HRVATSKI SABOR
732
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 29. svibnja 2026.
Klasa: 011-02/26-02/51
Urbroj: 71-10-01/1-26-2
Zagreb, 1. lipnja 2026.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Zoran Milanović, v. r.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
Članak 1.
U Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) članak 2. mijenja se i glasi:
»(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
– Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7. 8. 2001.)
– Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL L 251, 3. 10. 2003.)
– Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L 2024/1346, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90931, 25. 11. 2025.).
(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba sljedećih uredbi Europske unije:
– Uredbe (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30. 12. 2021.)
– Uredbe (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1347, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90926 od 25. 11. 2025.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1347)
– Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90922, 25. 11. 2025.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2026/464 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. veljače 2026. o izmjeni Uredbe (EU) 2024/1348 u pogledu utvrđivanja popisa sigurnih zemalja podrijetla na razini Unije (SL L 2026/464, 26. 2. 2026.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)
– Uredbe (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L 2024/1349, 22. 5. 2024.)
– Uredbe (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1350, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90930, 25. 11. 2025.)
– Uredbe (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90929, 25. 11. 2025.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351)
– Uredbe (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1358, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90925, 25. 11. 2025.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1358)
– Uredbe (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22. 5. 2024., ispravak SL L 2025/90921, 25. 11. 2025.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359)
– Uredbe (EU) 2026/463 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. veljače 2026. o izmjeni Uredbe (EU) 2024/1348 u pogledu primjene koncepta sigurne treće zemlje (SL L 2026/463, 26. 2. 2026.).
(3) Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je nacionalna kontaktna točka te uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom i Agencijom Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.
Članak 2.
Iza članka 2. dodaje se članak 2.a koji glasi:
»Članak 2.a
Nadležna tijela za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije iz članka 2. ovoga Zakona su ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, ministarstvo nadležno za obrazovanje i upravni sudovi u skladu s propisanim djelokrugom.«.
Članak 3.
U članku 3. stavku 1. riječi: »strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom« zamjenjuju se riječima: »strance pod supsidijarnom zaštitom, strance pod privremenom zaštitom i strance u transferu«.
Članak 4.
U članku 4. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:
1. međunarodna zaštita obuhvaća azil iz točke 2. ovoga stavka i supsidijarnu zaštitu iz točke 3. ovoga stavka
2. azil je status koji se priznaje na temelju rješenja nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 20. ovoga Zakona nakon razmatranja zahtjeva u skladu s poglavljima II. i III. Uredbe (EU) 2024/1347
3. supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju rješenja nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 21. ovoga Zakona nakon razmatranja zahtjeva u skladu s poglavljima II. i V. Uredbe (EU) 2024/1347
4. privremena zaštita je zaštita hitnog i privremenog karaktera koja se uvodi na temelju odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba sukladno članku 78. ovoga Zakona
5. tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti rješenja o zahtjevu
6. azilant je izbjeglica u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.) kojoj je priznat azil iz točke 2. ovoga stavka
7. stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata supsidijarna zaštita iz točke 3. ovoga stavka
8. stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz točke 4. ovoga stavka
9. stranac u transferu je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je u postupku primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora radi razmatranja njezina zahtjeva
10. zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima državljanin treće zemlje ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala prethodno uobičajeno boravište. Ako državljanin treće zemlje ima više državljanstava, zemljom podrijetla smatrat će se svaka zemlja čiji je državljanin
11. uobičajeno boravište ima državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da ona u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno
12. namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: namjera) je usmeno ili pisano izražena volja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva sukladno članku 33. ovoga Zakona
13. registracija namjere je evidentiranje usmeno ili pisano izražene volje državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva u službenim evidencijama Ministarstva
14. zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) je zahtjev za zaštitu koji tražitelj podnosi Ministarstvu, a može se smatrati da traži status azilanta (izbjeglice) ili status supsidijarne zaštite
15. naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: naknadni zahtjev) je svaka daljnja namjera izražena u bilo kojoj državi članici nakon izvršnosti rješenja o prethodnom zahtjevu, uključujući i slučajeve od kojih se izričito ili prešutno odustalo
16. tražitelj kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva je tražitelj koji s obzirom na svoje osobne okolnosti nije u potpunosti sposoban ostvarivati prava te izvršavati obveze iz ovoga Zakona bez odgovarajuće potpore
17. maloljetnik je tražitelj, azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac pod privremenom zaštitom i stranac u transferu mlađi od 18 godina
18. maloljetnik bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od 18 godina, koja je ušla u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za nju sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku
19. članom obitelji tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom, pod uvjetom da je obitelj postojala prije ulaska tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom u Republiku Hrvatsku smatra se:
a) bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u zajednici koja se prema propisima Republike Hrvatske može smatrati životnim partnerstvom ili neformalnim životnim partnerstvom
b) maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera i neformalnih životnih partnera, njihovo zajedničko maloljetno posvojeno dijete, maloljetno dijete i maloljetno posvojeno dijete bračnog, izvanbračnog druga, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu pod uvjetom da dijete nije u braku; a smatra se da maloljetnik nije u braku ako na temelju pojedinačne procjene njegov brak nije u skladu s propisima Republike Hrvatske, a osobito propisima kojima se uređuje minimalna zakonska dob za sklapanje braka
c) punoljetno uzdržavano dijete tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom pod uvjetom da nije u braku
d) roditelj ili druga odrasla osoba odgovorna za maloljetnika u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, uključujući odraslog brata ili sestru
e) iznimno, članom obitelji stranca pod privremenom zaštitom smatrat će se i srodnik prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi stranca pod privremenom zaštitom
20. prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi
21. boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila
22. izvršnost rješenja o zahtjevu nastupa dostavom rješenja tražitelju ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak, ako podnesena tužba ima odgodni učinak, rješenje o zahtjevu postaje izvršno dostavom prvostupanjske presude upravnog suda
23. uvjeti prihvata obuhvaćaju skup prava koje tražitelji ostvaruju sukladno odredbama ovoga Zakona
24. osnovni uvjeti prihvata obuhvaćaju smještaj, hranu i hitnu medicinsku pomoć
25. materijalni uvjeti prihvata obuhvaćaju smještaj, hranu, odjeću, proizvode za osobnu higijenu i novčanu naknadu
26. zadržavanje je uskraćivanje slobode kretanja tražitelja u specijaliziranim objektima za zadržavanje, sukladno članku 54.a ovoga Zakona, koje se provodi u specijaliziranim objektima Ministarstva namijenjenim za prihvat stranaca, tranzitnim prihvatnim centrima za strance, smještajnim objektima za postupak azila na granici i drugim odgovarajućim objektima, osim zatvora
27. opasnost od bijega znači postojanje posebnih razloga i okolnosti zbog kojih se vjeruje da bi tražitelj mogao postati nedostupan te time zlouporabiti postupak
28. bijeg je svaka radnja kojom tražitelj postane nedostupan Ministarstvu ili pravosudnim tijelima, a koja nije izvan kontrole tražitelja
29. poseban skrbnik je osoba koju nadležno tijelo socijalne skrbi imenuje maloljetniku bez pratnje sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
Članak 5.
U članku 10. stavku 1. iza riječi: »djeteta« dodaju se riječi: »radi osiguranja životnog standarda koji odgovara fizičkom, duševnom, moralnom i socijalnom razvoju djeteta«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir:
– dobrobit i socijalni razvoj djeteta, njegovo podrijetlo, potrebu za stabilnošću i kontinuitetom skrbi
– zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji opasnost da je žrtva trgovanja ljudima ili drugog oblika nasilja ili iskorištavanja
– mišljenje djeteta ovisno o njegovoj dobi i zrelosti
– mogućnost spajanja s obitelji i slično.«.
Stavci 3. i 4. brišu se.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 3., iza riječi: »pristup« dodaju se riječi: »obrazovnim materijalima,«.
Članak 6.
U članku 11. stavak 1. mijenja se i glasi:
»Ministarstvo surađuje s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u daljnjem tekstu: UNHCR) o pitanjima koja se odnose na međunarodnu i privremenu zaštitu sukladno članku 6. Uredbe (EU) 2024/1438.«.
Stavci 2. i 3. brišu se.
Članak 7.
U članku 12. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na saslušanju može sudjelovati predstavnik UNHCR-a ili druge organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava ako Ministarstvo ocijeni da je to nužno radi zaštite prava i interesa tražitelja.«.
Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»(3) Prilikom donošenja odluke Ministarstvo osobito vodi računa o ranjivosti tražitelja i potrebi učinkovite zaštite njegovih prava, pri čemu se može uzeti u obzir i stav tražitelja.«.
Članak 8.
U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo će sklopiti ugovor s prevoditeljem:
– koji dobro poznaje hrvatski jezik u govoru i pismu te koji je upoznat s ključnim konceptima i terminologijom vezanom uz međunarodnu zaštitu
– koji dobro poznaje jezik i/ili pismo s kojeg i na koji se prevodi
– za kojeg je utvrđeno da ne postoji sigurnosna zapreka.«.
Stavak 4. briše se.
Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 4.
U dosadašnjem stavku 6., koji postaje stavak 5., broj: »5.« zamjenjuje se brojem: »4.«.
Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 6.
Članak 9.
U članku 14. stavku 3. riječi: »po službenoj dužnosti« brišu se.
Stavci 4. do 7. brišu se.
Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 4.
Članak 10.
Naslov iznad članka 15. mijenja se i glasi: »Posebna prihvatna i postupovna jamstva«.
U članku 15. stavku 1. riječi: »Posebnim postupovnim i prihvatnim« zamjenjuju se riječima: »Posebnim prihvatnim i postupovnim«, a iza riječi: »nasilja,« dodaju se riječi: »kao i žrtvama trgovanja ljudima i samohranim roditeljima s maloljetnom djecom,«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Postupak prepoznavanja i praćenja osobnih okolnosti tražitelja iz stavka 1. ovoga članka provode za to osposobljeni službenici Ministarstva i drugih nadležnih tijela u roku do 30 dana od dana izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva, a ako je opravdano, i nakon tog roka, a na temelju vidljivih znakova, izjava ili ponašanja tražitelja, izjava roditelja ili zastupnika tražitelja.«.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Službenici iz stavka 2. ovoga članka, ako procijene potrebnim, mogu tražitelja uz njegov pristanak uputiti odgovarajućem liječniku ili psihologu radi daljnje ocjene njegova psihičkog i fizičkog stanja, ako postoje naznake da bi njegovo duševno ili fizičko zdravlje moglo utjecati na potrebe u vezi s prihvatom.«.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. do 7. koji glase:
»(4) Sve prikupljene informacije relevantne za procjenu posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom, uz opis vidljivih znakova, izjava ili ponašanja tražitelja, kao i utvrđenih mjera, pohranjuju se u spis tražitelja i dostavljaju nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva kako bi se pružila odgovarajuća potpora u vezi s prihvatom.
(5) U postupku prepoznavanja osobnih okolnosti osigurat će se prevoditelj kako bi tražitelj mogao komunicirati s medicinskim osobljem, a kod potreba za neodgodivim liječenjem usmeni prijevod može osigurati i druga odrasla osoba, uz pristanak tražitelja.
(6) Troškove prevođenja iz stavka 5. ovoga članka snosi Ministarstvo.
(7) Službenici koji ocjenjuju posebne potrebe u vezi s prihvatom trebaju biti osposobljeni i kontinuirano se osposobljavati da mogu prepoznati znakove koji upućuju na posebne potrebe tražitelja i odgovarajuće postupiti u vezi s posebnim potrebama.«.
Članak 11.
Naslov iznad članka 16. mijenja se i glasi: »Maloljetnik«.
Članak 16. mijenja se i glasi:
»(1) Namjeru za maloljetnika izražava zakonski zastupnik.
(2) Zahtjev zakonskog zastupnika obuhvaća i maloljetnika.
(3) Na temelju opravdanih razloga i samo ako je to u najboljem interesu maloljetnika, može mu se omogućiti saslušanje bez nazočnosti odgovorne odrasle osobe pod uvjetom da mu pomaže osoba s vještinama i stručnim znanjem potrebnim za zaštitu njegovih najboljih interesa.
(4) Maloljetnik stariji od 16 godina koji je u braku može samostalno sudjelovati u postupku odobrenja međunarodne zaštite.«.
Članak 12.
Naslov iznad članka 17. mijenja se i glasi: »Maloljetnik bez pratnje«.
Članak 17. mijenja se i glasi:
»(1) Maloljetniku bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi odmah imenuje posebnog skrbnika za zastupanje maloljetnika u postupku međunarodne zaštite.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, maloljetniku starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati poseban skrbnik.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju nepredvidivih situacija u kojima je broj izraženih namjera maloljetnika bez pratnje nerazmjerno velik, Ministarstvo će odmah maloljetniku bez pratnje odrediti prikladnu osobu koja će privremeno djelovati kao zastupnik, a tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenovat će posebnog skrbnika najkasnije u roku od deset radnih dana od dana izražene namjere.
(4) Osobi koja tvrdi da je maloljetna, a za koju je utvrđeno da je nesumnjivo starija od 18 godina neće se imenovati poseban skrbnik.
(5) Poseban skrbnik dužan je objasniti maloljetniku bez pratnje značenje svih radnji koje se u postupku međunarodne zaštite poduzimaju na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(6) Troškove prevođenja iz stavka 5. ovoga članka snosi Ministarstvo.
(7) Tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi obavještava Ministarstvo o imenovanju posebnog skrbnika, a Ministarstvo posebnog skrbnika obavještava o svim relevantnim činjenicama koje se odnose na maloljetnika bez pratnje.
(8) Ministarstvo obavještava maloljetnika bez pratnje o imenovanju posebnog skrbnika te će mu na razumljiv način objasniti da može povjerljivo i sigurno podnijeti pritužbu protiv posebnog skrbnika.
(9) Maloljetniku bez pratnje će u nazočnosti posebnog skrbnika, na način primjeren dobi i kojim se osigurava da ih maloljetnik bez pratnje razumije, biti pružene informacije o uvjetima prihvata, pružateljima pravne pomoći i zastupanju, uključujući besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, koristeći se, prema potrebi, informativnim materijalima posebno prilagođenim maloljetnicima.
(10) Poseban skrbnik maloljetnika bez pratnje i tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi poduzet će, što je prije moguće, sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja maloljetnika s obitelji, ako je to u njegovu interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.
(11) Osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje, uključujući i posebne skrbnike, ne smiju biti:
– pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela: protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.)
– osobe kojima je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji
– osobe protiv kojih se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) i kaznena djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.).
(12) Sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje dužne su poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
(13) Sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje moraju prije početka rada s maloljetnicima biti osposobljene te su dužne kontinuirano se osposobljavati vezano uz prava i potrebe maloljetnika, uključujući osposobljavanje koje se odnosi na bilo koje primjenjive standarde za djecu.
(14) Ista osoba može istodobno biti imenovana posebnim skrbnikom većem broju maloljetnika bez pratnje, a najviše do 30 maloljetnika.
(15) Iznimno od stavka 14. ovoga članka, u slučaju nerazmjernog broja izraženih namjera maloljetnika bez pratnje, posebni skrbnik može u istom trenutku imati pod skrbništvom najviše 50 maloljetnika bez pratnje, o čemu Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju i EUAA-u.
(16) Maloljetnik bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.
(17) Dužnost posebnog skrbnika prestaje stjecanjem punoljetnosti maloljetnika te ako se nakon procjene dobi iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348 pretpostavi da je punoljetan, ili se u skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) 2024/1348 smatra da nije maloljetan.«.
Članak 13.
Članak 18. mijenja se i glasi:
»(1) Ako se u postupku odobrenja međunarodne zaštite sumnja u dob maloljetnika bez pratnje, pristupit će se postupku procjene njegove dobi sukladno članku 25. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Troškove medicinskog ispitivanja snosi Ministarstvo.«.
Članak 14.
Naslovi iznad članaka i članci 22. do 31. brišu se.
Članak 15.
Naslov iznad članka 32. mijenja se i glasi: »Nadležno tijelo«.
Članak 32. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo donosi rješenja u postupku odobrenja međunarodne zaštite pri čemu razmatra sve elemente i uvjete kvalifikacije za status izbjeglice ili supsidijarne zaštite u skladu s poglavljima II., III. i V. Uredbe (EU) 2024/1347.
(2) U postupku odobrenja i oduzimanja međunarodne zaštite Ministarstvo primjenjuje odredbe Uredbe (EU) 2024/1348 te tražiteljima osigurava postupovna jamstva i druga prava u skladu s tom Uredbom.«.
Članak 16.
Naslov iznad članka 33. mijenja se i glasi: »Izražavanje i registracija namjere«.
Članak 33. mijenja se i glasi:
»(1) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, prihvatnom centru za strance te u objektu u kojem se provodi dubinska provjera (u daljnjem tekstu: nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva).
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, namjera se može izraziti u prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.
(3) Namjera iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izražava se osobno.
(4) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi u postupku prisilnog povratka, namjeru može izraziti u roku od sedam radnih dana od dana uručenja rješenja o prisilnom povratku, a ako namjera nije izražena u tom roku, zahtjev se odbacuje sukladno članku 38. stavku 1. točki (e) Uredbe (EU) 2024/1348.
(5) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva izvršit će registraciju namjere u roku od pet dana od izražavanja namjere odnosno u roku od tri dana u slučaju iz stavka 2. ovoga članka te uputiti tražitelja u postupak međunarodne zaštite.
(6) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva izdaje potvrdu o registraciji te određuje rok u kojem se tražitelj mora javiti u prihvatilište radi podnošenja zahtjeva.
(7) Tražitelj stariji od šest godina dužan je podvrgnuti se uzimanju biometrijskih podataka sukladno člancima 13. i 15. Uredbe (EU) 2024/1358, pri čemu biometrijske podatke maloljetnika uzimaju službenici posebno osposobljeni za uzimanje biometrijskih podataka maloljetnika, na način prilagođen djeci i uz potpuno poštovanje najboljeg interesa djeteta sukladno članku 14. Uredbe (EU) 2024/1358.
(8) U slučaju više sile ili u kriznoj situaciji primjenjuju se rokovi i postupak iz Uredbe (EU) 2024/1359.«.
Članak 17.
Članak 34. mijenja se i glasi:
»(1) Zahtjev se osobno podnosi Ministarstvu u prihvatilištu, a iznimno i izvan prihvatilišta ovisno o osobnim okolnostima tražitelja.
(2) Zahtjev se podnosi usmeno na zapisnik, a iznimno na obrascu, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 21 dan od dana registracije namjere te sukladno članku 28. Uredbe (EU) 2024/1348.
(3) Tijekom podnošenja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka tražitelj je obvezan dati telefonski broj na kojem je dostupan i adresu elektroničke pošte te odmah prijaviti svaku promjenu adrese i drugih podataka.«.
Članak 18.
Članak 35. mijenja se i glasi:
»(1) Službena osoba Ministarstva, odnosno druga osoba koja sukladno članku 5. Uredbe (EU) 2024/1348 pruža potporu Ministarstvu će, što je prije moguće, omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, sukladno poglavlju II. odjeljku II. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.
(3) Ako tražitelj ima pravnog savjetnika koji sudjeluje na saslušanju, on može intervenirati samo na kraju saslušanja.
(4) Prilikom saslušanja službena osoba sastavlja zapisnik koji, zajedno s audiozapisom takvog saslušanja, čini sastavni dio spisa i može služiti kao dokaz povodom pravnog lijeka.«.
Članak 19.
U članku 38. stavku 1. točki 4. riječi: »30. i 31. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »12. i 17. Uredbe (EU) 2024/1347.«.
Na kraju točke 5. briše se točka i dodaje se točka 6. koja glasi:
»6. odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona.«.
U stavku 3. riječi: »podnijeti tužba upravnom sudu« zamjenjuju se riječima: »pokrenuti upravni spor«.«
Članak 20.
U članku 39. stavku 1. iza riječi: »tražitelj« dodaju se riječi: »izričito ili prešutno«.
Stavci 2. do 5. mijenjaju se i glase:
»(2) Smatra se da je tražitelj izričito odustao od zahtjeva ako u pisanom obliku u bilo kojem trenutku tijekom postupka odustane od svog zahtjeva sukladno članku 40. Uredbe (EU) 2024/1348.
(3) Smatra se da je tražitelj prešutno odustao od zahtjeva u slučajevima propisanim u članku 41. Uredbe (EU) 2024/1348, pri čemu se, u slučaju kada se tražitelj nije odazvao pozivu na podnošenje zahtjeva ili zakazanom saslušanju te više puta nije ispunio obvezu javljanja sukladno članku 54. stavku 2. točki 2. ovoga Zakona, smatra da je prešutno odustao od svog zahtjeva ako u roku od dva dana od zakazanog datuma ili vremena obveznog javljanja nadležnim tijelima ne opravda razloge zbog kojih je bio spriječen.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo će donijeti rješenje po službenoj dužnosti.
(5) Protiv rješenja Ministarstva o obustavi na temelju izričitog odustajanja od zahtjeva nije dopuštena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor.«.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
»(6) Protiv rješenja Ministarstva o obustavi na temelju prešutnog odustajanja od zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.«.
Članak 21.
Članak 40. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo će donijeti rješenje o zahtjevu u skladu s rokovima propisanim člancima 35., 42. i 51. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Ako sud poništi rješenje Ministarstva i vrati predmet na ponovno razmatranje, Ministarstvo je dužno novo rješenje donijeti u roku od dva mjeseca od zaprimanja presude.«.
Članak 22.
U članku 41. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo će donijeti rješenje o zahtjevu u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članka 42. Uredbe (EU) 2024/1348.«.
Stavci 2. do 4. brišu se.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 2., riječi: »podnijeti tužba upravnom sudu« zamjenjuju se riječima: »pokrenuti upravni spor«.
Članak 23.
Naslov iznad članka 42. mijenja se i glasi: »Postupak na granici«.
Članak 42. mijenja se i glasi:
»(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članaka 43., 44. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni su boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici te se ne smatraju osobama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske u smislu članka 43. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348.
(3) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima tijekom postupka azila na granici.
(4) Opunomoćeniku i predstavniku organizacije iz stavka 3. ovoga članka može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
(5) Protiv rješenja Ministarstva kojima se odlučuje u postupku odobrenja međunarodne zaštite na granici nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet radnih dana od dana dostave rješenja.
(6) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od pet radnih dana od dana zaprimanja rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta.
(7) Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta, odnosno u roku od 15 dana od dostave spisa predmeta ako je potrebno provesti raspravu.
(8) Ako rješenje o zahtjevu nije izvršno u roku od 12 tjedana od registracije namjere, odnosno u roku od 16 tjedana ako je taj rok produljen u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) 2024/1348, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.«.
Članak 24.
U članku 43. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev zbog bilo kojeg od razloga navedenog u članku 38. stavku 1. ili članku 39. stavku 1. točki a) Uredbe (EU) 2024/1348 ili u slučaju kada je utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva sukladno Uredbi (EU) 2024/1351.«.
U stavku 2. riječi: »članku 47. stavku 6. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »članku 38. stavku 2. Uredbe (EU) 2024/1348.«.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Protiv rješenja o odbacivanju zahtjeva ili naknadnog zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od osam dana od dana dostave rješenja.«.
Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:
»(4) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta.«.
Članak 25.
Članak 44. mijenja se i glasi:
»(1) Sigurnom zemljom podrijetla smatra se ona zemlja koja je na razini Europske unije određena kao sigurna sukladno člancima 61. i 62. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove (u daljnjem tekstu: ministar), uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove, može odlukom utvrditi listu sigurnih zemalja podrijetla, sukladno člancima 61. i 64. Uredbe (EU) 2024/1348, o čemu se obavještava Europska komisija i EUAA.
(3) Ministarstvo će redovito provjeravati i prema potrebi revidirati listu sigurnih zemalja podrijetla, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove, te o promjenama obavijestiti tijela iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Upravni sud je, povodom pravnog lijeka podnesenog protiv rješenja o zahtjevu, ovlašten preispitati i jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za određivanje pojedine treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla.«.
Članak 26.
Članak 45. mijenja se i glasi:
»(1) Sigurna treća zemlja je:
1. zemlja koja je određena kao sigurna treća zemlja na razini Europske unije u skladu s člancima 59. i 60. Uredbe (EU) 2024/1348 i člankom 1. stavkom 1. Uredbe (EU) 2026/463 i
2. zemlja koju Ministarstvo odredi kao sigurnu treću zemlju na nacionalnoj razini, u skladu s člankom 64. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove, donosi odluku kojom utvrđuje popis sigurnih trećih zemalja iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.
(3) Prije donošenja odluke iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo provodi prethodnu procjenu usklađenosti s uvjetima iz članka 59. Uredbe (EU) 2024/1348 te osigurava prethodno savjetovanje s Europskom komisijom i EUAA-om.
(4) Ministarstvo redovito preispituje ispunjenost uvjeta iz članka 59. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348, a najmanje jednom godišnje te obavještava Europsku komisiju o zemljama na koje se primjenjuje institut sigurne treće zemlje.
(5) Ministarstvo će tražitelju čiji je zahtjev odbačen sukladno članku 38. stavku 1. točki b) Uredbe (EU) 2024/1348 izdati potvrdu na jeziku sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju nadležna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost njegova zahtjeva.«.
Članak 27.
Članak 46. briše se.
Članak 28.
Članak 47. mijenja se i glasi:
»(1) Naknadni zahtjev predaje se osobno u prihvatilištu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.
(2) Ministarstvo razmatra naknadni zahtjev, u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2024/1348.
(3) U slučaju naknadnog zahtjeva tražitelj snosi troškove prijevoda dokumentacije za procjenu zahtjeva.«.
Članak 29.
Članak 49. mijenja se i glasi:
»(1) Azil će prestati zbog bilo kojeg od razloga navedenih u članku 11. stavku 1. Uredbe (EU) 2024/1347.
(2) Supsidijarna zaštita će prestati ako su ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1347.
(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u skladu s poglavljem IV. Uredbe (EU) 2024/1348.
(4) Ministarstvo ukida rješenje kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(6) Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:
1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo
2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.«.
Članak 30.
U članku 50. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Rješenje o odobrenju međunarodne zaštite poništit će se ako:
1. postoji bilo koji od razloga za poništenje azila iz članka 14. stavka 1. točki b), c), d) ili e) Uredbe (EU) 2024/1347
2. postoji bilo koji od razloga za poništenje supsidijarne zaštite iz članka 19. stavka 1. točke b) ili c) Uredbe (EU) 2024/1347.«.
U stavku 2. iza riječi: »članka« dodaju se riječi: »u skladu s poglavljem IV. Uredbe (EU) 2024/1348«.
Stavak 3. briše se.
Dosadašnji stavak 4., koji postaje stavak 3., mijenja se i glasi:
»(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.«.
Dosadašnji stavci 5. i 6. brišu se.
Članak 31.
U članku 51. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju:
1. obustave postupka, sukladno članku 39. stavku 3. ovoga Zakona
2. odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku, sukladno članku 41. ovoga Zakona
3. odbijanja zahtjeva u postupku azila na granici, sukladno članku 42. ovoga Zakona, pod uvjetom da tražitelj nije maloljetnik bez pratnje
4. odbacivanja zahtjeva, sukladno članku 38. stavku 1. Uredbe (EU) 2024/1348 ili odbacivanja naknadnog zahtjeva, sukladno članku 38. stavku 2. Uredbe (EU) 2024/1348, pod uvjetom da tražitelj nije maloljetnik bez pratnje na kojeg se primjenjuje postupak na granici
5. odbacivanja zahtjeva u slučaju kada je utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva, sukladno članku 43. stavku 1. ovoga Zakona
6. odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku 54. stavku 4. ovoga Zakona i zadržavanju, sukladno članku 54.a stavku 11. ovoga Zakona
7. odlučivanja o pravu na novčanu pomoć, sukladno članku 55. stavku 2. ovoga Zakona
8. ograničavanja ili uskraćivanja materijalnih prava, sukladno članku 55. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona
9. odbijanja zahtjeva za izdavanje potvrde o pravu na rad, sukladno članku 61. stavku 3. ovoga Zakona
10. odlučivanja o pravu na smještaj, sukladno članku 67. stavcima 3., 7. i 9. ovoga Zakona
11. usvajanja zahtjeva i odobrenja međunarodne zaštite, sukladno članku 38. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona
12. poništenja rješenja o odobrenju međunarodne zaštite, u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkama (b), (d) i (e) te člankom 19. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2024/1347
13. odbacivanja zahtjeva, sukladno članku 39. stavku 1. točki a) Uredbe (EU) 2024/1348.«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, osim u slučaju naknadnih zahtjeva sukladno članku 68. stavku 6. Uredbe (EU) 2024/1348, kada državljanin treće zemlje nema pravo na boravak.«.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. i stavak 4. koji glase:
»(3) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od pet dana od dana zaprimanja rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta radi odlučivanja o zahtjevu za odgodnim učinkom.
(4) Upravni sud odlučuje o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.«.
U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 5., riječ: »rješenja« briše se.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
»(6) Ako je tražitelj smješten u centru odnosno na lokaciji za provedbu dubinske provjere ili postupka azila na granici odnosno u prihvatnom centru ili u prihvatilištu, za odlučivanje o tužbi u upravnom sporu nadležan je sud koji je nadležan za područje na kojem se nalazi centar, odnosno prihvatilište u kojem je tražitelj smješten.«.
Članak 32.
Članak 52. mijenja se i glasi:
»(1) Tražitelj ima pravo na:
1. boravak
2. slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj
3. osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta prihvata
4. zdravstvenu zaštitu
5. pristup osnovnom i srednjem obrazovanju
6. informacije, pravno savjetovanje i besplatnu pravnu pomoć
7. slobodu vjeroispovijesti
8. pristup tržištu rada i
9. isprave sukladno članku 62. ovoga Zakona.
(2) U ostvarivanju prava iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir potrebe tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva.
(3) Ministarstvo osigurava usmjeravanje, praćenje i nadzor razine uvjeta prihvata.
(4) Tražitelj je dužan:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
3. podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, zemlje ili regije podrijetla, uključujući analizu jezika i dijalekta uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva
4. podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
5. poštivati Kućni red prihvatilišta
6. pojaviti se u prihvatilištu u roku koji mu je određen
7. podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 34. stavku 1. ovoga Zakona
8. odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite i boraviti na određenom mjestu boravka koje odredi Ministarstvo
9. ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
10. javiti promjenu adrese nadležnoj službi za prihvat u roku od dva dana od dana promjene
11. pridržavati se uputa i mjera Ministarstva iz članaka 54. i 54.a ovoga Zakona
12. sudjelovati u obveznim integracijskim mjerama.
(5) Tražitelj koji nema pravo na boravak sukladno članku 53. ovoga Zakona ne ostvaruje prava iz ovoga članka, osim prava na besplatnu pravnu pomoć.
(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, strancu u transferu, sukladno rješenju o transferu osigurat će se osnovni uvjeti prihvata te potrebna zdravstvena skrb do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
(7) Ako nije moguće utvrditi identitet i zemlju podrijetla sukladno stavku 4. točki 3. ovoga članka, tražitelj je dužan podvrgnuti se pregledu, koji može uključivati pretragu predmeta i nosača podataka kao što su računala te drugih elektroničkih i mobilnih uređaja koje ima kod sebe, u svrhu utvrđivanja identiteta i države podrijetla.
(8) Pregled tražitelja iz stavka 4. točke 4. ovoga članka provodi osoba istoga spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihičkog integriteta.
(9) Pretraga iz stavka 7. ovoga članka provodi se uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka, a u slučaju protivljenja, smatrat će se da tražitelj ne surađuje s Ministarstvom, sukladno članku 28. stavku 1. ovoga Zakona.«.
Članak 33.
U članku 53. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, a uz primjenu načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, tražitelj koji podnese naknadni zahtjev u slučajevima predviđenim u članku 56. točkama a) i b) Uredbe (EU) 2024/1348 te članka 51. stavka 2. ovoga Zakona, nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.«.
Stavak 4. briše se.
Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 4., 5. i 6.
Članak 34.
Naslov iznad članka 54. mijenja se i glasi: »Ograničenje slobode kretanja«.
Članak 54. mijenja se i glasi:
»(1) Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja zbog razloga:
a) zaštite javnog reda ili
b) sprječavanja bijega ili u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja nazočnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku.
(2) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabranom kretanja izvan prihvatilišta ili mjesta određenog za boravak izvan određenog vremena
2. osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme
3. polaganjem financijskih ili drugih jamstava za osiguranje nazočnosti te putnih isprava.
(3) Tražitelju i strancu u transferu iz stavka 1. ovoga članka može se zbog opravdanih razloga dopustiti privremeno napuštanje prihvatilišta ili mjesta određenog boravka.
(4) Ministarstvo donosi rješenje o ograničenju slobode kretanja u kojem navodi razloge zbog kojih ograničava slobodu kretanja te obavještava tražitelja i stranca u transferu na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.
(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, sukladno članku 51. ovoga Zakona, u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(6) Nadležni upravni sud na zahtjev tražitelja i stranca u transferu ocjenjuje zakonitost rješenja iz stavka 4. ovoga članka ako ograničenje kretanja traje dulje od dva mjeseca.«.
Članak 35.
Iza članka 54. dodaje se naslov iznad članka i članak 54.a koji glase:
Članak 54.a
»Zadržavanje
(1) Tražitelja i stranca u transferu može se zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:
1. zbog sprječavanja bijega i utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelje zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez zadržavanja ako postoji opasnost od bijega
2. zbog utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3. zbog zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka
4. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite žele odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka stranaca
5. zbog nepoštivanja rješenja o ograničenju slobode kretanja iz članka 54. ovoga Zakona, a i dalje postoji opasnost od bijega
6. zbog utvrđivanja prava tražitelja na ulazak na državno područje tijekom postupka na granici sukladno članku 42. ovoga Zakona
7. zbog osiguranja transfera ako postoji opasnost od bijega, sukladno članku 44. Uredbe (EU) 2024/1351.
(2) Opasnost od bijega utvrđuje se individualnom procjenom činjenica i okolnosti svakog konkretnog slučaja.
(3) Zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje može se odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.
(4) Mjera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se ako na temelju okolnosti svakog pojedinog slučaja nazočnost tražitelja nije moguće postići mjerama propisanim člankom 54. stavkom 2. ovoga Zakona.
(5) Mjera zadržavanja iz stavka 1. ovoga članka izriče se dok za to postoje razlozi, a u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka do okončanja postupka.
(6) Zadržani tražitelji i stranci u transferu, koliko je to moguće, smještaju se odvojeno od drugih državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji nisu podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu.
(7) Tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom iznimno se može zadržati smještajem u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj neće naškoditi njegovu fizičkom i mentalnom zdravlju te se osigurava redovito praćenje i pružanje odgovarajuće potpore tim tražiteljima.
(8) Maloljetniku se ne smije odrediti zadržavanje osim u cilju očuvanja jedinstva obitelji ako je prethodno utvrđeno da je to u njegovu najboljem interesu.
(9) Maloljetnika bez pratnje može se iznimno zadržati u specijaliziranim objektima za zadržavanje u odvojenom smještaju od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se procjenom skrbnika utvrdi da je takav smještaj nužan i da se zadržavanjem štiti maloljetnik.
(10) Tražitelju i strancu u transferu koji boluju od ozbiljnih zaraznih ili mentalnih bolesti neće se odrediti zadržavanje i smještaj u prostorima Ministarstva namijenjenim za kolektivni smještaj, već u za to nadležnim zdravstvenim ustanovama.
(11) Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja donosi rješenje o zadržavanju u kojem navodi razloge zadržavanja i činjenice zašto se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere iz članka 54. stavka 2. ovoga Zakona.
(12) Tražitelja i stranca u transferu se o zadržavanju, mogućnosti traženja besplatne pravne pomoći i zastupanja obavještava na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.
(13) Protiv rješenja iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(14) Odluku o tužbi upravni sud donosi u roku od 15 dana od dana podnošenja tužbe, a u iznimnim situacijama najkasnije 21 dan od podnošenja tužbe.
(15) Ako sud ne donese odluku iz stavka 14. ovoga članka u roku od 21 dan od podnošenja tužbe, zadržani tražitelj se odmah oslobađa.
(16) Odmah po donošenju rješenja iz stavka 11. ovoga članka Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja dostavlja spis predmeta upravnom sudu.
(17) U slučaju zadržavanja maloljetnika bez pratnje upravni sud razmatra zakonitost zadržavanja po službenoj dužnosti.
(18) Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o zadržavanju nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja i stranca u transferu odmah pustiti na slobodu.
(19) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima koji se nalaze u specijaliziranim objektima za zadržavanje.«.
Članak 36.
Članak 55. mijenja se i glasi:
»(1) Materijalni uvjeti prihvata su: smještaj u prihvatilištu, hrana, odjeća i proizvodi za osobnu higijenu osigurani u naravi te novčana naknada.
(2) Visinu novčane naknade određuje ministar odlukom.
(3) Tražitelj može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(4) Materijalni uvjeti prihvata mogu se ograničiti na osnovne uvjete prihvata ako tražitelj:
1. ne pridržava se mjera ograničenja slobode kretanja ili je u zadržavanju
2. posjeduje sredstva koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard
3. krši odredbe Kućnog reda prihvatilišta
4. ne surađuje s nadležnim tijelima, osobito u pogledu ispunjenja obveza iz članka 52. ovoga Zakona
5. podnese naknadni zahtjev.
(5) Materijalni uvjeti prihvata ukinut će se tražitelju ako ozbiljno i opetovano krši kućni red prihvatilišta, prijeti i nasilno se ponaša.
(6) Ministarstvo na temelju individualne procijene donosi rješenje kojim se ograničavaju ili ukidaju neki od materijalnih uvjeta prihvata iz stavka 1. ovoga članka, razmjerno svrsi koja se želi postići, uzimajući u obzir članak 52. stavak 2. ovoga Zakona i očuvanje dostojanstvenog životnog standarda tražitelja.
(7) Ako prestanu okolnosti iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, Ministarstvo donosi rješenje kojim u cijelosti ili djelomično ukida rješenje iz stavka 6. ovoga članka.
(8) Protiv rješenja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(9) Ministarstvo ima pravo zahtijevati povrat troškova smještaja, uključujući i nastalu materijalnu štetu u slučaju propisanom stavkom 4. točkama 2. i 3. ovoga članka.
(10) Ostvarivanje materijalnih uvjeta prihvata propisuje ministar pravilnikom.«.
Članak 37.
U članku 56. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Međunarodne i nacionalne organizacije i udruge civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda mogu provoditi svoje aktivnosti u prihvatilištu na temelju sporazuma o suradnji.«.
U stavku 3. riječ: »Prihvatilište« zamjenjuje se riječju: »prihvatilište«.
U stavcima 5., 6. i 7. riječ: »Prihvatilištu« zamjenjuje se riječju: »prihvatilištu«.
Stavak 8. mijenja se i glasi:
»(8) Tražitelj može izbivati izvan prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje prihvatilišta.«.
Stavak 9. briše se.
U dosadašnjem stavku 10., koji postaje stavak 9., riječ: »Prihvatilištu« zamjenjuje se riječju: »prihvatilištu«.
Članak 38.
U članku 57. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, uključujući i potrebne usluge rehabilitacije.«.
Članak 39.
U članku 58. stavku 1. riječi: »Pravo na osnovno i srednje obrazovanje« zamjenjuju se riječima: »Pravo na pristup osnovnom i srednjem obrazovanju«.
U stavku 3. iza riječi: »prava« dodaje se riječ: »pristupa«, a riječi: »30 dana« zamjenjuju se riječima: »dva mjeseca«.
U stavku 4. iza riječi: »jezika« zarez i riječi: »kao i dopunske nastave u pojedinim nastavnim predmetima, ako za to postoji potreba« brišu se.
Članak 40.
Iza članka 58. dodaju se naslov iznad članka i članak 58.a koji glase:
Članak 58.a
»Rana integracija tražitelja
(1) Radi prihvaćanja vrijednosti hrvatskog društva i kulture tražitelju se omogućava pristup radionicama kulturne orijentacije i tečaju hrvatskog jezika.
(2) Radionice i tečaj iz stavka 1. ovoga članka osigurava Ministarstvo.
(3) Odredbe ovoga članka ne odnose se na tražitelje iz članka 42. ovoga Zakona.
(4) Troškovi radionica i tečajeva hrvatskog jezika iz stavka 1. ovoga članka osigurat će se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije Ministarstva.«.
Članak 41.
U članku 59. stavku 1. iza riječi: »pisanom« dodaje se riječ: »sažetom«.
U stavku 2. riječi: »u roku od 15 dana« zamjenjuju se riječima: »što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri dana«, a iza riječi: »obavijestiti tražitelja o« dodaju se riječi: »uvjetima prihvata,«.
U stavku 3. iza riječi: »komunicirati« dodaju se riječi: »ili prema potrebi korištenjem videozapisa, piktograma i drugih vizualnih pomagala«.
Iza stavka 6. dodaju se stavci 7. i 8. koji glase:
»(7) Pristup pravnom savjetovanju neće se omogućiti ako su ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1348.
(8) Tražitelj potvrđuje primitak i razumijevanje informacija iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.«.
Članak 42.
U članku 60. stavku 4. riječi: »i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa« brišu se.
Članak 43.
U članku 61. stavku 1. riječi: »pravo na rad« zamjenjuju se riječima: »pravo na pristup tržištu rada«.
U stavku 6. riječ: »Prihvatilište« zamjenjuje se riječju: »prihvatilište«.
Članak 44.
U članku 62. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, iskaznica tražitelja neće se izdati tražitelju za kojeg se provodi granična procedura te koji je zadržan ili je u zatvoru.«.
U stavku 5. iza riječi: »humanitarni« dodaju se riječi: »ili drugi nužni«.
Članak 45.
U članku 64. stavku 2. točki 2. iza riječi: »spajanje obitelji« dodaju se riječi: »i održavanje jedinstva obitelji«.
U točki 11. riječi: »vlasništvo nekretnine« zamjenjuju se riječima: »stjecanje pokretne i nepokretne imovine«.
U stavku 4. točka 4. mijenja se i glasi:
»4. nastaviti s provođenjem obveznih integracijskih mjera sukladno članku 74. ovoga Zakona.«.
Članak 46.
Naslov iznad članka 66. mijenja se i glasi: »Pravo na spajanje obitelji i održavanje jedinstva obitelji«.
U članku 66. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na spajanje obitelji i pravo na održavanje jedinstva obitelji, sukladno članku 23. Uredbe (EU) 2024/1347, s članovima obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 19. ovoga Zakona, osim u slučajevima iz članka 74. stavka 6. ovoga Zakona.«.
U stavku 5. riječi: »članaka 30. i 31. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »članaka 12. i 17. Uredbe (EU) 2024/1347«, a iza riječi: »spajanje obitelji« dodaju se riječi: »odnosno održavanje jedinstva obitelji.«.
U stavku 6. iza riječi: »obitelji« dodaju se riječi: »i održavanja jedinstva obitelji«, a druga rečenica briše se.
Članak 47.
U članku 67. iza stavka 19. dodaje se stavak 20. koji glasi:
»(20) Pravo na smještaj može se uskratiti ako azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ne ispunjavaju ugovorne obveze iz članka 74. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona.«.
Članak 48.
U članku 68. stavku 1. iza riječi: »rada« dodaju se riječi: »i pod uvjetima propisanim člankom 28. Uredbe (EU) 2024/1347«.
U stavku 2. iza riječi: »zaposlenje,« dodaju se riječi: »pristup uslugama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje,«.
Članak 49.
U članku 70. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruju pravo na priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, odnosno priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin, sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih, odnosno obrazovnih kvalifikacija.«.
U stavku 4. iza riječi: »inozemnu« dodaje se riječ: »stručnu«.
Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
»(5) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zbog opravdanih razloga nisu u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuju inozemnu obrazovnu kvalifikaciju, tijelo nadležno za vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada provest će vrednovanje sukladno raspoloživim podacima i izraditi informativni dokument o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji.«.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 6., iza riječi: »kvalifikacija« dodaju se riječi: »odnosno priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija«, a iza riječi: »stručna« dodaju se riječi: »odnosno obrazovna«.
Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.
Članak 50.
Naslov iznad članka 74. mijenja se i glasi: »Obveza integracije u hrvatsko društvo«.
Članak 74. mijenja se i glasi:
»(1) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom osigurat će se pristup tečajevima hrvatskog jezika i polaganje ispita iz znanja hrvatskog jezika na razinama (A1) i (A2).
(2) Ministarstvo nadležno za obrazovanje objavljuje na svojim mrežnim stranicama popis ustanova koje imaju suglasnost za provođenje ispita iz znanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma.
(3) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezni su pohađati tečaj hrvatskog jezika te položiti ispit iz znanja hrvatskog jezika na razini (A1) u roku od jedne godine od dana stjecanja statusa.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezni su pohađati tečaj hrvatskog jezika te položiti ispit iz znanja hrvatskog jezika na razini (A2) u roku od tri godine od dana stjecanja statusa.
(5) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezni su pohađati radionice integracije u hrvatsko društvo.
(6) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji bez opravdanog razloga ne ispune obveze iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka u predviđenim rokovima, može se uskratiti smještaj koji uživaju na teret Republike Hrvatske ili davanja iz sustava socijalne skrbi koja primaju, osim davanja koja se odnose na maloljetnu djecu, trudnice i osobe s posebnim potrebama.
(7) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji po isteku godine dana od odobrenja statusa podnose zahtjev za spajanje obitelji u skladu s člankom 66. ovoga Zakona i koji bez opravdanog razloga nisu ispunili obvezu iz stavka 3. ovoga članka, ne ostvaruju pravo na spajanje obitelji dok tu obvezu ne izvrše.
(8) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji po isteku tri godine od odobrenja statusa podnose zahtjev za spajanje obitelji u skladu s člankom 66. ovoga Zakona i koji bez opravdanog razloga nisu ispunili obvezu iz stavka 4. ovoga članka, ne ostvaruju pravo na spajanje obitelji dok tu obvezu ne izvrše.
(9) Prilikom razmatranja zahtjeva iz stavaka 7. i 8. ovoga članka Ministarstvo uzima u obzir sve okolnosti koje mogu utjecati na potrebu za spajanjem obitelji i prije izvršavanja propisane obveze.
(10) Radi ispunjenja obveza iz ovoga članka azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom potpisuju Integracijski sporazum.
(11) Troškovi aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za obrazovanje.
(12) Troškovi aktivnosti iz stavka 5. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije Ministarstva.
(13) Sadržaj Integracijskog sporazuma iz stavka 10. ovoga članka propisuje se pravilnikom koji donosi ministar.«.
Članak 51.
U članku 76. stavku 5. riječi: »i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području« brišu se.
Članak 52.
Iza članka 93. dodaju se naslov iznad članka i članak 93.a koji glase:
Članak 93.a
»Plan za nepredvidive situacije
(1) Vlada Republike Hrvatske donosi plan za nepredvidive situacije (u daljnjem tekstu: plan) kojim se utvrđuju mjere koje treba poduzeti kako bi se osigurao primjeren prihvat tražitelja kad je Republika Hrvatska suočena s nerazmjerno velikim brojem tražitelja međunarodne zaštite, uključujući maloljetnike bez pratnje.
(2) Plan uključuje i mjere za osiguranje primjerenog prihvata tražitelja ako su raspoloživi smještajni kapaciteti privremeno iscrpljeni ili privremeno nedostupni zbog nerazmjerno velikog broja osoba kojima je potreban smještaj ili zbog katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem ili prirodne katastrofe.
(3) Plan se izrađuje prema predlošku EUAA-e, uzimajući u obzir posebne nacionalne okolnosti.
(4) Plan se preispituje i ažurira zbog promijenjenih okolnosti prema potrebi, a najmanje svake tri godine te se o donošenju, izmjenama i aktivaciji plana izvješćuje EUAA-u dok se za svaku aktivaciju plana izvješćuje Europsku komisiju i EUAA-u.«.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 53.
Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.).
Članak 54.
(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će plan iz članka 93.a, koji je dodan člankom 52. ovoga Zakona, u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar će donijeti pravilnik iz članka 74. stavka 13., koji je izmijenjen člankom 50. ovoga Zakona, u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Ministar će uskladiti Pravilnik o ostvarivanju materijalnih uvjeta prihvata (»Narodne novine«, br. 135/15. i 61/19.), Pravilnik o obrascima i zbirkama podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite (»Narodne novine«, br. 85/16. i 80/24.) i Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (»Narodne novine«, br. 140/15. i 155/22.) s odredbama ovoga Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 55.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 12. lipnja 2026.
Klasa: 022-02/26-01/10
Zagreb, 29. svibnja 2026.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.
| Dio NN: Službeni |
| Vrsta dokumenta: Zakon |
| Izdanje: NN 59/2026 |
| Broj dokumenta u izdanju: 732 |
| Stranica tiskanog izdanja: 50 |
| Donositelj:Hrvatski sabor |
| Datum tiskanog izdanja: 9.6.2026. |
| ELI: /eli/sluzbeni/2026/59/732 |