REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-840/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, na pisani prijedlog sudske savjetnice Lare Bogdanović, u pravnoj stvari tužitelja AB PROJEKT – ANTIKOROZIJA d.o.o., OIB: 15964173846, Kloštar Ivanić, Ulica kralja Tomislava 45, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kraljičković, odvjetnik u Zagrebu, Kninski trg 13, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB: 86962125052, Donja Zelina, Goričica, Zagrebačka cesta 44a, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičecić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 36, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, radi isplate iznosa od 9.430,92 EUR, 7. svibnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar, Sesvete, Vladimira Ruždjaka 8, poslovni broj Ovrv-12618/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1496/2022) od 28. studenoga 2022., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.430,92 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić- Šlogar, Sesvete, Vladimira Ruždjaka 8, poslovni broj Ovrv-12618/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1496/2022) od 28. studenoga 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 225,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. studenoga 2022. do isplate. III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.740,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 522,24 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak pokrenut je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik Zinka Batušić-Šlogar, Sesvete, Vladimira Ruždjaka 8, poslovni broj Ovrv-12618/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1496/2022) od 28. studenoga 2022. Nakon zaprimljenog prigovora navedeno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-840/2023 od 16. listopada 2023., i to u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje svih provedenih ovršnih radnji, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pri čemu se prijedlog za ovrhu smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U svom prigovoru tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja. Navodi da je dopisom od 27. rujna 2022. izvršio povrat računa tužitelja broj 46/1/1 od 21. rujna 2022. jer uz račun nije bila priložena prateća dokumentacija, odnosno ovjerena građevinska knjiga. Nadalje, u pogledu kvalitete i količine izvršenih radova, tuženik navodi da je pregledom izvedenih radova utvrdio da isti nisu izvedeni sukladno pravilima struke te da imaju nedostatke. Ističe da je tužitelj odabran u internom postupku nabave za izvođača radova na sanaciji antikorozivne zaštite i bojanja ograda na državnim cestama D 26, D 28 i D 43, a postupak nabave inicirao je nadzorni inženjer tuženika ŽJ. Tuženik tvrdi da radnici radnih jedinica Kutina i Vrbovec nisu bili obaviješteni o početku radova, već im je po okončanju radova e-mailom dostavljena građevinska knjiga o izvedenim radovima i zapisnik o primopredaji radova u kojima su iskazane količine dvostruko veće od ugovorenih. Navodi da predmetni radovi nisu ovjereni od strane radnika tuženika, a da je kasnije tužitelj ispostavio račun s količinama umanjenim za 30%, koji također nije ovjeren od strane radnika tuženika. Smatra da iz priložene dokumentacije i fotografija proizlazi da izvedeni radovi nisu obavljeni u skladu s ugovorom ni prema Općim tehničkim uvjetima za tu vrstu radova, zbog čega nema osnove za njihovo priznanje.

3. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj se podneskom od 15. travnja 2024. očitovao na navode iz prigovora tuženika. Naveo je da je tuženik učinio nespornim da je s tužiteljem kao izvođačem radova bio u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o popravku i bojanju zaštitnih metalnih ograda mostova na D 43, D 28 i D 26, iz čega proizlazi pravna osnova potraživanja. Navodi da je plaćanje ugovoreno prema stvarno izvedenim količinama te da je tužitelj izdao račun za radove koje je u cijelosti izvršio, dok tuženik nije platio ništa. Ističe da su prema prigovoru tuženika sporne cijena i kvaliteta izvedenih radova, a da je prigovor na kvalitetu tuženik prvi put iznio tek u prigovoru u ovom postupku. Dodaje da je tuženik bio zadovoljan kvalitetom izvedenih radova, na što ukazuje činjenica da je nakon primopredaje predmetnih radova od tužitelja putem e-maila od 29. rujna 2022. naručio nove radove, i to bojanje ograde Kutinica na ŽC 3124, za koje je tužitelj izdao ponudu, radovi su izvršeni i plaćeni te nije bilo prigovora.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isprave u spisu i to: račun broj 46/1/1 (list 7 spisa), dopis tuženika od 27. rujna 2022. (list 20 spisa), Ugovor o popravku i bojanju zaštitnih metalnih ograda mostova na D 43, D 28 i D 26 od 5. srpnja 2022. (list 21-31 spisa), fotografije (list 32-55 spisa), poziv na dostavu ponude (list 78- 82 spisa), zapisnik o izvedenim radovima (list 83-108 i 112-133 spisa), ponudu za izvođenje AKZ radova (list 109 spisa), odluku o odabiru (list 110 spisa), obavijest o upisu u Registar podizvoditelja (list 111 spisa), e-mail komunikaciju (list 134-155 spisa), iskaz svjedoka JJ (list 164-166 spisa), iskaz svjedoka ŽJ (list 175-177 spisa), iskaz svjedoka AJ (list 177-178 spisa), iskaz svjedoka OJ (list 178-179 spisa), iskaz svjedoka IJ (list 179-181 spisa), e-mail sa zapisnikom o izvedenim radovima (list 182-186 spisa), iskaz svjedoka VJ (list 187-189 spisa), iskaz svjedoka RJ (list 189-192 spisa), e-mailove i fotografije te zapisnik o izvedenim radovima (list 193- 270 spisa) te nalaz i mišljenje vještaka za strojarstvo i cestovni promet CJ od 28. rujna 2025. (list 276-279 spisa).

5. Sud je raspravnim rješenjem od 26. ožujka 2026. odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje novog vještačenja po vještaku strojarske struke i za provođenje vještačenja po sudskom vještaku kemijske struke jer se provođenje navedenih vještačenja nije ukazalo svrsishodnim ni ekonomičnim za donošenje odluke, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave i drugim provedenim dokazima, a s obzirom i na to da se radi o trgovačkom postupku u kojem se u pravilu odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, u skladu s odredbom čl. 492.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

6. Osim toga, dokazni prijedlog za provođenje kemijskog vještačenja predložen je tek podneskom tuženika od 3. listopada 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, dok je čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a sud nove činjenice i nove dokaze iznesene protivno navedenom neće uzeti u obzir.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP -a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu iznosa od 9.430,92 EUR temeljem računa broj 46/1/1 od 21. rujna 2022. za popravak dijelova metalne ograde, uključivo i materijal s izvedbom antikorozivne zaštite, te popravak antikorozivne zaštite na manjim dijelovima zaštitnih čeličnih ograda ili drugih čeličnih dijelova objekta.

9. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o popravku i bojanju zaštitnih metalnih ograda mostova na D 43, D 28 i D 26 od 5. srpnja 2022.

10. Među strankama su sporni visina tužbenog zahtjeva, odnosno cijena i način obračuna izvedenih radova, kao i kvaliteta izvedenih radova.

11. Iz računa broj 46/1/1 od 21. rujna 2022. (list 7 spisa) proizlazi da je isti izdan 21. rujna 2022. temeljem zapisnika broj 016/22, s rokom dospijeća 15 dana, odnosno 6. listopada 2022., pri čemu se stavka 1. odnosi na popravak dijelova metalne ograde, uključivo i materijal s izvedbom antikorozivne zaštite, za količinu od 529 kg, po cijeni od 7,71 EUR/kg, odnosno 4.079,23 EUR, a stavka 2. na popravak antikorozivne zaštite na manjim dijelovima zaštitnih čeličnih ograda ili drugih čeličnih dijelova objekta, za količinu od 243,14 m², po cijeni od 22,01 EUR/m², odnosno 5.351,69 EUR.

12. Iz dopisa tuženika od 27. rujna 2022. (list 20 spisa) proizlazi da je račun broj 46/1/1 od 21. rujna 2022. vraćen iz razloga što nije odobren od strane voditelja Službe za redovno održavanje i zaštitu cesta JJ jer uz račun nije priložena prateća dokumentacija, odnosno ovjerena građevinska knjiga, zbog čega tuženik nije bio u mogućnosti zaprimiti predmetni račun.

13. Iz Ugovora o popravku i bojanju zaštitnih metalnih ograda mostova na D 43, D 28 i D 26 od 5. srpnja 2022. (list 21-31 spisa, dalje: Ugovor) proizlazi da je isti potpisan od strane predstavnika obje ugovorne strane.

14. Iz fotografija u spisu (list 32-55 spisa) proizlazi da na pojedinim dijelovima ograde nije skinuta korozija te da neki dijelovi uz spojne rubove znakova nisu dobro obojani.

15. Saslušani svjedok JJ (list 164-166 spisa) u svom iskazu navodi da je voditelj službe za redovno održavanje i zaštitu cesta kod tuženika i neposredno nadređen voditeljima radnih jedinica Kutina i Vrbovec. Naveo je da za predmetni ugovor zna jer mu je ŽJ, nadzorni inženjer tuženika, rekao da je nalog Hrvatskih cesta d.o.o. da se poprave zaštitne ograde na mostovima na državnim cestama D 43, D 26 i D 28 na području Ivanić Grada, te je predložio angažiranje podizvoditelja, s čime se on složio. Nakon toga proveden je postupak nabave i tužitelj je odabran za izvođenje radova popravka i bojanja zaštitnih metalnih ograda mostova na D 43, D 26 i D 28. Svjedok je naveo da je nakon provedenog postupka nabave sklopljen ugovor o popravku i bojanju zaštitnih metalnih ograda, a da je uvođenje u posao održano u prostorijama Cestarije Ivanić, gdje su bili prisutni nadzorni inženjer tuženika ŽJ, predstavnici Hrvatskih cesta d.o.o., GJ, predstavnik tužitelja i voditelj Cestarije Ivanić. Naveo je da je nadzorni inženjer Hrvatskih cesta d.o.o. GJ rekao da se po završetku radova obračuna površina ograde, dok je prema ugovoru trebala biti obračunata razvijena površina, što je dovelo do razlike u cijeni. Nadalje, naveo je da je problem bila i zamjena dijela ograde jer je bila navedena samo količina zamijenjenog metala od 529 kg, bez oznake gdje je i što zamijenjeno. Kao daljnji problem istaknuo je kvalitetu izvedenih radova bojanja, navodeći da je i sam vidio nedostatke, kao i da su mu kolege poslali fotografije iz kojih proizlazi da antikorozivna zaštita na pojedinim dijelovima nije bila izvedena, a da bojanje nije izvedeno kako treba. Svjedok je naveo da radovi nisu primopredani, da račun nije ovjerio jer ga nisu ovjerili ni nadležni voditelji ni nadzorni inženjer, te da je uz račun bio priložen neki oblik građevinske knjige, odnosno obračun radova i dokaznica mjera, ali isti nije bio potpisan od strane tuženika.

16. Saslušani svjedok ŽJ (list 175-177 spisa) u svom iskazu navodi da je radio kao koordinator za izvođenje radova između Hrvatskih cesta d.o.o., tuženika i podizvođača. Naveo je da je prije sklapanja ugovora obišao mostove i ograde koje je trebalo popraviti i obojati, a nakon sklapanja ugovora pokazao je tužitelju mostove i prijelaze na kojima je trebalo izvesti radove. Tijekom izvođenja radova nadzirao ih je dva ili tri puta i primijetio da su radovi samo djelomično kvalitetno izvedeni, na način da je na nekim ogradama sve bilo u redu, dok na drugim ogradama radovi nisu izvedeni u skladu s pravilima struke. Naveo je da nedostaci nisu upisani u građevinsku dokumentaciju, nego su samo usmeno preneseni radnicima tužitelja i kolegama kod tuženika. Svjedok je naveo da zna da je kao nadzorni inženjer trebao pisanim putem obavijestiti izvođača radova, ali to nije učinio. Nadalje je naveo da službena primopredaja radova nije izvršena jer dio radova nije bio uredno izvršen, dok je dio radova bio dobro izvršen, te da nije tražio raskid ugovora ni sniženje cijene.

17. Saslušani svjedok AJ (list 177-178 spisa) u svom iskazu navodi da je od 2009. zaposlen kod tuženika te da su predmetni radovi izvođeni u ljeto 2022. Naveo je da ga izvođač nije obavijestio o početku radova na području njegove nadležnosti, kao ni o završetku radova. Za nedostatke je saznao od ophodarske službe, a radove je potom i sam obišao te uočio nedostatke. Naveo je da nedostatke nije upisivao u građevinsku knjigu, nego ih je prijavio nadređenima i nadzornom inženjeru Hrvatskih cesta d.o.o. RJ. Također je naveo da građevinska knjiga nije potpisana niti je izvršena primopredaja radova.

18. Saslušani svjedok OJ (list 178-179 spisa) u svom iskazu navodi da je bio na potpisivanju ugovora o popravku i bojanju zaštitnih metalnih ograda. Naveo je da su tužiteljevi radnici trebali izraditi građevinsku knjigu i dostaviti je ŽJ na potpis, što je i učinjeno, ali građevinska knjiga nije potpisana. Naveo je da primopredaja nije izvršena. Nadalje je naveo da je osobno obilazio radnike nakon završetka pojedinih radova te da je na pregledanim mostovima sve bilo u redu, osim dijelova uz znakove koji nisu mogli biti potpuno obojani jer znakove nisu uklonile Hrvatske ceste d.o.o., a izvođači ih nisu smjeli uklanjati.

19. Saslušani svjedok IJ (list 179-181 spisa) u svom iskazu navodi da je u srpnju 2022. imao sastanak s ŽJ, VJ i EJ radi predmetnih radova. Naveo je da su istog dana obišli mostove i ograde koje je trebalo popraviti te da je prije početka radova tužitelj dao ponudu tuženiku. Nakon potpisivanja ugovora javio se ŽJ i započeo s radovima. Naveo je da su radovi završeni tijekom kolovoza 2022., nakon čega je napravljen zapisnik o izvedenim radovima koji je poslan e-mailom ŽJ i RJ, a potom i osobno dostavljen VJ. Nakon odbijanja zapisnika, išao je uskladiti obračun s troškovnikom te je iznos smanjen sa 120.000,00 kn na 70.000,00 kn. Naveo je da je bilo prigovora na dijelove ispod znakova, koje nije bilo moguće obojati jer su znakove trebale ukloniti Hrvatske ceste d.o.o., te na dva mjesta gdje nije bilo obojano s druge strane mosta, što su tužiteljevi radnici popravili. Naveo je da primopredaja nije izvršena jer nitko od tuženika nije htio izaći na teren i izvršiti pregled radova, te da je račun izdan nakon izvedenih radova i nakon izdavanja drugog zapisnika.

20. Saslušani svjedok VJ (list 187-189 spisa) u svom iskazu navodi da kod tuženika radi kao voditelj Cestarije Ivanić Grad te da su se u njegovom području izvodili radovi bojanja ograde na cesti D 43. Naveo je da je bio na obilasku područja koje je trebalo odraditi. Radove je osobno vidio jer se tom cestom svakodnevno vozio na posao, a zatim ih je i pregledao. Uočio je da su neki dijelovi na spojevima ograde ostali neobojani ili s tragovima hrđe, ali je naveo da se nije radilo o većim nedostacima, već o manjim površinama na spojevima vertikalnih i horizontalnih elemenata, veličine približno pola nokta. Nadalje je naveo da građevinsku dokumentaciju nije potpisivao prema uputi nadređenog, jer je problem bio u obračunu cijene.

21. Saslušani svjedok GJ (list 189-192 spisa) u svom iskazu navodi da je kao nadzorni inženjer Hrvatskih cesta d.o.o. bio zadužen za nadzor održavanja državnih cesta. Naveo je da je s IJ, VJ, ŽJ i radnicima tužitelja obišao dio cesta i ograda koje je trebalo popraviti. Naveo je da mu je IJ dostavio građevinsku knjigu e -mailom, koju su Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. trebale pregledati i dostaviti Hrvatskim cestama d.o.o. kao dokaznicu za obračun izvedenih radova. Istaknuo je da u slučaju nedostataka treba sastaviti zapisnik, navesti nedostatke i dati izvođaču rok za otklanjanje, ali da se to u konkretnom slučaju nije dogodilo jer nitko od tuženika nije pregledao radove na propisani način. Naveo je da je na DC 43 osobno pregledao radove i nije utvrdio nedostatke, dok je na DC 26 i DC 28 nakon prigovora AJ uočio minimalne nedostatke, koje je javio IJ radi popravka. Nadalje je naveo da primopredaja radova nikada nije izvršena jer nitko od tuženika nije htio razgovarati ni s tužiteljem ni s njim, te da je građevinska knjiga trebala biti pregledana i eventualno ispravljena, pri čemu bi se nesporni dio platio, a za sporni dio bi se utvrdili nedostaci i omogućilo njihovo otklanjanje.

22. Sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka kao vjerodostojne u dijelu u kojem su međusobno suglasni i potkrijepljeni ispravama u spisu. Iz iskaza svih svjedoka proizlazi da su radovi specificirani u računu broj 46/1/1 od 21. rujna 2022. doista izvedeni, što u svojim iskazima potvrđuju i svjedoci tuženika JJ, AJ, VJ i ŽJ. Sud je iz iskaza svjedoka utvrdio da su ugovoreni radovi izvedeni, ali da su na dijelu radova postojali određeni nedostaci te da je do problema s ovjerom građevinske knjige i računa došlo i zbog spora oko načina obračuna izvedenih radova.

23. Nadalje, sud je u odnosu na nedostatke iz iskaza svjedoka utvrdio da se radilo o manjim nedostacima. To proizlazi osobito iz iskaza svjedoka VJ, koji ih je osobno pregledao te naveo da se radilo o manjim površinama na spojevima vertikalnih i horizontalnih elemenata, veličine približno pola nokta, i to ne na svim mostovima. Navedeno je potvrđeno i iskazom svjedoka RJ, koji je naveo da na DC 43 nije bilo nedostataka, a da su na DC 26 i DC 28 nedostaci bili minimalni.

24. Također, iz iskaza svjedoka JJ, ŽJ i AJ proizlazi da tuženik, iako je imao prigovore na pojedine radove, nije o nedostacima pisanim putem obavijestio tužitelja na način predviđen ugovorom niti je sastavio zapisnik o nedostacima. Svjedok ŽJ izričito je naveo da je kao nadzorni inženjer trebao pisanim putem obavijestiti izvođača radova, ali to nije učinio, dok je svjedok AJ naveo da nedostatke nije upisivao u građevinsku knjigu, nego ih je samo prijavio svojim nadređenima i nadzornom inženjeru Hrvatskih cesta d.o.o.

25. Nadalje, iz iskaza svjedoka JJ proizlazi da je ugovor o popravku zaštitnih metalnih ograda bio ugovoren na iznos od oko 128.000,00 kn bez PDV-a, dok je račun koji je predmet ovog postupka izdan na iznos od oko 71.000,00 kn. Navedeno je u suglasnosti s iskazom svjedoka IJ, koji navodi da je nakon prigovora tuženika obračun usklađen s troškovnikom i smanjen sa 120.000,00 kn na 70.000,00 kn.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka za strojarstvo i cestovni promet CJ od 28. rujna 2025. (list 276-279 spisa) proizlazi da je za radove antikorozivne zaštite na predmetnim ogradama, tehnički gledano i po pravilima struke, potrebno obračunavati radove prema površinama oplošja cijevi koje su tretirane. Nije ispravno radove obračunavati prema površini same ograde, odnosno prema umnošku duljine i visine ograde. Vještak je naveo da u kopijama listova građevinske knjige nisu dane dokaznice mjera, odnosno kotirane skice saniranih ograda, pa nije moguća kontrola odgovaraju li obračunate površine oplošja cijevi stvarno izvedenim radovima. Također, u odnosu na masu cijevi koje su ugrađene radi popravka ograda, vještak je naveo da dostavljene skice nisu kotirane u skladu s pravilima struke i ne sadrže debljinu stijenke pojedinih cijevi, zbog čega nije moguće provjeriti odgovara li obračunata masa utrošenog materijala stvarno izvedenim radovima. Vještak je naveo da pojedini svjedoci govore o manjim nepravilnostima u provedbi antikorozivne zaštite te da je uobičajen pristup kod ovakvih radova da se po izvedenim radovima sastave zapisnici u kojima se evidentiraju eventualni nedostaci, nakon čega izvođač te nedostatke sanira. Vještak je istaknuo da to ne može biti razlog za neplaćanje kompletnih radova, već se neosporni dio uobičajeno plaća po privremenoj situaciji, dok se sporni dio zadržava do otklanjanja nedostataka i potpisivanja zapisnika o preuzimanju radova. Vještak je također naveo da, s obzirom na protek vremena i činjenicu da su ograde od 2022. izložene djelovanju atmosferilija, izlazak na teren u vrijeme izrade nalaza ne bi bio relevantan.

27. Tuženik je podneskom od 3. listopada 2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da je nalaz kontradiktoran, da se vještak nije dovoljno očitovao jesu li radovi izvršeni sukladno ugovornom troškovniku, niti je li moguće da na površini koja je dovedena do metalnog sjaja i na koju su nanesena tri sloja boje nastupi korozija u vidljivom obujmu. Tuženik je istaknuo da vještak nije utvrdio debljinu boje, niti postojanje temeljnog i završnih slojeva, te da bi se naknadnom analizom mogla utvrditi starost metala i eventualno razlikovati novi dijelovi od starih. Također je osporio navod vještaka o uobičajenom plaćanju 90% vrijednosti radova, smatrajući da nije jasno 90% od kojeg iznosa, kada vještak istodobno navodi da nije moguće provjeriti količine.

28. Na ročištu održanom 4. veljače 2026. vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 28. rujna 2025. Naveo je da nije bilo moguće utvrditi jesu li radovi izvršeni u skladu s troškovnikom jer dokumentacija nije dostatna, a da to ne bi bilo moguće utvrditi ni izlaskom na teren s obzirom na protek vremena od tri godine. Naveo je da je sigurno postavljen novi metal, ali se na temelju troškovnika i građevinske dokumentacije ne mogu utvrditi količine. Istaknuo je da bi preduvjet za izračun nespornog dijela iznosa od 90% bio prihvat specificiranih količina iz troškovnika kao ispravnih. Nadalje je naveo da nije moguće znati jesu li obračunate količine zamijenjenih metalnih dijelova ograde ispravne, odnosno jesu li površine koje su antikorozivno tretirane pravilno navedene, budući da kontrolu građevinskog dnevnika i stvarno izvedenih količina provodi nadzorni inženjer ili osoba ovlaštena od strane investitora. Dodao je da je nadzorni inženjer trebao utvrditi je li tužitelj izveo ugovorene radove na način da je očistio korozijom zahvaćene dijelove do metalnog sjaja te nanio temeljni i još dva sloja boje, te zatim tijekom ili nakon izvođenja radova upozoriti izvođača ako to nije učinjeno.

29. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 28. rujna 2025., kao i njegovo usmeno očitovanje, prihvatio jer su izrađeni stručno, jasno i u skladu s pravilima struke, a zaključci vještaka u bitnom su suglasni s izvedenim dokazima, osobito u dijelu u kojem vještak ukazuje da je kontrola količina i eventualnih nedostataka trebala biti izvršena neposredno nakon izvođenja radova, putem nadzora i građevinske dokumentacije.

30. Prema čl. 2. Ugovora ukupna vrijednost radova prema troškovniku koji je sastavni dio ugovora iznosi 17.062,05 EUR / 128.554,00 kn bez PDV-a, dok će se konačna vrijednost radova utvrditi na osnovi stvarno izvedenih količina priznatih u građevinskoj knjizi i jediničnih cijena iz priloženog troškovnika, kao i odredbi Ugovora.

31. Nadalje, prema čl. 4. st. 1. Ugovora, izvoditelj će odmah po završetku svih radova pismeno izvijestiti naručitelja da su radovi završeni, a naručitelj je obvezan u roku od 15 dana izvršiti tehnički pregled izvedenih radova. Prema st. 2. istog članka, naručitelj i izvoditelj sporazumni su primopredaju i konačni obračun izvršenih radova obaviti u roku od 15 dana nakon uspješno provedenog pregleda izvedenih radova. Prema st. 3. istog članka, okončanim obračunom ugovorne strane uredit će sva međusobna prava i obveze proizašle iz Ugovora.

32. Prema čl. 12. Ugovora, izvoditelj radova dužan je na gradilištu voditi propisanu građevinsku dokumentaciju, građevinski dnevnik, građevinsku knjigu u dva primjerka i druge dokumente propisane posebnim propisima ili ugovorenim tehničkim uvjetima.

33. Prema čl. 18. Ugovora, ugovoreno je jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku od dvije godine nakon preuzimanja radova, koje tuženik nije aktivirao.

34. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

35. Iz provedenih dokaza, osobito iz suglasnih dijelova iskaza svjedoka, sud je utvrdio da su radovi izvedeni, ali da nisu pregledani na ugovoreni način niti je izvršena njihova formalna primopredaja. Tuženik o eventualnim nedostacima nije pisanim putem obavijestio tužitelja, nije sastavio zapisnik o nedostacima niti je postupio na način koji bi izvođaču omogućio otklanjanje utvrđenih nedostataka. Nadalje, građevinska knjiga nije ovjerena, iako iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj dokumentaciju dostavio nadležnim osobama tuženika. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da kontrolu građevinskog dnevnika i stvarno izvedenih količina provodi nadzorni inženjer ili osoba ovlaštena od strane investitora te da je nadzorni inženjer trebao utvrditi eventualne nedostatke tijekom ili neposredno nakon izvođenja radova. Budući da to nije učinjeno, a s obzirom na protek vremena, više nije moguće pouzdano utvrditi točnu količinu eventualnih nedostataka niti provjeriti sve stvarno izvedene količine. S druge strane, iz provedenih dokaza proizlazi da su radovi izvedeni, da se nije radilo o većim nedostacima te da tuženik nije koristio ugovorene mehanizme radi otklanjanja nedostataka, sniženja cijene ili naplate iz jamstva.

36. U odnosu na prigovore tuženika visini tužbenog zahtjeva, odnosno načinu obračuna količina i cijene prema Ugovoru, sudski vještak je naveo da je radove antikorozivne zaštite tehnički gledano potrebno obračunavati prema površinama oplošja cijevi koje su tretirane, a ne prema površini same ograde. Međutim, iz iskaza svjedoka proizlazi da je nakon prigovora tuženika vezano uz obračun iznos računa smanjen sa oko 120.000,00 kn na oko 70.000,00 kn. Taj je iskaz suglasan s računom koji je predmet ovog postupka, a koji glasi na 9.430,92 EUR, dok je ukupna ugovorena vrijednost radova iznosila 17.062,05 EUR. Imajući u vidu da je tužitelj izdao račun znatno niži od ukupno ugovorene vrijednosti radova, da je dokaznim postupkom utvrđeno da su radovi izvedeni, da su eventualni nedostaci bili manjeg opsega, te da tuženik nije pravodobno proveo ugovoreni pregled radova, sastavio zapisnik o nedostacima ni omogućio uredno utvrđenje i otklanjanje nedostataka, sud je prihvatio iznos iz računa kao osnovan.

37. U skladu s navedenim sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim te je, na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, presuđeno kao u točki I izreke presude.

38. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno čl. 183. st. 1. ZOO -a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Kako iz računa broj 46/1/1 od 21. rujna 2022. proizlazi da je rok dospijeća bio 15 dana, odnosno 6. listopada 2022., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od sljedećeg dana, odnosno od 7. listopada 2022., slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

39. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. ZOO -a, po zatraženoj stopi za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

40. U skladu sa Zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. Zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, slijedom čega je odlučeno kao u točkama II i III izreke presude.

41. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na glavnu stvar, zbog čega ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 9.430,92 EUR, tužitelju su kao potrebni troškovi u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a priznati troškovi sastava podneska od 15. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), zastupanja na ročištima od 16. travnja 2024., 12. lipnja 2024., 9. srpnja 2024., 27. kolovoza 2024., 1. listopada 2024., 4. veljače 2026. i 26. ožujka 2026., za svako ročište u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), ukupno 1.400,00 EUR, što zajedno iznosi 1.600,00 EUR. Navedeni iznos uvećan je za PDV od 25% u iznosu od 400,00 EUR, pa trošak zastupanja iznosi ukupno 2.000,00 EUR. Tužitelju su priznati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 140,76 EUR te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 600,00 EUR, odnosno ukupno 2.740,76 EUR.

42. Na dosuđene troškove tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 7. svibnja 2026. do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za ostale odnose, budući da se radi o troškovima postupka .

43. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu preko dosuđenog iznosa s obzirom na vrijednost predmeta spora i Tbr. 2. točke 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.) Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 522,24 EUR odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki IV izreke presude.

Zagreb, 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Jasna Golubić

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica

Lara Bogdanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

DNA:

-tužitelju po punomoćniku

-tuženiku po punomoćniku