Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-191/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović predsjednika vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Nade Lalić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JO, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru posl. br. K-400/2025-32 od 20. veljače 2026., u javnoj sjednici održanoj 7. svibnja 2026., u nazočnosti okrivljenika JO (putem video-linka sa Zatvorom u Zagrebu) i zamjenika branitelja okrivljenika Luke Smoljenovića, odvjetnika iz Zagreba, odvjetnika Erica Milisavljevića iz Rijeke, a u odsutnosti uredno pozvanog zamjenika ŽDO-a Rijeka,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika JO odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru oglasio je krivim JO zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom, iz članka 229. stavka 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 54. KZ/11, te ga je na temelju odredbe članka 229. stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 23. listopada 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69.stavak 2. KZ/11 okrivljeniku JO je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti te je određeno da će se ista izvršavati za vrijeme trajanja kazne zatvora. Ujedno je okrivljenik upozoren da je kršenje sigurnosne mjere kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke1. do 6. ZKP/08. kao i troška branitelja, te je određeno da troškovi padaju na teret proračuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik JO putem branitelja Luke Smoljenovića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem, ili da preinači presudu i okrivljenika oslobodi optužbe jer kaznena odgovornost nije dokazana izvan razumne sumnje.

3. Državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. Na javnoj sjednici održanoj 7. svibnja 2026. godine zamjenik branitelja okrivljenika, odvjetnik Eric Milisavljević iz Rijeke naveo je da u cijelosti ustraje kod pisane žalbe.

5.1. Okrivljenik JO je naveo da je predmetnog dana imao „psihičku epizodu“, da je točno da je na opisani način ušao u prostor trgovine „Studenac“ te konzumirao proizvode kako su i navedeni u presudi, te da je i razbio staklene boce piva, a pajser kojim je ušao u trgovinu da je ostavio vani. Da nije namjeravao otuđiti blagajnički polog, da je bio ljut jer se posvađao sa roditeljima te da mu je žao zbog počinjenog.

6. Žalba okrivljenika JO nije osnovana.

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj obrazlaže time što da je prvostupanjski sud u točki 5. pobijane presude utvrdio kako okrivljeni priznaje počinjenje kaznenog djela, a taj navod da je u izravnoj kontradikciji s iskazom okrivljenika koji sud prvog stupnja iznosi u točki 7.1. presude gdje da jasno stoji: „Točno je da je i razbio plastiku iznad blagajne, međutim nije želio ukrasti novce već je to učinio iz bijesa.“ Time žalitelj upire na počinjenu bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7.1. Očitovanje optuženika o optužbi na način da se smatra ili da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret ne može se po svojim učincima izjednačiti s priznanjem djela koje bi proizašlo iz iskaza optuženika. Očitovanje o krivnji je postupovna izjava optuženika koja proizvodi određene procesnopravne učinke, jedan od njih je trenutak ispitivanja optuženika na raspravi (članak 417.a stavak 1. ZKP/08, odnosno članak 417.a stavak 5. ZKP/08), drugi je određivanje sadržaja pisane presude (članak 459. stavak 7. ZKP/08 ZKP/08), a treći je ograničenje prava na podnošenje žalbe jer je odredbom članka 464. stavka 7. ZKP/08 propisano da optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu su propisane i određene iznimke od ovog ograničenja.

7.2. Okrivljenik se u ovom kaznenom postupku očitovao krivim , kako na raspravi održanoj 29. prosinca 2025. (list 174 spisa) na kojoj je okrivljenik izjavio: „smatram se krivim za kazneno djelo koje mi se stavlja na teret“, koju je izjavu okrivljenik dao u nazočnosti svog branitelja, odvjetnika Luke Smoljenovića iz Zagreba, tako i prilikom prvog ispitivanja osumnjičenika u policijskoj postaji, kojom prilikom je okrivljenik iskazao: „kriv sam, počinio sam to, žao mi je, htio sam ubrzati postupak izdržavanja prethodne pravomoćne kazne od 8 mjeseci jer se uskoro ženim“. U točki 7.1. pobijane presude prvostupanjski je sud je iznio navode obrane na raspravi. Stoga, a obzirom i na navode iz točke 8.1. ove presude, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako to pogrešno ističe žalitelj. Naime, okrivljenik je, očitujući se o navodima optužnice, iskazao da se smatra krivim što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi neprecizno konstatirao kao „priznanje“ u točki 5. obrazloženja, ali je ispravno reproducirao obranu okrivljenika, te iz razloga što je prvostupanjski sud poistovjetio izjavu o krivnji s priznanjem kaznenog djela pobijana presuda nije bila proturječna u smislu da bi stoga bila nepodobna za svako razmatranje.

7.3. Nakon takvog očitovanja okrivljenika o krivnji, koji je ujedno iskazao kako će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka, sud prvog stupnja i provodi dokazni postupak u kojem ispituje svjedoke VO i HO, dopunski saslušava stalnog sudskog vještaka dr. Slavka Trotla i čita materijalnu dokumentaciju, dakle provodi dokazni postupak sukladno odredbi članka 417. a stavak 4. ZKP/08, pa niti u tom pogledu nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

7.4. Nije u pravu žalitelj niti kada ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da nigdje ne obrazlaže u čemu se sastoji izravna namjera čije postojanje utvrđuje u točki 22. pobijane presude obzirom je o namjeri okrivljenika sud obrazlagao u točkama 18., 19., 20. i 21. pobijane presude, na koje se točke, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelj. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi naveo sve razloge o odlučnim činjenicama te razlozi iz pobijane presude nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima, slijedom čega u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju sadržajno upire žalitelj.

8. Žalitelj upire i da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon jer da je nedokazanu činjenicu, odnosno postojanje namjere za počinjenje pokušaja teške krađe, a vezano za namjeru otuđenja blagajničkog pologa, proglasio dokazanom pa da je na toj osnovi pogrešno sud prvog stupnja izveo zaključak o krivnji. Ističe i kako ne postoji uzročna veza između protupravnog ponašanja okrivljenika i posljedice čime da nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela. Time žalitelj zapravo ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, koja bi imala proizaći iz toga što je sud kazneni zakon primijenio na pogrešno, odnosno nepotpuno činjenično stanje pa se u tom slučaju ne radi o žalbi zbog povrede kaznenog zakona, nego o žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žalitelj upire i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te ističe kako nema dokaza da bi okrivljenik pokušao otuđiti blagajnički polog iz blagajne, da nije mogao znati da se u kasi nalazi novčani iznos od 200,00 eura te da je sud trebao prihvatiti dokazne prijedloge obrane, i to strojarsko vještačenje kojim bi se moglo pokazati da oštećenje na blagajni nije posljedica pokušaja otvaranja blagajne 9.1. U pogledu žalbenog upiranja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, prvenstveno je potrebno istaknuti, a nastavno na navedeno u točki 8.1. ove presude, da ZKP/08 optuženikovom pozitivnom očitovanju o krivnji, odnosno izjavi da se smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom, a kao što je to slučaj u ovom kaznenom predmetu, pripisuje učinke koji u suštini isključuju optuženiku mogućnost da ishodi preispitivanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u žalbenom postupku, neovisno o tome predstavlja li njegov iskaz potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela ili ne. Zbog iznesenog, kad se optuženik o optužbi očituje na način da izjavi da se smatra krivim, prvostupanjski sud u pisanoj presudi, kad optuženika proglasi krivim za kazneno djelo kako mu je ono stavljeno na teret, nije dužan sačiniti obrazloženje prema odredbi stavka 5. članka 459. ZKP/08, već je, prema stavku 7. toga članka, dužan obrazložiti samo kaznu i druge mjere navedene u stavku 6. toga članka. Pritom prvostupanjski sud u presudi može iznijeti razloge o onim važnim okolnostima za koje je ocijenio da je korisno obrazložiti ih, ali ta utvrđenja optuženik, kako je to prednje izneseno, žalbom ne može osporavati.

9.2. Unatoč iznesenom u prethodnoj točki ove presude, ovo je vijeće utvrdilo i da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je za svoja utvrđenja dao jasne, potpune i neproturječne razloge, kako u odnosu na navode iz optužnice koje okrivljenik ne čini spornim tako i u odnosu na one koje spori u žalbi, a koji se odnose na pokušaj otuđenja pologa iz blagajničke kase. Tako ispravno prvostupanjski sud obrazlaže da je okrivljenik time što je u trgovinu oštećenika ušao na nasilan način, razbivši staklo, a potom prisvojivši predmete iz trgovine koji se navode u izreci presude, na način da ih je u trgovini konzumirao, prisvojio, te i oštetio, nastavno pokušao nasilno otvoriti blagajničku kasu u kojoj se nalazio blagajnički polog, od čega je potom dobrovoljno odustao. Naime, udaranje po blagajničkoj kasi, po poklopcu iste, u kojoj se nesporno može očekivati određeni novčani iznos kao blagajnički polog, predstavlja ostvarenje kaznenog djela za koje je okrivljenik oglašen krivim u okolnostima prethodno opisanog ponašanja okrivljenika. Pri tome pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje obranu okrivljenika u tome dijelu neuvjerljivom, te isto tako, pravilno sud prvog stupnja odbija dokazni prijedlog obrane da se provede strojarsko vještačenje blagajničke kase obzirom na iskaz okrivljenika u kojem on sam opisuje na koji je način do oštećenja poklopca na blagajni došlo, a što je potkrijepljeno i fotodokumentacijom očevida i iskazom svjedokinje VO i svjedoka ČO, policijskog službenika, čiji su iskazi u bitnome suglasni. Žalitelj ističe i kako okrivljenik nije mogao znati da blagajnički polog iznosi 200,00 eura, međutim, optužnicom se okrivljeniku niti ne stavlja na teret da bi njegova namjera bila otuđiti upravo novčani iznos od 200,00 eura, od koje je namjere okrivljenik dobrovoljno odustao, već se u činjeničnom opisu optužnoga akta opisuje da se u blagajni nalazio polog u tome iznosu, a namjera počinitelja, kako u takvim slučajevima, pa tako i u ovom konkretnom, ide ka otuđenju onog iznosa koji se u blagajni zatekne. Stoga je na pravilnu činjeničnu osnovu ispravno primijenjen kazneni zakon kada je okrivljenik JO proglašen krivim kao u izreci pobijane presude.

10. U pogledu odluke o kazni, žalitelj ističe kako je izrečena kazna prestroga i neindividualizirana. Iako prvostupanjski sud utvrđuje da je okrivljenik dobrovoljno odustao od izvršenja teške krađe, svejedno da ga osuđuje za pokušaj teške krađe, iako je postojala mogućnost oslobođenja od kazne. Sud da to čini zbog osobnosti okrivljenika, a fokus da bi trebao biti na samoj radnji, a ne na karakteru okrivljenika. Zaključno se ističe da je nesporno utvrđeno da okrivljenik želi biti u zatvoru pa da ovakva kazna „ne djeluje preventivno, već da potencijalno potiče ponašanje, odnosno kazna da nikako ne ostvaruje svrhu specijalne prevencije“.

11. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne. Tako je ispravno prvostupanjski sud cijenio olakotnim okrivljeniku njegovo iskreno priznanje učina kaznenog djela, činjenicu da se sam prijavio i čekao policiju, da je podmirio štetu oštećeniku te dobrovoljno odustao od kaznenog djela teške krađe. Otegotnim je ispravno okrivljeniku cijenjen stupanj krivnje, kao i njegova dosadašnja osuđivanost u više navrata, između ostalog i zbog kaznenog djela protiv imovine. Nije u pravu žalitelj kada osporava da kazna okrivljeniku nije individualizirana jer je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 47. stavak 1. KZ/11 ispravno prilikom ocjene okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ali i okolnosti koje se tiču samog okrivljenika i načina počinjenja predmetnog kaznenog djela. Premda je sud prvog stupnja propustio okrivljeniku cijeniti olakotnim da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ta okolnost, obzirom na navedene otegotne okolnosti koje na strani okrivljenika postoje, nije od takvog utjecaja da bi visina kazne bila niža. Stoga se, i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, uslijed svih prednje iznijetih olakotnih i otegotnih okolnosti, svrhe kažnjavanja, kako generalne, tako i one specijalne, mogu postići upravo kaznom koja mu je pobijanom presudom izrečena te je ista u potpunosti primjerena osobi okrivljenika. Ujedno je takvom kaznom izražena društvena osuda za počinjeno protupravno ponašanje kao i pravednost kažnjavanja. Stoga je uzevši u obzir sve naprijed navedeno, žalbu okrivljenika i u odluci o kazni trebalo odbiti. U odnosu na žalbene navode da je sud trebao osloboditi od kazne okrivljenika obzirom je utvrdio da je dobrovoljno odustao od počinjenja kaznenog djela teške krađe, ističe se da je odredbom članka 35. stavak 2. KZ/11 takva mogućnost samo fakultativna, dok je prvostupanjski sud u točki 25. pobijane presude iznio razloge zbog kojih okrivljenika nije oslobodio od kazne, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Obzirom da pobijana presuda ne trpi povreda na koje ovaj sud sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu okrivljenika je valjalo odbiti i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.

U Rijeci 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Sandra Juranović