NN 79/2024 (3.7.2024.), Pravilnik o podacima carinske deklaracije

Ministarstvo financija

1336

Na temelju članka 33. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, broj 40/16) te članka 38. stavka 3. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 66/19, 155/23) ministar financija, uz prethodnu suglasnost ministra vanjskih i europskih poslova donosi

PRAVILNIK

O PODACIMA CARINSKE DEKLARACIJE

Članak 1.

Predmet propisa

(1) Jedinstvena pravila popunjavanja carinskih deklaracija i oznake koje se pri tome koriste, a koje se jedinstveno primjenjuju na cijelom području Europske unije propisana su Prilogom B Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29. 12. 2015., str. 1; Ispravak SL L 87, 2. 4. 2016., str. 35; u daljnjem tekstu: Delegirana uredba Komisije (EU) br. 2015/2446) i Prilogom B Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29. 12. 2015., str. 558; Ispravak SL L 87, 2. 4. 2016., str. 35; u daljnjem tekstu: Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2015/2447).

(2) Ovim Pravilnikom propisuje se dodatni način popunjavanja uvoznih i izvoznih carinskih deklaracija primjenjivih na području Republike Hrvatske, obveznost popunjavanja i oznake koje se pri tome koriste te oblik i sadržaj obrasca obračuna davanja kod usmene deklaracije.

(3) Izrazi koji se koriste u ovom propisu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 2.

Usklađivanje propisa s pravnim poretkom Europske unije

Ovim pravilnikom osigurava se provedba Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10. 10. 2013).

Članak 3.

Popunjavanje uvoznih i izvoznih carinskih deklaracija

Dodatni podatkovni elementi uvoznih i izvoznih carinskih deklaracija popunjavaju se ovisno o zahtijevanom postupku ili postupcima sukladno tablici i pravilima iz Priloga 1 ovoga Pravilnika koji je njegov sastavni dio.

Članak 4.

Obrazac za obračun uvoznih davanja u putničkom i poštanskom prometu

Kada je prilikom puštanja u slobodni promet robe u putničkom prometu potrebno obračunati uvozna davanja, carinski ured ih obračunava na obrascu iz Priloga 2 ovoga Pravilnika koji je njegov sastavni dio.

Članak 5.

Prestanak važenja propisa

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o popunjavaju jedinstvene carinske deklaracije (»Narodne novine«, br. 65/19 i 136/20).

Članak 6.

Stupanje na snagu

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/24-01/25

Urbroj: 513-02-1210/1-24-1

Zagreb, 19. lipnja 2024.

Potpredsjednik
Vlade Republike Hrvatske
i ministar financija
dr. sc. Marko Primorac, v. r.

PRILOG 1

Ovim Prilogom definiraju se nacionalna pravila koja se primjenjuju pri podnošenju carinskih deklaracija na području Republike Hrvatske.

Popunjavanje podatkovnih elemenata izvozne carinske deklaracije na nacionalnom nivou

Popunjavanje podatkovnih elemenata uvozne carinske deklaracije na nacionalnom nivou

Napomene za popunjavanje podatkovnih elemenata carinske deklaracije

Nacionalne oznake za popunjavanje određenih podatkovnih elemenata uvozne i izvozne deklaracije objavljuju se na mrežnoj stranici Ministarstva financija, Carinske uprave.

PE 12 03 000 000 Priložene isprave

Popis certifikata i njihove odgovarajuće oznake se mogu pronaći u nacionalnoj TARIC bazi podataka na mrežnoj stranici Ministarstva financija, Carinske uprave.

Primjer: Pro-forma račun br. 950445/06 od 1. 2. 2024 izdan za carinske potrebe – TARIC oznaka za proforma račun (N325) i referentni podatci o računu moraju biti uneseni u PE 12 03 002 000: N325 a u PE 12 03 001 001: 950445/06 01.02.2024.

Informacija o dokumentu kojim se dokazuje preferencijalno podrijetlo robe također mora biti navedena u PE 12 03 000 000.

U slučaju da je antidampinška ili kompenzacijska carina vezana uz određenog proizvođača, to mora biti označeno dodatnom oznakom u PE 18 09 i informacijom u PE 12 03 o dokumentu koji sadrži podatak o proizvođaču.

Primjer: Uvoz robe podrijetlom iz Argentine, tarifna oznaka 1516 20 98 22, dodatna oznaka C490, na dan 18.03.2024 – izuzeće od konačne kompenzacijske carine uvjetovano je prilaganjem trgovačkog računa u okviru preuzete obveze i potvrdu o izvoznoj obvezi. TARIC oznaka takvog računa (D017) i referentni podatci o računu (npr. njegov broj) moraju biti navedeni u PE 12 03.

Ako u određenim carinskim postupcima (npr. u postupku unutarnje proizvodnje) nije potrebno priložiti neki od dokumenata koji su uvjeti uz TARIC mjere, tada je potrebno u PE 12 03 naznačiti šifru priložene isprave a pod referentni broj (PE 12 03 001 000) unijeti: »ISPRAVA NIJE POTREBNA«.

U slučaju ako ne postoji referentni broj, potrebno je upisati oznaku: BB, koja označava »BEZ BROJA«.

PE 14 01 000 000 Uvjeti isporuke

U slučaju da oznaka INCOTERMS ugovorena između kupca i prodavatelja nije navedena u šifrarniku, treba koristiti oznaku XXX uz detaljan opis uvjeta isporuke navedenih u ugovoru.

Dodatno obavezno je popunjavanje ili podatka PE 14 01 036 UN/LOCODE ili PE 14 01 020 Zemlja i PE 14 01 037 Lokacija.

UN/LOCODE navedeni su na stranicama Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (The United Nations Economic Commission for Europe (UNECE)).

Zemlja se unosi prema ISO 3166 kodovima.

Polje lokacija je polje u kojem je dozvoljen slobodan unos do 35 alfa numeričkih znakova koji pobliže opisuju lokaciju robu vezano uz deklarirani INCOTERMS.

PE 14 05 i PE 14 06 Valuta i ukupni fakturirani iznos

Podaci u polju valuta (PE 14 05) i polju ukupni fakturirani iznos (PE 14 06) unose se samo na razini pošiljke. Zbroj svih fakturiranih iznosa stavke (PE 14 08) mora odgovarati iznosu u polju ukupni fakturirani iznos (PE 14 06).

PE 14 08 000 000 Fakturirani iznos stavke

Način popunjavanja H1 do H5 deklaracija:

Unosi se vrijednost predmetne stavke u valuti iskazanoj u PE 14 05 000 000. Ista predstavlja dio ukupne fakturirane vrijednosti iz PE 14 06 000 000 u skladu s uvjetima isporuke iz PE 14 01 000 000.

Ako ukupno fakturirani iznos sadrži više od jedne stavke, a postoje i dodatni troškovi koji su vezani uz robu ali su iskazani zbirno za sve stavke, ti dodatni troškovi moraju biti podijeljeni na sve stavke na sljedeći način:

o     Vrijednost troškova prijevoza kao i svih s njima povezanih troškova, potrebno je dodati iznosu ili oduzeti od iznosa stavke na temelju računa, a prema masi robe. Međutim, ako iznos troškova prijevoza ovisi o vrijednosti robe koja se prevozi, troškovi prijevoza trebaju se izračunati za svaku pojedinu stavku posebno, proporcionalno vrijednosti stavke;

o     Vrijednost troškova osiguranja pošiljke, kao i poštanskih troškova treba izračunati za svaku pojedinu stavku prema njenoj vrijednosti;

o     U slučaju kada se troškovi osiguranja i troškovi prijevoza navode skupa, tu vrijednost treba izračunati prema pravilima usvojenim za troškove prijevoza

o     Raspodjela ostalih dodatnih troškova radi se od slučaja do slučaja, ovisno o naravi troška.

PE 14 09 Tečaj

Način popunjavanja H1, H3 i H4 deklaracija:

Deklarant deklarira tečaj u ovom PE samo u sljedećim slučajevima:

– Kada su predmetne stranke ugovorom utvrdile primjenu tečaja

– Kada PE 14 05 Valuta računa ne sadržava jednu od sljedećih šifara: USD, JPY, BGN, CZK, DKK, GBP, HUF, PLN, RON, SEK, CHF, ISK, NOK, TRY, AUD, BRL, CAD, CNY, HKD, IDR, ILS, INR, BAM, ALL, ARS, CLP, EGP, IRR, GTQ, JOD, KYD, QAR, KZT, KES, COP, CRC, KWD, MAD, MDL, NPR, NGN, OMR, PKR, PEN, RUB, SAR, MKD, RSD, TWD, TZS, AED, UAH, VND, ETB, XAF ili LKR.

U svim ostalim slučajevima, primjenjuje se tečaj iz čl. 53. st. 1. toč. a) Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije i čl. 23. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

Ako su kupac i prodavatelj dogovorili fiksni tečaj za podmirenje cijene izražene u stranoj valuti, iznos koji se uzima u obzir u svrhu utvrđivanja carinske vrijednosti dobiva se preračunavanjem strane valute po dogovorenom fiksnom tečaju, pod uvjetom da se obračun stvarno temelji na tom tečaju. Iznos koji je relevantan za utvrđivanje carinske vrijednosti je iznos u valuti u kojoj se zapravo treba platiti. S obzirom na navedeno možemo razlikovati sljedeće slučajeve:

1. Račun je iskazan u valuti druge zemlje, a plaćanje se vrši prema fiksnom tečaju u valuti zemlje uvoza (euro)

Primjer:

• Trgovinski račun pokazuje iznos u valuti zemlje izvoza (NGN – Nigerijska naira), ali specificira da plaćanje treba obaviti u valuti zemlje uvoz (EUR) prema fiksnom tečaju. Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 1 NGN = 0,9 EUR.

• Račun je na 1000 NGN, a plaćanje od 900 EUR vrši se prema prodavaču robe. Cijena stvarno plaćena ili plativa je 900 EUR.
Deklarant u UCD isto deklarira na sljedeći način:

• PE 14 05 valuta računa – NGN;

• PE 1408 fakturni iznos stavke navodi – 1000;

• PE 1409 fiksni tečaj – 0,9.

2. Račun je iskazan u valuti zemlje uvoza (euro), a plaćanje se vrši prema fiksnom tečaju u drugoj valuti.

Primjer:

• Trgovinski račun je u eurima, ali specificira da se plaćanje treba obaviti u valuti zemlje izvoza (CHF) prema fiksnom tečaju. Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 1 EUR = 1,1 CHF.

• Račun je na 1000 EUR, a plaćanje od 1100 CHF vrši se prema prodavaču robe. Neovisno što je na računu iskazano 1000 EUR, cijena stvarno plaćena ili plativa je 1100 CHF.
Deklarant u UCD isto deklarira na sljedeći način:

• PE 14 05 valuta računa – CHF

• PE 1408 fakturni iznos stavke navodi – 1100;

Deklarant u fakturni iznos stavke upisuje iznos koji je stvarno platio (iznos sa računa preračunat u valutu zemlje izvoznice na temelju fiksnog tečaja). PE 1409 fiksni tečaj se ne upisuje jer je vrijednost već iskazana uz korištenje istog, te se iznos u valuti zemlje izvoznice preračunava u iznos zemlje uvoznice korištenjem službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a.

3. Račun je iskazan u valuti zemlje izvoza, a plaćanje se vrši prema fiksnom tečaju u valuti treće zemlje

Primjer:

• Trgovinski račun pokazuje iznos u valuti zemlje izvoza (MXN^[4]), ali specificira da plaćanje treba obaviti u valuti treće zemlje (USD). Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 100 MXN = 1USD. Račun je na 1000 MXN.

• Pitanje koje se postavlja koju stranu valutu (MXN ili USD) treba konvertirati u valutu zemlje uvoza (euro)?

• Konvertira se valutu treće zemlje USD u kojoj se vrši plaćanje, a svotu u toj valuti dobiva se obračunom svote s računa 1000 prema ugovorenom fiksnom tečaju te je cijena stvarno plaćena ili plativa 10 USD. Rezultat obračuna zatim se konvertira u valutu euro prema službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a. U PE 14 08 unosi se 10 a u PE 14 05 valuta računa unosi se USD.

Deklarant u UCD isto deklarira na sljedeći način:

• PE 14 05 valuta računa – USD

• PE 1408 fakturni iznos stavke navodi – 10

PE 1409 fiksni tečaj se ne upisuje jer je vrijednost već iskazana uz korištenje istog, te se iznos u valuti zemlje izvoznice preračunava u iznos zemlje uvoznice korištenjem službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a.

4. Tamo gdje račun ukazuje na cijenu izraženu u »virtualnoj« valuti (npr. tzv. bit-coins) i istovremeno osigurava konverziju u nacionalnu valutu carinska vrijednost temeljit će se na valuti plaćanja. Stoga, ako se na računu i ugovoru utvrdi da će se cijena obračunati u nacionalnoj valuti, taj iznos (u nacionalnoj valuti) biti će cijena plaćena ili plativa za robu. Ako je, naprotiv, cijena utvrđena ili će se utvrditi u virtualnoj valuti, tada se ne može izvršiti konverzija valute, kako je predviđeno važećim pravilima. To će imati implikacije na prihvaćanje cijene. Nedostatak naznake prihvatljive cijene također će imati implikacije na primjenu metode transakcije.

PE 14 04 Uvećanja i odbici

• U slučaju da se troškovi unose na nivou stavke predmetni trošak odnosi se samo na tu konkretnu stavku.

• Troškovi sa stavaka se ne smiju zbrajati i upisivati zbrojno na pošiljku.

PE 14 03 Carina i davanja

Način popunjavanja H1 do H5 deklaracija:

Iznosi u ovom polju moraju biti izraženi u eurima.

Ministarstvo financija, Carinska uprava izračunava carinska davanja u ime gospodarskog subjekta. Slijedom toga, podatke u PE 14 03 automatski utvrđuje i izračunava obračunski modul Carinske uprave na osnovi informacija sadržanih drugdje na deklaraciji, izuzev podatka o načinu plaćanja PE 14 03 038 000 te podatka o carinskoj vrijednosti robe koju deklarira deklarant u PE 14 03 040 005 Mjerna jedinica i kvalifikator – uz oznaku EUR i iznos u PE 14 03 040 014 Iznos.

Kada je stopa nekog davanja izražena u jedinici mjere različitoj od jedinice mase (kilogram, tona) ili dodatne jedinice mjere (npr. komad, metar), zbog čega obračunski modul Ministarstva financija, Carinske uprave ne može automatski utvrditi obračunsku osnovicu na osnovi podataka sadržanih u PE 18 04 000 000 (bruto-masa), 18 01 000 000 (neto-masa) ili 18 02 000 000 (dopunske jedinica mjere), deklarant mora popuniti podatak o obračunskoj osnovici koji navodi u PE 14 03 040 006 Količina i PE 14 01 040 014 Iznos.

Primjer: za cigarete iz tarifne oznake 2402 20 10 00 s dodatnom oznakom T704 visina trošarine iznosi 53,1 EUR/1000 p/st + 34 % MPC MIN 117,87 EUR/1000 p/st (MPC = maloprodajna cijena za 1.000 komada).

Maloprodajna cijena je podatak koji se ne može izvesti iz podataka u PE 18 04 000 000 (bruto-masa), 18 01 000 000 (neto-masa) ili 18 02 000 000 (dodatna jedinica mjere), zbog čega gospodarski subjekt mora u PE 14 03 040 000 OBRAČUNSKA OSNOVICA unijeti maloprodajnu cijenu za 1.000 komada predmetnih cigareta (uz TARIC jedinicu mjere 1011 = maloprodajna cijena, 1.000 kom).

Zbog potrebe olakšavanja deklariranja podataka i otklanjanja mogućih pogrešaka, za pojedine specifične jedinice mjere gospodarski subjekt ne mora izračunavati i deklarirati obračunsku osnovicu izraženu u tim jedinicama mjere već je potrebno deklarirati drugi poznati podatak na temelju kojeg će obračunski modul Ministarstva financija, Carinske uprave sam utvrditi obračunsku osnovicu i izračunati davanja, kako slijedi:

Nakon izračuna carinskog duga koji u deklaraciju unosi carinska služba, carinska deklaracija će biti popunjena unosom sljedećih podatka na glavi deklaracije:

– UKUPNI IZNOS DUGA – iznos duga koji je nastao po carinskoj deklaraciji i za koji iznos se provodi knjiženje carinskog duga, te sukladno tome i zaduženje podnesenog osiguranja, odnosno u slučaju da je način plaćanja – gotovina, navedeni iznos potrebno je platiti prije puštanja robe,

– UKUPNI IZNOS DODATNOG JAMSTVA – iznos duga koji bi mogao nastati za određenu robu, a koji se ne knjiži, te se za navedeni iznos rezerviraju sredstva na podnesenom osiguranju.

– UKUPNO DAVANJA – podatci o vrsti davanja i iznosu davanja po vrstama na nivou cijele deklaracije.

Na stavkama deklaracije unose se podatci o obračunu carinskog duga koji se odnose na svaku pojedinačnu stavku, odnosno sljedeći podatci:

– VRSTA MJERE podatak o vrsti mjere koja je provedena za određenu stavku,

– VRSTA DAVANJA, OSNOVICA, STOPA, OZNAKA JEDINICE MJERE OSNOVICE za stavku deklaraciju,

– IZNOS DAVANJA ukupni iznos davanja po pojedinoj stavci.

PRILOG 2