REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1205/2025-20

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužiteljice VK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. Općine Zagvozd (OIB: 57306974930), Zagvozd, Ulica Franje Tuđmana 65, koju zastupa pun. Matea Burazin Lončar, odvjetnica iz Imotskog, 3. EK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4. ČK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 5. ĆK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 6. GK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 7. ŠK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 8. NK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 9. JK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 10. RK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 11. CK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 12. JK, 13. AK, 14. TK, 15. BK, 16. AK, 17. HK, 18. ČK, 19. Javno dobro-ceste, 20. AK, 21. SK, 22. OK, 23. FK, 24. JK (svih onih ad/12

– ad/24, odsutnih i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Zvonimir Perkušić, odvjetnik iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 28. travnja 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 7. svibnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se – izuzev prema tuženoj ad/1 - tužiteljičin zahtjev, koji glasi: " Utvrđuje se da je tužiteljica VK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnine ukupne površine 834 m² (od toga pod zgradom 51 m² + 25 m² +17 m² + 16 m² + 8 m²); koja se sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 101 m², dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 551 m² (z. k. čest. zem. [katastarska čestica]/2P279, 5616/2P290, 5616/2P582) dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 182 m², sve položeno u k. o. [katastarska općina]; koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka Davora Bubala ing.geod. od 13. travnja 2026.g. na skici mjerenja M 1:300 od 13. travnja 2026.g., a koja skica je sastavni dio presude, te omeđena točkama „A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A“. Slijedom prednjeg tužiteljica se ovlašćuje, a temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti.“

II Tužiteljičin zahtjev postavljen protiv tužene ad/1 Republike Hrvatske u odnosu na dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio opisan i označen pod I, odbija se.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u postupku, u bitnome, navela da je na uparničenoj nekretnini uspostavljena vlast njenih prednika pred više od stopedeset godina, a pak, kako da su naposljetku svi pravni učinci baš njoj/tužiteljici pripali, ona da je na osnovi okončanog dosjedanja stekla vlasničko pravo na posrednom predmetu spora ove parnice.

1.1.Zahtijevala je da sud deklarira prethodno opisano pravo i nju ovlasti na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Tužena ad/1 Republika Hrvatska je tužiteljičinom zahtjevu da je sud (tužiteljicu) utvrdi vlasnikom promatranog dijela kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] suprotstavila prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Tužena ad/2 Općina Zagvozd je osporila pravnu osnovanost tužiteljičinog zahtjeva u odnosu na dio uparničene nekretnine opisane pod II.

3.1.Navela je ta tužena da je promatrana kat. č. zem. nerazvrstana cesta i da utoliko ne predstavlja tužiteljičino, nego da kao nekretnina u općoj uporabi, predstavlja vlasništvo baš Općine Zagvozd.

4. Tuženici ad/3 – ad/7 i ad/9 – ad/11, iako su pozivani pristupati ročištima u ovoj pravnoj stvari, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.

5. Tuženik ad/8 NK pok. ĆK, legitimirajući se osobom rođenom 1958. god., dakle osobom čije sjećanje upire u prvu polovinu šezdesetih godina prošlog stoljeća

6. Privremeni zastupnik tuženika ad/12 – ad/24, osoba odsutnih, nepoznatih i nepoznatih boravišta, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja osporio je istinitost tužiteljičinih tvrdnji i osnovanost spram tih tuženika postavljenog zahtjeva.

7. U dokaznom postupku pročitani su izvadci iz BZP za uparničene kat. č. zem., pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-845/15 od 3. veljače 2016. god., pročitana su rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O- 426/93 od 23. studenog 1993. god. i O-420/94 od 21. studenog 1994. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Davora Bubala od 13. travnja 2026. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat. č. zem., zaprimljeno je očitovanje UK pok. JK zv. " V" te su u statusima svjedoka saslušani DK pok. JK, LK pok. JK i NK pok. ĆK.

8. Zahtjevi koje je tužiteljica postavila u ovoj parnici pravno su ne/osnovani baš kako je to izloženo u izreci ove odluke.

9. Sve i kad bi uparničeni dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljao putnu komunikaciju (a ne predstavlja – o tome će niže biti riječi), ni tada se ne bi radilo o cestovnoj komunikaciji koja bi predstavljala javno dobro u općoj uporabi.

9.1.Utoliko je, bez daljnjeg dokaznog sagledavanja stanja stvari u odnosu na promatrani dio uparničene nekretnine, valjalo prihvatiti prigovor promašene pasivne legitimacije koji je tužena Republika Hrvatska suprotstavila spram nje postavljenom tužiteljičinom zahtjevu te u skladu s tim odlučiti kao pod II izreke.

10. U prethodnom odlomku naizgled smo ostavili upitnim postoji li u okviru uparničene nekretnine putna komunikacija koja bi bila opće uporabljivana. Sada, nakon promatranja vještakovog uratka (vidjeti slikovni i narisani prikaz uparničene nekretnine) bez ma kakove dvojbe kažemo da se na uparničenoj nekretnini ne nalazi položenim dio kakve nerazvrstane ceste, nego da komunikacijski prostor na toj nekretnini postoji samo za potrebe titulara same te nekretnine pa je nakon zauzimanja takvog stajališta valjalo zauzeti i konačno stajalište u odnosu na status i vlasništvo promatranog dijela kat. č. zem. opisane pod 8, dakle zauzeti stajalište da uparničena nekretnina u tom dijelu ne predstavlja putnu komunikaciju, dakle da ne predstavlja nerazvrstanu cestu, nego da predstavlja zemljište na kojem se moglo i na kojem je, o čemu su posvjedočili baš svi dokazi izvedeni u ovom postupku (i o tome će niže biti riječi) ostvareno dosjedanje tužiteljice prema upisanom zemljišnoknjižnom titularu sagledavane kat. č.zem., dakle ovopostupnoj tuženoj ad/2 Općini Zagvozd.

11. Nakon zauzimanja prethodno izloženih stajališta i pretočenja tih stajališta u netom obrazložena presuđenja, u ovom postupku preostalo je isključivo sagledavati je li tužiteljica, posjedujući uparničenu nekretninu putem prednika i osobno, izvanknjižno stekla pravo koje ona opisuje njenim pravom na ukupnosti uparničene nekretnine, dakle dosjedanjem stekla vlasničko pravo, kako na onom dijelu uparničene nekretnine u odnosu na kojeg valja predmnijevati titularitet Općine Zagvozd, tako i na onom dijelu nad kojim je u mjerodavnim evidencijama zaveden titularitet tuženih fizičkih osoba.

12. Da nitko izuzev tužiteljičinih prednika i same tužiteljice kroz svo razdoblje u koje upiru njihova sjećanja na stanje i promjene stanja na posrednom predmetu spora ove parnice nije vršio akte kakve vlasti i da su oni akti rezultati kojih se danas očituju na predmetnoj nekretnini, a potječu od ljudskog djelovanja poduzimani kako prije otpočimanja njihovih sjećanja tako i kroz razdoblja u koja ta sjećanja upiru, posvjedočili su baš svi svjedoci saslušani u ovoj parnici, a istovjetno njihovim suglasnim posvjedočenjima u ovoj parnici činjenično je raspolagao i tuženik ad/8 NK.

12.1.Sva ta verbalna posvjedočenja, ne samo da nisu u protimbi s rezultatima drugih u postupku izvedenih dokaza, nego ih baš ti drugi dokazi i rezultati u parnici poduzete radnje u potpunosti potvrđuju.

12.2.Pak, kada se ima na umu da promatrana sjećanja (naročito sjećanje tuženika NK pok. ĆK) potječu iz prve polovine šezdesetih godina prošlog stoljeća i da su rezultati onih akata koje su svjedoci i izdvojeno označeni tuženik registrirali na nekretnini (sadnja vinograda i dr.) u toj prvoj polovini šezdesetih godina prošlog stoljeća mogli postojati samo ukoliko su bili poduzeti u "dubini" pedesetih godina prošlog stoljeća, a budući naprosto nije bilo spora u pogledu toga da su te akte poduzimali baš prednici tužiteljice, naposljetku je imao slijediti i uslijedio je zaključak da je vlast tužiteljičinih prednika na ukupnosti predmetne nekretnine uspostavljena barem četrdeset godina prije relevantne 1999. godine.

13. Dakle, zaključak je ovog suda da sadašnja tužiteljičina vlast na predmetnoj nekretnini, kao vlast njenih prednika ima provenijenciju nastanka barem u pedesetim godinama prošlog stoljeća i da se od tada pa naovamo ta vlast vršila, a napokon i da je trenutačno vrši ovopostupna tužiteljica.

14. Pak, kako je onaj tko je prije ostvarenja nadnevka 17. studenog 1999. god. kroz četrdesetogodišnje razdoblje pošteno posjedovao kakvu nekretninu iz fonda nekretnina ranije titularitetno upisanih kao društveno vlasništvo, u skladu sa stajalištima koje su najviši sudovi Republike Hrvatske (i Europski sud za ljudska prava) zauzeli u primjeni st. 4. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 68/98; dalje ZV), stjecao pravo vlasništva dosjedanjem na predmetu dosjedanja, proizlazi da je još tužiteljičin prednik DK, kao nasljednik u slijedu njegovih roditelja JK (vidjeti rješenje o nasljeđivanju O-426/93 od **.**.1993. god.) i OK ud. JK (vidjeti rješenje o nasljeđivanju O-420/94 od 21.11.1994. god.), stekao izvanknjižno vlasničko pravo na onom dijelu posrednog predmeta spora ove parnice u kojem ga tvori dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.1.Napokon, budući su njegovi označeni prednici kroz prethodno opisano razdoblje posjedovali i uparničeni dio predmetne nekretnine nad kojim je u evidencijama upisan titularitet fizičkih osoba, po nasljeđivanju prednika, tužiteljičin neposredni prednik DK pok. JK, izvanknjižno je, u skladu s određenjima st. 3. čl. 159. ZV, stekao i pravo vlasništva tog dijela ukupnosti uparničene nekretnine.

15. Dakle, po isteku dana 17. studenog 1999. god., stvarni vlasnik ukupnosti uparničene nekretnine bio je DK pok. JK.

16. DK pok. JK, svjedok saslušan u ovom postupku pak jasno je i odrješito posvjedočio da je ukupnost uparničene nekretnine, po volji njegovih roditelja i sunasljednika, darovao ovopostupnoj tužiteljici VK rođ. DK i predao joj nekretninu u posjed.

17. Dakle, tužiteljici je naposljetku pripalo ono pravo na predmetnoj nekretnini koje je prema tuženicima stekao njen prednik, dakle izvanknjižno vlasničko pravo.

17.1.Stoga je tužiteljicu i valjalo deklarirati nositeljicom tog prava prema tuženicima (rekli smo i kazali zbog čega, osim prema tuženici Republici Hrvatskoj).

18. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24), pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

18.1.Tužiteljica je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekla na derivativnoj osnovi, njeno pravo nad tom nekretninom prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem./dijelovima koje/i tvori/e tu nekretninu, stečeno je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

18.2.Stoga i njen kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici prema tuženicima (izuzev tužene Republike Hrvatske), u smislu određenja netom spomenutih normi, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

19. Dakle, tužiteljičini zahtjevi (i deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici (uz označenu iznimku) imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

19.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 7. svibnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.