Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-173/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović- Husain u parničnom predmetu tužitelja UF OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetnika iz Bjelovara, protiv tužene Zagrebačka banka d.d. OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Parnteri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 9. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 1. i 2. Ugovora o kreditu broj 3208531889, kreditna partija broj 7103529360 sklopljenog 01. 03. 2007. između tužitelja UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB:92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužitelju UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.590,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 2,00 eur od 10. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 8,48 eur od 24. listopada2008. do isplate,

- na iznos od 1,47 eur od 28. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 0,97 eur od 18. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 15,05 eur od 22. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,19 eur od 27. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 11,07 eur od 26. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 10,90 eur od 24. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 10,13 eur od 20. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,86 eur od 29. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,85 eur od 17. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 7,97 eur od 18. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 9,01 eur od 16. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 6,80 eur od 28. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 9,52 eur od 19. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 8,58 eur od 15. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 13,33 eur od 22. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 14,37 eur od 16. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 14,75 eur od 16. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 17,02 eur od 21. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 20,87 eur od 19. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 23,51 eur od 24. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 25,14 eur od 21. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 22,30 eur od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 37,78 eur od 15. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 30,56 eur od 18. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 41,34 eur od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 40,02 eur od 20. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 28,87 eur od 24. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 41,34 eur od 24. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 39,42 eur od 15. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 39,50 eur od 15. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,75 eur od 26. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 53,46 eur od 15. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 64,28 eur od 15. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 87,45 eur od 12. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 57,48 eur od 14. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 51,10 eur od 13. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 52,64 eur od 11. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 56,73 eur od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 57,88 eur od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 59,37 eur od 14. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 58,87 eur od 13. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 57,27 eur od 13. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 58,36 eur od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 59,71 eur od 13. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 58,15 eur od 12. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 58,25 eur od 10. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 54,57 eur od 11. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 55,80 eur od 10. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 58,41 eur od 10. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 57,93 eur od 11. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 58,90 eur od 10. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 55,53 eur od 10. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 54,94 eur od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 58,05 eur od 10. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 55,25 eur od 10. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 53,88 eur od 10. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 50,39 eur od 10. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 52,84 eur od 10. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 54,42 eur od 10. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 56,47 eur od 10. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 56,68 eur od 21. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos od 57,87 eur od 10. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 55,54 eur od 10. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 58,61 eur od 10. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 59,39 eur od 10. ožujka 2014. do isplate, po stopi koja se od dospijeća pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, potom od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.312,04 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 1. ožujka 2007. kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208531889, broj kreditne partije:7103529360 (dalje: Ugovor) kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.446,66 švicarskih franaka (dalje: CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, sa ugovorenom redovnom kamatom po stopi od 5,20%, plativo u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja, prema otplatnoj tablic i. Tvrdi da je tuženik prije i u vrijeme zaključenja Ugovora svjesno propustio u cijelosti ga informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju ugovora o kreditu vezanog za valutu CHF, posebice o općem riziku vezanja glavnice kredita za tu valutu koji je neusporedivo veći od takvog rizika vezanog za valutu eur, da je rast CHF bio gotovo potpuno izvjestan, kao i o povećanom riziku koji donosi ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tvrdi da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već ju je tuženik unaprijed formulirao i on na to nije imao ikakvog utjecaja. Takvim postupanjem tuženik je počinio povredu Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03-dalje:ZZP/03) jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo time do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu kao potrošača pa se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Ništetnost takve ugovorne odredbe je utvrđena pravomoćnom presudom donesenom u povodu tužbe za zaštiti kolektivnih interesa potrošača i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Naime, navedenom pravomoćnom presudom je utvrđen da je u tužena u razdoblju od 1. travnja 2005. pa do 31. prosinca 2008. koristila u ugovaranju potrošačkih kredita nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnicu kredita vezala za valutu CHF bez da je prethodno o riziku takvog ugovaranja kroz mogući porast tečaja te valute kroz razdoblje otplate kredita upozorila korisnike kredita-potrošače.

2. Stoga predlaže utvrditi ništetnom spornu Ugovornu odredbu, a potražuje temeljem iste neosnovano preplaćene iznose kroz razdoblje otplate kredita koje u tužbi naznačuje u iznosu od 18.887,71 kn (sada 2.506,83 eur) sa zakonskim zateznim kamatama od dana svake preplate pa do isplate. pridržavajući pravo da ukoliko tuženik ospori visinu tog potraživanja koje proizlazi iz njegova privatno zatraženog izračuna, nakon knjigovodstveno financijskog vještačenja specificira tužbeni zahtjev.

Traži i naknadu parničnih troškova.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda tvrdeći da je spornim Ugovorom sporazumno određena nadležnost suda prema mjestu sjedišta banke, pa tvrdi da je mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Također osporava osnovanosti i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva osporavajući tužitelju svojstvo potrošača u spornom Ugovoru, tvrdeći da to tužitelj mora dokazati, zatim ističe prigovor zastare eventualnog potraživanja jer, tvrdi da se na njegov zahtjev za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok primjenjiv na zahtjev za naknadu štete, jer je odredbom članka 118. ZPP -a propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom se utvrdi povreda propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je takvom odredbom uzrokovana postupanjem tuženika. Kako je tužba podnesena 14. travnja 2022. te je i od izvršenih plaćanja proteklo više od tri godine, cjelokupno potraživanje, tvrdi, je u zastar i. Nadalje tvrdi da je sporna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja nepoštenosti budući da je odredbom članka 22. ZOO-a dopušteno ugovaranje valutne klauzule te se mora pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza ugovornih strana. Pritom upućuje na odluke Suda Europske unije u predmetu C-81/19 protiv SC Banca Transilvania od 9. srpnja 2020. i predmetu C-243/20 protiv Trapeza Peiraios AE od 21. prosinca 2021. tvrdeći u bitnome da one upućuju na isključenje ispitivanja nepoštenosti takve odredbe koja proizlazi iz nacionalnog zakonodavstva.

4. No, kada bi ovaj sud smatrao suprotno, te utvrđivati okolnosti informiranosti tužitelja kao potrošača, tvrdi da su mu bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice takvog ugovaranja. Pritom ukazuje na jasan sadržaj sporne Ugovorne odredbe u kojoj je navedeno da će se povrat obveza iz Ugovora obračunavati prema srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojem je korisnik kredita i primio sredstva), zatim je o tome upozoren i u postupku solemnizacije Ugovora što je potvrdio svojim potpisom, a i svim zaposlenicima u službama tuženika bila je dana pisana uputa o postupanju s klijentima prilikom sklapanja ugovora s valutnom klauzulom, pri čemu je posebno naglašeno bitnim ih osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama ovisno o promjeni tečaja. Tvrdi da su takve upute bile dostavljene i zaposlenicima auto kuća kod kojih su se potpisivali ugovori o kreditu za kupnju vozila.

5. Vezano za zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose od dana njihova plaćanja, smatra taj zahtjev neosnovanim je se primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a kao i pravnim mišljenjem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2004. tuženik ima smatrati savjesnim stjecateljem. Zaključno predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti i potražuje troškove postupka.

6. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 12. veljače 2026. kako je pobliže usvojen u točkama I. i II. Izreke ove presude zatraživši na ime isplate neosnovano stečenog iznos od 2.590,19 eur umjesto prvobitno u tužbi iznosa od 2.572,74 eur, a na koji zahtjev tuženik nije više prigovarao.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (list 7-11 spisa), pregled prometa po spornom kreditu (list 12-20), efektivne kamatne stope (list 21-23), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 25), potvrdu tuženika od 9. ožujka 2021. (list 26), Ugovor o prodaji vozila (list 27-35), privatni izračun visine potraživanja (list 29-35), saslušan je tužitelj kao parnična stranka (list 267) te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku dipl. ecc. Tomi Dlaki (list 276-280).

8. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi iz članka 1. i 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208531889, kreditna partija broj 7103529360 sklopljenog između stranaka 1. ožujka 2007. kojim je ugovorena glavnica kredita vezana za valutu CHF te zahtjev za isplatu stečenog na temelju ništene odredbe o valutnoj klauzuli.

10. Među strankama je nesporna činjenica sklopljenog Ugovora, dok je sporna mjesna nadležnost ovog suda, svojstvo tužitelja kao potrošača u tom Ugovoru, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF nepoštena. Sporna je i visina novčanog dijela tužbenog zahtjeva kao i je li to potraživanje zastarjelo, a ako nije, sporan je i zahtjev za zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose

11. Neosnovane su tvrdnje tuženika da tužitelj nije dokazao da je u spornom Ugovoru imao svojstvo potrošača. Naime, već u samom nazivu Ugovora stoji da je kredit namijenjen za kupnju motornog vozila, u članku 5. da je kupovao vozilo marke Dacia, a u iskazu je tužitelj opisao da je to vozilo kupio za osobne potrebe, da je zaposlen u Veterinarskoj stanici u Vrbovcu, da nema ikakvu poslovnu djelatnost, a niti je tuženik dokazivao suprotno, pa ni prigovorio njegovom iskazu. Stoga se utvrđuje njegovo svojstvo potrošača iz odredbe članka 3. stavak 1. točka 1. ZZP/03 prema kojoj je potrošač fizička osoba koja sklapa posao na tržištu za svoje privatne svrhe, koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a potrošački ugovor je ugovor između trgovca koji sklapa pravne poslove na tržištu u okviru svojeg zanimanja ili djelatnosti (točka 2.).

12. Člankom 81. ZZP/03 propisana je nepoštenost ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, pa je stavkom 1. toga članka bilo propisano da se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zatim stavkom 2. da smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed bila formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavkom 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati .

13. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena odredba je ništava.

14. U postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno kako su banke, među ostalim i ovdje tuženik, sklapajući ugovore o kreditu u razdoblju od 1. travnja 2005. pa do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Budući da se navedena pravomoćna presuda odnosi i na tuženika, a predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u pravno relevantnom razdoblju obuhvaćenom navedenom presudom, tužitelj se sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenja iz te presude kojom je utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe o valuti obveze vezanoj za tečaj CHF te ne mora posebno dokazivati u ovoj parnici ništetnost te odredbe.

15. Naprotiv, na tuženiku je teret dokazivanja da se nije radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, kao i da je pojedinačno pregovarao s tužiteljem, da mu je na transparentan način objasnio moguće posljedice ugovaranja te obveze i rizik takvog ugovaranja.

16. Tuženik ni ne spori da je predmetni Ugovor bio tipski, da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi jer mu je ponuđen unaprijed formulirani standardni ugovor tuženika kao trgovca, već samo tvrdi da je tužitelj bio dovoljno informiran da je mogao shvatiti kao prosječni potrošač pravne i financijske posljedice takvog ugovaranja. Sud pak smatra da tuženik ničim nije dokazao te činjenice, da nije dovoljno da potrošač samo razumije da takva odredba ima za posljedicu da zbog tečaja valute gore ili dolje može varirati i iznos anuiteta, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Unatoč tome što je, prema stavovima odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 i U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. tuženik mogao u ovom sporu dokazivati da je o spornoj odredbi pojedinačno pregovarao s tužiteljem tuženik to nije ničim dokazao, nije ni predlagao izvođenje personalnih dokaza na navedene okolnosti, saslušanje djelatnika koji je pripremao sporni tekst Ugovora već je samo načelno predložio izvršiti uvid u Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. S druge strane, tužitelj je izjavio da mu je u auto kući gdje je kupovao vozilo spornim kreditom, rečeno da će mu biti odobren u valuti CHF iako je cijena za vozilo bila iskazana u valuti EUR, dakle, nije ni imao mogućnosti izbora te očito nije ni bio u neposrednom kontaktu sa službenikom tuženika koji bi mu protumačio spornu ugovornu odredbu. Za tuženika je ugovor potpisao punomoćnik, zaposlenica auto kuće pa je nejasno na koji način bi to tužitelj bio informiran o mogućim financijskom učincima takvog ugovaranja do kojih je i došlo uslijed enormnog rasta tečaja valute CHF.

17. Stoga se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi što ima za posljedicu njezinu ništetnost. Neosnovan je i prigovor tuženika da je ta odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti primjenom Direktive 93/13 EEZ (dalje: Direktiva) jer da se radi o dopuštenom ugovaranju valutne klauzule sukladno odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) , pritom se pozivajući na presudu Suda Europske unije u predmetu C-81/19 protiv SC Banca Transilvania od 9. srpnja 2020. i predmetu C- 243/20 protiv Trapeza Peiraios AE od 21. prosinca 2021. Navedene presude odnose se na dispozitivne odredbe u Rumunjskoj i Grčkoj, a ne u Hrvatskoj i nisu primjenjive na ovaj predmet. Iako se radi o dispozitivnoj ugovornoj odredbi dopuštenoj nacionalnim zakonodavstvom, tužitelj ni ne traži utvrđenje ništetnosti te odredbe same po sebi, već zbog posljedica koje je uzrokovala uslijed rasta tečaja valute za koju je vezana njegova obveza. Naime, iz nalaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja je razvidno da je kroz razdoblje otplate kredita tečaj CHF stalno rastao od listopada 2008. pa sve do konačne otplate u ožujku 2014. zbog čega je tužitelj morao plaćati anuitete veće i preko 50,00 eur (izraženo u sadašnjoj valuti) od inicijalno ugovoren ih samo po osnovi ugovorene obveze vezane za valutu CHF, što je dovelo do značajne neravnoteže te povrede načela obveznog prava (ravnopravnosti sudionika, savjesnosti i poštenja, zlouporabe prava, jednake vrijednosti činidaba). S tim zasigurno tužitelj nije računao kada je ugovarajući sporni kredit očekivao samo da mu je anuitet novčano isti kao za valutu EUR, dakle nije očekivao tako značajni rast tečaja te valute.

18. Slijedom navedenog sporna ugovorna odredba je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja zbog čega je nepoštena sukladno tada važećem ZZP/03 te članku 3. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. Prema odredbi članka 87. ZZP/03 nepoštena je odredba ništava (sada pod pravnim terminom iz članka 322. ZOO-a ništetna).

19. Ništetna ugovorna odredba smatra se da nije nikada ni bila ugovorena, dakle tuženik je bez pravne osnove primio sve iznose koje je tužitelj isplatio temeljem te ništetne odredbe sukladno odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog neosnovano plaćenog iznosa pa do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a jer je tuženik koji je tužitelju jednostrano nametnuo takvu ugovornu odredbu bio nesavjestan stjecatelj.

20. Financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Tomi Dlaki utvrđeno je da je tužitelj u odnosu na inicijalni tečaj CHF kod ugovaranja kredita preplatio tužitelju po osnovi ništetne ugovorne odredbe iznos od 2.590,19 eur, a kako je to pobliže specificirano nalazom na koji stranke nisu imale primjedbi pa ga prihvaća i ovaj sud.

21. Stoga se tužitelju dosuđuje navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže precizirano u točki II. Izreke presude.

22. Naime, neosnovan je prigovor zastare predmetnog potraživanja obzirom da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu poslovni broj P-1401/12 u kojem je donesena pravomoćna presuda 14. lipnja 2018. u odnosu na spornu ugovornu odredbu, te je zastarni rok od pet godina tada počeo ponovno teći i istekao bi 14. lipnja 2022. no budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. travnja 2022. predmetno potraživanje nije u zastari. Navedeno odgovara pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. prema kojem u slučaju individualnog restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile temeljem ništetnog (ništavog) ugovora, tj. u slučaju iz članka 323. stavak 1., ZOO -a kako posljedice ništetnosti, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ta ništetnost.

23. Neosnovan je i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Naime, člankom 16. Ugovora ugovorena sudska nadležnost za slučaj spora prema sjedištu banke odnosno prema sjedištu njene podružnice, ako spor proizađe i pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice. Sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su ugovori o kreditu za kupnju vozila potpisivani u sjedištima auto kuća. Iz spornog Ugovora proizlazi da je sklopljen u Vrbovcu, tuženika je kao kreditora zastupala NF iz Auto kuće Culak d.o.o. čije je sjedište bilo u Vrbovcu tu tužitelj spornim kreditom i kupovao vozilo Dacia (članak 5. Ugovora). Ugovor je i solemniziran kod javnog bilježnika Dubravke Koretić, a u Vrbovcu. Tužitelj u iskazu navodi da je u vezi kredita bio u banci u Vrbovcu, pa iz svega proizlazi da je ovaj sud mjesno nadležan i po sporazumu stranaka u skladu sa odredbom članka 70. ZPP-a. Tuženik ničim nije dokazao da bi se imala primijeniti ugovorna odredba o nadležnosti suda prema sjedištu banke.

24. S druge strane, budući da je ugovor sačinjen na unaprijed formuliranom tipskom obrascu ugovora tuženika koji nije dokazao da je i o toj odredbi pojedinačno pregovarao s tužiteljem, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi kada bi se tumačila na štetu tužitelja, da se mjesna nadležnost utvrđuje prema sjedištu tuženika, dakle u Zagrebu, čime bi za tužitelja troškovi postupka bili veći za putne troškove i njega i punomoćnika kojeg je izabrao. Stoga sud utvrđuje nepoštenom i ništetnom odredbu Ugovora kojom bi se ustanovljavala nadležnost za slučaj spora prema sjedištu tuženika. Nepoštena odredba je ništetna pa se smatra da ni ne postoji. Osim toga, nadležnost ovoga suda proizlazi iz odredbe članka 19.l točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja predmetne tužbe kojom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može protiv druge ugovorne strane pokrenuti postupak i pred sudom mjesta gdje ima prebivalište.

25. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa), sve uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 2.590,19 eur.

26. Tužitelju su opravdani troškovi postupka nastali zastupanjem po punomoćniku odvjetniku, zatim za plaćeni predujam za vještačenje, te sudsku pristojbu na tužbu.

27. Na ime zastupanja opravdan mu je trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 30. prosinca 2022. i 12. veljače 2026. u visini po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 6. ožujka 2023. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), te za pristup punomoćnika ročištima 9. siječnja 2023., 7. veljače 2023., 23. ožujka 2023. i 9. travnja 2026. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), a za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), što je ukupno 775 bodova, a što primjenom Tbr. 54. Tarife čini iznos od 1.550,00 eur. Na taj iznos pripada mu po Tbr. 46. Tarife porez na dodanu vrijednost od 25% što iznosi 387,50 eur. Na ime plaćenog predujma za vještačenje pripada mu iznos od 331,81 eur, a za plaćenu pristojbu na tužbu iznos od 42,73 eur, pa mu se dosuđuje ukupno troškova ovog postupka u iznosu od 2.312,04 eur.

28. Nije mu priznat opravdanim na teret tuženika zatraženi trošak sastava podneska od 10. siječnja 2023. i od 27. lipnja 2024. koji su bili nepotrebni.

U Vrbovcu 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Kudović – Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je održano to ročište.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o istom, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano odnosno od dana objave presude na e-oglasnoj ploči.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o tom ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka.

O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1.odvj. Jugoslav Puran, Bjelovar

2.odvj. Kruno Knežević, Zagreb