REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Ulica Plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Kžmp-6/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća za mladež, te Ivana Markovića i Dijane Grancarić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Štefice Kvaternjak Kezmić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene SA, zastupane po braniteljici po službenoj dužnosti Radijani Trobonjača, odvjetnici u [adresa], zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Kmp-49/2019-50 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene SA kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom pod uvodno označenim poslovnim brojem Općinski sud u Rijeci proglasio je krivom okrivljenu SA zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojničkom krađom opisanog po čl. 231. st. 1. KZ/11, te ju osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da joj je temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 okrivljenoj se kod opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme uhićenja 20. siječnja 2019., temeljem Izvješća o uhićenju i dovođenju Policijske postaje Crikvenica od 20. siječnja 2019, pa do puštanja na slobodu dana 21. siječnja 2019.
1.2. Temeljem čl. 158. st. 2 . Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17- dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenica NA je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2., t. 6. i 7. ZKP/08, okrivljena je dužna naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, a koji troškovi su troškovi odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnijela okrivljena po braniteljici po službenoj dužnosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nepravilne primjene materijalnog prava te povrede ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presudu ukine i preinači na način da okrivljenu oslobodi od krivnje odnosno da donese oslobađajuću presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.
5. Žalba okrivljene nije osnovana.
6. Braniteljica okrivljene pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, koju međutim, ne obrazlaže nego se samo poziva na sadržaj zakonske odredbe iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da je izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi a posebno da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja iskaza saslušanog jedinog svjedoka te obrane okrivljene uz nedostatak drugih materijalnih dokaza. Dodatno ističe da je sud proveo jedino dokaze tužiteljstva a da nije proveo ni jedan dokaz obrane iako se radi o relevantnim dokazima što da nedvojbeno ukazuje da je u ovom postupku relevantno činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Žaliteljica time upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 s tim da pobliže ne navodi o kojim dokaznim prijedlozima je riječ.
6.1. Suprotno žalbenim navodima ispitivanjem presude u smislu navoda okrivljene te po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se obrana poziva a ni druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno nije počinjena ni povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.
7. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja žaliteljica navodi da u postupku nije utvrđeno o kojim prehrambenim artiklima je riječ te da policijski službenici kao svjedoci FA i AA se nisu mogli izjasniti koji su točno prehrambeni artikli zatečeni u vozilu u kojemu je zatečena okrivljena.
8. Međutim, suprotno navodima braniteljice okrivljene prvostupanjski sud je na temelju pravilne i sveobuhvatne analize iskaza oštećenice NA te svjedoka FA i AA, kao i zapisnika o prepoznavanju, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te ocjenom izvedenih dokaza ispravno zaključio da su se u postupanju okrivljene ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine razbojničkom krađom opisano i kažnjivo po čl. 231. st. 1. KZ/11 i za svoja utvrđenja dao relevantne, jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.1. Svjedokinja oštećenica NA je iskazala da je u dvorištu svoje kuće zatekla okrivljenu s djetetom koje je imalo lutku koja je pripadala njenoj kćeri i da su se njih dvije tom prilikom natezale za torbu koju je u ruci držala okrivljena u kojoj je oštećenica prepoznala svoje stvari, prehrambene artikle. Sud je osnovano prihvatio i iskaze svjedoka FA i AA koji su izjavili da su vidjele prehrambene artikle iako određenije nisu mogli reći o kojim artiklima je riječ, što se može pripisati proteku vremena. Konačno, iskaz oštećenice potkrijepljen je liječničkom dokumentacijom Zavoda za hitnu medicinu kojim je utvrđeno da je oštećenica zatražila liječničku pomoć zbog površinskih ozljeda šake koje joj je u vidu ogrebotina nanijela okrivljena u trenutku kad je oštećena nastojala vratiti otuđene predmete koje je držala okrivljena.
9. Razmatrajući odluku o kazni prvostupanjski sud je pravilno okrivljenoj olakotnim cijenio njeno dosadašnje nekažnjavanje dok otegotnih okolnosti nije našao te da je izrečena kaznenopravna sankcija primjerena svim okolnostima slučaja, osobnosti same okrivljenice i njenim životnim prilikama, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena je svim naprijed navedenim okolnostima uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku kušnje od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečenom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11 a rok kušnje od tri godine je dovoljan za provjeru budućeg ponašanja okrivljene. Istom će se u dovoljnoj mjeri izraziti jasna društvena osuda protiv činjenja kaznenih djela, odnosno istom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.
10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je nakon ocjene provedenih dokaza pravilno primijenio kazneni zakon, pa kako u pobijanoj presudi nisu nađene neke druge povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. točka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zadru 7. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
za mladež
Hrvoje Visković
