REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3249/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Vesni Kuharić, odvjetnici u Zagrebu, Lanište 26, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, zastupanog po LE, službenoj osobi, radi poreza na dohodak, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22-01/246, URBROJ: 513-04-24-2 od 20. svibnja 2024.
Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/2022- 013/00026, URBROJ: 513-007-01-06-2022-0002 od 21. siječnja 2022.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22-01/246, URBROJ: 513- 04-24-2 od 20. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/2022-013/00026, URBROJ: 513-007-01-06-2022-0002 od 21. siječnja 2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2019. utvrđena porezna osnovica u iznosu od 131.886,99 kn te porez na dohodak po osnovi otuđenja nekretnina i prirez porezu na dohodak u ukupnom iznosu od 37.350,40 kn .
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, pri čemu ističe da je pogrešno utvrđeno vrijeme stjecanja nekretnine. Naime, nekretninu nije stekao u 2019., nego je istu stekao u 2005. dok je u 2019. provedeno reetažiranje nekretnine. Stoga se radilo samo o promjeni opisa nekretnine u zemljišnoj knjizi, zbog čega porezno tijelo neosnovano utvrđuje da je u roku od dvije godine od stjecanja otuđio nekretninu. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka te održao raspravu 9. travnja 2026.
6. Prema članku 58. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16 i 106/18; dalje: ZPD) dohotkom od imovine i imovinskih prava u smislu članka 56. ZPD-a smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
Prema članku 58. stavku 2. ZPD-a dohodak od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavka 1. ZPD-a ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ZPD-a, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.
7. Tuženik u osporenom rješenju smatra da su ispunjene pretpostavke za oporezivanje u smislu članka 58. stavka 1. i 2. ZPD-a, pri čemu obrazlaže da je tužitelj u 2019. stekao nekretninu (stan površine 32,42 m[2] , balkon 12,48 m , spremište 3 m , upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) i u istoj godini nekretninu otuđio, zbog čega je osnovano oporezovan za ostvarenu razliku između primitka i nabavne vrijednosti. U odnosu na navode tužitelja, tuženik navodi da je u zemljišne knjige 18. ožujka 2019. (ispravno bi bilo 30. travnja 2019.) u korist tužitelja upisano stjecanje posebnog dijela nekretnine, odnosno predmetnog stana, temeljem međuvlasničkog ugovora i aneksa ugovora, uz potvrdu nadležnog gradskog ureda.
8. Suprotno stavu javnopravnih tijela, sud smatra da tužitelj nije u 2019. stekao nekretninu, nego je istu stekao još 2005., zbog čega nema osnove za oporezivanje u smislu članka 58. stavka 1. i 2. ZPD-a (nekretnina je otuđena dvije godine nakon nabave).
9. S učinkom od 30. travnja 2019. u zemljišnim knjigama provedena je uknjižba vlasništva u korist tužitelja na temelju međuvlasničkog ugovora od 18. ožujka 2019. i aneksa tom ugovoru od 23. travnja 2019., uz potvrdu nadležnog gradskog ureda, u odnosu na poseban dio (stan u prizemlju površine 32,42 m[2] , balkon 12,48 m , spremište 3 m ) upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k.. Blato Novo. Međutim, tužitelj je i prije toga, odnosno još od 2005. godine bio suvlasnik te iste nekretnine, a uz njegov suvlasnički dio bio je vezan upravo onaj poseban dio nekretnine koji je (samo drugačije opisan) predmet "sporne" uknjižbe u travnju 2019. Navedeno proizlazi iz priložene dokumentacije (očitovanje volje od 20. prosinca 2005., pripadajući etažni elaborat, rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj Z-52253/05 od 21. veljače 2025., povijesni zemljišnoknjižni izvadak), pri čemu se ukazuje da je iz prikazanog tlocrta u etažnom elaboratu evidentno da je riječ upravo o onom posebnom dijelu koji je predmet uknjižbe iz travnja 2019. Za naglasiti je da je u predmetnoj nekretnini (zgradi) samo jedan stan u prizemlju zgrade, a razlike u opisu posebnog dijela očigledno proizlaze iz drugačijeg pristupa vještaka koji su izrađivali etažne elaborate. Uvažavajući navedeno , uz smislenu primjenu gospodarskog pristupa (članak 11. Općeg poreznog zakona, "Narodne novine" broj 115/16 i 106/18; dalje: OPZ), u konkretnom slučaju nije riječ o stjecanju nekretnine u travnju 2019., nego o ponovnom etažiranju nekretnine u okviru kojeg je tužitelj ostao vlasnik onog istog posebnog dijela kojeg je imao u vlasništvu i prije uknjižbe u travnju 2019., samo što je taj posebni dio sada drugačije opisan. Kod takvog stanja stvari, s obzirom da je predmetni posebni dio nabavljen još 2005. godine, to u smislu članka 58. stavka 2. ZPD-a nema osnove da se oporezuje dohodak u svezi otuđenja koje je obavljeno nakon dvije godine, odnosno 2019. godine.
10. Slijedom navedenog, sud je ocijenio nezakonitim osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, zbog čega je pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) poništio navedena rješenja pod točkom I. izreke ove presude, čime je ova stvar riješena.
11. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom II. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na raspravu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, što ukupno daje 2.500,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. opunomoćenica tužitelja
2. tuženik
