REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-2576/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Vjenceslava Radmanović, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi lakše povrede službene dužnosti, 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: NK- UP/II-114-04/25-01/1, URBROJ: 511-01-158-25-10, od 27. listopada 2025., kao i radi poništenja prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, KLASA: NK-UP/I-114-04/25-01/12, URBROJ: 511-09- 100-25-80, od 17. rujna 2025. ispravljenog rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, KLASA: NK-UP/I-114-04/25-01/12, URBROJ: 511-09-100-25-85, od 8. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, KLASA: NK-UP/I-114-04/25-01/12, URBROJ: 511-09- 100-25-80, od 17. rujna 2025., utvrđeno je, da je tužitelj zaposlen u MUP-u od 25. veljače 1991., raspoređen u Policijsku upravu primorsko-goransku, II. Policijsku postaju Rijeka na radnom mjestu viši policijski službenik druge kategorije u policijskoj postaji, u osobnom zvanju viši policijski inspektor sa visokom stručnom spremom, do sada disciplinski nekažnjavan, nije sindikalni povjerenik, u zadnje 4 godine ocijenjen ocjenama: 2021. -dobar, 2022. - uspješan, 2023.- dobar, 2024. - uspješan, do sada nagrađen: 1993. spomenica Domovinskog rata, 2014. Prigodna nagrada i 2019. Pohvala načelnika Policijske uprave, odgovoran što je:

- dana 18. prosinca 2024., za vrijeme rada, u vremenu od 15:44 do 19:01 sati u prostorijama operativnog dežurstva u II. Policijskoj postaji Rijeka ne uljudno se odnosio prema šefici smjene OC na način da joj se obraćao povišenim tonom i vikom govoreći joj da je nesposobna, da ne zna raditi svoj posao, da ne zna razliku između kaznenog djela i prekršaja, te dana 18. prosinca 2024. u vremenu od 19:59 do 20:08 u prostorijama operativnog dežurstva u II. Policijskoj postaji Rijeka ne uljudno se odnosio prema šefici smjene KC na način da joj se obraćao povišenim tonom i vikom govoreći joj da je operativno dežurstvo glupo, da je nesposobna, glupa i da ne zna raditi svoj posao, dakle neuljudan odnos prema strankama i suradnicima za vrijeme rada, pa da je time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 95. točke 4. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., dalje: ZP), zbog čega mu je na temelju članka 110. stavak 1. točka 2. ZP-a utvrđena novčana kazna u visini od 3% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu. Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.437,50 eura.

2. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko- goranske, KLASA: NK-UP/I-114-04/25-01/12, URBROJ: 511-09-100-25-85, od 8. listopada 2025., u točki 1. izreke ispravljeno je rješenje istog tijela od 17. rujna 2025., i to dio teksta trećeg odlomka izreke pod točkom 1., na način da se riječ “težu“ zamjenjuje riječju „ lakšu“, a riječ „ članku“ zamjenjuje riječju „ članka“. U točki 2. izreke određeno je da ispravak proizvodi pravni učinak od dana od kojeg pravni učinak proizvodi rješenje koje se ispravlja.

3. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 17. rujna 2025. i 8. listopada 2025., tužitelj je izjavio žalbe, koje su osporavanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/II- 114-04/25-01/1, URBROJ: 511-01-158-25-10, od 27. listopada 2025. odbijene kao neosnovane (točke 1- i 2. izreke), dok je u točki 3. izreke osporavanog rješenja tuženika odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka i troškova sastavljanja žalbe od 29. rujna 2025. i 15. listopada 2025.

4. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog Suda 30. prosinca 2025. i kasnijim podnescima osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U provedenom postupku ne postoje, niti su provedeni, materijalni i personalni dokazi koji bi potvrdili krivnju i odgovornost tužitelja. Naime, smatra da u provedenom postupku nije na niti jedan način dokazano da je tužitelj počinio lakšu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret odnosno neuljudan odnos prema strankama i suradnicima, opisano u članku 95. točke 4. ZP-a. To stoga, što su iskazi saslušanih svjedoka OC, KC, UC, JCF i ČC neistiniti, ranije pripremljeni, a sve kako bi se tužitelj proglasio krivim odnosno proglasio odgovornim u disciplinskom postupku zbog navedene lakše povrede službene dužnosti. Naime, iskaz OC, koja je čitala svoj iskaz s papira, ne odgovara vremenu koji navodi, jer je iz snimke koja prileži spisu razvidno, kad je tužitelj došao na posao, kad je ulazio u operativno dežurstvo, kad je izlazio iz njega te koje su stranke i osobe bile na hodniku i u operativnom dežurstvu. Osim toga ističe da navedena svjedokinja nije o predmetnom događaju istog dana 18. prosinca 2024. ništa napisala u primopredaji službe niti o tome taj dan sastavila službenu zabilješku, a koja da je sastavljena 19. prosinca 2024. po zapovijedi policijskog djelatnika JCF. Nadalje, navodi da je svjedokinja KC također iznosila neistine u svom iskazu, ne lišeći se izreći da je tužitelj svima govorio da su glupi i nesposobni, a da je na upit zašto to nije napisala i u službenoj zabilješci, ona navela da ostaje kod svog iskaza. Također, smatra spornim što svjedok JCF nije bio prisutan predmetnom događaju, da se ničega ne sjeća, ali da se sjeća da su svjedokinje OC i KC rekle da je tužitelj rekao da je dežurstvo glupo i da ne znaju svoj posao. Naime, navedeni svjedok da je cijelo vrijeme dok je bio na raspravi i davao iskaz gledao u mobitel, očito čitajući s njega, a potom je izjavio da je provjeravao pozive koje mu je uputila OC. Nadalje, u odnosu na svjedokinju ČC također navodi, da je neistinito svjedočila, od podataka u vremenu kad su OC i UC napustili operativno dežurstvo do navodnog izraza da je operativno dežurstvo glupo. Spornim smatra i što navedena svjedokinja kaže da nije napisala službenu zabilješku ali da ju je napisala 30. lipnja 2025. kad je dobila poziv da bi sebe zaštitila. Nadalje u odnosu na svjedoka CC navodi da je predmetnog dana on također bio u dežurstvu, da se više puta susreo s tužiteljem u operativnom dežurstvu, ali da nikada nije čuo da bi se navodim riječima koje se tužitelju stavljaju na teret obraćao bilo kome od navedenih saslušanih svjedoka niti da su o tome u operativnom dežurstvu razgovarali. Tužitelj smatra da iskazi navedenih svjedoka nisu istiniti, da su kontradiktorni i proturječni sami sebi te netočni u odnosu na podatke o vremenu koje se nalazi na CD-u. Stoga smatra da se ništa od navedenog što se tužitelju stavlja na teret nije dogodilo te da on nije imao neuljudan odnos prema strankama i suradnicima. Smatra da su javnopravna tijela u svojim rješenjima samo potvrdili sve što je navedeno u prijedlogu za pokretanje disciplinskog postupka II. Policijske postaje Rijeka od 13. ožujka 2025. Nadalje, navodi da je tužitelj protiv ŽC i načelnika Policijske uprave Primorsko- goranske NC podnio kaznene prijave i zbog toga zatražio njihovo izuzeće, kao i bilo kojeg policijskog službenika Policijske uprave Primorsko-goranske, jer smatra da postoji osnovana sumnja u nepristranost službene osobe za provođenje disciplinskog postupka jer da bi to moglo utjecati na njezinu objektivnost. Stoga smatra da su neosnovani navodi tuženika o njegovim navodima koji se odnose na zaključke prvostupanjskog tijela od 19. svibnja 2025. i 12. rujna 2025. Nadalje, tužitelj smatra da ponovno navođenje da se radi o težoj povredi i to u izreci rješenja, govori u prilog tome da je počinjena bitna povreda postupka te da je osporavano rješenje nezakonito. Dakle, smatra da se ne radi o grešci prilikom pisanja. Tužitelj upućuje i na dopis Pučke pravobraniteljice od 29. prosinca 2025. za koji smatra da mu ide u prilog. Tužitelj predlaže da Sud u sporu provede dokaz saslušanjem CC, njegovim saslušanjem, uvidom u spis upravnog postupka, da se pribave razgovori svjedoka obavljeni 18. prosinca 2024. u periodu od 15:43:59 do 24:00 te da se pribavi CD u vezi podataka o vremenu. Slijedom navedenog, tužitelj je u tužbenom zahtjevu predložio da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 27. listopada 2025. i donese odluku kojom se usvaja njegov zahtjev na način da se tužitelj oslobađa svake krivnje i odgovornosti za počinjenje lakše povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, sve uz nadoknadu troškova ovog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Dodatno navodi, da su navodi kojima se ističe da su iskazi saslušanih svjedoka OC, KC, UC, HCKlopke i ČC neistiniti i ranije pripremljeni, neosnovani i ničim potkrijepljeni. Suprotno tome, ističe da je u provedenom postupku tuženik detaljno analizirao izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te je u osporavanim rješenjima obrazložio kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonjeno povjerenje. U odnosu na iskaz svjedoka CC tuženik navodi da njegov iskaz nije proturječan ostalim dokazima koji priležu spisu, jer da je očito da njegovi boravci u operativnom dežurstvu ne pokrivaju cijelo vrijeme predmetnih događaja, odnosno da on nije bio prisutan u operativnom dežurstvu svo vrijeme kada i tužitelj. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na iskaz navedenog svjedoka, tuženik se protivi njegovom ponovnom saslušanju smatrajući da bi se time samo dodatno i nepotrebno opteretio ovaj spis te odugovlačio ovaj spor. Tuženik ističe da je bit predmetne povrede službene dužnosti tužitelj ostvario time što se kao policijski službenik tijekom službe, iako neupitno svjestan činjenice da su policijske službenice OC i KC bile službujuće šefice smjene predmetnog dana i kao takve nadređene tužitelju, upustio u raspravljanje glede službenog postupanja i istima obraćao povišenim tonom pri tome ocjenjujući njihove kompetencije i sposobnosti. Tuženik smatra da predmetni način izražavanja nije primjeren društvenom niti poslovnom ophođenju, a osobito nije primjereno u komunikaciji policijskog službenika s nadređenim policijskim službenicima. Pri tome ističe da način na koji je nešto izrečeno ne podrazumijeva samo riječi, već i geste, ton glasa, pokrete i ostale oblike neverbalne komunikacije. Stoga smatra da su predmetnim postupanjem tužitelja ostvarena zakonska obilježja iz članka 95. točke 4. ZP-a. Nadalje tuženik navodi da tužitelj zanemaruje činjenicu da su svjedoci OC, KC, UC, JCF i ČC prilikom iskazivanja na zapisnik saslušani odvojeno te da su propisno upozoreni i na kaznenu odgovornost za posljedice lažnog iskazivanja, a kojom prilikom su zapisnike i pročitali te ih vlastoručno i potpisali, dok tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan relevantan dokaz kojim bi na nesumnjiv način doveo u upitnost iskaze navedenih svjedoka. Nadalje, tuženik smatra irelevantnim tužiteljev navod da OC nije u predmetnom događaju navedenog dana ništa napisala u primopredaji službe niti da o tome sastavlja službenu zabilješku iz razloga što ta činjenica nije ključna u pogledu odlučivanja o disciplinskoj odgovornosti tužitelja. Nadalje navodi da je prvostupanjsko tijelo jasno obrazložilo da su neslaganja među svjedocima o točnom vremenu događaja uočena, no da se ona ne mogu tumačiti kao kontradikcija koja bi dovela u pitanje istinitost događaja, već kao razumljivo odstupanje u subjektivnom pamćenju vremena nakon proteka više mjeseci. Pri tome smatra da je bitna u odnosu na meritum postupka činjenica da su svi svjedoci potvrdili da je tužitelj u više navrata boravio u prostorijama operativnog dežurstva, da se upravo tom prilikom povišenim tonom i ne uljudno obraćao OC i KC te da se navedeno dogodilo u vremenu koji je potvrđeno objektivno video nadzorom te isto vremensko određenje predstavlja i činjenični okvir događaja pa su žalbeni navodi u pogledu točnosti minuta i sati vremenskog određivanja događaja neosnovani. U odnosu na navod da je svjedok JCF prilikom iskazivanja gledao u mobitel, tuženik navodi da je u zapisnik o njegovu saslušanju evidentirano da je on prilikom iskazivanja izvršio uvid u povijest telefonskih zapisa za predmetni dan zbog čega tuženik cijeni da to niti na jedan način ne može dovesti u pitanje istinitost i objektivnost njegovih navoda. Osim toga, da je nedvojbeno da navedeni svjedok nije bio nazočan predmetnim događajima, no da je nedvojbeno i da on ima saznanja o predmetnim događajima budući da su ga neposredno o tome izvijestile OC i KC te da im je on rekao da u vezi predmetnog događaja sačine službene zabilješke. U odnosu na tužbeni navod kojim se spori upisana teža povreda službene dužnosti, tuženik ističe da je prilikom izrade predmetnog rješenja došlo do pogreške u pisanju na način da je u izreci tog rješenja pogrešno upisana riječ „ težu“ umjesto ispravno “lakšu“, na način kao što je to opisano u izreci rješenja od 8. listopada 2025. Nadalje u odnosu na podnesak tužitelja od 10. siječnja 2026. i dostavljeno izvješće odnosno preporuke Pučke pravobraniteljice od 29. prosinca 2025. tuženik navodi da oni nisu ni u kakvoj svezi s predmetnim disciplinskim postupkom niti je u nadležnosti disciplinskih sudova odlučivanje u pitanjima koja se odnose na eventualnu povredu prava iz radnog odnosa na koje tužitelj ukazuje u tom podnesku.

6. U tijeku spora održano je ročište za raspravu 30. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26 dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja i tužitelj osobno te službena osoba tuženika. Stranke su u cijelosti ostale kod navoda iz tužbe, tužbenog zahtjeva i navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, tužitelj osobno i kod navoda iz podnesaka zaprimljenih kod ovog Suda 21. travnja 2026. te predloženih dokaznih prijedloga. Sud je na ročištu na kojem je tužitelj pored opunomoćenice osobno izlagao činjenice koje smatra bitnim za rješavanje ovog upravnog spora, a službena osoba tuženika iste opovrgavala, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, kao nesvrsishodni i neekonomični, s obzirom da su se navedene osobe ranije očitovale kroz službene zabilješke te su i ispitane u disciplinskom postupku, a u odnosu na iste okolnosti i koji zapisnici su dostavljeni u spis predmeta disciplinskog postupka i ovog spora. Stoga se odlučne činjenice mogu utvrditi iz dokumentacije priložene spisu predmeta upravnog postupka i spora te izvođenje predloženih dokaza nije bilo nužno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja. Osim toga, dokazni prijedlozi za pribavu razgovora svjedoka obavljenih 18. prosinca 2024. u navedenom periodu te CD-a u svezi podataka o vremenu, odbijeni su kao nesvrsishodni, budući da je predmet postupka usmena komunikacija tužitelja s navedenim svjedokinjama, a ne međusobna (telefonska) komunikacija navedenih svjedoka, dok je pribava navedenog CD-a suvišna pokraj pribavljene snimke video nadzora službenih prostorija.

7. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz svih razloga koje je naveo tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu, a koje razloge Sud prihvaća u cijelosti.

8. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. - 114. ZP-a i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, dalje: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. ZP-a te članka 3. stavka 1. ZUP-a.

9. Odredbom članka 93. stavka 1. ZP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe.

10. Odredbom članka 95. stavkom 1. točkom 4. ZP-a propisano je, da su lakše povrede službene dužnosti, između ostalog, neuljudan odnos prema strankama i suradnicima za vrijeme rada.

11. Odredbom članka 110. stavka 1. ZP-a propisano je, da se za lakše povrede službene dužnosti mogu izreći sljedeće kazne: 1. pisana opomena, 2. novčana kazna u visini do 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu.

12. Člankom 4. Etičkog kodeksa policijskih službenika ("Narodne novine", broj 62/12., dalje: Kodeks) propisano je, da policijski službenici u obavljanju posla i osobnom životu brinu o zaštiti i jačanju svog ugleda i ugleda policije u cjelini. Posebno brinu o jačanju integriteta policije u cjelini. Prilikom ophođenja s ljudima, državnim tijelima, nevladinim organizacijama i drugim institucijama, u svom su radu principijelni, dosljedni, odlučni, ustrajni, pravedni, stručni, pristojni i korektni.

13. Sud ukazuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetoj u Odluci, broj: U-III-1916/2020, od 20. travnja 2022., u kojoj je navedeno da: "… Ustavni sud ističe da načela kontradiktornosti i jednakosti oružja kao temeljna postupovna jamstva pravičnosti postupka podrazumijevaju pravo stranaka u postupku da iznose navode, budu saslušane i osobno postavljaju pitanja svjedocima, čak i kad su zastupane po kvalificiranim punomoćnicima odvjetnicima. Ova načela također podrazumijevaju pravo stranaka da predlažu dokaze, a premda sudovi nisu dužni izvesti svaki dokaz koji stranka predloži, ipak su obvezni iznijeti dostatne i relevantne razloge za odbijanje dokaznih prijedloga…" Također, i u odluci broj: U-III- 1807 od 23. prosinca 2010., Ustavni sud Republike Hrvatske naveo je da: "…izvođenje dokaza u disciplinskom postupku čitanjem pisanog iskaza svjedoka danog pred nekim drugim nadležnim tijelom na zakonom propisani način ne uzrokuje samo po sebi povredu prava na pravično suđenje, pod uvjetom da je, u konkretnom slučaju, policijskim službenicima protiv kojih se postupak vodio bilo omogućeno pred tim drugim tijelom suočiti se sa svjedokom i postavljati mu pitanja. Ustavni sud napominje kako je Europski sud za ljudska prava u predmetu Vanjak protiv Hrvatske (presuda, 14. siječnja 2010., zahtjev br. 29889/04, stranica 7., § 49.), zauzeo stajalište prema kojemu: "Upotreba iskaza dobivenih tijekom policijskih izvida i sudske istrage u svrhu dokazivanja sama po sebi nije protivna stavcima 1. i 3. (d) članka 6., uz uvjet da je poštivano pravo na obranu. To pravo, u pravilu, zahtijeva da se optuženiku na primjeren i pravilan način pruži mogućnost da se sučeli sa svjedokom i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega, bilo dok ovaj daje svoj iskaz ili u kasnijoj fazi postupka (vidi, između drugih izvora prava, Isgro v. Italy, presuda od 19. veljače 1991., Serija A br. 194-A, str. 12, § 34; i Luca v. Italy, br. 33354/96, §§ 40- 43, ECHR 2001-II)"…".

14. Stoga, imajući na umu navedeni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud ukazuje da za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja nije bilo nužno bezuvjetno prihvaćanje svih dokaznih prijedloga tužitelja, jer bi takvo postupanje dovodilo do kršenja načela ekonomičnosti i učinkovitosti postupka, već je u tom kontekstu bilo potrebno sagledati je li odbijeni dokazni prijedlog mogao utjecati na drugačije rješavanje upravne stvari. Osim toga, u upravnom je postupku službena osoba odgovorna za kvalitetno obavljanje svih radnji dokaznog postupka pa tako između ostalog mora odrediti koje bitne činjenice treba utvrđivati u postupku te koja su dokazna sredstva prikladna za njihovo dokazivanje, čime izravno utječe na tijek dokaznog postupka. Međutim, dužnost joj je omogućiti da stranke u dokaznom postupku ostvare i zaštite svoja prava, odnosno očituju se o činjenicama i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Stoga disciplinsko tijelo koje vodi postupak nije vezano izborom dokaznih sredstva, a dokazna snaga pojedinih dokaznih sredstava ovisi o uvjerenju onoga tko provodi postupak te će o dokazivosti relevantnih činjenica, tijelo koje vodi postupak odlučiti po svom slobodnom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve radnje ispitnog postupka provode se brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku.

15. Ocjenom zakonitosti i pravilnosti provedenog postupka i donesenog rješenja tuženika, Sud je ocijenio da je tuženik u osporenom rješenju pravilno i zakonito otklonio žalbene navode koji se odnose na dokazne prijedloge koje nije prihvatilo prvostupanjsko tijelo, kao i dodatno obrazložio provedene dokaze te činjenice koje su na temelju njih utvrđene. Naime, prvostupanjsko tijelo je u postupku izvelo više dokaza, i to čitanjem prijedloga za pokretanje disciplinskog postupka II. Policijske postaje Rijeka od 13. ožujka 2025., službene zabilješke policijske službenice OC od 19. prosinca 2024., službene zabilješke policijske službenice KC od 18. prosinca 2024., službene zabilješke UC od 23. prosinca 2024., službene zabilješke policijske službenice FC od 12. ožujka 2025., zapisnika o saslušanju tužitelja od 12. ožujka 2025. te službene zabilješke AC o radnim karakteristikama tužitelja. Također, u provedenom postupku pribavljene su te pregledane video snimke nadzornih kamera koje pokrivaju prostor operativnog dežurstva II. Policijske postaje Rijeka za dan 18. prosinca 2024. u vremenu od 15:00 do 24:00 sata te presliku evidencije ulazaka/izlazaka stranaka za isti dan. Nadalje 24. lipnja 2025. u nazočnosti tužitelja i njegove opunomoćenice saslušani su u svojstvu svjedoka OC, UC, KC o čemu u spisu prilažu i zapisnici o saslušanju tih svjedoka, dana 8. srpnja 2025. saslušani su svjedoci JCF i ČC te **.**.2025. CC. Pri tome je omogućeno tužitelju i njegovoj opunomoćenici da navedenim svjedocima neposredno postavljaju pitanja. Također, tužitelju je u postupku omogućeno aktivno sudjelovanje i to na način da se očituje o povredi službene dužnosti koja mu je stavljena na teret što je učinio u usmenoj formi na zapisnik 12. ožujka 2025. te na zapisnik 8. srpnja 2025. te 8. rujna 2025. kada je u spis dostavio pisanu obranu. Takvim postupanjem prvostupanjsko tijelo je omogućilo tužitelju da se očituje na sve okolnosti i činjenice za koje je to smatralo potrebnim učiniti te je ono u nastavku ocijenilo izvedene dokaze i navelo što je utvrdilo na temelju svakog od njih.

16. Nadalje, prema ocjeni Suda nisu osnovani tužbeni navodi kojima se navodi da su iskazi saslušanih svjedoka OC, KC, UC, ČC i JCF neistiniti i ranije pripremljeni. To stoga što su iskazi navedenih svjedoka koji su bili neposredno nazočni predmetnog dana (OC, KC, UC i ČC) tijekom obavljanja službe tužitelja, u bitnome podudarni. Naime, sadržajno su svi navedeni svjedoci iskazivali o neprimjerenom ponašanju i komuniciranju tužitelja spram nadređenih službenica. Navedeni iskazi podudaraju se kako sadržajno, tako i prostorno i vremenski. Pri tome, nisu odlučne eventualne razlike u minutama predmetnih događaja u iskazima svjedoka, s obzirom da nije sporan dan službe za koji se tereti tužitelj, kao i da je tog dana tužitelj bio dežuran u službi s navedenim nadređenim službenicama i službenikom. Nadalje, potrebno je istaknuti i da nisu sporne eventualne razlike između službenih zabilješki koje su sastavljene neposredno nakon ili kasnije od predmetnog događaja te usmenih iskaza svjedoka, budući da je cilj usmenog saslušanja upravo provjera prethodno sastavljene službene zabilješke te njezin ispravak i nadopuna eventualnim pitanjima službene osobe koja vodi postupak i samih stranaka postupka, upravo kako bi se pravilno i potpuno utvrdio tijek događaja predmetnog dana, odnosno da bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje. Nadalje, Sud ističe i da iskazivanje u obliku službene zabilješke svjedoka koji nisu bili neposredno nazočni predmetnog dana (O i CC), a koji su saznanja stekli od osoba koje su bile neposredno nazočne, nije sporan, budući da i takav način utvrđivanja činjenica može biti podoban za njihovo ispitivanje i provjeru te ga je potrebno dovesti u svezu s ostalim izvedenim dokazima. U tom smislu ističe se da je iskazivanje tih svjedoka također sadržajno podudarno iskazima svjedoka koji su bili neposredno nazočni. Budući da su svjedoci iskazivali jasno, sigurno i životno uvjerljivo, da Sud nije utvrdio da postoje razlozi i motivi zbog kojih bi oni imali namjeru netočno iskazivati, a suprotno tome da tužitelj ima neposredan interes u vidu oslobađanja od disciplinske odgovornosti, te da su iskazi svjedoka međusobno sukladni te podudarni ostalim izvedenim dokazima (pribavljenim snimkama video nadzora i evidencijama ulaska/izlaska iz službenih prostorija operativnog dežurstva), Sud je izvedene dokaze te dane iskaze prihvatio u cijelosti.

17. Stoga je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari utvrđeno potpuno i pravilno, a što je zakonito utvrdio i tuženik te je pravilno utvrđeno da je tužitelj 18. prosinca 2024. za vrijeme rada u službenim prostorijama operativnog dežurstva u II. Policijskoj postaji Rijeka neuljudno se odnosio prema šefici smjene OC na način da joj se obraćao povišenim tonom i vikom govoreći joj da je nesposobna, da ne zna raditi svoj posao da ne zna razliku između kaznenog djela i prekršaja, te dana 18. prosinca 2024. u službenim prostorijama operativnog dežurstva u II. Policijskoj postaji Rijeka neuljudno se odnosio prema šefici smjene KC na način da joj se obraćao povišenim tonom i vikom govoreći joj da je operativno dežurstvo glupo da je nesposobna, glupa i da ne zna raditi svoj posao.

18. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, ocjena je Suda da su takvim ponašanjem tužitelja ostvarena obilježja lakše povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret u predmetnoj upravnoj stvari, opisana u članku 95. točki 4. ZP- a, te mu je pravilno i zakonito za takvu povredu izrečena kazna u skladu s odredbom članka 110. stavak 1. ZP-a, koju tužitelj nije osporio u ovom sporu.

19. Prema ocjeni Suda nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu niti navodi tužitelja koji se odnose na podnesene zahtjeve za izuzeće tijekom disciplinskog postupka i to protiv službene osobe ŽC te NC načelnika Policijske uprave Primorsko-goranske i svih službenika te policijske uprave, a iz razloga što da je tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv navedenih osoba. Naime, sama činjenica podnošenja kaznene prijave protiv službene osobe koja vodi postupak te čelnika tijela, ujedno i donositelja prvostupanjskog rješenja, nije takve prirode da sama po sebi dovodi u sumnju nepristranost takvih osoba te čini osnovu za njihovo izuzeće. Osim toga, u zahtjevu za izuzeće moraju se navesti okolnosti koje dovode u sumnju osobno uvjerenje i ponašanje službene osobe - je li službena osoba u određenom slučaju imala bilo kakvu osobnu predrasudu ili pristranost; odnosno je li, osim osobnog ponašanja bilo kojeg od njegovih članova, samo javnopravno tijelo i, između ostalog, njegov sastav, ponudilo dovoljna jamstva da isključi svaku legitimnu sumnju u poštivanje njegove nepristranosti. Budući da tužitelj nije iznio razloge za izuzeće u skladu s prethodno navedenim, već isključivo ističe okolnost da je podnio kaznenu prijavu protiv navedenih osoba, pravilnima se ocjenjuju odluke sadržane u donesenim Zaključcima, a kojima je, u bitnom, ocijenjeno da se predmetni postupak vodi nepristrano i zakonito, poštujući sva načela ZUP-a, ZP-a i Pravilnika, neovisno o identitetu prijavljenog policijskog službenika i djelu za koje se tereti, zbog čega je zakonito ocijenjeno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 24. stavka 3. točke 4. ZUP-a.

20. Također, na drugačiju odluku u ovom sporu nisu od utjecaja niti tužbeni navodi kojima se ukazuje da je u izreci prvostupanjskog rješenja tužitelj utvrđen odgovornim za počinjenje teže povrede službene dužnosti. To stoga što je Rješenjem o ispravljanju rješenja od 8. listopada 2025. prvostupanjskog tijela ispravljeno rješenje tog tijela od 17. rujna 2025., na način da je riječ „težu“, zamijenjena riječju „lakša“, čime je pravilno, u skladu s provedenim postupkom, utvrđeno da je tužitelj odgovoran za počinjenje lakše povrede službene dužnosti. Naime, iz samog postupka razvidno je u odnosu na kakvu povredu službene dužnosti je vođen predmetni postupak, a prvostupanjsko tijelo se pri tome pravilno i zakonito pozvalo na odredbu članka 104. stavak 1. ZUP-a te otklonilo navedenu pogrešku u pisanju, dok u odnosu na navode tužitelja kojima ističe da rukovoditelji provode „mobing“ (uznemiravanje) nad njim, valja odgovoriti tužitelju da ovaj Sud nije nadležan utvrđivati činjenice vezane uz isto, već je za osnovanost ili neosnovanost takvih tvrdnji nadležan Sud opće mjesne nadležnosti kojem se tužitelj treba obratiti.

21. Također, o osnovanosti/neosnovanosti prijava koje je tužitelj dostavio na ročištu održanom pred ovim Sudom 30. travnja 2026., a koje je podnio Ministarstvu unutarnjih poslova, Glavnom ravnatelju policije, protiv GC, VC, AC, PC, LC, odlučivat će nadležno tijelo, zbog čega iste nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ovog upravnog spora, predmetom koje je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 27. listopada 2025.

22. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

23. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci, 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja odvjetnici Vjenceslava Radmanović, odvjetnica u Rijeci, K [adresa],

- tuženiku Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka,

Rijeka, Žrtava fašizma 3