Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-125/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Rošca, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. FB, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-782/2024-16 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Jasmine Bošnjak te branitelja optuženika Berislava Krnica, odvjetnika iz Osijeka,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-782/2024-16 od 19. siječnja 2026., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP) opt. FB oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano u čl. 315. st. 1. i 4. KZ/11, a kažnjivo po čl. 315. st. 4. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili da sam provede raspravu pred drugostupanjskim sudom i donese osuđujuću presudu.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. FB putem branitelja Berislava Krnica, odvjetnika iz Osijeka, prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbije kao neosnovana. Ujedno u žalbi opt. FB zahtjeva da ga se pozove na sjednicu vijeća.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje: ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 7. svibnja 2026. zakazana je sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, opt. FB i branitelj optuženika Berislav Krnic, odvjetnik iz [adresa]. Na sjednicu vijeća nije pristupio opt. FB, koji je o sjednici vijeća uredno obaviješten te je javna sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-a.

5.1. Sjednica vijeća je započela izlaganjem žalbe državnog odvjetnika od 9. ožujka 2026., koju žalbu je izložila zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Jasmina Bošnjak, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu ili podredno da sam provede raspravu pred drugostupanjskim sudom zbog zabrane dvostrukog ukidanja s obzirom je presuda već jednom bila ukinuta.

5.2. Nakon toga, branitelj optuženika Berislav Krnic, odvjetnik iz Osijeka izložio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da vijeće Županijskog suda odbije žalbu državnog odvjetnika te potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik ističe osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi optuženik opisanim radnjama iz izreke pobijane presude počinio sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Ujedno, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, posebice iskaza ošt. GB i iskaza optuženika smatrajući da je, protivno stajalištu prvostupanjskog suda iskaz ošt. GB detaljniji i konzistentniji te potkrijepljen drugim dokazima u odnosu na obranu optuženika koja je djelomično proturječna sama sebi, životno neuvjerljiva i nevjerodostojna, a koju je prvostupanjski sud nekritički prihvatio cijeneći ju jednako vjerodostojnom iskazu ošt. GB. Posebice upire na dio nalaza i mišljenja vještakinje prof.prim.dr.sc. Tatjane Bačun iz kojeg proizlazi kako osoba u stanju hipoglikemije može imati snage za zadavanje snažnih udaraca, kao i da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik kritične zgode mogao shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojim postupcima, ali da su te sposobnosti bile bitno umanjene zbog čega su navodi iz njegove obrane da se ničega ne sjeća što se dešavalo nakon pada, indikativni. Ujedno, ukazuje kako iz dokaznog postupka proizlazi da oštećenik nije znao da su njegovi kolege dopustili optuženiku da kod sebe drži tablete dekstroze te da je prilikom postupanja prema optuženiku oštećenik u cijelosti postupao prema pravilima struke.

7.1. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, provjerljive i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom izvedenih dokaza, svakog dokaza posebno te svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, dajući ocjenu proturječnih dokaza, pravilno zaključio kako u postupku nije na nedvojben način i van svake razumne sumnje utvrđeno da je optuženik prvi napao oštećenika, zbog čega ga je, u nedostatku dokaza, na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. oslobodio optužbe. Naime, sporne okolnosti je li prvo optuženik oštećenika dva puta udario desnom šakom u lice, a potom ga pokušao udariti lijevom šakom, koji je pokušaj policijski službenik GB blokirao naredivši da prestane s napadom, na što se optuženik oglušio te policijskog službenika GB udario koljenom u lijevo bedro i po nalaženju ovog suda, u postupku nisu dokazane.

7.2. U inkriminiranom događaju, osim optuženika i oštećenika nije nitko bio nazočan, a isti su se nalazili u uredu oštećenika GB gdje je optuženik bio doveden kako bi ga ovaj upoznao s kaznenim djelom koje mu se stavlja na teret, pri čemu je optuženik odmah rekao da se ne osjeća dobro, da je dijabetičar, da nije ništa jeo, zbog čega je policijski službenik GB od operativnog dežurstva zatražio da se pozove Hitna pomoć, sačinio dopis kojim od Službe materijalno-financijskih sredstava traži da se optuženiku osigura obrok koji je njegova kolegica FBA odnijela na potpis. Uz to, policijski službenik GB, kako sam iskazuje, optuženiku nije uspio pročitati pouku o pravima s obzirom je optuženik rekao da se ne osjeća dobro, da bi potom izvadio iz džepa tablete roza kričave boje rekavši da je to dekstroza, da ga nije poslušao kada je zatražio da mu preda navedenu tabletu, nakon čega se digao sa svog mjesta došavši do optuženika koji je sjedio te prinosio ustima tabletu, a koji ga je potom dva puta udario stisnutom šakom u lice.

7.3. Dakle, nesporno je da je optuženik upozorio oštećenika da se osjeća loše, da je dijabetičar i da kod sebe ima dekstrozu koju konzumira u situacijama kada se počinje osjećati slabo, a sve kako ne bi došao u stanje hipoglikemije. Pri tome je od značaja sadržaj nalaza i mišljenja vještaka prof.prim.dr.sc. Tatjane Bačun, spec. za internu medicinu, endokrinologiju i dijabetologiju iz kojega je razvidno da je kritične zgode opt. FB bio u stanju hipoglikemije (glukoza 3,2 mmol/l), a hipoglikemija se ubraja u najjače stresne podražaje za organizam i dovodi do oslobađanja kontrainzularnih hormona (kortizol, hormon rasta, glukagon, kateholamini), te može biti povezana i s drugim reakcijama na stres (borba, bijeg ili zaleđenost) koje ovise o strukturi ličnosti. Reakcije osoba sa šećernom bolesti u hipoglikemiji mogu biti neprimjerene i ovise o strukturi ličnosti bolesnika. Hipoglikemija je jedna od najčešćih komplikacija šećerne bolesti, a najčešće nastaje zbog premalo hrane i previše inzulina i povećane tjelesne aktivnosti. Vještakinja je ujedno u nalazu i mišljenju navela da vrsta reakcije ovisi o strukturi ličnosti i da osoba može imati snage za zadavanje snažnih udarac te da je takva osoba u stresnoj situaciji u strahu za svoj život. S tim u vezi, prema provedenom psihijatrijskom vještačenju po vještaku dr. Ivanu Požgainu radi se o bolesniku s povratnim depresivnim poremećajem i PTSP-om na podlozi strukturalnog poremećaja ličnosti koji ima smanjen prag tolerancije na frustraciju, ima impulzivne reakcije i verbalno je agresivan, povremeno i nasilan, a kod takvih bolesnika stres dodatno povećava glikemiju.

7.4. Kraj takvog stanja stvari, imajući u vidu da je pol. službenik GB uočio i znao da je optuženiku narušeno zdravstveno stanje, da mu je optuženik rekao da je dijabetičar i da ima kod sebe dekstrozu koju su mu dozvolili držati policijski službenici koji su optuženika priveli u policijsku postaju, i u odnosu na koje optuženik nije pokazivao nikakvu agresivnost, a da je i sam ošt. GB poduzeo sve kako bi se optuženiku osigurao neki obrok kako bi prevladao stanje u kojem se našao kao dijabetičar, nakon čega se ustao i krenuo prema optuženiku koji je prema ustima prinio tabletu dekstroze koju mu prethodno na njegovo traženje nije htio predati, zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti inkriminiranog kaznenog djela ukazuje se opravdanim. Nije, naime, životno i logično da bi optuženik svjestan u kakvom je stanju zbog svoje bolesti išao napasti policijskog službenika kada mu je primarni cilj bio uzeti prijeko potreban lijek – dekstrozu, budući se nalazio u stanju hipoglikemije (glukoza 3,2 mmol/l) što je utvrđeno nakon dolaska Hitne medicinske pomoći kada mu je venskim putem dan inzulin.

7.5. Nesporno je također da su tijekom događaja i oštećenik i optuženik zadobili tjelesne ozljede što proizlazi kako iz njihovih iskaza, tako i iz provedenog sudsko- medicinskog vještačenja (toč. 16. i 16.1. obrazloženja prvostupanjske presude), no unatoč toga, nisu dokazani navodi optužbe da je optuženik prvi dva puta udario zatvorenom desnom šakom policijskog službenika u lice, kao i daljnji tijek njegovih radnji iz činjeničnog opisa. Napose, da je optuženik ozbiljan bolesnik koji pati od šećerne bolesti govori i činjenica da je sa sobom u policijsku postaju ponio inzulin, aparat za mjerenje šećera te tablete dekstroze, pri čemu su mu aparat i inzulin oduzeti po dolasku u policijsku postaju, a ostavljene tablete dekstroze o čemu je svjedočio i pol. službenik CB koji je sudjelovao u uhićenju optuženika i njegovom dovođenju u policijsku postaju, koji je sam dijabetičar i kojemu je već tada optuženik rekao da mora sa sobom ponijeti inzulin i dekstrozu, a o svemu tome SB je izvijestio šefa smjene VB, koji je u svom iskazu to i potvrdio. Ujedno, iz iskaza svjedoka liječnika ZB, koji je pregledao optuženika kada je zaprimljen na Objedinjenom Hitnom bolničkom prijemu, proizlazi da je optuženik upućen internisti zbog gubitka svijesti i šećerne bolesti pa se ne mogu a priori isključiti navodi iz obrane optuženika da se zbog gubitka svijesti, nakon što ga je oštećenik udario šakom u lice, ničega više ne sjeća, a koji dio obrane državni odvjetnik žalbom osporava. Uz to su bez utjecaja žalbeni navodi kako iz nalaza i mišljenja vještakinje Tatjane Bačun kako osoba u stanju hipoglikemije može imati snage za zadavanje snažnih udaraca, kada iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka Borisa Dumenčića proizlazi da su ozljede koje je zadobio oštećenik nanešene udarcima slabog intenziteta.

7.6. Slijedom prethodno navedenog, pravilno je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, a suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika opt. FB oslobodio optužbe jer nije van svake dvojbe utvrđeno da je prvi napao oštećenika, policijskog službenika GB, o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge (toč. 22.1. do toč. 22.4.), a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osim iskaza oštećenika koji je tijekom postupka dosljedno tvrdio da ga je optuženik prvi fizički napao i da se branio od njegovog napada, a i optuženik je ustrajao u tome da je oštećenik prvi njega udario od kojeg udarca je pao na pod i izgubio svijest (što potvrđuje i medicinska dokumentacija), ne postoje drugi dokazi koji bi na siguran način i van svake razumne sumnje ukazivali da se događaj odvio na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu, odnosno, da je prvi napao policijskog službenika ošt. GB.

7.7. Stoga, u situaciji kada je opt. FB porekao počinjenje kaznenog djela za koje se optužuje, kada izuzev iskaza ošt. GB nema drugog neposrednog dokaza iz kojeg bi proizlazilo da je policijskog službenika prvi dva puta zatvorenom šakom udario u lice, pravilno prvostupanjski sud uz jasno, logično i dostatno obrazloženje, nije mogao izvesti drugi zaključak koji bi bio logičan i životan, osim onog koji je izveo, a taj da nije dokazano, bar ne do stupnja izvjesnosti, a što je nužno za donošenje osuđujuće presude, da je opt. FB, na način kako se optužbom tereti, počinio kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. i 4. KZ/11, slijedom čega ga je ispravno prvostupanjski sud oslobodio od optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a.

8. Kako ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP-a utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miroslav Rožac