REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-384/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LG iz Borče, Bratstva i jedinstva 117, Beograd, Srbija, zastupanog po opunomoćeniku Mariu Sokaču, odvjetniku u Varaždinu, Cankareva 3, protiv tuženika Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, Ivanec, Varaždinska 13, OIB: 36162371878 , kojeg zastupa SG, službena osoba, radi protjerivanja, 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, KLASA: UP/I-216-02/24- 19/447, URBROJ: 511-14-06-24-2 od 23. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, KLASA: UP/I-216-02/24-19/447, URBROJ: 511-14-06-24-2 od 23. prosinca 2024. tužitelj je protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (EGP-a), određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine i utvrđena mu je obveza napuštanja EGP-a, uz prijetnju prisilnim udaljenjem ako ne postupi po tom rješenju.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da su relevantne činjenice nepravilno i nepotpuno utvrđene, da osporeno rješenje nije pravilno obrazloženo i da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za njegovo protjerivanje , a niti za određivanje zabrane ulaska i boravka u predugom trajanju od tri godine. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 30. travnja 2026.

6. Prema članku 189. stavku 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25; dalje: ZS) državljanina treće zemlje može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako:

− pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku

− iz koristi sklopi brak ili životno partnerstvo

− počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa iz područja carinskih i drugih poreznih davanja

− počini prekršaj s elementima nasilja

− počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili

− ponavlja činjenje prekršaja.

7. Prema članku 192. stavku 5. ZS-a zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ZS-a ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

8. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti i to kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma. Kazneno djelo je počinjeno iz koristoljublja (iz koristoljublja omogućio drugoj osobi nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj), a tužitelj je prema utvrđenjima iz presude djelovao kao dio međunarodnog krijumičarskog lanca (točka 11. obrazloženja presude Općinskog suda u Varaždinu, broj I-310/2024-12 od 13. kolovoza 2024.). Tužitelj je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, od čega se izvršava sedam mjeseci, dok se preostalih deset mjeseci neće izvršiti ako ne počini novo kazneno djelo u roku kušnje od dvije godine. Prilikom ispitivanja na zapisnik tužitelj je naveo da u Hrvatskoj nema bliže rodbine ili članova obitelji, niti ih ima u drugim državama EGP-a, dok u Srbiji ima obitelj i rodbinu te vlastiti stambeni prostor. Nema odobrenje za boravak u nekoj drugoj državi članici EGP-a.

9. S obzirom na naprijed izloženo, sud smatra da je javnopravno tijelo ispravno utvrdilo osnovu za protjerivanje iz članka 189. stavka 1. al. 5. ZS-a, budući da je tužitelj počinio kazneno djelo za koje se progon vrši po službenoj dužnosti. Osim toga, terećeno ponašanje tužitelja je omogućilo nezakoniti boravak / kretanje državljana trećih država na prostoru EGP-a, zbog čega postoji i osnova protjerivanja iz članka 189. stavka 1. al. 1. ZS-a. Nadalje, s obzirom na ozbiljnost i štetnost počinjenog djela (iz koristoljublja omogućio većem broju drugih osoba – ukupno pet osoba – nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj) kao dio međunarodnog krijumičarskog lanca, sud smatra ispravnim zaključak javnopravnog tijela da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, što posljedično opravdava njegovo protjerivanje. Nastavno tome, sud smatra opravdanom izrečenu zabranu ulaska i boravka na području EGP -a u trajanju od tri godine, koja je unutar propisanog raspona i to u okviru donjeg dijela tog raspona (od 3 mjeseca do 20 godina, članak 192. stavak 5. ZS-a) te je u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana javnopravnom tijelu (zaštita javnog poretka) i u korelaciji sa štetnošću počinjenog djela te potencijalnom opasnošću za javni poredak, kada se uzmu u obzir naprijed navedene okolnosti u svezi dosadašnjeg protupravnog postupanja tužitelja.

10. Ispravna je ocjena javnopravnog tijela da nema mjesta primijeni zakonskih odredbi o zaštiti od protjerivanja. Naime, iz dostupnih podataka je razvidno da tužitelj nije imao prebivalište/boravište na području [adresa] niti trajniju vezu s područjem Hrvatske, već je vezan za područje druge države (Srbija), gdje ima prebivalište, vlastiti stambeni prostor i obitelj. Prilikom ispitivanja, a niti u tužbi, tužitelj nije istaknuo neke posebne okolnosti (npr. posebno otežano zdravstveno stanje) koje bi ukazivalo na to da ulazi u skupinu ranjivih osoba. U svezi pozivanja na to da mu baka živi na području Republike Hrvatske, sud smatra da navedeno nije od odlučnog značaja u konkretnom slučaju, budući da nije riječ o članu uže obitelji niti ima ikakvog dokaza da bi taj član obitelji na bilo koji način ovisio o tužitelju (ili njegovoj pomoći) ili da bi tužitelj ovisio o tom članu obitelji. Osim toga, napominje se da tužitelj na ispitivanju uopće nije spomenuo da ima člana obitelji na području Hrvatske (naveo je: "U R. Hrvatskoj nemam bliže rodbine ili članove obitelji, također nemam bliže rodbine ili članove obitelji u drugim državama EGP-a."), iz čega sud zaključuje da se, suprotno tužbenim navodima, očigledno ne radi o nekoj bitnoj/trajnijoj povezanosti tužitelja s članom obitelji koji stanuje na području Hrvatske. Navodi tužitelja o otežanoj ekonomskoj situaciji, osim što su nepotkrijepljeni, prema mišljenju suda, nisu od relevantnog značaja kada se uzme u obzir štetnost protupravnih radnji tužitelja i opasnost za javni poredak.

11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik