sačinio je dopunu nalaza i mišljenja i očitovanje na navode iz podneska tuženika od 14. ožujka od 2025. kako slijedi:

„U odnosu na prigovor iz prve i druge alineja odgovaramo da smo nalaz učinili prema zadaći koju je sud naložio osnovom dokumentacije koja je dostavljena na spis predmeta:

-rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 18.9.2015. godine (spis list 8)

kojim se tužitelju određuje mirovina, kod odlaska u mirovinu, počevši od 1.7.2015. godine u svoti od 2.968,10 kn mjesečno. Osobni bod za utvrđenje mirovine je 48,5777 te

-rješenje HZMO od 14.2.2024. (spis list 48), kojim se tužitelju u postupku pokrenutom na zahtjev korisnika mirovine 20.12.2023. zbog pravomoćnih presude Općinskog suda u Karlovcu i novih podataka o plaćama, tužitelju se određuje mirovina u svoti od 583,74 EUR mjesečno počevši od 1.2.2024. Novoutvrđeni osobni bod za određivanje mirovine je 49,5957.

U rješenju od 14.2.2024. jasno se vidi da je tužitelju mirovina priznata i određena rješenjem od 18.9.2015. Druga rješenja se u posljednjem rješenju od 14.2.2024. ne navode pa nam nije jasno koja bi to mi rješenja trebali dodatno tražiti i postoje li uopće neka dodatna rješenja.

Iz rješenja od 18.9.2015. moguće je izračunati bruto mirovinu tužitelja pa nije potrebno pribavljati podatke o isplaćenim iznosima. Pregledom predmeta spisa ne nalazimo niti da bi tužena predlagala tražila da se od HZMO pribavi podatak o visini mirovina koje su isplaćene tužitelju.

U odnosu na prigovor iz treće alineje koja se odnosi na umanjenje po Zakonu o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 71/10., 130/11., 157/13., 47/23.) ponovno smo pregledali izračune učinjene u nalazu te utvrdili da smo omaškom primijenili pogrešan članak Zakona jer smo umjesto cenzusa od 3.500,00 kn (članak 3.) primijenili cenzus iz članka 3a Zakona u svoti od 5.000,00 kn.“

19. Na osnovu provedenog dopunskog vještačenja vještak je utvrdio da:

-bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj: P -2343/11, P- 1096/13 i Pr-600/17, u razdoblju u razdoblju od 1. veljače 2019. do 1. veljače 2024. godine iznosi 337,96 EUR.

Neto razlika odgovara utvrđenim bruto razlikama jer tužitelj cijelo vrijeme nema obvezu plaćanja poreza na dohodak. Dohodak je ispod osobnog odbitka.

20. Najzad, sudski vještak je sačinio Ispravak nalaza i mišljenja u odnosu na tablicu izračuna razlika na stranici 4. dopunskog nalaza, slijedom čega je vještak utvrdio da:

-bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj: P -2343/11, P- 1096/13 i Pr-600/17, u razdoblju u razdoblju od 1. veljače 2019. do 1. veljače 2024. godine iznosi 558,66 EUR.

-neto razlika mirovine utvrđena na osnovu ovako izračunate bruto mirovine iznosi 552,06 EUR.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te dopunu i ispravak nalaza i mišljenja, kao određene i detaljno obrazložene, pri čemu je sudski vještak uzeo u obzir prigovore tuženice.

22. Iz utvrđenoga slijedi da je tužitelj pretrpio štetu koja se očituje u razlici mirovine koju je trebao primati da mu je tuženica na vrijeme isplatila sve dodatke na plaću i pravovremeno uplatila dužne doprinose i mirovine koju je primao u utuženom razdoblju. Stoga je tuženica odgovorna za štetu i dužna ju je naknaditi tužitelju temeljem odredbe članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014. – u nastavku: ZR). Valja spomenuti i odredbu članka 92. ZR-a, naime, stavkom 1. navedenog članka propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, pa shodno tome se nakon obavljenog rada isplaćuju i dodaci na plaću, a koju razliku plaće je tužitelj ostvario u naprijed navedenim parničnim postupcima. Tužbeni zahtjev osnovan je u cijelosti za utuženi iznos od 552,06 eura, sukladno izračunu iz II očitovanja odnosno ispravka tog izračuna, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

23. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike mirovine do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP - a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 50 bodova prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva, kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 2. 7. 2022., 21. 2. 2025., 28. 3. 2025. i 14. 10. 2025., zastupanje na ročištu 21. 11. 2024. i 10. 3. 2026. za svaku radnju iznos od 125,00 eura sa PDV-om, za sastavljanje podneska od 3. 12. 2025. i pristup na ročište za objavu presude za svaku radnju iznos od 62,50 eura sa PDV-om, što zbrojeno iznosi 1.125,00 eura. Kad se tom iznosu doda trošak vještačenja koji iznosi 250,00 eura ukupni trošak tužitelja iznosi 1.375,00 eura. Sud tužitelju nije dosudio trošak za sastavljanje podneska od 9. 12. 2024. kojim obavještava sud o uplati predujma za vještačenja jer je taj podatak vidljivi u e-Spisu. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 7. svibnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel