Objavljeno u NN 41A/14 od 31.03.2014.:

HRVATSKA NARODNA BANKA

Na temelju članka 4. stavka 1. točke 40. i članka 89. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 (SL, L 176, 27. 6. 2013. i L 208, 2. 8. 2013.), članka 11. stavka 1., članka 101. stavka 2. točke 6. i članka 175. stavka 2. Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 159/2013.) te članka 43. stavka 2. točke 9. i članka 77. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008. i 54/2013.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

ODLUKU O PROVEDBI UREDBE (EU) BR. 575/2013 U DIJELU KOJIM SE UREĐUJU ULAGANJA KREDITNIH INSTITUCIJA U KVALIFICIRANE UDJELE IZVAN FINANCIJSKOG SEKTORA I O OGRANIČENJU ULAGANJA KREDITNIH INSTITUCIJA U MATERIJALNU IMOVINU

1. OPĆE ODREDBE

Predmet Odluke

Članak 1.

Ovom se Odlukom radi provedbe Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL, L 176, 27. 6. 2013., u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 575/2013) pobliže uređuju:

1) postupanje kreditnih institucija u slučaju prekoračenja ograničenja u vezi s kvalificiranim udjelima izvan financijskog sektora iz članka 89. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013,

2) način i uvjeti za ulaganja kreditnih institucija u materijalnu imovinu, a osobito izračun ograničenja i iznimke pri izračunu i

3) izvještavanje Hrvatske narodne banke o ulaganjima.

Obveznici primjene ove Odluke

Članak 2.

Ova Odluka primjenjuje se na kreditne institucije koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad i podružnice kreditnih institucija iz treće države koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga.

2. ULAGANJE U KVALIFICIRANE UDJELE IZVAN FINANCIJSKOG SEKTORA

Ulaganja u kvalificirane udjele izvan financijskog sektora

Članak 3.

Kreditna institucija dužna je na kvalificirani udio u društvu koje nije jedno od društava iz članka 89. stavka 1. točaka a) i b) Uredbe (EU) br. 575/2013, ako iznos tog kvalificiranog udjela prelazi ograničenja propisana člankom 89. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, primijeniti odredbu članka 89. stavka 3. točke a) te Uredbe.

3. ULAGANJE KREDITNE INSTITUCIJE U MATERIJALNU IMOVINU

Obuhvat primjene odredaba ove Odluke kojima se uređuje ulaganje u materijalnu imovinu

Članak 4.

(1) Kreditna institucija dužna je na pojedinačnoj osnovi pridržavati se odredaba ove Odluke u dijelu kojim se uređuje ulaganje u materijalnu imovinu.

(2) Matična kreditna institucija u RH dužna je za svoju grupu kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj pridržavati se odredaba ove Odluke u dijelu kojim se uređuje ulaganje u materijalnu imovinu na konsolidiranoj osnovi.

(3) Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je društvo kći matičnom financijskom holdingu ili matičnom mješovitom financijskom holdingu u grupi kreditnih institucija u RH, dužna je ispunjavati odredbe ove Odluke u dijelu kojim se uređuje ulaganje u materijalnu imovinu na osnovi konsolidiranoga financijskog položaja toga financijskog odnosno mješovitog financijskoga holdinga.

Ograničenje ulaganja

Članak 5.

(1) Ukupna ulaganja kreditne institucije u materijalnu imovinu ne smiju prelaziti 40% regulatornoga kapitala kreditne institucije.

(2) Pri izračunu ograničenja iz stavka 1. ovoga članka uzima se neto iznos materijalne imovine utvrđen primjenom odgovarajuće metode mjerenja ovisno o klasifikaciji dugotrajne materijalne imovine (trošak ulaganja umanjen za akumuliranu amortizaciju, kao i umanjen ili uvećan za ispravak vrijednosti nastao zbog vrijednosnog usklađivanja imovine, a dodatno može biti umanjen i za troškove prodaje ako je riječ o materijalnoj imovini namijenjenoj prodaji).

Ulaganje u materijalnu imovinu

Članak 6.

(1) U smislu ove Odluke, u materijalnu imovinu uključuju se sve nekretnine i pokretnine koje kreditna institucija ima u vlasništvu ili se njima koristi na osnovi ugovora o lizingu, najmu ili zakupu, a čiji je vijek upotrebe duži od godine dana.

(2) Pod ulaganjem kreditne institucije u materijalnu imovinu smatraju se:

1) ulaganja u materijalnu imovinu koja je u pripremi ili upotrebi, uključujući i materijalnu imovinu kojom se kreditna institucija koristi na osnovi financijskog lizinga, materijalnu imovinu namijenjenu prodaji koja se vrednuje prema Međunarodnom standardu financijskog izvještavanja 5 te ulaganja u nekretnine koje se vrednuju prema MRS-u 40,

2) naknadni izdaci za rekonstrukciju, adaptaciju i modernizaciju materijalne imovine u vlasništvu kreditne institucije odnosno kojom se kreditna institucija koristi na osnovi financijskog lizinga, čime se produžava vijek upotrebe, povećava kapacitet ili kvaliteta materijalne imovine, te se takvi naknadni izdaci u skladu s MRS-om 16 dodaju prvobitnoj knjigovodstvenoj vrijednosti tih sredstava,

3) materijalna imovina stečena u zamjenu za nenaplaćene tražbine kreditne institucije u skladu s člankom 7. ove Odluke,

4) ulaganja u nematerijalnu imovinu u svrhu stjecanja prava korištenja materijalnom imovinom, koja nije u vlasništvu kreditne institucije, a prema ugovoru o operativnom lizingu, najmu ili zakupu i

5) ulaganja radi poboljšanja funkcionalnih svojstava odnosno povećanja upotrebne vrijednosti (investicijsko održavanje) materijalne imovine kojom se kreditna institucija koristi na osnovi operativnog lizinga, najma ili zakupa.

(3) Pod ulaganjima u svrhu stjecanja prava korištenja materijalnom imovinom iz stavka 2. točke 4. ovog članka smatraju se izdaci za svu unaprijed plaćenu naknadu, najamninu ili zakupninu prema ugovoru o operativnom lizingu, najmu odnosno zakupu materijalne imovine za razdoblje poslije datuma izvješća.

Iznimke od ograničenja ulaganja

Članak 7.

Pri izračunu ulaganja iz članka 5. stavka 1. ove Odluke ne uključuje se ulaganje u materijalnu imovinu koju je kreditna institucija stekla, u prve dvije godine nakon stjecanja, u zamjenu za svoje tražbine u postupku financijskog restrukturiranja osim financijskog restrukturiranja provedenog u predstečajnom postupku te u stečajnom ili ovršnom postupku, kao i primjenom instrumenata osiguranja tražbina u skladu s Ovršnim zakonom.

Zabrana trgovanja materijalnom imovinom

Članak 8.

(1) Kreditna institucija ne smije trgovati materijalnom imovinom.

(2) Pod trgovanjem, u smislu ove Odluke, smatra se stjecanje i prodaja materijalne imovine s namjerom ostvarivanja dobiti od razlike između njezine nabavne i prodajne cijene.

4. IZVJEŠTAVANJE HRVATSKE NARODNE BANKE

Izvještavanje Hrvatske narodne banke

Članak 9.

Kreditna institucija dužna je, na način, u rokovima i obrascima propisanima odlukom kojom se uređuju supervizorski izvještaji kreditnih institucija te Odlukom o statističkom i bonitetnom izvješćivanju, izvještavati Hrvatsku narodnu banku u vezi s ulaganjima:

– u kvalificirane udjele izvan financijskog sektora prema odredbama članaka 89. do 91. Uredbe (EU) br. 575/2013,

– u kapital drugih pravnih osoba i

– u materijalnu imovinu prema odredbama ove Odluke.

5. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Prestanak važenja prethodne Odluke

Članak 10.

Na dan stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o provedbi Uredbe (EU) br. 575/2013 u dijelu kojim se uređuju ulaganja kreditnih institucija u kvalificirane udjele izvan financijskog sektora i o ograničenju ulaganja kreditnih institucija u materijalnu imovinu (»Narodne novine«, br. 1/2009., 75/2009., 67/2013. i 160/2013.).

Stupanje na snagu

Članak 11.

Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama« i stupa na snagu 31. ožujka 2014.

O. br. 90-020/03-14/BV

Zagreb, 25. ožujka 2014.

Guverner
prof. dr. sc. Boris Vujčić, v. r.