REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Pn-57/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JJ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pomoćnik punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika VJ, odvjetničke vježbenice, i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika Snježane Juroš, 07. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja JJ koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju s osnova neimovinske štete iznos od 11.538,92 eura uvećano za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 28. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022.godine u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II/ Nalaže se tužitelju JJ naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao vozač autobusa koji je prevozio navijače HNK Hajduka na utakmicu u Zagrebu protiv GNK Dinama, vraćajući se iz Zagreba nakon što navijači nisu pušteni na utakmicu, pretrpio ozljede budući da ga je bez ikakvog povoda policijski službenik (interventni policajac) pošpricao raspršivačem s nadražujućom tvari (tzv. „suzavcem“) po predjelu očiju.

1.1. Navodi da se to dogodilo kod odmorišta „Desinec“, a kako je ulaz na isto odmorište bio blokiran od strane policije, da je na traženje putnika otvorio vrata autobusa, kao što je to učinjeno i od strane ostalih vozača autobusa i automobila u navijačkoj koloni.

1.2. Kako tvrdi da je zbog navedenog trpio bol u očima, ali i prsima, te kako tvrdi da i danas osjeća posljedice u vidu tjeskobe i napetosti, nesanice, sniženog raspoloženja, izraženih smetnji koncentracije, a da i pri kontaktu s policijskim službenicima osjeća strah (a s njima se svakodnevno susreće jer je po zanimanju vozač), tvrdi da je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga, prema tužbenom zahtjevu traži po toj osnovi isplatu iznosa od 11.538,92 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, i to uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, ističe da su policijski službenici djelovali u svrhu uspostave javnog reda i mira jer je veća količina vozila iz kolone blokirala prolaz vozilima kod odmorišta „Desinec“ na način da se nekoliko vozila istodobno zaustavilo u obje prometne trake kao i u zaustavnoj traci pa su time onemogućili daljnje kretanje svih vozila istodobno napadajući policijske službenike i uništavajući imovinu. Zbog svega toga, navodi da su policijski djelatnici morali uporabiti i vatreno oružje, ali i sredstva prisile pa i raspršivač s nadražujućom tvari. Međutim, tuženica osporava da je isti upotrijebljen i u odnosu na tužitelja, a ako je doista i upotrijebljen, navodi da isti nije mogao ostaviti nikakve bitnije posljedice, te u tom smislu ukazuje da je tužitelj nastavio voziti autobus nakon tog događaja i to od restorana Macola pa do Imotskom što je trajalo oko 5 sati vožnje, a što je i sam potvrdio u pritužbi na rad policije. Slijedom navedenog, osim što osporava bilo kakvu odgovornost, osporava i da su kod tužitelja nastupile bilo kakve posljedice pa osporava i visinu tražbine.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u dopis MUP-a RH od 27. rujna 2022., fotografiju tužiteljevih leđa, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odgovor tuženice na odštetni zahtjev tužitelja, dopis MUP-a RH od 17. srpnja 2024. uz pripadajuće Izvješće, dopis MUP-a RH od 16. srpnja 2024., ispis komentara predmetnog događaja s društvenih mreža, Zapisnik o uzimanju izjave-pritužbe građanima za rad policije od 22. svibnja 2022., Zahtjev za mirno rješenje spora, popis vozača i putnika u predmetnom autobusu, a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IJ, OJ i ĐJ, dokaz saslušanjem tužitelja, kao i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Kristijanu Bečiću i dr. CJ, a pregledana je snimka dostavljena od strane tuženice na USB-u, a koja je prethodno dostavljena na CD-u.

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Između stranaka je nesporno da je tužitelj kritične zgode bio vozač autobusa kao jednog od vozila u koloni navijača HNK Hajduk Split koju je formirala policija, a koja se vraćala nakon što navijači nisu ušli na stadion u Maksimiru na utakmicu protiv GNK Dinama, a nije sporno i da je zbog narušavanja javnog reda i mira upravo kod odmorišta „Desinec“ policija upotrijebila i vatreno oružje, ali i raspršivač s nadražujućom tvari.

7. Sporno je između stranaka jesu li policijski djelatnici upotrijebili raspršivač s nadražujućom tvari i u odnosu na tužitelja, kao i je li eventualna upotreba izazvala kod tužitelja posljedice koje bi opravdavale dosuđivanje naknade štete.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Kristijana Bečića i dr. LJ, utvrđeno je da je kod tužitelja nakon štetnog događaja dijagnosticirana urtikarija (crvenilo kože s lokalnim otokom) i konjuktivitis (upala spojnice očiju), a da nema umanjenja životnih aktivnosti pa tako ni trajnih posljedica budući da su navedena stanja izrazito privremenog karaktera koja su se mogla manifestirati i nakon nekoliko sati, da je tužitelj nije trpio bol jakog intenziteta, bol srednjeg intenziteta tek 15 minuta, bol slabog intenziteta trajnog karaktera 30 minuta, a povremenog 2 dana, a da istome nije bila potrebna tuđa pomoć ni njega niti ima bilo kakvog zaostalog naruženja. Jednako tako, utvrđeno je da niti sa psihičkog stanovišta nema trajnih posljedica, već tek da je tužitelj trpio strah vrlo jakog intenziteta 5 minuta, nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg tjedan dana i strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima 4 do 5 tjedana.

8.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje navedenih stalnih sudskih vještaka kao objektivno i stručno, a vještaci su se argumentirano i jasno očitovali na prigovore tužitelja pa stoga nije niti bilo potrebe da sud prihvati dokazni prijedlog istog za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a.

9. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužitelj pretrpio neznatni strah, mišljenje je ovog suda da je istome doista povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), a u vezi s odredbom članka 19. ZOO-a, ali da ta povreda prava osobnosti nije onog intenziteta koja bi opravdavala dosuđivanje naknade štete.

9.1. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a je propisano da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ukoliko postoji povreda prava osobnosti, jedino u slučaju ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju.

9.2. Kako se s obzirom na posljedice koje je tužitelj pretrpio radi o neznatnoj povredi prava osobnosti, istome ne pripada pravo na naknadu neimovinske štete.

10. Kako je iskaz tužitelja u dijelu u kojem iskazuje da i danas osjeća velike posljedice po svoje zdravlje zbog predmetnog događaja u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka, sud iskaz u tom dijelu niti ne prihvaća kao vjerodostojan.

11. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom I.

12. Neovisno o naprijed navedenom, iako nije potrebno razmatrati preostale navode stranaka, radi općepoznatih društvenih implikacija predmetnog događaja u cjelini, valja ukazati da je sud iz iskaza svjedoka OJ i tužitelja utvrdio da je u odnosu na njih upotrijebljen tzv. suzavac bez ikakvog povoda u smislu da je tužitelj na bilo koji način sudjelovao u neredima osim činjenice da je bio vozač jednog od mnogobrojnih autobusa, pri čemu je za vrijeme eskalacije nereda bio zatvoren u autobusu za vrijeme tih nereda, a da je otvorio vrata autobusa na traženje policajca koji ga je po otvaranju aktivirao tzv. suzavac po njihovim licima.

12.1. Osim toga, iako nisu vidljive bile ozljede ni tragovi upotrebe tzv. suzavca na licu svjedoka OJ (za pretpostaviti je da su vidljivi simptomi za vrijeme dok je rađena snimka prošli), pregledavanjem snimki je utvrđeno da je kod tužitelja vidljivo blago crvenilo očiju, treptanje i suzne oči.

13. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, djelatnici policije su u konkretnom slučaju, a u pokušaju uspostave javnog reda i mira uslijed nereda koji su nesporno nastali, sredstva prisile upotrebljavali potpuno neselektivno ne ograničavajući se na počinitelje izazivanja nereda ili one koji pokušavaju izazvati nered, već i na osobe koji nisu sudjelovali u neredima niti su dali povoda za iste.

13.1. Time su policajci sredstvo prisile upotrijebili u bitnoj većoj mjeri od one koja je bila nužna za ostvarenje svrhe postupanja, pa su time prekršili odredbu čl. 84. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine br. 76/09, 92/14 i 70/19) a u vezi s odredbama čl. 21. st. 2., čl. 82. i čl. 83. navedenog zakona.

14. Slijedom navedenog, razvidno je da u konkretnom slučaju postoji protupravnost u postupanju policije, neovisno o tome što je tužbeni zahtjev neosnovan zbog neispunjenja druge bitne pretpostavke za dosuđivanje naknade štete.

14.1. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka IJ i ĐJ jer isti nisu bili svjedoci događaja te su tek došli kasnije kada su radili snimku u svrhu legitimacije putnika, a što je i pregledano na predmetnoj snimci.

15. Kako je, dakle, tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, naloženo mu je da tuženici naknadi trošak parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a. Tako je temeljem Tbr. 7.- 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tuženici dosuđeno po 200,00 eura za sastav odgovora na tužbu, te isti iznos za zastupanje na ročištima od 08.11.2024.,13.01.2025., 27.01.2025.,11.04.2025.,10.10.2025.,06.03.2026. i 17.04.2026., što sveukupno iznosi 1.600,00 eura, pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Imotskom, 07. svibnja 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.