Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1678/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog VA zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog VA zastupanog po branitelju VAE odvjetniku iz [adresa] podnijete protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 20. siječnja 2026., broj: Pp-95/2026, u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VA i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni VA je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 20. siječnja 2026., broj: Pp-95/2026, okrivljeni VA je proglašen krivim zbog članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana u koju kaznu mu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme na koje je bio zadržan od 10.1.2026. u 10,30 sati do 24. siječnja 2026. u10,30, kao 15 dana zatvora tako da mu preostaje za izdržati još 45 dana zatvora.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 24 mjeseca i obvezan je na plaćanja troškova postupka u ukupnom iznosu od 96,01 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude VA je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog odluke o kazni zatvora i zaštitnoj mjeri.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne novčana kazna ili kazna zatvora u kraćem trajanju te da mu se smanji trajanje zaštitne mjere.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.
5. Žalitelj smatra kako mu je prvostupanjski sud neosnovano izrekao maksimalnu kaznu zatvora kao da se radi o najgorem mogućem počinitelju, da je bizarno kako je otegotnim cijenio vrijeme počinjenja prekršaja iako ne može implicirati na nesposobnost okrivljenika za vožnju, jer je okrivljenik vozački ispit položio, samo ne smije upravljati jer mu je vozačka dozvola ukinuta. Smatra da postoje olakotne okolnosti koje sud nije cijenio, da je okrivljenik prekršaj priznao i da je otac maloljetnog djetata koje uzdržava pa bi dužim boravkom u zatvoru dijete bilo uskraćeno za uzdržavanje za to vrijeme.
6. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje su odlučne za odluku o kazni, opravdano okrivljeniku otegotnim cijenio dosadašnju prekršajnu kažnjavanost za istovrsne prometne prekršaje koju kažnjavanost, iako ju je pojedinačno naveo u osobnim podacima, nije u dovoljnoj mjeri naglasio. Okrivljenik je četiri puta pravomoćno kažnjavan zbog istog prekršaja (članak 286.) za koji su mu izricane i najteže novčane kazne i kazna zatvora, dva puta je pravomoćno kažnjavan zbog tri najteža prometna prekršaja (članak 199. stavak 8. i članak 289.), jedan put zbog teškog prekršaja (članak 53. stavak 4.) i tri puta za lakše prometne prekršaje (članak 82. i članak 78.). Opravdano je stoga okrivljeniku zbog činjenice da je u kratkom vremenskom razdoblju čak 11 puta pravomoćno kažnjen zbog kršenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrečena kazna zatvora kao teža vrsta kazne i to opravdano u zakonom propisanom maksimalnom trajanju za navedeni prekršaj. Na okrivljenika uopće ne djeluju izrečene novčane pa niti kazne zatvora u kraćem trajanju, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud zaključio da mu treba izreči kaznu zatvora u maksimalnom trajanju držeći da će se takvom kaznom ipak utjecati na okrivljenika da prekršaje ne ponavlja. Prvostupanjski sud je opravdano i vrijeme u koje okrivljenik upravljao navedene zgode u prometu na cestama cijenio otegotnom okolnošću i naglasio da opasnost vidi u tome što je životno da je u navedeno vrijeme na cesti veći broj sudionika. Očito i sam okrivljenik svoju ukinutu vozačku dozvolu ne doživljava preprekom da sudjeluje u prometu jer iz navoda da je položio vozački ispit pa je sposoban za vožnju, jasno proizlazi u kojoj mjeri okrivljenik nije svjestan težine svojeg ponašanja i prekršajne odgovornosti i opasnosti koju predstavlja za sve sudionike u prometu i imovinu.
6.1. To da mu je ukinuta vozačka dozvola znači da više nema položen vozački ispit, da ga ne smije polagati dvije godine i da nakon proteka te dvije godine ponovno mora polagati vozački ispit (jer mu je uslijed pravnih posljedica osude ukinuta vozačka dozvola, pa mu prethodno položeni ispit više ne vrijedi) pa su stoga u potpunosti neosnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik traži da mu se umjesto kazne zatvora izrekne novčana kazna ili kazna zatvora u kraćem trajanju. Činjenica da je otac maloljetnog djeteta, koju žalitelj vidi olakotnom, u konkretnom slučaju to nije, i nužno je da sam vodi računa o potrebama djeteta koje uzdržava.
6.2. Okrivljeniku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja na temelju članka 40. Prekršajnog zakona.
6.3. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovog suda pravilna je odluka prvostupanjskog suda o kazni zatvora.
7. Neosnovani su i potpuno nekritični žalbeni navodi žalitelja kojima traži da mu se smanji trajanje zaštitne mjere jer iz njegovog ponašanja, višestruke prekršajne kažnjavanosti za najteže prometne prekršaje proizlazi da postoji velika opasnost da će prekršaje i dalje činiti i da mu je opravdano i nužno izreči zaštitnu mjeru u maksimalnom zakonom propisanom trajanju kako bi okrivljenik imao vremena razmisliti o neprihvatljivosti svojeg ponašanja u prometu i položiti vozački ispit pa onda kao odgovorna osoba u prometu odustati od ponavljanja prekršaja.
7.1. Slijedom navedenoga žalba okrivljenika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 70,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom navedenog, temeljem članaka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović
Davorko Kučan
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
