REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3762/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po ČŽ, Mariju Rođaku i NŽ, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Rudeš, Marijo Rođak i PŽ, [adresa], protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, Ribnjak 40, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja MŽ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Ive Šućura, odvjetnika, dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 205843 sklopljenog dana 4. travnja 2007.g. između tužitelja LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, i tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE, dioničko društvo, OIB: 87939104217, (pravni sljednik VOLKSBANK d.d.) kao Kreditora, u dijelu u kojem se navodi: „6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,90%

(jedancijeladevedesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo , Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 306,40 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 05.04.2007. do isplate i to po kamatnoj stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne Novine 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba iz dijela čl. 11.2. Ugovora o kreditu broj 205843 sklopljenog dana 4. travnja 2007.g. između tužitelja LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE, dioničko društvo, OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4 (pravni slijednik VOLKSBANK d.d.) kao Kreditora, u dijelu u kojem se navodi: „11.2. Prijevremena otplata kredita "Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.“

IV. Nalaže se tuženiku, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, da tužitelju LŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], (na osnovi ništetne odredbe iz točke III ove presude) isplati iznos od 148,23 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. veljače 2011.do isplate i to po kamatnoj stopi do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 nadoknaditi tužitelju LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 539,83 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 7. svibnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su pravni prednik tuženika – VOLKSBANK d.d., kao kreditor te tužitelj kao korisnik kredita, 4.4. 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju vozila, broj: 205843. U čl. 6. toč. 6.1. Ugovora o kreditu, pod naslovom „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita“, navedeno je da prednik tuženika neposredno prije isplate kredita naplaćuje jednokratnu naknadu u visini od 1,90% od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn. Ističe da je tuženik tužitelju 4.4. 2007. naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.278,05 kn tj. 306,40 eur.

Nadalje, ukazuje da tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Gornjim odredbama prednik tuženika je odredio plaćanje jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva u gore navedenom postotku od iznosa odobrenog kredita, a iz navedenih odredbi ugovora o kreditu i druge dokumentacije nije vidljivo na što se navedena naknada odnosi, od kojih se to troškova sastoji ta naknada te zašto je određena baš u tom iznosu (postotku od iznosa kredita) – radi se, dakle, o jednostranoj odluci prednika tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj navedenih ugovornih odredbi. Nadalje, na temelju gornjih odredbi Ugovora o kreditu samo je jedna ugovorna strana – prednik tuženika, odredila iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega su takve odredbe ugovora, protivne načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetne. Tužitelj tijekom postupka ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača - kao fizička osoba izvan (svoje) trgovačke, poslovne ili obrtničke djelatnosti, a taj ugovor je sklopio za potrebe financiranja kupnje vozila za osobne potrebe. Nadalje, ističe da je čl. 11.2 predmetnog Ugovora propisano kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu na pisani zahtjev, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora. Tužitelj je dana 21. veljače 2011.g. tuženiku na ime ove naknade za prijevremenu isplatu kredita isplatio iznos od 1.116,85 kn (148,23 EUR). Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je de facto određena obveza plaćanja naknade za prijevremenu isplatu istoga kredita su po tužiteljevom mišljenju ništetne. Tužitelj uopće nije bio upoznat s Odlukom o kamatama i naknadi za usluge Kreditora tj. tuženika, niti mu je uopće i bilo jasno o kakvim bi se troškovima radilo kada je potpisivao Ugovor o kreditu (ugovor je bio unaprijed pripremljen na standardiziranom obrascu), a niti mu je prilikom zatvaranja tj. prijevremene isplate pojašnjeno na što se uopće odnosi plaćanje ove naknade, te je takva ugovorna odredba ništetna i kao takva se ne može ugovarati. Mišljenje je tužitelja kako bi tuženik imao pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (kao u tužbi) predlaže donošenje presude sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, a odredbu o ulaznoj naknadi smatra jasnom, lako uočljivom i razumljivom, a tvrdnje da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu smatra neosnovanim, a isto tako da naknada za prijevremenu otplatu kredita nije ništetna, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak.

3.

Tuženik čini nespornim (list 249 – ročište 16.10.2025.) da je tuženik 4.4.2007. naplatio tzv. ulaznu naknadu tužitelju u iznosu 306,40 eur i dana 21.2.2011. iznos od 148,23 eur (naknadu za prijevremenu otplatu kredita).

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu br. 205843 sklopljen između VOLKSBANK d.d. (kreditora ) i tužitelja kao korisnika kredita te TŽ kao sudužnika od 4.4.2007. te ovjeru javnog bilježnika Mladena Matoša od 4.4.2007. Ov-9711/2007, prometnu karticu po kreditu br. 205843 na ime tužitelja, izračun prijevremene otplate za predmetni kredit VOLKSBANK d.d., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 259 spisa – ročište 20.3.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

6. Tužitelj LŽ (list 258-259 spisa – ročište 20.3.2026.) u svom iskazu navodi da je sa prednikom tuženika VOLKSBANK d.d. sklopio Ugovor o kreditu 2007. godine i to je bio jedini ugovor kojeg je sklopio sa prednikom tuženika, a kojim ugovorom mu je odobren kredit u iznosu od oko 26.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a svrha kredita je bila kupnja osobnog vozila za osobne potrebe. Dakle nije se radilo o kupnji vozila za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Nije bio obrtnik. Nije postojala nikakva mogućnost pregovaranja u vezi spornih ugovornih odredbi, a niti mu je pojašnjena struktura troškova naknade za obradu kreditnog zahtjeva odnosno tzv. ulazne naknade, a koja mu je naplaćena u postotku neposredno prije isplate kredita. Isto tako ističe da je prijevremeno otplatio kredit i morao je platiti naknadu za prijevremenu isplatu kredita. Isto tako nije mu objašnjena nikakva struktura troškova koja se podmiruje kroz ovu takozvanu izlaznu naknadu, a isto tako niti za tzv. ulaznu naknadu. Nadalje, navodi da se ne sjeća točno u kojoj mu je svoti naplaćena tzv. izlazna naknada. Kod sklapanja ugovora o kreditu, ugovor je prije potpisivanja pročitao i nije uočio nikakvih nejasnoća, a prihvatio je taj ugovor u CHF u kunskoj protuvrijednosti jer mu je ponuđen kao najpovoljnija opcija za njega i nije mu nuđen kredit u EUR u kunskoj protuvrijednosti niti u kunama. Ističe da nije dobio nikakve uvjete od banke uz ugovor već mu je uručen ugovor o kreditu, a kod javnog bilježnika je upozoren na obveze redovnog podmirenja kredita to jest javni bilježnik pročitao je osnovne stavke ugovora. Nije bilo od strane javnog bilježnika nikakvih upozorenja u smislu tzv. ulaznih i izlaznih naknada. Ulaznu naknadu je morao platiti jer ne bi mogao dobiti kredit i tu nije bilo mogućnosti pregovaranja sa bankom, a isto tako je morao platiti tzv. izlaznu naknadu za prijevremenu otplatu kredita jer ne bi mogao da nije platio tu naknadu prijevremeno isplatiti kredit. Kako mu je osobno vozilo koje je kupio tim kreditom bilo ukradeno želio je izvršiti prijevremenu isplatu kredita. Ističe da vozilo nikada nije pronađeno, iako je krađa prijavljena MUP-u. Kredit nije konvertiran.

Tužitelj je iskazivao odlučno, logički povezano i stoga uvjerljivo, pa sud njegove tvrdnje koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima tj. cit. dokumentacijom prihvaća.

7.

Svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi iskaza tužitelja i uvida u cit. ugovor o kreditu.

8. Iz predmetnog ugovora o kreditu br. 205843 vidljivo je da je tužitelj 4.4.2007. sklopio ugovor o kreditu s VOLKSBANK d.d. (pravni slijednik je tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo) za kupnju vozila. Iznos kredita je 26.382,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Rok otplate je 60 mjeseci i redovna kamatna stopa 5,60%, a ugovoreni tečaj za otplatu je srednji tečaj HNB na dan dospijeća.

Temeljem čl. 6.1. Ugovora o kreditu, ugovorena je jednokratna naknada koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita u iznosu od 1,90% od iznosa kredita.

9. Neosnovan je prigovor zastare. U ovom postupku tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu čl. 6.1. predmetnog ugovora o kreditu (deklaratorni dio tužbenog zahtjeva) te isplatu. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, s prve sjednice održane dana 30. siječnja 2020. godine zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno shvaćanje potvrđeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 31. siječnja 2022. kada je taj odjel donio zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Zastara potraživanja restitucijskog zahtjeva nije nastupila niti je mogla nastupiti jer još nije počela teći, a s obzirom da tek u ovom postupku sud odlučuje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora (čl.323 st.1 ZOO).

Prednik tuženika je predmetni ugovor sklopio u svojstvu trgovca odnosno osobe koja je taj ugovor sklopila u okviru svoje trgovačke, odnosno poslovne djelatnosti, a tužitelj je isti sklopio kao potrošač, odnosno kao fizička osoba koja je taj ugovor sklopila u svrhu koja nije namijenjena poslovnoj djelatnosti niti obavljanju slobodnog zanimanja, odnosno izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Spornu ugovornu odredbu unaprijed je pripremio/sastavio prednik tuženika (banka), zbog čega tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaj na njezin sadržaj (nije bilo nikakvog pregovaranja, niti mogućnosti pregovaranja), a radi se o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika, kao trgovca. Navedenom odredbom uzrokovana je značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj je bio primoran platiti navedenu naknadu za obradu i administraciju kredita jer se obrazac ugovora, koji je pripremio prednik tuženika nije prema izričitom stajalištu prednika tuženika mogao mijenjati, a bez plaćanja navedene naknade za obradu kredita tužitelj nije mogao dobiti kredit. Banka ni na koji način nije tužitelja informirala koje to stvarne troškove tužitelj plaća tuženiku plaćanjem te naknade odnosno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu kredita.

Dakle, tuženik ničime ne dokazuje koji stvarni troškovi su obuhvaćeni predmetnom naknadom, a upravo je sve prethodno navedeno, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, uzrokovalo značajnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Prednik tuženika je nepošten / nesavjestan primatelj iznosa od 306,40 EUR, radi čega je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti (vratiti) tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je (na temelju nepoštene / ništetne odredbe ugovora koji je prednik tuženika sastavio i na koji tužitelj nije imao utjecaja) stekao taj iznos (4.4.2007. tj. kamata teče od idućeg dana kako zatraženo tj. 5.4.2007.) Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 1,90% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

Prema tč. 11 točka 2 prijevremena otplata kredita – Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

Što se tiče tzv. izlazne naknade koja je podmirena 21.2.2011. u iznosu od 148,23 eur također se radi o iskorištavanju podređenog i slabijeg položaja tužitelja kao potrošača te je i ta odredba jednako tipski strukturirana iz razloga što je banka iskoristila određeni položaj tužitelja kao potrošača i nametnula obvezu ovisno o volji jedne ugovorne strane i nije bilo posebnog pregovaranja o toj odredbi. Štoviše, ta je odredba s obzirom na opisane okolnosti nepoštena i time ništetna, o njoj se nije pojedinačno pregovaralo te je tu odredbu tuženik unaprijed formulirao i nametnuo, a tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj. U ugovoru nije navedeno od čega se sastoji naknada za prijevremenu otplatu kredita i iz predmetnog ugovora očito proizlazi da ga je pripremio tuženik odnosno da se radi o tipskom ugovoru te se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već naknada ovisi o jednostranoj odluci Banke važećoj u trenutku eventualnog prijevremenog povrata. Takva je odredba u vezi prijevremene otplate kredite neodređena i neodrediva te slijedom navedenog ništetna.

10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

11. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04 ) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio 100 % glede osnove i 100 % glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužitelju je priznat potrebni trošak (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate = 454,63 EUR – list 249 spisa – ročište 16.10.2025. s obzirom da tužitelj predmetnom tužbom traži utvrđenje ništenosti čl. 6. 1. ugovora o kreditu broj 205843, a naknada previđena tim čl. iznosi 306,40 EUR, a isto i za prijevremenu otplatu kredita traži utvrđenje ništetnim odredbe iz dijela čl. 11.2. cit. ugovora, a naknada iznosi 148,23 eur (306,40 eur+148,23 eur=454,63 eur)

- sastava tužbe od 29.5.2025. po Tbr. 7/1- 50 bodova

- sastava podneska od 2.9.2025. po Tbr. 8/1 – 50 bodova

- zastupanja na ročištu 16.10.2025. po Tbr. 9/1 – 50 bodova

- zastupanja na ročištu 20.3.2026. po Tbr. 9/1 –50 bodova

- PDV 25% (100,00 eur)

- trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 eur po Tbr. 1 t.1 TSP – list 22 spisa

- trošak sudske pristojbe na presudu 13,28 eur po Tbr. 2 t.1 TSP tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7 tč. 3 ZSP odnosno tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 539,83 eur.

13. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

Dna:

pun stranaka

zvati tužitelja na sud. pristojbu za presudu