REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj Povrv-102/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d. o. o Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, kojeg zastupa punomoćnik Matko Bogdan, odvjetnik u Sinju, Domovinskog rata 33, protiv tuženika RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marijana Paulišića posl. br. Ovrv-3783/2025 od 23. travnja 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu u iznosu 25,16 eura sa zateznim kamatama od 1. travnja 2025., te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marijana Paulišića posl. br. Ovrv-3783/2025 od 23. travnja 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu u iznosu 25,21 eura sa zateznim kamatama te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marijana Paulišića posl. br. Ovrv-3783/2025 od 23. travnja 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 25,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marijana Paulišića posl. br. Ovrv-3783/2025 od 23. travnja 2025., ovršenik, ovdje tuženik, podnio je dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor u kojem je osporio potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, u cijelosti, pa je na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. – Odluka USRH, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.), u t. I. i II. rješenja ovog suda posl. br. Povrv-102/2025-2 od 24. srpnja 2025., stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

1. 1. U ostatku izreke citiranog rješenja posl. br. Povrv-102/2025-2, navedeno je da je u postupku u sporovima male vrijednosti (kao što je i ovaj) u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP). Rok od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska ostavljen je i tuženiku za iznošenje svih činjenica i predlaganje potrebnih dokaza za utvrđivanje iznesenih činjenica.

2. Tužitelj se u podnesku od 26. kolovoza 2025. očitovao na prigovor tuženika i iznio činjenice i predložio određene dokaze za iznijete činjenice.

3. Tuženik se na taj podnesak, iako ga je uredno zaprimio (5. rujna 2025.), nije očitovao.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao: izvod otvorenih stavaka dužnika od 27. ožujka 2025. (str. 6), e-mail poruka od 4, srpnja 2024. (str. 14–15), zapisnik o primopredaji terminalne opreme na dan 18. srpnja 2024. (str. 16), nalog plaćanja (str. 17), povratnicu i dostavnicu (str. 18–20), obavijest o realizaciji usluge od 3. kolovoza 2020. (str. 33), obavijest o realizaciji usluge od 28. srpnja 2022. (str. 34), račun br. 5030246233-297-2, s datumom dospijeća 18. lipnja 2024. (str. 35–37), Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. – skraćena i cenzurirana verzija (str. 38–40), 106. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20.10.2015. – skraćena i cenzurirana verzija (STR. 41–43), rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od 30. prosinca 2016. (str. 44– 49), dopis tužitelja od 10. ožujka 2025. (str. 50), te izvod iz otvorenih stavki od 26. kolovoza 2025. (str. 51).

5. Tužbeni zahtjev, u dijelu u kojem nije povučen, nije osnovan.

6. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na plaćanje računa br. 5030246233-297-2, s datumom dospijeća 18. lipnja 2024., izdanog na me tuženika, od strane Hrvatskog telekoma d. d., na ime dodatnih usluga/naknada (konkretno naknade za zadržavanje terminalne opreme) u iznosu 36,50 eura, PDV-a (25 %) u iznosu 9,13 eura, te zateznih kamata u iznosu 4,74 eura, sveukupno 50,37 eura.

6. 1. Utuženi račun izdan je u okviru ugovornog odnosa između tuženika i Hrvatskog telekoma d. d., čije postojanje tuženik nije ni osporio, a da je postojao proizlazi i iz obavijesti o realizaciji usluge od 3. kolovoza 2020. i od 28. srpnja 2022. koje je tužitelj dostavio u spis („zahtjev za uslugu Max2“; „promjena ug. obv. MAX2/3 rez uz promjenu Ponude“)

6. 2. Ugovorom o cesiji od 20. listopada 2015. zaključenim između tužitelja i trgovačkog društva Hrvatski Telekom d. d., te 106. Dodatkom tom ugovoru, tužitelj je otkupio između ostalih i tražbinu koju Hrvatski Telekom d. d. ima prema tuženiku, a koja na dan 17. siječnja 2025. iznosi 45,63 eura bez kamate (s dospijećem 18. lipnja 2024.) odnosno 50,37 eura sa zateznim kamatama.

6. 3. Tuženik je nedvojbeno obaviješten o otkupu te dugovanju u iznosu 52,68 eura budući da je 25. veljače 2025. vezano za utuženi račun, na elektroničku adresu tužitelja, podnio obavijest kojom je račun osporio.

6. 4. Neovisno o osporavanju, tuženik je tužitelju 29. ožujka 2025. podmirio 52,58 eura (prema nalogu za plaćanje, a nalog je izvršen 31. ožujka 2025.). Tužitelj navedenu uplatu nije osporio.

7. Tuženik je utuženo potraživanje osporio u bitnome navodima da je nakon obavijesti tužitelja o otkupu tražbine, tužitelju (na e- [adresa elektroničke pošte]) napisao 25. veljače 2025. prigovor, u smislu da je račun trebao biti storniran od strane Hrvatskog telekoma d. d. budući da je internetska oprema vraćena u 2024., a tuženiku je na dan vraćanja opreme u poslovnici u Poreču rečeno da će se predmetni račun stornirati. U prilogu prigovora tuženik je proslijedio elektroničku korespondenciju s Hrvatskim telekomom d. d. od 4. srpnja 2024. iz koje je razvidno da je Hrvatski telekom d. d. odobrio povrat opreme i storno računa. Tuženik je opremu vratio 18. srpnja 2024. u porečku poslovnicu Hrvatskog telekoma d. d. Nakon toga, tužitelj mu se nije javljao putem maila, već telefonski, te su mu prenijeli da elektronička korespondencija s Hrvatskim telekomom d. d. njima nije dovoljan dokaz da ne postoji i dalje obveza naplate. Budući da mu referent u poslovnici u Poreču nije izdao potvrdu o povratu, da ne dođe do blokiranja računa 31. ožujka 2025. platio je iznos od 52,88 eura, povrat kojeg iznosa namjerava tražiti od Hrvatskog telekoma d. d.

8. Kako je za potraživanje u iznosu 25,21 eura (50,37 eura umanjeno za 25,16 eura) tužitelj povukao tužbu, kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je djelomično povlačenje tužbe, uz ukidanje platnog naloga sukladno čl. 456. st. 1. ZPP-a, kao u t. I. izreke rješenja.

9. Glede potraživanja tužitelja u preostalom iznosu od 25,16 eura, tuženik prema stavu ovog suda to potraživanje nije u obvezi podmiriti, jer se vezano za utuženi račun obratio predniku tužitelja još u 2024. te je od strane prednika tužitelja obaviješten 4. srpnja 2024. (kako to proizlazi iz elektroničke korespondencije) da će se utuženi račun stornirati kada tuženik vrati terminalnu opremu, što je tuženik učinio, te je terminalnu opremu prema zapisniku o primopredaji vratio 18. srpnja 2024. Prednik tužitelja umjesto da račun stornira, potraživanje po tom računu prenosi na tužitelja.

10. Nadalje, iako je tuženik utuženo potraživanje podmirio 31. ožujka 2025., koje plaćanje je tužitelj svakako trebao evidentirati u svojim poslovnim knjigama, dopustio je da javni bilježnik 23. travnja 2025. izda rješenje o ovrsi za utuženo potraživanje.

11. Osim toga, tužitelj nije ni osporio da je tuženik opremu vratio, pa tuženik pored činjenice da je opremu vratio, ne može biti u obvezi još platiti tužitelju i utuženu naknadu. Tužitelj nije naveo Opće uvjete poslovanja prednika tužitelja na kojima bi se temeljila obveza plaćanja naknade, a i iz kojih bi proizlazila i utužena visina naknade. Pa i da je tuženik terminalnu opremu vratio izvan roka, i tu opremu je (prednik) tužitelja primio, neosnovano bi bilo potraživanje na isplatu naknade, jer u takvoj situaciji (prednik) tužitelj ne može i zadržati vlasništvo pretplatničke opreme i dobiti naknadu za istu opremu, odnosno potraživanje po tom osnovu ustupiti dalje.

12. Budući da je neosnovano doneseno rješenje o ovrsi protiv tuženika na iznos potraživanja iz prijedloga za ovrhu, tužitelj neosnovano potražuje od tuženika troškove ovršnog (i parničnog) postupka (koje je sam neosnovano prouzročio), pa je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sud odlučio kao u t. II. izreke rješenja, te je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti (kao u t. III. izreke rješenja), a prethodno je tužbeni zahtjev odbio i platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuo kao u izreci rješenja.

13. Postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak (čl. 461.a. st. 3. ZPP-a), a sud je presudu bez održavanja ročišta donio na temelju čl. 461.a st. 4. ZPP- a te u skladu s načelom ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a), jer je utvrdio da se s obzirom na iznijete činjenice i dokazne prijedloge, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta (a ni stranke po dostavi rješenja s upozorenjima iz čl. 461.a ZPP-a nisu predložile održavanje ročišta).

U Pazinu 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženik.