REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-2550/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25- 01/03424154784, URBROJ: 341-99-05/3-25-2580 od 24. studenog 2025., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/25-01/03424154784, URBROJ: 341-14-05/3-25-12783 od 25. ožujka 2025. te priznavanja tužitelju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-01/03424154784, URBROJ: 341-99-05/3- 25-2580 od 24. studenog 2025. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/25-01/03424154784, URBROJ: 341-14-05/3-25- 12783 od 25. ožujka 2025. kojim je tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznato i dalje zbog profesionalne nesposobnosti za rad pravo na invalidsku mirovinu. Istim rješenjem određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-01/03424154784, URBROJ: 341-99-05/3-25-2580 od 24. studenog 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja od 25. ožujka 2025. tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 22. prosinca 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da mu je prvostupanjskim rješenjem Područne službe u Zagrebu od 30. rujna 2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad dijelom uzrokovane 40 % bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom uzrokovane 60 % bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 21. kolovoza 2007.

3. Ističe da iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika od 24. studenog 2025. nije razvidno na temelju čega je Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu utvrdilo da kod tužitelja nije nastupila opća nesposobnost za rad, iako se tužitelj kontinuirano liječi i redovito ide kod svojeg psihijatra, što dokazuje nalazima koje prilaže uz tužbu.

4. Nadalje, navodi da mu Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 12. studenog 2025. nije dostavljen u tijeku postupka prije donošenja osporavanog rješenja, čime je onemogućen u očitovanju na navedeni Nalaz i mišljenje.

5. Smatra da je osporavano rješenje tuženika doneseno protivno odredbi članka 52. stavak 1. i 2. te odredbi članka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta ZUP), a da su činjenice utvrđene u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 12. studenog 2025. pogrešno utvrđene, tvrdeći da mu je zdravstveno stanje bitno pogoršano od onog temeljem kojeg je umirovljen zbog profesionalne nesposobnosti za rad 30. rujna 2008. te dodaje da je ostvario status HRVI 20 % za stalno temeljem PTSP-a po točki 238b od 17. prosinca 2022., a što je dokaz da su nalazi lošiji, kao i njegovo zdravstveno stanje te da je konstantno pod terapijom.

6. Ističe da je službena osoba tuženika koja je vodila postupak trebala pribaviti svu potrebnu dokumentaciju za rješavanja ove upravne stvari te uključit tužitelja u postupak, omogućivši mu uvid u medicinsku dokumentaciju, pa kako navedeno nije učinjeno, to smatra da je i osporavano rješenje tuženika nezakonito.

7. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 24. studenog 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 25. ožujka 2025. te se tužitelju kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine prizna opća nesposobnost za rad.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 25. veljače 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a koji se temelji na Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 12. studenoga 2025. i koje na temelju cjelokupno dostavljene medicinske dokumentacije tužitelja, ne nalazi osnove za promjenu utvrđene usuglašene ocjene te potvrđuje da kod tužitelja nastavno postoji profesionalna nesposobnost za rad, a uzrok invalidnosti je u omjeru 40 % bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 60 % bolešću uzrokovanom izvan tih okolnosti.

9. Istaknuo je, da je obzirom na medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz tužbu, tuženik zatražio očitovanje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, koje je u Nalazu i mišljenju od 28. siječnja 2026. utvrdilo, da ne nalazi osnove za promjenom ocjene utvrđene u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 12. studenog 2025.

10. Nastavno, tuženik je naveo, da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka, pa niti ona na koje tužitelj ukazuje u tužbi iz članka 52. i članka 84. ZUP-a, jer je Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka jedna od pretpostavki za donošenje rješenja, ali sam za sebe ne predstavlja upravni akt, pa se niti ne dostavlja strankama, dok je tužitelj u tijeku upravnog postupka imao mogućnost i pravo izvršiti uvid u spis predmeta upravnog postupka, pa tako i na dokaze na kojima se temelji osporavano rješenje, kao i iznijeti sve činjenice i ponuditi dokaze za koje je smatrao da bi mogli biti od utjecaja na donošenje osporavanog rješenja, slijedom čega da nije počinjena niti povreda odredbe iz članka 30. ZUP-a, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. U ovom upravnom sporu 30. travnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), dana mogućnost strankama izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

12. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, tužitelju je uručena preslika Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 12. studenoga 2025., tužitelju je također ukazano da spisu predmeta upravnog postupka prileži medicinska dokumentacija do 2023. koja je bila predmetom vještačenja, a novija medicinska dokumentacija da ne prileži spisu predmeta upravnog postupka, već prileži spisu predmeta upravnog spora i to samo ona koju je tužitelj priložio uz tužbu, nakon čega je na zamolbu tužitelja Sud vratio presliku dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu kako bi je moga usporedit s ostalom medicinskom dokumentacijom koju posjeduje te pokrenuti novi upravni postupak s novom medicinskom dokumentacijom, dakle onom pribavljenom i nakon 2023. koja će bit predmetom vještačenja od strane vještaka Zavoda pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

13. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjsko rješenje od 25. ožujka 2025. doneseno u izvršenju rješenja tuženika od 11. ožujka 2025. (kojim je bilo poništeno ranije doneseno prvostupanjsko rješenje od 14. listopada 2024. i predmet je bio vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, kako bi se posebnim rješenjem odlučilo o zahtjevu za ocjenu radne sposobnosti tužitelja i zahtjevu za određivanje mirovine na temelju statusa HRVI iz statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dragovoljca sukladno odredbama novog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 58/19, 84/21 i 156/23).

14. Utvrđeno je, da je postupak ponovne ocjene radne sposobnosti tužitelja pokrenut na njegov osobni zahtjev 17. listopada 2023., da je u postupku utvrđeno da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, Područne službe u Zagrebu od 30. lipnja 2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad dijelom uzrokovane 40 % bolešću zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom uzrokovano 60 % bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 21. kolovoza 2007., da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 14. listopada 2024. tužitelju određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad dijelom uzrokovane 40% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom uzrokovane 60 % bolešću izvan tih okolnosti, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, a o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika od 11. ožujka 2025. na način da je poništeno prvostupanjsko rješenje od 14. listopada 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

15. Utvrđeno je, da je u izvršenju rješenja tuženika od 11. ožujka 2025., dakle u ponovnom postupku pribavljen Nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. siječnja 2024., uvidom u kojeg je utvrđeno da se kod tužitelja ne radi o pogoršanju psihičkog stanja te se utvrđuje da postoji profesionalna nesposobnost za rad i dalje, a uzrok invalidnosti je u omjeru 40 % bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom uzrokovana 60 % bolešću izvan tih okolnosti te da kontrolni pregled nije potreban, odnosno da kod tužitelja nije nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 25. ožujka 2025. tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine i nadalje priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

16. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 25. ožujka 2025. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 24. studenoga 2025. na način da je odbijena žalba i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 12. studenoga 2025., uvidom u kojeg je utvrđeno, da je tužitelju temeljem PTSP-a i stanja po prijelomu desne potkoljenice od 21. kolovoza 2007. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad s uzrokom 40 % bolesti u svezi s člankom 2. stavka 2. ZOHBDR-a i 60 % bolest koja nije u svezi člankom 2. stavka 2. ZOHBDR-a, da je Vijeće vještaka Zavoda, Područnog ureda u Rijeci 30. siječnja 2024. utvrdilo, da i dalje postoji ista ocjena i da je vještačenje obavljeno temeljem medicinske dokumentacije bez neposrednog pregleda tužitelja, a u žalbenom postupku Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu je 12. studenoga 2025. donijelo mišljenje da je ocjena Vijeće vještaka Zavoda, Područnog ureda u Rijeci pravilna.

17. Tužitelj je ostvario status HRVI-a 20 % za stalno temeljem PTSP-a po točki 238b, što je utvrdilo Revizijsko liječničko vijeće Ministarstva hrvatskih branitelja od 17. prosinca 2022. Utvrđeno je, da je tužitelj rođen 1974., da je po zanimanju automehaničar, srednje stručne spreme, radio je u Ministarstvu obrane, zadnje na poslovima vojnika vozača, ostvario oko 40 godina mirovinskog staža u invalidskoj mirovini, da se tužitelj nakon zadnje ocjene nastavio ambulantno liječiti po psihijatru radi tegoba iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja i somatoformnog poremećaja, nije bilo bolničkih liječenja, a u kliničkom se statusu ne bilježi značajnije pogoršanje psihičkih tegoba (nalazi psihijatra od 2018. do 2023.). U komorbiditetu ima hipertenziju, s kroničnim bolnim sindromom leđa, normoakuziju s perciptivnom lezijom sluha desnog uha, hemoroidalne nodule, te po mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, navedene promjene u zdravstvenom stanju i postojećem opsegu u stupnju izraženosti, ne uvjetuju potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja, pa se ranija ocjena ne mijenja, dakle postoji i nadalje profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana 40 % bolešću u svezi s člankom 2. stavak 2. ZOHBDR-a i 60 % bolest koja nije u vezi s člankom 2. stavak 2. ZOHBDR-a.

18. Uvidom u Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 28. siječnja 2026. dostavljen ovome Sudu u tijeku upravnog spora proizlazi, da nakon uvida u medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio uz tužbu ne nalaze osnove za promjenom utvrđene ocjene, jer promjene u zdravstvenom stanju u postojećem opsegu i stupnju izraženosti ne uvjetuju potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja, zbog čega se ranija ocjena ne mijenja.

19. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

20. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

21. Odredbom članka 39. stavka 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

22. Odredbom članka 39. stavka 2. ZOMO-a propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

23. Odredbom članka 39. stavka 3. ZOMO-a propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

24. Odredbom članka 39. stavka 4. ZOMO-a propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

25. Odredbom članka 39. stavka 5. ZOMO-a propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

26. Odredbom članka 13. st. 1. Uredbe o metodologiji vještačenja („ Narodne novine“ broj 96/23) propisano je, da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe.

27. Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, Vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači, ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje (članak 13. st. 2.).

28. Naime, odredbom članka 123. do 129. ZOMO-a te člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a propisan je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti te utvrđivanje postojanja smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a prema članku 125. stavku 2. i 4. ZOMO-a u tom upravnom postupku mjerodavnost je ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje da ocjenjuju radnu sposobnost prema definiciji propisanoj odredbom članka 39. ZOMO-a i prema kriterijima i u postupku propisanim Uredbom, a na temelju neposrednog pregleda osiguranika u prvostupanjskom postupku, odnosno na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i općih podataka o osiguraniku s opisom posla kojeg obavlja ili je obavljala (obrazac 2IN).

29. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ukazuje da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je na takvo činjenično stanje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju, korisniku invalidske mirovine priznato i dalje zbog profesionalne nesposobnosti za rad pravo na invalidsku mirovinu, a sve imajući u vidu da je postupak koji je prethodio upravnom sporu proveden u cijelosti u skladu sa odredbama članka 123. do 129. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u nastavku teksta ZOMO) i u skladu sa Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 67/17 i 56/18, u nastavku teksta Uredba), a da je relevantna činjenica prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad sukladno članku 39. ZOMO utvrđena, na temelju Nalaza i mišljenja vještaka oba stupnja Zavoda koji su imenovani iz reda doktora medicine, sukladno navedenoj Uredbi i kao takvi su ovlašteni za donošenje Nalaza i mišljenja o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja smanjenja radne sposobnosti i preostale radne sposobnosti te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, dok je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu u Nalazu i mišljenju od 12. studenoga 2025. utvrdilo, da se tužitelj nakon zadnje ocjene nastavio ambulantno liječiti po psihijatru radi tegoba iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja i somatoformnog poremećaja, nije bilo bolničkih liječenja, a u kliničkom se statusu ne bilježi značajnija pogoršanja psihičkih tegoba, a kako je to razvidno iz nalaza psihijatra od 2018. do 2023. te u komorbiditetu ima hipertenziju, kronični bolni sindrom leđa, normoakuziju s perciptivnom lezijom sluha desnog uha te hemoroidalne nodule, zbog čega ne postoji osnova za promjenom utvrđene ocjene, jer navedene promjene u zdravstvenom stanju, u postojećem opsegu i stupnju izraženosti ne uvjetuju potpuni gubitak radne sposobnosti, pa se ranije ocjena ne mijenja.

30. Ovaj sud je prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka oba stupnja Zavoda od 30. siječnja 2024. i od 12. studenog 2025., jer su doneseni po izvršenom uvidu u medicinsku dokumentaciju tužitelja, dostatno su obrazloženi i sačinjeni u skladu s pravilima struke te sadrže medicinske činjenice potrebne za donošenje zakonite odluke, kao i Nalaz i mišljenja Vijeća vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 28. siječnja 2026. koji je donesen u tijeku upravnog spora, radi očitovanja na medicinsku dokumentaciju tužitelja priloženu uz tužbu te iz kojeg proizlazi da uvidom i u tu dodatno priloženu medicinsku dokumentaciju ne postoji osnova za promjenom utvrđene ocjene, jer promjene u zdravstvenom stanju u postojećem opsegu i stupnju izraženosti, ne uvjetuju potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja, a tužitelj nije predložio u tužbi sukladno članku 51. ZUS-a izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, po neovisnom sudskom vještaku, a čiji bi Nalaz i mišljenje eventualno doveo do drukčijeg rješenja ovoga upravnog spora.

31. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da nije upoznat sa sadržajem Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 12. studenoga 2025., ukazuje se tužitelju, da navedeni Nalaz i mišljenje nije upravni akt te se ne dostavlja stranci, ali stranka sukladno članku 84. stavak 1. ZUP-a, ima se pravo informirati uvidom u spis, pa tako izvršiti uvid u isti, svaki radni dan, u uredovno radno vrijeme pisarnice, dok je sadržaj Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu u cijelosti citiran u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika na stranici drugoj te se tužitelj u tužbi i očitovao u svezi istog osporavajući činjenice i zaključak Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda uz u Zagrebu o tome da ne nalazi se osnova za promjenu utvrđene ocjene Vijeće vještaka od 30. siječnja 2024., budući promjene u zdravstvenom stanju u postojećem opsegu i stupnju izraženosti ne uvjetuju potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja, tvrdeći da je ista suprotna medicinskoj dokumentaciji tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spora.

32. Također, ovaj sud je 30 .ožujka 2026. dostavio tužitelju Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 12 studenog 2025.

33. U svezi ostalih tužbenih navoda koji su sadržajno jednaki žalbenim navodima, ovaj sud je suglasan s obrazloženjem navedenim u osporavanom rješenjem tuženika pa se radi nepotrebnog ponavljanja tužitelja upućuje na isto.

34. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Tužitelju ŠN iz [adresa]

- Tuženom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb,

Antuna Mihanovića 3