REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3152/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojega zastupa ZC, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Kaptol 25, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/302, URBROJ: 338-01-06-05-23-06 od 23. svibnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-502-03/22-02/5037, URBROJ: 338-21-02-02-23-2 od 1. veljače 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
III. Nalaže se tužitelju u roku od 60 dana naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/302, URBROJ: 338-01-06-05-23-06 od 23. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-502-03/22-02/5037, URBROJ: 338-21-02-02-23-2 od 1. veljače 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem dijagnoza oznake S83.2 nije priznata tužitelju kao dopunska dijagnoza ranije priznate ozljede na radu u svezi događaja od 4. svibnja 2022., izražena dijagnozom S60.0.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatra pogrešnim zaključke liječničkog povjerenstva Direkcije, a što je posljedično dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Posebno ukazuje da liječničko povjerenstvo nije izvršilo uvid u njegov zdravstveni karton, da prije događaja ozljeđivanja nije imao tegoba s lijevim koljenom, da nisu obrazloženi uzroci uznapredovalih degenerativnih promjena, nije detaljno razmotren mehanizam ozljeđivanja tužitelja, nisu izneseni razlozi zbog kojih je zaključeno da ne postoji akutna ruptura meniska i nije utvrđen točan odnos između navodnih degenarativnih promjena u koljenu tužitelja i mehanizma ozljeđivanja tužitelja. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, održao je raspravu i proveo sudsko-medicinsko vještačenje po sudskom vještaku Davoru Duvančiću, specijalistu ortopedske kirurgije i traumatologije .
6. Sukladno članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: ZZO) ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ZZO.
Prema članku 53. stavku 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/2017, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22; dalje: Pravilnik) pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.
7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u događaju od 4. svibnja 2022. prilikom obavljanja radnih zadataka (nakon što je izašao iz vozila popustila je ručna kočnica i vozilo se počelo kretati unatrag, zbog čega je pokušao zaustaviti vozilo ali je odbačen u stranu i udario se lijevom rukom i bokom u stup) pretrpio ozljedu na radu, priznatu pod dijagnozom S60.0 (Kontuzija prsta(iju) bez oštećenja nokta). Naknadno su tužitelju kao dopunske ozljede na radu priznate ozljede označene dijagnozom S70.8 (Ostale površinske ozljede kuka i bedra) i S80.0 (Kontuzija koljena). Potom je za tužitelja podnesen zahtjev za priznavanje dijagnoze S83.2 (rascjep meniska, svježi) kao dopunske ozljede na radu u svezi događaja od 4. svibnja 2022. Navedeni zahtjev je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a povodom žalbe tužitelja pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije od 11. travnja 2023. Liječničko povjerenstvo, nakon uvida u medicinske nalaze, zaključuje da se dijagnoza S83.2 ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 4. svibnja 2022. kao dopunska dijagnoza ozljede na radu te navodi da u nalazu slikovne obrade nema akutne/traumatske rupture.
8. S obzirom na prigovore tužitelja koji su usmjereni na osporavanje stručno - medicinskih zaključaka liječničkog povjerenstva Direkcije, sud je odredio provođenje vještačenja po sudskom vještaku, specijalistu ortopedske kirurgije i traumatologije , a radi razjašnjenja spornog pitanja – može li se dijagnoza S83.2 priznati kao dopunska dijagnoza ranije priznate ozljede na radu u svezi događaja od 4. svibnja 2022.
9. Sudski vještak Davor Duvančić, nakon iznošenja relevantnih dijelova medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, u svom pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da se dijagnoza S83.2 ne može priznati kao dopunska ozljeda na radu u svezi događaja od 4. svibnja 2022. Navedeno iz razloga što na MRI lijevog koljena od 4. srpnja 2022. nije bilo nađeno da postoje znaci akutne rupture unutarnjeg meniskusa već samo degenerativne promjene. Također, nije bilo nađeno znakova distenzije prednjeg križnog ligamenta, a što je sve bilo nađeno na prvom pregledu u KB Merkur od 8. studenog 2022. Kako je od štetnog događaja do pregleda u KB Merkur proteklo nešto više od šest mjeseci, to se ne može sa sigurnošću tvrditi da se dijagnoza S83.2 vezuje uz konkretan događaj ozljeđivanja.
10. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a sudski vještak Duvančić na raspravi se očitovao na iznesene prigovore. U odnosu na prigovor tužitelja da ima selektivan pristup u tumačenju med. dokumentacije (a što da proizlazi iz MR nalaza od 4. srpnja 2022. u kojem se navodi da se ne može isključiti stanje nakon parcijalne rupture pri tetivnom mišićnom spoju dok vještak navodi da se ne radi o akutnoj rupturi), sudski vještak odgovara da tu nema kolizije. Akutna ruptura nema nikakve veze s navodom "ne može se isključiti stanje nakon male parcijalne rupture pri tetivno-mišićnom spoju". Mala parcijalna ruptura pri tetivnom mišićnom spoju vastus medijalis mišića odnosi se na mišić na natkoljenici i nema veze sa strukturama unutar koljenog zgloba. U odnosu na prigovor tužitelja da nije uzeo u obzir nalaz od 26. kolovoza 2022. i nalaz od 4. srpnja 2022., vještak ukazuje da je uzeo u obzir navedene nalaze, kao i nalaz od 16. rujna 2022. Iz navedenih nalaza proizlazi kako nije bilo akutne ozljede koljena u štetnom događaju. Dana 16. rujna 2022. na lijevom koljenu je nađen uredan klinički nalaz jer su pokreti bili urednog opsega, nije bilo kliničkih znakova ozljede meniskusa, jedino je na palpaciju bio bolan medijalni aspekt koljena, a to može biti zbog toga što je mišić vastus medijalis bio udaren. U odnosu na prigovor tužitelja da je nalaz i mišljenje proturječno jer se prvo ističe da ne postoje znaci akutne rupture da bi se potom navelo da je prošlo više od šest mjeseci od štetnog događaja i ne može se sa sigurnošću dijagnoza S.83.2 povezati sa štetnim događajem, vještak navodi da tu nema proturječnosti. Na magnetu od 4. srpnja 2022. nije dokazano postojanje akutne rupture ni jednog meniskusa. Na poseban upit suda postoji li neka druga dijagnoza koja se može uzročno posljedično povezati sa događajem od 4. svibnja 2022., vještak je naveo da takva neka druga dijagnoza ne postoji. Tužitelju je priznata dijagnoza S.60.0. te dijagnoze S.70.8. i S.80.0. kao dopunske dijagnoze, a osim tih nije zadobio ništa drugo.
10.1. Na pitanje opunomoćenika tužitelja u svezi medicinske dokumentacije i operacije od 14. ožujka 2023., sudski vještak je naveo da je tužitelj 14. ožujka 2023. operirao lijevo koljeno, artroskopski. Prema navodima iz med. dokumentacije KB Merkur operirana je ruptura medijalnog meniskusa. Nema medicinske dokumentacije kojom se potvrđuje da je i kada je tužitelj zadobio rupturu unutarnjeg meniskusa lijevog koljena, jer u prethodnom MR nalazu te rupture nije bilo. Prema tome može se zaključiti da je ta ruptura nastala između magneta koji je rađen 4. srpnja 2022. i operativnog zahvata iz ožujka 2023.
10.2. U odnosu na upit opunomoćenice tužitelja u svezi preciznosti nalaza MR-a, odnosno može li se dogoditi da postoji rascjep meniskusa a da on ne bude vidljiv na MR pretrazi, vještak Duvančić je naveo da je to dijagnostička metoda i slikovna metoda koja sasvim sigurno prikazuje ne samo rupturu nego i kvalitetu hrskavičnog tkiva oba meniskusa. Ne može se dogoditi da rascjep meniskusa nije vidljiv na MR pretrazi. Kompleksna ruptura meniskusa bi se odmah vidjela na MR pretrazi 3T, koja je provedena kod tužitelja. Vještak Duvančić ponovno upućuje na nalaz od 16. rujna 2022. koji pokazuje da je opseg pokreta u koljenu uredan, nije bilo nikakve kliničke sumnje da bi se moglo raditi o kompleksnoj rupturi medijalnog meniskusa, nakon čega je liječenje završeno u traumi. Moguće je da postoji uredan opseg pokreta u koljenu usprkos rupturi meniskusa, ali kod kliničkog pregleda se takva ruptura ne može previdjeti, a taj klinički pregled je bio 16. rujna 2022. i tada nisu pronađene nikakve kliničke sumnje koje bi ukazivale na kompleksnu rupturu medijalnog meniskusa. Vještak isključuje da bi tužitelj zadobio rupturu medijalnog meniskusa u događaju od 4. svibnja 2022. U odnosu na navod iz nalaza od 4. svibnja 2022. da postoji palpatorna bolnost koljena lijevo i je li to pokazatelj da je tužitelj već tada zadobio rupturu medijalnog meniskusa lijevog koljena, vještak Duvančić je naveo da nije dokazano da bi tužitelj zadobio takvu rupturu, a iz razloga koje je ranije naveo.
11. Povodom podneska tužitelja od 29. siječnja 2026., na novom raspravnom ročištu saslušan je vještak Duvančića. Nakon što mu je prezentiran osobni zdravstveni karton tužitelja, vještak ističe da navodi iz zdravstvenog kartona tužitelja, posebice navodi u svezi dolaska na kontrolni pregled od 12. svibnja 2022. koji govore o postojanju otekline lijevog koljena i antalgičnom hodu, ne utječu na njegov zaključak. Oteklina koljena i antalgični hod (posljedica otečenog koljena) mogu se pojaviti iz raznih razloga koji ne moraju biti vezani uz traumu. U konkretnom slučaju d ijagnoza S83.2 (akutna ruptura medijalnog meniskusa) nije potvrđena dijagnostičkom obradom odnosno MR-om od 4. srpnja 2022. Na njegov zaključak ne utječu ni navodi dr. J (navodi iz zapisnika od 27. siječnja 2026., rasprava u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu), uključujući i navod dr. J da MR koljena koji je učinjen dva mjeseca od štetnog događaja ukazuje na istegnuće ligamenta koljena. Dijagnoza S 83.2 odnosi se na svježu, akutnu rupturu unutarnjeg meniskusa koljena, dok se istegnuće kolateralnog i lateralnog ligamenta odnosi na ligamente koji se nalaze izvan unutarnjeg zglobnog prostora, dakle kolateralni i lateralni ligament nisu povezani sa unutarnjim meniskusom koljena. Stoga, vještak Duvančić na daljnje pitanje suda odgovara na način da ne postoji kolizija između njegovog zaključka i navoda dr. J, s obzirom da dr. J nije iskazivao o onome o čemu je on iskazivao, riječ je o dvije različite stvari.
11.1. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja je li tužitelj mogao zadobiti ozljedu istegnuća lateralnog i kolateralnog ligamenta koljena u štetnom događaju, vještak Duvančić je naveo da je mogao, ali da za to nema objektivne potvrde, jer na dan štetnog događaja prilikom pregleda tužitelja to nije evidentirano u nalazu. Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja, s obzirom na navode iz otpusnog pisma od 14. ožujka 2023. (eksploracijom se nađe kompleksna ruptura medijalnog meniska), može li se navedena ruptura povezati sa štetnim događajem, i kada je ta ruptura po njegovom mišljenju nastala, vještak je naveo da je dana 4. srpnja 2022. na MR-u bilo konstatirano da ruptura ni vanjskog ni unutarnjeg meniskusa ne postoji. Kirurg koji je pratio tužitelja 16. rujna 2022. kod pregleda je utvrdio uredan opseg pokreta lijevog koljena, nije nađeno kliničkih znakova ozljede tog medijalnog meniskusa, nisu nađeni bolovi i smetnje na vanjskoj strani koljena. Sve to govori da je do rupture unutarnjeg meniskusa došlo iza 16. rujna 2022., a kada točno to ne se može znati.
12. Uvažavajući pisani nalaz i mišljenje te raspravna očitovanja sudskog vještaka Duvančića na postavljena pitanja, sud smatra nalaz i mišljenje sudskih vještaka potpunim, stručnim i uvjerljivim. Prigovori tužitelja otklonjeni su iscrpnim i argumentiranim usmenim pojašnjenjima, zbog čega sud nema sumnje u pravilnost zaključka vještaka. Sudski vještak je iscrpno obrazložio iz kojih razloga smatra da tužitelj nije zadobio dijagnozu S83.2 (akutna ruptura unutarnjeg meniska koljena, svježa) u događaju od 4. svibnja 2022., pozivajući se na rezultate MR pretrage od 4. srpnja 2022. ("konstatirano da ruptura ni vanjskog ni unutarnjeg meniskusa ne postoji") i rezultate kliničkog pregleda od 16. rujna 2022. ("nije nađeno kliničkih znakova ozljede tog medijalnog meniskusa"), uz detaljna pojašnjenja, naprijed citirana pod točkama 10.2. i 11.1. obrazloženja. Nadalje, iz istih pojašnjenja je razvidno iz kojih razloga sudski vještak smatra pouzdanim rezultat MR pretrage u konkretnom slučaju tužitelja. Pored navedenog, sudski vještak je argumentirano razjasnio iz kojih razloga na njegove zaključke ne utječu podaci iz osobnog zdravstvenog kartona (objašnjenje vještaka pod točkom 11. obrazloženja) niti navodi dr. J koji su usmjereni na "ligamente koji se nalaze izvan unutarnjeg zglobnog prostora" i "nisu povezani sa unutarnjim meniskusom koljena" (objašnjenje vještaka citirano pod točkom 11. obrazloženja), zbog čega vještak Duvančić ukazuje da je dr. J iskazivao o nečem drugom, u odnosu na ono o čemu je iskazivao on kao vještak. Nadalje, vještak Duvančić je pojasnio da u nalazu nakon štetnog događaja nema objektivne potvrde da je zadobio istegnuće lateralnog i kolateralnog ligamenta koljena , jer prilikom pregleda tužitelja na dan štetnog događaja to nije evidentirano u nalazu, s time da se napominje da je zadatak vještaka bio usmjeren na utvrđenje je li u događaju ozljeđivanja pretrpljena ozljeda dijagnoze S83.2 kao dopunska dijagnoza.
13. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja, s obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka Duvančića prihvatio kao potpun, jasan i uvjerljiv. U odnosu na pouzdanost nalaza MR pretrage od 4. srpnja 2022. vještak Duvančić se detaljno očitovao, s time da je dodatno ukazao i na rezultate kliničkog pregleda od 16. rujna 2022. kao potvrdu rezultata MR pretrage (detaljna objašnjenja pod točkama 10.2. i 11.1. obrazloženja). Nadalje, sud ne smatra da je vještačenje trebalo provesti po Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Sukladno članku 75. stavku 4. u svezi s člankom 49. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; dalje: ZUS) sud nije vezan prijedlozima stranaka, posljedično niti prijedlogom za provođenjem vještačenja po točno određenoj osobi, odnosno institutu. U konkretnom slučaju, sud je odredio vještačenje po vještaku Duvančiću čija je specijalnost ortopedska kirurgija i traumatologija, a nema naznaka niti tužitelj konkretnim argumentima dovodi u pitanje stručnost i specijalnost sudskog vještaka u odnosu na postavljeni zadatak i ovdje relevantnu dijagnozu (S83.2). Pored navedenog, za istaknuti je da je u nizu predmeta vezanim uz priznavanje ozljede na radu, sud određivao vještačenje po vještacima koji nisu specijalisti medicine rada, uzimajući u obzir specijalnost koja je vezana uz konkretno pretrpljenu ozljedu (npr. predmeti Us I- 1620/2020, Us I-2181/2024, Us I-2352/2024, Us I-4202/2018, Us I-2516/2017).
14. Uvažavajući izloženo, sud je prihvatio kao pravilan zaključak tuženika iz osporenog rješenja, utemeljen na nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije, da nema uzročno-posljedične veze između događaja od 4. svibnja 2022. i dijagnoze S83.2. U odnosu na tužbene navode da je tuženik, odnosno liječničko povjerenstvo Direkcije bilo u obvezi utvrditi može li se dijagnoza S83.2 priznati kao posljedica ranije priznate ozljede na radu, ukazuje se da je upravo tužitelj , zastupan po kvalificiranom opunomoćeniku, u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja inzistirao na tome da je podnio zahtjev za utvrđenje dijagnoze S83.2 kao dopunske dijagnoze ozljede na radu i da nije tražio da mu se dijagnoza S83.2 prizna kao posljedica ozljede na radu. Stoga se ne može s uspjehom prigovarati tuženiku da je bio dužan ispitivati nešto drugo u odnosu na ono što je inicijalno traženo, budući da je tuženik postupao u okviru zahtjeva tužitelja, a uostalom prigovori tužitelja u ovom sporu, nakon podnošenja nalaza i mišljenja vještaka Duvančića, bili su usmjereni na to da je upravo u događaju od 4. svibnja 2022. pretrpio ozljedu dijagnoze S83.2.
15. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).
16. Pod točkom III. izreke zainteresiranoj osobi, zastupanoj po odvjetniku kao kvalificiranom opunomoćeniku, priznat je trošak upravnog spora za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravama od 17. ožujka 2025, 22. siječnja 2026. i 23. travnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, što daje 5.000,00 eura, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Stoga je naloženo tužitelju naknaditi navedeni trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. opunomoćenica tužitelja
2. tuženik
