REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1058/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠGNĆ, državljanin Iraka, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, zastupanog po ŠG, službenoj osobi, radi protjerivanja, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38-25-12 od 22. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
r i j e š i o j e
Ukida se odgodni učinak tužbe određen rješenjem ovog suda broj Us I - 1058/2025-5 od 8. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38-25-12 od 22. veljače 2025. tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske, određena mu je zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u trajanju od tri godine, uz prisilno udaljenje s područja Republike Hrvatske.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da je tijekom upravnog postupka ispitan na jeziku (arapskom jeziku) koji ne razumije, da je osporeno rješenje nedostatno obrazloženo uz brojne nedostatke i da mu u slučaju povratka u zemlju podrijetla (Tursku) prijeti ozbiljna nepravda, jer bi ga turske vlasti vratile u Irak odakle je njegova obitelj bila prisiljena otići, o čemu je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 9. travnja 2026.
6. Prema članku 190. stavku 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25; dalje: ZS) državljanina treće zemlje će se protjerati ako:
- nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem
- je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka
- se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ZS-a.
Prema članku 190. stavku 2. ZS-a državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. članka 190. ZS-a.
7. U osporenom rješenju obrazlaže se da je tužitelj u studenom 2024. zbog počinjenih prekršaja protjeran, uz određenu zabranu ulaska i boravka na području EGP-a (rješenje PGP Imotski, KLASA: UP/I-216-04/24-01/4367, URBROJ: 511-12-27- 24-1), te je readmisijski vraćen 11. studenog 2024. u zemlju iz koje je došao u Republiku Hrvatsku. Potom je tužitelj, unatoč izrečenoj zabrani ulaska i boravka, zatečen na području Republike Hrvatske 22. veljače 2025., nakon što je prethodno nezakonito, izvan graničnog prijelaza, ušao na područje Republike Hrvatske. S obzirom da nema reguliran boravak na području Hrvatske, da je došao na područje EGP-a prije isteka zabrane ulaska i boravka, pri čemu je prethodno nezakonito stupio na područje Hrvatske, tuženik je odredio protjerivanje tužitelja pozivom na članak 109. stavak 1. toč. 2. i stavak 2. ZS-a, dok ocjenjuje na temelju dostupnih podataka da na strani tužitelja ne postoje razlozi za primjenu zaštite od protjerivanja.
8. Suprotno tužbenim navodima, sud smatra da je osporenim rješenjem pravilno i dostatno utvrđeno i obrazloženo postojanje pretpostavki za određivanje protjerivanja iz članka 190. stavka 1. toč. 2. i stavka 2. ZS-a. Naime, nesporno je da je tužitelj još u studenom 2024. protjeran iz Republike Hrvatske, uz izrečenu zabranu ulaska i boravka u trajanju od jedne godine, i da je nakon toga, u veljači 2025., zatečen na području Republike Hrvatske prije isteka izrečene zabrane. Prethodno je na područje Republike Hrvatske stupio nezakonito. Dakle, evidentno su bile ispunjene citirane zakonske odredbe koje određuju protjerivanje stranca (tužitelja) u slučaju kada je stranac došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka, odnosno koji je nezakonito boravio i nezakonito je ušao u Republiku Hrvatsku. Nadalje, pravilan je zaključak javnopravnih tijela da nema razloga za primjenu odredbi o zaštiti od protjerivanja (članak 191. ZS-a). Iz podataka spisa ne proizlazi da bi tužitelj imao ikakve veze s područjem Republike Hrvatske, dok isti ima mogućnost povratka u zemlju podrijetla s kojom je povezan (u nastavku će se sud posebno očitovati o navodima tužitelja u svezi povratka u zemlju podrijetla). Nema naznaka niti tužitelj ističe da ima ozbiljnijih zdravstvenih tegoba, odnosno drugih okolnosti po osnovi kojih bi ulazio u kategoriju ranjivih osoba. Što se tiče navoda o progonu u zemlji podrijetla, odnosno progonu u slučaju da ga zemlja podrijetla vrati u Irak, ukazuje se da je tužitelj u svezi tih navoda podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, o čemu je ispitan tijekom nastavnog postupka te su njegovi navodi razmotreni i ocijenjeni kao neosnovani, nakon čega je njegov zahtjev meritorno odbijen rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I -216-03/25- 06/1238, URBROJ: 511-01-212-25-10 od 28. travnja 2025. Navedeno rješenje je postalo izvršno. Stoga se ne prihvaćaju predmetni navodi tužitelja kao osnovani. Dodatno se ukazuje da se tužitelj, nakon napuštanja prihvatnog centra za strance, nije prijavio u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite kako je bio upućen, a tijekom ovog spora ni njegov opunomoćenik s njim nije mogao ostvariti kontakt . Navedeno ponašanje ne ukazuje na vjerodostojnost osobe koja je stvarno zainteresirana za ostvarenje međunarodne zaštite, jer joj (navodno) prijeti progon u zemlji podrijetla.
9. Sud nije provodio saslušavanje tužitelja, s obzirom da je isti nedostupan. U odnosu na tvrdnje tužitelja o povredi pravila o provođenju ispitivanja na jeziku koji razumije, ukazuje se da iz zapisnika o ispitivanju proizlazi da ga je tužitelj uredno potpisao bez ikakve naznake protivljenja, dok iz njegovog cjelokupnog postupanja (ulazak na područje Hrvatske unatoč izrečenoj zabrani, traženje međunarodne zaštite na području Republike Hrvatske, nakon čega se ne prijavljuje u prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, nedostupnost tijekom upravnog spora) ne proizlazi dovoljno osnova da bi se njegovi navodi, sami po sebi, prihvatili kao vjerodostojni.
10. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a)
11. S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev, uz uvažavanje činjenice da je prethodno odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu, sud je pozivom na članak 42. stavak 6. ZUS-a ukinuo ranije određeni odgodni učinak tužbe.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. tužitelj osobno – putem oglasne ploče
2. tuženik
