Poslovni broj: UsI-1416/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ad.1) PD , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2) SD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.3) ID, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po opunomoćeniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi utvrđivanja građevinske čestice, nakon javne rasprave zaključene u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 27. travnja 2026., 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-350-05/25-08/38, URBROJ: 531-03-25-2 od 23. travnja 2025., kao i zahtjev za poništenjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada, KLASA: UP/I-350-05/24- 05/000011, URBROJ:2181-6-05-02-25-0010 od 17. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-350-05/25-08/38, URBROJ: 531- 03-25-2 od 23. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada, KLASA: UP/I-350-05/24-05/000011, URBROJ:2181-6-05-02-25-0010 od 17. siječnja 2025. kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem o utvrđivanju građevine čestice
KLASA: UP/I-350-05/24-05/000011, URBROJ:2181-6-05-02-24-0003 od 4. listopada 2024., donesenog po zahtjevu investitora Imperial Riviera d.d.
2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji pobija rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu kako su upravna tijela nezakonito postupila kada im nisu priznala status stranke u postupku utvrđivanja građevne čestice iako su podnositelji zahtjeva za porat oduzete imovine a koja je bila predmet postupka utvrđenja građevne čestice. Navode kako njihov pravni interes ne proizlazi samo iz činjenice postojanja zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, kako to navodi tuženik, već prvenstveno iz činjenice da je pred nadležnim tijelom u tijeku postupak povrata oduzete imovine, a u kojem postupku tužitelji sudjeluju kao ovlaštenici povrata i sljednici prijašnjih vlasnika. Ističu kako prema ustaljenoj upravno-sudskoj praksi prijašnji vlasnici konfiscirane ili nacionalizirane imovine imaju status stranke u postupcima izdavanja lokacijske i građevinske dozvole za nekretnine koje su predmet povrata. U prilog navedenom pozivaju se na presudu Us-7391/2011 od 19. travnja 2012 i Us-515/2010 od 19. travnja 2012. godine. Predlažu da sud poništi osporeno kao i prvostupanjsko rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. U sporu je održana rasprava 27. travnja 2026., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/24) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupili uredno pozvani tužitelji i tuženik. Opunomoćenik tužitelja je podneskom od 23. travnja 2026. ispričao nedolazak na raspravu, ustrajao je u svim tužbenim navodima te je predložio zaključiti raspravljanje u ovom predmetu. Rasprava je pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet ovog spora jest ocjena zakonitosti rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačen njihov prijedlog za obnovom postupka okončanog donošenjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice za građevinu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica], dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, izdanog po zahtjevu investitora Imperial Riviera d.d. Zahtjev tužitelja za obnovom postupka utvrđenja građevne čestice odbačen je s obrazloženjem kako tužitelji nisu stranke postupka izdavanja rješenja o utvrđenju građevne čestice, jer nisu nositelji stvarnih prava na nekretninama od kojih se formira građevna čestica niti su nositelji stvarnih prava na nekretninama koje graniče sa tim nekretninama, pri čemu činjenica da je u zemljišnim knjigama zabilježeno vođenje postupka za povrat oduzete imovine ne daje osnovu tužiteljima (kao ovlaštenicima povrata) za sudjelovanje postupku utvrđivanja građevne čestice.
8. S navedenim stajalištem upravnih tijela u cijelosti je suglasan i ovaj sud.
9. Odredbom članka 157. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine 153/13, 65/2017, 11472018, 39/2019, 98/2019, 67/2023) propisano je da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. Prema stavku 2. te zakonske odredbe smatra se da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine: 1. ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehnološki nisu cjelina 2. ako je građevina izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica [katastarska čestica]. ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina manja ili veća od površine propisane prostornim planom 4. ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine 5. ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.
10. Prema odredbi članka 158. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju , zahtjevu za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice prilaže se preslika katastarskog plana na kojoj se određuju oblik i veličina građevne čestice te dokaz da je građevina za koju se utvrđuje građevna čestica postojeća. Stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano je kako se rješenje o utvrđivanju građevne čestice donosi po zahtjevu vlasnika zemljišta, vlasnika građevine, investitora građevine ili druge osobe koja za to ima pravni interes.
11. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/2009 i 110/2021, dalje ZUP) stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.
12. U konkretnom slučaju tužitelji svoje pravo na sudjelovanje u postupku utvrđivanja građevne čestice, odnosno u postupku obnove rješenja okončanog rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, temelje na činjenici da vode postupak povrata oduzete imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
13. Međutim, po ocjeni ovoga suda, sama činjenica vođenja postupka povrata imovine ne daje podnositeljima zahtjeva za povrat ujedno i položaj stranke u drugim upravnim postupcima koji se odnose na nekretninu koja je predmet povrata. Naime, postupak utvrđivanja građevne čestice vodi se temeljem prethodno citiranih odredbi Zakona o prostornom uređenju, a koji propisuje kako su stranke u postupku utvrđivanja građevne čestice investitor, vlasnik zemljišta te svaka druga osoba koja ima pravni interes, pri čemu se pojam pravnog interesa ne može tumačiti neograničeno niti na način da obuhvaća svako osobu koja ima određeni faktički, ekonomski ili budući interes vezan za nekretninu koja je predmet postupka.
14. Tužitelji, kako to točno utvrđuje prvostupanjsko tijelo i tuženik, nisu nositelji stvarnih prava na nekretninama koje su predmetom rješenja o utvrđivanju građevne čestice, odnosno na susjednim nekretninama, te upravo ta okolnost predstavlja prepreku za priznavanje prava stranke u postupku u kome se status stranke procjenjuje prema postojanju neposrednog pravnog odnosa glede nekretnine, a tužitelji kao ovlaštenici prava naknade bi navedeni odnos prema predmetnim nekretninama mogli imati tek u slučaju da im se iste vrate u vlasništvo (što u vrijeme odlučivanja o zahtjevu investitora za utvrđenjem građevne čestice predstavlja budući i neizvjestan uvjet). Obzirom na navedeno, pravilno je po ocjeni ovog suda odbačen njihov zahtjev za obnovu postupka okončanog donošenjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice.
15. Pravilno se pritom, suprotno navodima tužitelja, tuženik pozvao na pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž- 3994/2022 od 27. rujna 2023. prema kojem podnositelj zahtjeva za povrat ili naknadu imovine nema svojstvo stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole budući da nije vlasnik, odnosno nositelj drugog stvarnog prava na nekretnini za koju se izdaje građevinska dozvola. Iako se navedena presuda odnosi na postupak izdavanja građevinske dozvole, navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i ovom slučaju utvrđivanja građevne čestice, jer oba postupka pripadaju području prostornog uređenja i gradnji u kojima se status stranke procjenjuje prema postojanju neposrednog pravnog, odnosa prema nekretnini, a kojeg tužitelju u ovom slučaju nemaju.
16. Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika, kao i onim prvostupanjskim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.
17. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 7. svibnja 2026.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude Žalba odgađa izvršenje pobijane presude
DNA: 1. tužiteljima po opunomoćeniku,
2. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike
Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20,
3. u spis.
