REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-215/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 1. PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i 1.-3. tuženika osobno, 07. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1.-3. tuženicima solidarno isplatiti tužitelju dospjeli dug u ukupnom iznosu od 52,49 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi i to:

- na iznos od 4,41 EUR od dana 06.02.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,27 EUR od dana 06.03.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,27 EUR od dana 06.04.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,12 EUR od dana 07.05.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,12 EUR od dana 06.06.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,09 EUR od dana 25.07.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,41 EUR od dana 07.08.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,41 EUR od dana 06.09.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,26 EUR od dana 06.10.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,55 EUR od dana 06.11.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,55 EUR od dana 06.12.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR od dana 25.01.2025.g. pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 276,54 Eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 07.03.2025. podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako su tuženici suvlasnici nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. Tuženici, iako su sukladno čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakonu o tržištu električne energije bili u obvezi bez odgađanja tužitelju pisanim putem prijaviti promjenu vlasništva nad stambenim/poslovnim prostorom kako bi se prijavljena promjena vlasništva odnosno promjena krajnjeg kupca električne energije mogla primjenjivati od sljedećeg mjesečnog obračuna električne energije, nikada to nisu učinili slijedom čega je tužitelj i nadalje račune za isporučenu električnu energiju nastavio izdavati na ranijeg vlasnika PCS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Propuštajući postupiti sukladno zakonskoj obvezi i prijaviti promjenu vlasništva nekretnine, tuženici su se neosnovano obogatili za iznos mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju, odnosno za ukupan novčani iznos od 52,49 EUR . Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženicima isplatiti tužitelju utužen iznos sa zateznim kamatama uz naknadu troška postupka tuženiku.

2. 1. tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 1. tuženika. Navodi kako je iz dokumentacije koja je kao dokaz potraživanja priložena uz tužbu proizlazi da se računi ne odnose na 1. tuženika već glase na ime UCS, [adresa], dubrava pa po tim računima ne može biti utužen 1. tuženik jer isti ne glase na njega niti su poslani na njegovu adresu koja je tužitelju poznata. Netočni su navodi tužitelja da tuženici nisu nikada prijavili tužitelju promjenu vlasništva sporne nekretnine pa da je i zbog toga tužitelj nastavio slati račune na adresu ranijeg vlasnika. Tužitelj time da potvrđuje da je izdavao račune na ime i adresu umrle osobe jer iako je znao da je osoba umrla ipak joj je slao račune. Tužitelj je ujedno znao da je 1. tuženik vlasnik nekretnine u ½ dijela najranije na dan 27.08.2024. kada je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi isplate za račune u 2023. što i sam tužitelj u svom podnesku od 08.11.2024. u tom predmetu navodi da zna kako je tuženik postao vlasnikom od 07.06.2024. Tužba u tom predmetu je povučena. 1. tuženik ističe kako je vlasnikom nekretnine za ½ dijela postao 07.06.2024. temeljem Rješenja o nasljeđivanju po javnom bilježniku Jasni Galešić iz Vrbovca a u zemljišne knjige je upisan kao suvlasnik tek 15.07.2024. Tužitelj je 41. dan nakon upisa tuženika u zemljišne knjige podnio tužbu, a da mu prethodno nije dostavio račun ili opomenu jer je već tada znao adresu tuženika. Navodi kako je nedugo nakon što je postao suvlasnik nekretnine drugi suvlasnik ŽC također vlasnik u ½ dijela preminuo u listopadu 2024. pa 1. tuženik zbog toga nije mogao poduzimati radnje prema HEp-u i prema MUP-u. Prema tumačenjima HEP-a kojem se 1. tuženik tada obratio za promjenu korisnika HEP-ovog brojila električne energije sa imena pok. TC na ime i adresu 1. tuženika nije dovoljna činjenica da je isti upisan u zemljišne knjige kao suvlasnik nekretnine već je potrebna nazočnost i drugog suvlasnika. Budući da je u to vrijeme drugi suvlasnik bio u bolnici, a potom i umro prijenos brojila nije moguće ostvariti dok se u ostavinskom postupku ne utvrde nasljednici drugog suvlasnika, a što je učinjeno tek 27.01.2025. Navodi kako on stoga nije mogao samostalno utjecati na promjenu vlasnika brojila na svoje ime sve do 27.01.2025. kada su postali poznati suvlanici nekretnine iza pok. ŽC. Dakle promašena je tvrdnja tužitelja da je 1. tuženik propustio postupiti sukladno zakonskoj obvezi. 1. tuženik ističe da pored fiktivnih računa nema dokaza da je električna energija i isporučena na tom mjernom mjestu budući da je korisnik umro 2023. dok su tuženici u posjed nekretnine u nazočnosti policije ušli tek 21.02.2025. koja im je tek tada uručila ključeve kuće. Navodi kako je osobno nakon preuzimanja ključeva od nekretnine potpisao stanje el. brojila na dan 21.02.2025. te je nakon toga više puta dojavljivao tužitelju da se promjeni vlasnik brojila, ali su mu rekli da se brojilo mora prebaciti na samo jednog vlasnika te da će onda dobivati račune na novog vlasnika. Kada je 1. tuženik dojavio novo stanje brojila iz HEP-a su mu rekli da je račun u pretplati što znači da na dan 21.02.2025. nije bilo duga prema tužitelju, a niti je bilo potrošnje el. energije. Navodi kako je spreman platiti sva eventualna dugovanja koja se odnose na njega kao suvlasnika u ½ no ne i dug drugih suvlasnika te nije sprema platiti neosnovane sudske troškove. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan sve uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. 2. i 3. tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navode kako su isti nasljednici iza pok. ŽC te su suvlasništvo nad spornom nekretninom stekli Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Babić od 23.01.2025. Navode kako je samo zadnji račun izdan u periodu kada su isti postali vlasnici nekretnine premda niti oni niti pok. ŽC nisu dobili od tužitelja nikakvu obavijest o dugu te da nisu terećeni za pola duga jer da su isti vlasnici 50% nekretnine jer da je tužitelj tako postupio već bi do sada platili dug. Navode kako je nevjerojatan navod u tužbi da bi se isti obogatili za iznos od 52,49 eur jer na navedenoj lokaciji nije isporučena nikakva el. energija jer od smrti Tihomira Marasa 2023. tamo nitko ne živi. Navode kako tužitelj od da umirovljenika i jedne zaposlene osobe traži neosnovano 250,00 eur troškova postupka premda je tužba neosnovana jer isti nisu bili obaviješteni o iznosu duga, odnosno da bi isti naslijedili dug sa nekretninom na adresi [adresa]. Navode kako nisu bili svjesni duga niti njegove visine niti su od tužitelja obaviješteni o istome.

4. Tužitelj u podnesku od 10.06.2025. dostavlja utužene račune. Navodi kako tuženici nisu u utuženom razdoblju zatražili preprijavu, iako su to bili dužni, zbog čega je tužitelj nastavio ispostavljati račune na UCS. Tužitelj ističe kako je nesporno da je I-tuženik kao suvlasnik predmetne nekretnine upisan tek 07.06.2024.g. Međutim, I-tuženik je ujedno i zakonski nasljednik iza pok. TC, a što I- tuženik i sam navodi i što je razvidno iz rješenja o nasljeđivanju koje tužitelj dostavlja u spis. Tužitelj dalje pojašnjava kako je odredbom čl. 4. Zakona o nasljeđivanju propisano da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti. Prema tome, I-tuženik je odgovoran za predmetni dug i kao jedan od nasljednika iza pok. TC i kao stvarni vlasnik nekretnine na koju se predmetni dug odnosi. Dodatno tužitelj napominje kako niti jednom pozitivnom zakonskom odredbom nije propisana obveza tužitelja slati opomene za dug. Upravo suprotno, I-tuženik je, kao jedan od suvlasnika predmetne nekretnine na koju se odnosi utuženi dug, bio dužan voditi računa o obvezama koje istu terete i te obveze na vrijeme odnosno u roku ispunjavati. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženike naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

5. U dokaznome postupku izvedeni su dokazi uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5 spisa), povijesni zk izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 i 8 spisa), obavijest OGS-a od 06.05.2025. u predmetu P-5079/24 (list 20 spisa), podnesak tužitelja od 29.04.2025. u predmetu OGS-a posl. br. P-5079/24 (list 22 i 23 spisa), računi tužitelja od 25.04.2025. (list 24-27 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju (list 30-33 spisa), rješenje o nasljeđivanju br O-1732/2023 (list 37-39 spisa), utužene račune (list 40-62 spisa), presliku osobne iskaznice TC, potvrdu MUP-a PP Vrbovec od 21.02.2025., provedene naloge za plaćanje, presliku e-mail komunikacije s tužiteljem.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. 1.-3. tuženici su na pripremnom ročištu naveli kako priznaju tužbu i tužbeni zahtjev te da predlažu sudu da donese presudu na temelju priznanja u odnosu na glavnicu potraživanja i zatezne kamate no da smatraju da isti nisu u obvezi naknaditi tužitelju troškove postupka. Naveli su da niti u jednom trenutku tuženici nisu bili obaviješteni o postojanju duga kao takvog premda su i godinu dana prije pokretanja postupka poslali takav upit tužitelju da li postoji dugovanje te se stoga trošak ovog postupka ne može staviti na teret tuženicima koji ni u čemu nisu postupali nesavjesno niti su uzrokovali potrebu pokretanja ovoga spora. Ne spore da ukoliko postoji dug, da bi isti bili spremni podmiriti dug no osporavaju da bi bili obvezni podmiriti trošak postupka.

8. Među strankama nije sporno da su 1. tuženik i pok. ŽC utvrđeni zakonskim nasljednicima, odnosno pravnim slijednicima iza pok. TC pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: 0-1732/2023, UPP-OS-321/2023 od 07.05.2024. između ostalog i nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zk. odjel Vrbovec, k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica] pa tako i priključka el.energije u toj kući. Iz rješenja o nasljeđivanju broj od 23.01.2025. proizlazi kako su nasljednicima na temelju zakona iza pok. ŽC utvrđeni UC i GC pa tako i suvlasnicima nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zk. odjel Vrbovec, k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica].

9. Iz specifikacija utuženih računa proizlazi da se oni odnose na obračunsko mjesto na adresi [adresa], broj:2200148863, na kojem je kao kupac evidentiran UCS.

10. Prema čl. 139 st. 3 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su tuženici osim kuće u kojoj se nalazi predmetni priključak na električnu energiju naslijedili i drugu imovinu tako da je i bez utvrđivanja vrijednosti naslijeđene imovine jasno da njena vrijednost ukupno, kao i vrijednost samo predmetne kuće, višestruko nadmašuje vrijednost utuženog potraživanja.

11. Prema čl. 31 st. 1 Općih uvjeta u slučaju smrti fizičke osobe, fizička ili pravna osoba pravni sljednik koja je u posjedu građevine ili dijela građevine dužna je u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe o tome obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača tj. tužitelja. Prema čl. 31 st. 3 Općih uvjeta pravni slijednik krajnjeg kupca ima pravo na sklapanje novog ugovora o korištenju mreže i novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca nakon podmirenja dospjelih novčanih obveza za to obračunsko mjerno mjesto.

12. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu, a u skladu s čl. 223 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

13. Sud je tako utvrdio da tuženici tužitelju duguju utužen iznos prema računima sve sa zateznim kamatama u skladu s čl. 29 ZOO-a, a koje dugovanje su tuženici ujedno i priznali u postupku.

14. Budući da je sud utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan naloženo je tuženicima da tužitelju plate utužen iznos sa zakonskim zateznim kamatama.

15. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj u sporu uspio u cijelosti, slijedom čega bi mu, prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, pripadalo pravo na naknadu troškova postupka prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 - dalje; OT) pa bi tako tužitelju valjalo priznati trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr. 7/9 OT u visini 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 uz PDV od 25% iznosi 125,00 EUR uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Također, ovome bi valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u visini od po 13,27 EUR. Dakle, proizlazi da bi ukupan trošak koji bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju iznosio sveukupno 151,54 EUR. Tužitelj ne bi imao pravo na naknadu troška uvida u katastar i pribave zk izvatka u iznosu od po 62,50 Eur jer ničime ne dokazuje da bi mu nastao trošak u navedenom iznosu.

16. Međutim, neovisno o uspjehu tužitelja u sporu, obzirom na okolnosti predmeta i primjenu načela razmjernosti, ovaj sud nalazi da bi priznavanje parničnih troškova tužitelju bilo nesrazmjerno u odnosu na vrijednost predmeta spora te ponašanje i položaj stranaka u parnici. Stoga je, radi cjelovitosti ocjene, ovaj sud proveo test razmjernosti prema ustaljenoj praksi i standardima Europskog suda za ljudska prava, a na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/2014 - dalje; Ustav) i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori - "Narodne novine" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).

17. Test razmjernosti provodi se kroz četiri standardna koraka odnosno četiri pitanja od kojih je prvo pitanje „Postoji li legitiman cilj?“. Da, legitiman cilj mjere kojom se odbija zahtjev za naknadu troškova postupka je osigurati pravičnost i ekonomičnost postupka te spriječiti da troškovi vođenja postupka višestruko premaše vrijednost samog predmeta spora čime se štiti načelo razmjernosti, načelo ekonomičnosti i načelo pravične ravnoteže („fair balance“) između interesa stranaka te čuva integritet sudskog postupka. Drugo pitanje koje valja postaviti jest „Je li mjera prikladna za ostvarenje tog cilja?“. Da, ovaj sud smatra da se odbijanjem troškova postupka postiže upravo cilj koji se želi ostvariti, odnosno onemogućuje se da iznos troškova višestruko premaši vrijednost potraživanja temeljem dosuđenog iznosa glavne tražbine čime se izbjegava situacija u kojoj bi tužitelj, koji je ostvario pravo na isplatu iznosa od 52,49 EUR na ime glavnog duga, tuženiku stvorio obvezu plaćanja troškova od nekoliko stotina EUR, što bi bilo u očitoj suprotnosti s načelom pravične ravnoteže, zbog čega ovaj sud ocjenjuje da je mjera odbijanja troškova postupka tužitelju prikladna jer ostvaruje svrhu očuvanja razmjernosti i pravičnosti. Treće pitanje koje se postavlja jest „Je li mjera nužna (postoji li blaže sredstvo)?“. Da, mjera je nužna jer ne postoji manje ograničavajuće rješenje odnosno blaža mjera koja bi jednako učinkovito ostvarila cilj razmjernosti, pa i ekonomske pravičnosti tj. mjera je nužna jer ne postoji manje ograničavajuće rješenje. Konačno, valja odgovoriti na pitanje „Je li mjera prikladna u užem smislu?“. Da, ovaj sud je odmjerio interese obje strane - interes tužitelja za ostvarenjem tražbine te interes zaštite tuženika od nerazmjernog financijskog tereta koji bi proizašao iz obveze plaćanja znatnih troškova u sporu male vrijednosti - i zaključio da se odbijanjem troškova parničnog postupka postiže pravična ravnoteža između prava na pristup sudu i obveze snošenja troškova te smatra da je upravo na taj način osigurano da nijedna strana ne snosi nesrazmjerno opterećenje. Kod toga valja napomenuti i da je pri odmjeravanju razmjernosti ovaj sud uzeo u obzir i položaj stranaka, odnosno činjenicu da je tužitelj pravna osoba koja profesionalno posluje i raspolaže odgovarajućim pravnim i organizacijskim resursima, dok su tuženici fizičke osobe od čega dvoje umirovljenici što ih objektivno stavlja u slabiji imovinski i društveni položaj te bi i zbog toga dosuđivanje troškova u visini od EUR u sporu za 52,49 EUR predstavljalo nesrazmjeran teret za tuženike, dok s druge strane za tužitelja iznos troška ne bi, prema ocjeni ovoga suda, predstavljao trošak bez čije naknade bi došlo do ugroze njegovog poslovanja.

18. Pa je tako sud cijenio i okolnost kako iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽC proizlazi kako su 2. i 3. tuženici postali suvlasnici sporne nekretnine 23.01.2025. dok je tužba u konkretnom predmetu podnesena 07.03.2025. to u odnosu na iste nije protekao rok propisan odredbom čl. 31 st. 1 Općih uvjeta tužitelja prema kojem je u slučaju smrti fizičke osobe, fizička ili pravna osoba pravni slijednik koja je u posjedu građevine ili dijela građevine dužn u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe o tome obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača tj. tužitelja. Istovremeno sud smatra da niti 1. tuženik nije pridonio potrebi pokretanja konkretnog postupka obzirom na to da 1. tuženik ističe kako je vlasnikom nekretnine za ½ dijela postao 07.06.2024. temeljem Rješenja o nasljeđivanju po javnom bilježniku Jasni Galešić iz Vrbovca, a u zemljišne knjige je upisan kao suvlasnik tek 15.07.2024. Navodi kako je nedugo nakon što je postao suvlasnik nekretnine drugi suvlasnik ŽC također vlasnik u ½ dijela preminuo u listopadu 2024. pa 1. tuženik zbog toga nije mogao poduzimati radnje prema HEP-u i prema MUP-u. Budući da je u to vrijeme drugi suvlasnik bio u bolnici, a potom i umro prijenos brojila nije bilo moguće ostvariti dok se u ostavinskom postupku ne utvrde nasljednici drugog suvlasnika, a što je učinjeno tek 27.01.2025. Navodi kako on stoga nije mogao samostalno utjecati na promjenu vlasnika brojila na svoje ime sve do 27.01.2025. kada su postali poznati suvlasnici nekretnine iza pok. ŽC, a koji rok nije protekao do pokretanja ovog postupka. Uvidom u e-mail korespodenciju između 1. tuženika i tužitelja od prosinca 2025. proizlazi kako je isti ujedno 12.12.2025. pod ur br P00000501/73779 podnio tužitelju zahtjev za promjenom korisnika opskrbom el. energijom, presliku potvrde MUP-a te presliku Potvrde o provedenom nalogu za plaćanje.

19. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da bi plaćanje navedenih troškova za tuženike predstavljalo prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede konvencijskog prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, kao i konvencijskog prava na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije.

U Sesvetama 07. svibnja 2026.

Sudac

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun

2. 1-3 tuženicima