HRVATSKI SABOR
692
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. svibnja 2026.
Klasa: 011-02/26-02/44
Urbroj: 71-10-01/1-26-2
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Zoran Milanović, v. r.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA
ZAKONA O STRANCIMA
Članak 1.
U Zakonu o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) u članku 2. stavku 1. podstavak 9. mijenja se i glasi:
» – Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom (SL L 16, 23. 1. 2004.)«.
Podstavci 16. i 17. brišu se.
Dosadašnji podstavci 18. – 21. postaju podstavci 16. – 19.
Na kraju podstavka 19. briše se točka i dodaje se podstavak 20. koji glasi:
» – Direktiva (EU) 2024/1233 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2024. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (preinaka) (SL L, 2024/1233, 30. 4. 2024.).«.
U stavku 2. podstavak 5. mijenja se i glasi:
» – Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (kodifikacija) (SL L 77, 23. 3. 2016.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2024/1717 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (SL L 2024/1717, 20. 6. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/399)«.
Podstavak 7. mijenja se i glasi:
» – Uredba (EU) br. 2018/1806 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 303/39 od 28. 11. 2018.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2025/2441 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2025. o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1806 u pogledu revizije mehanizma suspenzije (SL L 2025/2441, 10. 12. 2025.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/1806)«.
Podstavak 14. mijenja se i glasi:
» – Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L, 2024/1347, 22. 5. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1347)«.
Na kraju podstavka 14. briše se točka te se dodaju podstavci 15. – 18. koji glase:
» – Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L, 2024/1348, 22. 5. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)
– Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L, 2024/1349, 22. 5. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1349)
– Uredba (EU) 2024/1352 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o izmjeni uredaba (EU) 2019/816 i (EU) 2019/818 za potrebe uvođenja dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama (SL L, 2024/1352, 22. 5. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1352)
– Uredba (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817 (SL L, 2024/1356, 22. 5. 2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1356).«.
Članak 2.
U članku 3. stavku 1. na kraju točke 55. briše se točka te se dodaju točke 56. – 61. koje glase:
»56) jedinstveni postupak obrade zahtjeva je postupak podnošenja jedinstvenog zahtjeva poslodavca ili državljanina treće zemlje za odobrenje ili produljenje boravka i rada na području Republike Hrvatske, sukladno članku 90. stavku 1., članku 92. stavku 1. i članku 111. stavku 1. ovoga Zakona, na temelju kojeg se izdaje jedinstvena dozvola
57) jedinstvena dozvola je biometrijska dozvola boravka koja se izdaje ili produljuje radniku iz treće zemlje sukladno članku 92., članku 97. i članku 110. ovoga Zakona, osim točaka 3., 4., 15. i 16. toga članka (u daljnjem tekstu: dozvola za boravak i rad)
58) radnik iz treće zemlje je državljanin treće zemlje koji je sklopio ugovor o radu s hrvatskim poslodavcem sukladno općem propisu o radu i kojem je izdana jedinstvena dozvola (u daljnjem tekstu: državljanin treće zemlje)
59) dubinska provjera je provjera na vanjskoj granici državljana trećih zemalja koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak utvrđene u članku 6. Uredbe (EU) 2016/399, a provodi se sukladno Uredbi (EU) 2024/1356
60) postupak povratka na granici je postupak vraćanja odbijenih tražitelja međunarodne zaštite sukladno Uredbi (EU) 2024/1349
61) postupak odobravanja međunarodne zaštite na granici je postupak koji se provodi sukladno Uredbi (EU) 2024/1348.«.
Članak 3.
U članku 35. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Dugotrajna viza je odobrenje za boravak na području Republike Hrvatske do 30 dana te se izdaje:
– državljaninu treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhe iz članka 57. ovoga Zakona odnosno izdana dozvola za boravak i rad i ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna kratkotrajna viza
– državljaninu treće zemlje kojem je potrebna kratkotrajna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, a zahtjev za odobrenje privremenog boravka može podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji sukladno članku 58. stavku 3. ovoga Zakona.«.
Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dugotrajna viza je i odobrenje za boravak na području Republike Hrvatske do 365 dana državljaninu treće zemlje kojem nije potrebna kratkotrajna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku te se izdaje:
– državljaninu treće zemlje vozaču teretnih vozila u međunarodnom cestovnom prijevozu robe koji je zaposlenik pravne osobe s poslovnim nastanom u trećoj zemlji te koji u sklopu poslovne suradnje s pravnom osobom s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj obavlja isporuku proizvoda ili materijala u Republiku Hrvatsku ili iz Republike Hrvatske u treću zemlju
– državljaninu treće zemlje vozaču teretnih vozila u međunarodnom cestovnom prijevozu robe koji je zaposlenik pravne osobe s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja na temelju poslovne suradnje s pravnom osobom s poslovnim nastanom u trećoj zemlji iz podstavka 1. ovoga stavka obavlja isporuku proizvoda ili materijala u Republiku Hrvatsku ili iz Republike Hrvatske u treću zemlju
– državljaninu treće zemlje vozaču autobusa koji je zaposlenik pravne osobe s poslovnim nastanom u trećoj zemlji u redovitom prijevozu putnika na međunarodnim autobusnim linijama između Republike Hrvatske i te treće zemlje.«.
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi:
»(4) Rok valjanosti dugotrajne vize iz stavka 1. ovoga članka ne može biti dulji od šest mjeseci, a rok valjanosti dugotrajne vize iz stavka 2. ovoga članka ne može biti dulji od godine dana.«.
Dosadašnji stavak 4., koji postaje stavak 5., mijenja se i glasi:
»(5) Početak valjanosti dugotrajne vize ne može biti raniji od:
– početka roka valjanosti odobrenog privremenog boravka odnosno izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj u slučajevima iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka
– početka namjeravanoga putovanja u slučajevima iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka
– početka prvog namjeravanoga cestovnog prijevoza robe ili putnika u Republiku Hrvatsku u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka
– početka tekućeg razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona u slučaju iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona.«.
Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 6., 7. i 8.
U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 9., riječi: »iz stavka 1. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavaka 1. i 2. ovoga članka«.
Članak 4.
U članku 37. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Zahtjev za izdavanje dugotrajne vize podnosi se:
– u slučajevima iz članka 35. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona najranije tri mjeseca prije, a najkasnije tri mjeseca nakon početka valjanosti privremenoga boravka ili dozvole za boravak i rad
– u slučajevima iz članka 35. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona najranije šest mjeseci prije, a najkasnije 15 dana prije početka namjeravanoga putovanja
– u slučajevima iz članka 35. stavka 2. ovoga Zakona najranije dva mjeseca prije, a najkasnije 30 dana prije namjeravanog početka cestovnog prijevoza robe ili putnika u Republiku Hrvatsku
– u slučaju iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona najranije tri mjeseca prije, a najkasnije 15 dana prije početka razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona.«.
Članak 5.
U članku 38. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:
»5. državljanin treće zemlje ima odobren privremeni boravak ili izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, kao i državljanin treće zemlje iz članka 35. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. ovoga Zakona kada se prilaže dokumentacija kojom se dokazuju svrha i uvjeti boravka u Republici Hrvatskoj«.
Članak 6.
U članku 40. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:
»2. ima odobrenje privremenog boravka odnosno izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, kao i u slučajevima iz članka 35. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. ovoga Zakona kada je priložena dokumentacija kojom se dokazuje svrha i uvjeti boravka u Republici Hrvatskoj«.
U točki 3. uvodna rečenica mijenja se i glasi:
»3. iz članka 35. stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga Zakona ima odgovarajuće putno zdravstveno osiguranje koje pokriva razdoblje boravka od 30 dana u Republici Hrvatskoj, a državljanin treće zemlje iz članka 35. stavka 2. ovoga Zakona ima odgovarajuće putno zdravstveno osiguranje koje pokriva cijelo vrijeme namjeravanog boravka u Republici Hrvatskoj, a za pokriće troškova koji mogu nastati tijekom njegova boravka u Republici Hrvatskoj zbog:«.
Na kraju točke 5. briše se točka te se dodaje točka 6. koja glasi:
»6. ima dokaze kojima se dokazuje svrha i uvjeti boravka u Republici Hrvatskoj u slučajevima iz članka 35. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. ovoga Zakona.«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dugotrajna viza dužan je u roku od 30 dana od početka valjanosti vize obratiti se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji radi prijave boravišta i izrade biometrijske dozvole boravka odnosno radi podnošenja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka ako se radi o državljaninu treće zemlje iz članka 35. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona.«.
Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:
»(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na državljanina treće zemlje iz članka 35. stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Dokazi iz stavka 1. točke 6. ovoga članka u slučajevima iz članka 35. stavka 2. ovoga Zakona propisuju se pravilnikom kojim se uređuje izdavanje viza, a koji donosi ministar nadležan za vanjske poslove.«.
Članak 7.
U članku 41. stavku 1. točki 1. podstavak 2. mijenja se i glasi:
» – nema odobrenje privremenog boravka odnosno izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj ili u slučajevima iz članka 35. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. ovoga Zakona ne opravda svrhu i uvjete namjeravanoga boravka«.
Članak 8.
U članku 42. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Dugotrajna viza ukinut će se ako se utvrdi da više nisu ispunjeni uvjeti za njezino izdavanje ili se koristi suprotno svrsi u koju je izdana.«.
Članak 9.
U članku 58. stavku 2. iza riječi: »kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna« dodaje se riječ: »kratkotrajna«.
U stavku 3. iza riječi: »kojem je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna« dodaje se riječ: »kratkotrajna«.
Stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj ima odobren azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita može u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji za člana uže obitelji kojem je potrebna kratkotrajna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku i koji se nalazi izvan Republike Hrvatske podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji iz članka 66. ovoga Zakona prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.«.
U stavku 5. iza riječi: »kojem je potrebna« dodaje se riječ: »kratkotrajna«.
Stavak 7. mijenja se i glasi:
»(7) Ako je državljaninu treće zemlje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka odbijen ili odbačen zahtjev za odobrenje privremenog boravka odnosno ako je postupak po zahtjevu za odobrenje privremenog boravka obustavljen, a državljanin treće zemlje namjerava ponovno ući u Republiku Hrvatsku i boraviti u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku, vrijeme tijekom rješavanja zahtjeva računa se kao kratkotrajni boravak.«.
U stavku 8. podstavku 1. iza riječi: »kojemu treba« dodaje se riječ: »kratkotrajna«.
Članak 10.
U članku 60. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
»(3) Državljanin treće zemlje može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu.«.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.
Članak 11.
U članku 62. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
»(5) Državljanin treće zemlje može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu.«.
Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.
Članak 12.
U članku 63. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Iznimno od stavka 1. točke 4. ovoga članka, članu obitelji državljanina treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj boravi na temelju važeće dozvole za boravak i rad koja je izdana sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena s rokom važenja od godine dana ili duže može se odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji samo ako je državljanin treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj imao neprekidno najmanje dvije godine odobren privremeni boravak.«.
Članak 13.
U članku 72. stavku 3. riječi: »Iznimno od stavka 1. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »Iznimno od stavka 1. točaka 3. i 5. ovoga članka«.
Članak 14.
U članku 73. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Odobrenje za privremeni boravak u svrhu studiranja izdaje se s rokom važenja:
– do godine dana ili
– do kraja predviđenog trajanja studijskog programa na koji je student upisan, a najduže do tri godine, u kojem je slučaju državljanin treće zemlje svake godine do 31. listopada policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dužan dostaviti potvrdu visokog učilišta o upisu na studij u tekućoj akademskoj godini.«.
Članak 15.
Članak 88. mijenja se i glasi:
»(1) Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje:
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona
– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana
– na temelju potvrde o prijavi rada ili
– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
(2) Radom se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva ili obrta.
(3) Državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj:
– samo na onim poslovima navedenim u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo na onim poslovima za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili
– samo na onim poslovima navedenim u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(4) Državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj:
– samo kod onoga poslodavca koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo kod onoga poslodavca za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo kod onoga poslodavca i korisnika koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo kod onoga korisnika za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili
– samo kod poslodavca koji je naveden u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(5) Poslodavac ne smije zapošljavati državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj niti se koristiti njegovim radom.
(6) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje iz stavka 1. podstavaka 1. do 4. ovoga članka:
– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca navedenog u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(7) Korisnik iz članka 100. ovoga Zakona može se koristiti radom državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj:
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona
– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana
– samo na onim poslovima odnosno za korisnika navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– samo na onim poslovima odnosno za korisnika za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano
– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
(8) Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac mora od državljanina treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona zatražiti na uvid valjano odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj.
(9) Ako je državljanin treće zemlje predočio nevaljano odobrenje boravka iz stavka 8. ovoga članka, poslodavac se neće smatrati odgovornim za zapošljavanje državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, osim ako je poslodavac znao da je dokument koji je predočen kao odobrenje boravka iz stavka 8. ovoga članka bio krivotvoren.
(10) Državljanin treće zemlje kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona može raditi pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno.
(11) Poslodavac kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno.
(12) Korisnik kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona može se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno.
(13) Državljanin treće zemlje kojemu je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 110. točki 32. ovoga Zakona može raditi pod uvjetima iz ovoga članka i samo na obnovi zgrada oštećenih potresom na području onih policijskih uprava koje su navedene u toj točki te samo na radovima u sklopu projekta energetske i sveobuhvatne obnove zgrada sufinancirane sredstvima Europske unije i drugim javnim sredstvima.
(14) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje kojemu je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 110. točki 32. ovoga Zakona pod uvjetima iz ovoga članka i samo na obnovi zgrada oštećenih potresom na području onih policijskih uprava koje su navedene u toj točki te samo na radovima u sklopu projekta energetske i sveobuhvatne obnove zgrada sufinancirane sredstvima Europske unije i drugim javnim sredstvima.
(15) Državljanin treće zemlje kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona na temelju testa tržišta rada iz članka 98. ovoga Zakona može raditi samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona.
(16) Poslodavac kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona.
(17) Korisnik kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnih zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona može se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona.
(18) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad može raditi za istog poslodavca, a poslodavac državljanina treće zemlje može zaposliti u svim poslovnim objektima u kojima poslodavac obavlja djelatnost na poslovima u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i sukladno stavcima 3. i 6. ovoga članka, ako nije u suprotnosti sa stavcima 10., 11., 13., 14., 15. i 16. ovoga članka.
(19) Poslodavac koji je podnio:
– zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona ili koja se produljuje ili članka 110. ovoga Zakona koja se izdaje na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, obavještavat će državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva, a o njegovu ishodu dužan ga je obavijestiti u roku od tri dana pisanim putem
– zahtjev iz članka 100. stavka 4., članka 103.c stavka 3. i članka 103.e stavka 3. ovoga Zakona odnosno obavijest iz članka 103.d stavaka 4. i 8. ovoga Zakona dužan je o mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u roku od tri dana obavijestiti državljanina treće zemlje pisanim putem.
(20) Ako upravnu pristojbu za odobrenje dozvole za boravak i rad plaća poslodavac, nema pravo tražiti povrat pristojbe od državljanina treće zemlje.
(21) Odredbe ovoga članka koje se odnose na poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju i na podizvođača.«.
Članak 16.
U članku 89. stavku 1. točka 10. mijenja se i glasi:
»10. privremeni boravak u svrhu studiranja, kad je studentska praksa sastavni dio studijskog programa, a najviše 25 sati tjedno kada obavlja studentske poslove u skladu s propisima kojima se regulira obavljanje studentskih poslova ili je zaposlenik ili se samozapošljava«.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Student iz članka 73. stavka 5. ovoga Zakona može bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada obavljati studentske poslove u skladu s propisima kojima se regulira obavljanje studentskih poslova ili je zaposlenik ili se samozapošljavati najviše 25 sati tjedno, osim kad je studentska praksa sastavni dio studijskog programa.«.
Iza stavka 6. dodaju se stavci 7. – 10. koji glase:
»(7) Državljanin treće zemlje koji, u okviru programa mobilnosti, dolazi u Republiku Hrvatsku na hrvatska visoka učilišta kao gostujući profesor na razdoblje manje od sedam dana, a zaposlen je na visokom učilištu u svojoj matičnoj državi, nije dužan ishoditi dozvolu za boravak i rad odnosno potvrdu o prijavi rada ako ima prihvatno pismo agencije nadležne za mobilnost i programe EU-a kojim dokazuje da mu je dodijeljena stipendija za mobilnost.
(8) Državljani trećih zemalja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka mogu obavljati poslove za vrijeme kratkotrajnog boravka kako je propisano člankom 55. stavkom 1. ovoga Zakona.
(9) Državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 12. i točke 16. ovoga članka koji je podnio zahtjev za produljenje privremenog boravka u roku iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona može ostati i raditi u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(10) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dugotrajna viza sukladno članku 35. stavku 2. ovoga Zakona može raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.«.
Članak 17.
U članku 90. stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 18.
U članku 91. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
»(5) U potvrdama iz stavaka 3. i 4. ovoga članka navest će se i policijske uprave u kojima je proveden test tržišta rada iz članka 98. ovoga Zakona, kao i policijske uprave na području kojih je dozvoljen rad u deficitarnom zanimanju za koje je izdana dozvola za boravak i rad.«.
Dosadašnji stavci 5. i 6. postaju stavci 6. i 7.
Dosadašnji stavak 7., koji postaje stavak 8., mijenja se i glasi:
»(8) O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a koje razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. ovoga Zakona.«.
Iza stavka 8. dodaje se novi stavak 9. koji glasi:
»(9) U iznimnim i opravdanim okolnostima povezanima sa složenošću zahtjeva, osim u slučaju izdavanja dozvola za boravak i rad za sezonski rad, rok iz stavka 8. ovoga članka može se produžiti za 30 dana, o čemu policijska uprava odnosno policijska postaja obavještava podnositelja zahtjeva.«.
Dosadašnji stavci 8. i 9. postaju stavci 10. i 11.
U dosadašnjem stavku 10., koji postaje stavak 12., podstavak 3. mijenja se i glasi:
» – na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu za sezonski rad, a najdulje do 90 dana ili do devet mjeseci odnosno do tri godine sukladno članku 104. ovoga Zakona«.
Iza stavka 12. dodaje se stavak 13. koji glasi:
»(13) Poslodavcu i korisniku iz članka 100. ovoga Zakona policijska uprava odnosno policijska postaja izdat će zaključke i pozive u elektroničkom obliku i dostaviti ih u korisnički pretinac sustava e-Građani.«.
Članak 19.
Iza članka 92. dodaju se naslov iznad članka i članak 92.a koji glase:
Članak 92.a
»Znanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma za državljane trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad
(1) Državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj boravi najmanje godinu dana na temelju dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena ili na temelju dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 110. točki 32. ovoga Zakona dužan je položiti ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma.
(2) Standardizirani ispit znanja za osnovnu razinu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1) mogu provoditi škole stranih jezika koje imaju suglasnost ministra nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika za strance kroz sustav vaučera, sveučilišta ili sastavnice sveučilišta koje izvode programe iz hrvatskog jezika i provode ispite, a ustanove koje imaju registriranu djelatnost obrazovanja odraslih ako imaju suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje za provođenje ispita iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma.
(3) Troškove ispita iz stavka 2. ovoga članka snosi poslodavac.
(4) Dokaz o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma sastavni je dio evidencije o radnicima koju je poslodavac dužan voditi na temelju općeg propisa o radu.
(5) Za polaznike obrazovanja odraslih koji su završili tečaj hrvatskog jezika i latiničnog pisma najmanje na razini A1.1 dokazom o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma smatra se potvrda o završenom tečaju u pravnim osobama iz stavka 2. ovoga članka koje imaju suglasnost za provođenje standardiziranog ispita znanja za osnovnu razinu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1).
(6) Državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka dužan je uz zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad koja je bila izdana na temelju članka 97. ovoga Zakona odnosno uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona te uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 110. točke 32. ovoga Zakona priložiti dokaz o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma.
(7) Ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma ne moraju položiti državljani trećih zemalja koji:
1. su završili osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj ili
2. govore jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika.
(8) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika.
(9) Ministar pravilnikom iz članka 154. stavka 4. ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za znanost i obrazovanje, propisuje način polaganja ispita iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma te visinu troškova polaganja ispita.«.
Članak 20.
U članku 93. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:
»3. poslodavac odnosno subjekt domaćin aktivno ne obavlja registriranu gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad«.
Na kraju točke 11. dodaju se riječi: »ili predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost«.
U točki 12. riječi: »iz članka 110. točke 2. ili 3. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »iz članka 110. točke 2. ovoga Zakona«.
Na kraju točke 14. briše se točka te se dodaju točke 15. – 17. koje glase:
»15. poslodavac u propisanom roku iz članka 95. stavka 2. ovoga Zakona ne uplati u državni proračun propisani iznos
16. državljanin treće zemlje iz članka 92.a stavka 1. ovoga Zakona ne priloži dokaz o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma
17. je u trgovačkom društvu kao jedina osoba ovlaštena za vođenje i zastupanje društva upisan državljanin treće zemlje odnosno ako su trgovačkom društvu kao osobe ovlaštene za vođenje i zastupanje društva upisani samo državljani treće zemlje, a taj jedini upisani državljanin treće zemlje odnosno barem jedan od više upisanih državljana treće zemlje nema dozvolu za boravak i rad sukladno članku 110. točki 2. ovoga Zakona odnosno ne radi se o državljaninu treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona, osim ako se radi o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 111. stavka 5. ovoga Zakona.«.
Članak 21.
U članku 94. stavku 1. riječi: »Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad ako:« zamjenjuju se riječima: »Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad ako:«.
Točka 5. mijenja se i glasi:
»5. državljanin treće zemlje radi za poslodavca suprotno odredbi članka 88. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili ako radi na području policijske uprave suprotno odredbi članka 88. stavaka 10. i 15. ovoga Zakona ili ako radi na drugim poslovima odnosno na području drugih policijskih uprava od onih propisanih člankom 88. stavkom 13. ovoga Zakona«.
Točke 8., 9. i 10. mijenjaju se i glase:
»8. je prijedlog za ukidanje podnio državljanin treće zemlje
9. je poslodavac odnosno subjekt domaćin pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja
10. državljanin treće zemlje u roku iz članka 103.a stavka 4. ovoga Zakona ne obavijesti Hrvatski zavod za zapošljavanje o činjenici nezaposlenosti i/ili ako ne traži posao, odbije ponuđeno zaposlenje, ne odazove se na poziv Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili je nedostupan kako je propisano člankom 103.a stavkom 9. ovoga Zakona«.
Stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Postupak ukidanja dozvole za boravak i rad iz stavka 1. točke 8. ovoga članka dovršit će se u obliku zabilješke u spisu.«.
Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:
»(7) Državljaninu treće zemlje koji je ukupno nezaposlen duže od dopuštenog vremena nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona dozvola za boravak i rad prestaje važiti istekom dopuštenog vremena nezaposlenosti ako ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena odnosno ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka.«.
U dosadašnjem stavku 7., koji postaje stavak 8., riječi: »Iznimno od stavka 1. točke 10. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »Iznimno od stavka 7. ovoga članka«, a riječi: »u istom zanimanju« brišu se.
Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 9.
U dosadašnjem stavku 9., koji postaje stavak 10., riječi: »iz stavka 1. točke 10. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 7. ovoga članka«.
Članak 22.
U članku 95. stavku 1. riječi: »poslodavac ili državljanin treće zemlje dužan je« zamjenjuju se riječima: »poslodavac je dužan«.
Članak 23.
U članku 96. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:
»(2) Poslodavcu i korisniku iz članka 100. ovoga Zakona potvrda iz članka 91. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona izdaje se u elektroničkom obliku i dostavlja u korisnički pretinac sustava e-Građani.
(3) U svrhu obveze uspostave prijava za vođenje matične evidencije Ministarstvo može Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje osigurati elektroničkim putem dostavu podataka iz svojih evidencija koje se odnose na boravak i rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj.«.
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 4.
U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 5., riječi: »stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »stavka 4.«.
Članak 24.
U članku 97. stavku 1. riječi: »u slučaja« zamjenjuju se riječima: »u slučaju«, a iza riječi: »ili je posrednik u osiguranju smještaja« dodaju se riječi: »i članka 92.a stavka 6. ovoga Zakona«.
U stavku 2. iza riječi: »iz stavka 1. ovoga članka« stavlja se zarez i dodaju riječi: »koje je obvezujuće u dijelu koji se odnosi na ispunjavanje uvjeta iz članka 99. ovoga Zakona«.
U stavku 7. riječi: »tijekom kalendarske godine« brišu se.
Članak 25.
U članku 98. stavku 2. iza riječi: »s nacionalnog tržišta rada« dodaju se riječi: »te državljana trećih zemalja koji su nezaposleni iz članka 103.a ovoga Zakona«.
U stavku 6. iza riječi: »od dana zaprimanja obavijesti o rezultatu testa tržišta rada« stavlja se zarez i dodaju riječi: »i to za onaj broj državljana trećih zemalja koji odgovara udjelu iz članka 99. stavka 11. ovoga Zakona«.
Iza stavka 6. dodaju se novi stavak 7. i stavak 8. koji glase:
»(7) Hrvatski zavod za zapošljavanje neće provoditi test tržišta rada ako poslodavac:
1. ne obavlja aktivno registriranu gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj, a koja je povezana sa zanimanjem za koje traži provedbu testa tržišta rada
2. ponovno traži provedbu testa tržišta rada za zanimanje za koje je u zadnjih 90 dana utvrđeno da ima raspoloživih osoba na tržištu rada.
(8) Provedbu testa tržišta rada poslodavac može zatražiti za područje više policijskih uprava sukladno stavku 1. ovoga članka ili nakon izdavanja dozvole za boravak i rad koja je izdana na temelju članka 97. ovoga Zakona ili koja je produljena, a Hrvatski zavod za zapošljavanje dat će obavijest o provedenom testu tržišta rada za određeno područje te će se to upisati u potvrdu sukladno članku 91. stavku 5. ovoga Zakona.«.
Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 9.
Članak 26.
Članak 99. mijenja se i glasi:
»(1) Pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostavit će se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako:
1. su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 3. točaka 1. i 2. te stavaka 4., 6., 8. i 9. ovoga Zakona
2. poslodavac aktivno obavlja registriranu gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad
3. poslodavac ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije te su dostavljena sva propisana izvješća sukladno poreznim propisima
4. poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske
5. poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili opće sigurnosti
6. poslodavcu nije pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu
7. u posljednjih 12 mjeseci ima priljev po transakcijskom računu:
a) poslodavac – pravna osoba u najmanjem iznosu od 100.000 eura
b) poslodavac – fizička osoba u najmanjem iznosu od 40.000 eura
8. u posljednjih šest mjeseci poslodavcu nije bio blokiran račun duže od 30 dana u kontinuitetu
9. poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 4. ovoga članka, poslodavac – fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora zapošljavati na području Republike Hrvatske najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije u prethodnoj sezoni.
(3) U smislu ovoga Zakona, poslodavac – fizička osoba ubraja se u broj zaposlenih iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka.
(4) U smislu ovoga Zakona, priljevom iz stavka 1. točke 7. ovoga članka smatraju se sve uplate izvršene na transakcijski račun poslodavca.
(5) Razdoblje od 12 mjeseci iz stavka 1. točke 7. ovoga članka računa se od mjeseca koji prethodi mjesecu podnošenja zahtjeva.
(6) Dokaze iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za zapošljavanje pribavit će po službenoj dužnosti i/ili od poslodavca.
(7) Dokaz o podmirenim obvezama i dostavljenim propisanim izvješćima sukladno poreznim propisima iz stavka 1. točke 3. ovoga članka utvrdit će se na temelju potvrde o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Ministarstvo financija, Porezna uprava.
(8) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ministarstvo nadležno za pravosuđe dužno je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga članka.
(9) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 7. ovoga članka.
(10) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Financijska agencija dužna je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 8. ovoga članka.
(11) Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 20 % broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja.
(12) U slučaju zapošljavanja državljana treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 10 % broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja.
(13) U broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske iz stavka 1. točke 4. te stavaka 2., 11. i 12. ovoga članka uračunavaju se i hrvatski iseljenici, članovi obitelji hrvatskog iseljenika, potomci hrvatskog iseljenika i članovi obitelji potomka hrvatskog iseljenika kojima je na temelju potvrde ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo odobren privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva ili odobren stalni boravak na temelju članka 156. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.
(14) Za utvrđivanje broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja iz stavaka 11. i 12. ovoga članka kod svakog novog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad uračunavaju se pozitivna mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
(15) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je dostaviti podatke o radnopravnom statusu zaposlenih radnika iz stavka 1. točke 4. te stavaka 2., 11. i 12. ovoga članka.
(16) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ministarstvo će dostaviti podatak o odobrenom privremenom boravku u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva odnosno odobrenom stalnom boravku iz stavka 13. ovoga članka.
(17) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.«.
Članak 27.
U članku 100. stavku 2. riječi: »iz članka 91. stavka 10. podstavka 2. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »iz članka 91. stavka 12. podstavka 2. ovoga Zakona«.
Iza stavka 11. dodaje se novi stavak 12. koji glasi:
»(12) Ako agencija za privremeno zapošljavanje želi ustupiti državljanina treće zemlje drugom korisniku u drugom zanimanju od onog za koje je izdana dozvola za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka, dužna je prvo podnijeti zahtjev za promjenu zanimanja sukladno članku 103.c ovoga Zakona te nakon izdavanja potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 2. ovoga Zakona ustupati državljanina treće zemlje drugom korisniku pod uvjetima iz ovoga članka.«.
Dosadašnji stavak 12. postaje stavak 13.
Članak 28.
U članku 100.a stavku 2. riječi: »članka 99. stavaka 9. i 10. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »članka 99. stavaka 11. i 12. ovoga Zakona«.
Članak 29.
Naslov iznad članka 103.a mijenja se i glasi: »Prestanak radnog odnosa državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad«.
Članak 103.a mijenja se i glasi:
»(1) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju članka 97. ovoga Zakona ili koja je produljena i državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, može biti nezaposlen unutar roka važenja te dozvole za boravak i rad višekratno ili jednokratno:
– do tri mjeseca, ako ima dozvolu za boravak i rad kraće od dvije godine
– do šest mjeseci, ako ima dozvolu za boravak i rad dulje od dvije godine.
(2) Ako je državljanin treće zemlje bio izložen posebno iskorištavajućim radnim uvjetima, razdoblja nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka produljuju se za tri mjeseca.
(3) Na izloženost posebno iskorištavajućim radnim uvjetima, u smislu ovoga Zakona, mogu ukazivati okolnosti kao što su:
1. izvanredni otkaz ugovora o radu uzrokovan ponašanjem poslodavca
2. državljaninu treće zemlje nije isplaćena plaća odmah po dospijeću, što se utvrđuje kroz Središnji registar osiguranika
3. dokaz o pokrenutom postupku zbog kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja
4. dokaz o pokrenutom postupku od strane nadležne inspekcije zbog najtežih prekršaja protiv radnih odnosa te prekršaja protiv socijalnog osiguranja i zaštite na radu
5. dokaz o pokrenutom sudskom postupku radi zaštite dostojanstva.
(4) O činjenici nezaposlenosti državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dužan je obavijestiti Hrvatski zavod za zapošljavanje u roku od pet dana od dana prestanka radnog odnosa.
(5) Teret dokaza o izloženosti posebno iskorištavajućim radnim uvjetima je na državljaninu treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(6) Ako državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne obavijesti Hrvatski zavod za zapošljavanje o činjenici nezaposlenosti u roku iz stavka 4. ovoga članka, Hrvatski zavod za zapošljavanje o tome će obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.
(7) Hrvatski zavod za zapošljavanje dužan je posredovati pri zapošljavanju državljanina treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka sukladno propisu kojim se uređuje tržište rada.
(8) Državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dužan je tražiti posao, prihvatiti ponuđena zaposlenja i odazvati se na poziv Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
(9) Ako državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne traži posao, odbije ponuđeno zaposlenje, ne odazove se na poziv Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili je nedostupan, Hrvatski zavod za zapošljavanje o tome će obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.
(10) O isteku razdoblja dopuštene nezaposlenosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski zavod za zapošljavanje dužan je obavijestiti u roku od tri dana nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.
(11) U smislu ovoga Zakona, razdoblje nezaposlenosti:
– prekida se podnošenjem urednog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 103.b ovoga Zakona, a počinje ponovno teći danom izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva ili obustavi postupka
– prekida se dostavom uredne obavijesti o promjeni poslodavca iz članka 103.d ovoga Zakona policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a počinje ponovno teći danom izvršnosti rješenja o odbijanju ili obustavi postupka.
(12) Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ili obavijest o promjeni poslodavca iz članka 103.d ovoga Zakona, koji je podnesen nakon dozvoljenog vremena nezaposlenosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje odbacit će rješenjem, a dozvola za boravak i rad prestaje važiti na temelju članka 94. stavka 7. ovoga Zakona.
(13) Protiv rješenja iz stavka 12. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(14) U svrhu utvrđivanja vremena dopuštene nezaposlenosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavit će podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.
(15) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika.
(16) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način i sadržaj obavijesti o činjenici nezaposlenosti iz stavka 4. ovoga članka.«.
Članak 30.
Naslov iznad članka 103.b mijenja se i glasi: »Promjena poslodavca za državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad«.
U članku 103.b stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad podnosi se sukladno članku 97. ovoga Zakona ili sukladno članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka:
– ako državljanin treće zemlje mijenja poslodavca za vrijeme postupka produljenja dozvole za boravak i rad iz članka 92. ovoga Zakona ili ako je do isteka roka važenja dozvole za boravak i rad ostalo manje od 30 dana
– ako državljanin treće zemlje prije isteka roka od šest mjeseci iz članka 103.d stavka 1. ovoga Zakona mijenja poslodavca, a radi se o dozvoli za boravak i rad na temelju koje državljanin treće zemlje dolazi u Republiku Hrvatsku, ako nije ispunjen uvjet iz stavka 2. istoga članka.«.
Stavci 3. i 4. brišu se.
Dosadašnji stavci 5. i 6. postaju stavci 3. i 4.
Članak 31.
Naslov iznad članka 103.c mijenja se i glasi: »Olakšana promjena zanimanja kod istog poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad izdane na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje«.
U članku 103.c stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Za državljanina treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena može se unutar važenja dozvole za boravak i rad kod istog poslodavca promijeniti zanimanje ako je ugovor o radu za novo zanimanje sklopljen na razdoblje do kraja važenja dozvole za boravak i rad.«.
Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»(2) Poslodavac je dužan zatražiti test tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sukladno članku 98. ovoga Zakona.«.
Dosadašnji stavak 2., koji postaje stavak 3., mijenja se i glasi:
»(3) Poslodavac je dužan u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu za novo zanimanje podnijeti zahtjev za promjenu zanimanja policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže dokaze iz članka 97. ovoga Zakona, a koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.«.
Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 6., riječi: »iz stavka 3. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 4. ovoga članka«.
U dosadašnjem stavku 6., koji postaje stavak 7., riječi: »iz stavka 2. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 3. ovoga članka«.
Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 8.
U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 9., riječi: »iz stavka 3. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 4. ovoga članka«.
Dosadašnji stavak 9. postaje stavak 10.
Članak 32.
Naslov iznad članka 103.d mijenja se i glasi: »Olakšana promjena poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad«.
Članak 103.d mijenja se i glasi:
»(1) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena ili članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, može unutar važenja dozvole za boravak i rad mijenjati poslodavca pod uvjetima iz ovoga članka, osim u slučaju dozvole za boravak i rad na temelju koje državljanin treće zemlje dolazi u Republiku Hrvatsku kada je promjena poslodavca moguća nakon šest mjeseci rada.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je za poslodavca u odnosu na državljanina treće zemlje pokrenut postupak zbog kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili je nadležna inspekcija pokrenula postupak zbog najtežih prekršaja protiv radnih odnosa te prekršaja protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu ili je pokrenut sudski postupak za zaštitu dostojanstva radnika ili ako državljaninu treće zemlje nije isplaćena plaća odmah po dospijeću, što se utvrđuje kroz Središnji registar osiguranika, državljanin treće zemlje može promijeniti poslodavca i prije isteka roka od šest mjeseci rada.
(3) Drugi poslodavac dužan je zatražiti test tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sukladno članku 98. ovoga Zakona.
(4) Drugi poslodavac dužan je u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni poslodavca, uz koju obavijest prilaže ugovor o radu, a ako se traži i promjena zanimanja, prilaže i dokaze iz članka 97. ovoga Zakona, a koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
(5) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje za drugog poslodavca i promjenu zanimanja iz stavka 4. ovoga članka na temelju članka 99. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana zaprimanja uredne obavijesti te ga dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.
(6) Državljanin treće zemlje može započeti s radom kod drugog poslodavca od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
(7) Na temelju obavijesti iz stavka 4. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 3. i stavka 4. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje i drugom poslodavcu ako je mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 5. ovoga članka pozitivno i nema zapreka iz članka 93. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na poslodavca, a dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njezina isteka.
(8) Ako nije potrebno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje jer je sklopljen ugovor o radu s hrvatskim poslodavcem radi zapošljavanja sukladno članku 110. ovoga Zakona, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, drugi poslodavac dužan je u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni poslodavca, uz koju obavijest prilaže dokumentaciju propisanu člankom 111. ovoga Zakona, a u slučaju državljana trećih zemalja iz članka 110. točke 2. ovoga Zakona i dokumentaciju kojom dokazuju ispunjenje uvjeta iz članka 113. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.
(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 3. i stavka 4. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje i drugom poslodavcu ako nema zapreka iz članka 93. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na poslodavca, a dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njezina isteka.
(10) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 5. ovoga članka i/ili ako postoje zapreke iz članka 93. ovoga Zakona, kako je propisano stavcima 7. i 9. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na poslodavca, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, rješenjem odbija promjenu poslodavca i obavještava državljanina treće zemlje o dopuštenom vremenu nezaposlenosti pod uvjetima iz članka 103.a ovoga Zakona te da će dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka prestati važiti ako je prošlo najdulje dopušteno vrijeme nezaposlenosti, a državljanin treće zemlje nije se zaposlio u tom roku sukladno odredbama ovoga Zakona.
(11) Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti po obavijesti o promjeni poslodavca u roku od 45 dana od dana uredne obavijesti, koji rok obuhvaća i test tržišta rada iz stavka 3. ovoga članka.
(12) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(13) Ako je u tijeku postupak za promjenu poslodavca iz stavaka 4. i 8. ovoga članka, naknadne obavijesti drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za promjenu poslodavca bit će odbačene rješenjem.
(14) Poslodavac ili državljanin treće zemlje može odustati od obavijesti iz stavaka 4. i 8. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.
(15) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, odredba ovoga članka o promjeni poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad primjenjuje se i na državljanina treće zemlje koji je u Republici Hrvatskoj neposredno prije boravio i radio na temelju:
– izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili koja je bila produljena
– izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka.
(16) Ako je drugi poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje, uz obavijest o promjeni poslodavca prilaže se ugovor o radu i ugovor o ustupanju radnika sklopljen između agencije i korisnika, kao i dokazi iz članka 97. ovoga Zakona ako se radi i o promjeni zanimanja, a agencija i korisnik moraju ispunjavati uvjete iz članka 99. ovoga Zakona i ne smije biti zapreka iz članka 93. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na poslodavca i korisnika.
(17) Obavijest o promjeni poslodavca iz ovoga članka ne može se podnijeti za vrijeme postupka produljenja dozvole za boravak i rad iz članka 92. ovoga Zakona ili ako je do isteka roka važenja dozvole za boravak i rad ostalo manje od 30 dana.
(18) Ako ne postoje iznimke iz stavka 2. ovoga članka, obavijest o promjeni poslodavca iz stavka 1. ovoga članka ne može se podnijeti za državljanina treće zemlje koji je radio manje od šest mjeseci na temelju dozvole za boravak i rad kojom ostvaruje pravo dolaska u Republiku Hrvatsku, koja je izdana sukladno članku 97. ovoga Zakona ili članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka.
(19) Obavijest o promjeni poslodavca iz stavaka 17. i 18. ovoga članka Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odbaciti rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(20) Ako je obavijesti o promjeni poslodavca iz stavaka 4. i 8. ovoga članka podnesena unutar dopuštenog roka nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona, državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke po obavijesti.
(21) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika.
(22) U svrhu obveze uspostave prijava za vođenje matične evidencije za državljane trećih zemalja Hrvatski zavod za zapošljavanje može mišljenje iz stavka 5. ovoga članka dostaviti elektroničkim putem Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.
(23) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 5. ovoga članka.«.
Članak 33.
U članku 103.e iza stavka 10. dodaje se novi stavak 11. koji glasi:
»(11) U svrhu obveze uspostave prijava za vođenje matične evidencije za državljane trećih zemalja Hrvatski zavod za zapošljavanje može mišljenje iz stavka 4. ovoga članka dostaviti elektroničkim putem Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.«.
Dosadašnji stavci 11. i 12. postaju stavci 12. i 13.
Članak 34.
U članku 103.f stavku 1. iza riječi: »na temelju članka 97. ovoga Zakona« dodaju se riječi: »ili se produljuje ili na temelju dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 110. točke 32. ovoga Zakona«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Pod osiguranim primjerenim smještajem smatra se smještaj koji državljaninu treće zemlje osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni primjerenosti smještaja poslodavac iz stavka 1. ovoga članka obavještava policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od 15 dana od dana promjene.«.
Članak 35.
U članku 104. iza stavka 11. dodaje se novi stavak 12. i stavci 13. – 19. koji glase:
»(12) Državljaninu treće zemlje može se izdati dozvola za boravak i rad za sezonski rad s rokom važenja do tri godine za istog poslodavca i istog korisnika u zanimanju unutar propisanih djelatnosti za koje se izdaje dozvola za boravak i rad za sezonski rad odnosno u sličnom i srodnom zanimanju, a državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može raditi do 90 dana ili do devet mjeseci godišnje.
(13) Uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka prilaže se:
– ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove u kojem mora biti navedena namjera sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme u idućim sezonama te razdobljima rada ili
– ugovor o radu na neodređeno vrijeme za stalne sezonske poslove te razdobljima rada.
(14) U potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona navest će se da se dozvola za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka izdaje na rok do tri godine te će se navesti razdoblja tijekom kojih je državljaninu treće zemlje dopušten rad do 90 dana ili do devet mjeseci godišnje.
(15) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad na rok do tri godine sukladno stavku 12. ovoga članka može raditi u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, nakon čega je dužan napustiti Republiku Hrvatsku.
(16) Ako se mijenja početak ili kraj razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona za najviše 30 dana, takva nova razdoblja rada ne smiju prelaziti ograničenje od 90 dana ili do devet mjeseci godišnje te će policijska uprava odnosno policijska postaja na temelju novog ugovora o radu na određeno vrijeme ili dodatka ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz stavka 13. ovoga članka izdati novu potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona s novim datumima razdoblja rada.
(17) Unutar važenja dozvole za boravak i rad koja je izdana na temelju stavka 12. ovoga članka ne može se naknadno tražiti produljenje vremena važenja razdoblja rada s 90 dana na devet mjeseci.
(18) Državljanin treće zemlje iz stavka 12. ovoga članka dužan je za tekuće razdoblje rada, kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona, a iznimno od stavka 4. ovoga članka, i državljanin treće zemlje dužan je za tekuće razdoblje rada od 90 dana, kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona.
(19) Ako državljanin treće zemlje iz stavka 12. ovoga članka prestane raditi prije isteka zadnjeg razdoblja rada navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga članka iz drugih razloga osim prestanka ugovora o radu, dozvola za boravak i rad neće prestati važiti kako je propisano člankom 107. stavkom 6. ovoga Zakona, ali dozvola boravka prestat će važiti danom prestanka rada te je državljanin treće zemlje dužan vratiti dozvolu boravka nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od osam dana od dana prestanka rada.«.
Dosadašnji stavak 12. postaje stavak 20.
Članak 36.
U članku 107. iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:
»(6) Državljaninu treće zemlje dozvola za boravak i rad za sezonski rad prestaje važiti danom prestanka radnog odnosa.«.
Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 7. i 8.
U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 9., riječi: »može se primijeniti odredba stavka 7. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »može se primijeniti odredba stavka 8. ovoga članka«.
U dosadašnjem stavku 9., koji postaje stavak 10., riječi: »U slučaju iz stavka 8. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »U slučaju iz stavka 9. ovoga članka«, a riječi: »u skladu sa stavkom 6. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »u skladu sa stavkom 7. ovoga članka«.
Iza stavka 10. dodaje se stavak 11. koji glasi:
»(11) U svrhu utvrđivanja prestanka radnog odnosa iz stavka 6. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavit će nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje.«.
Članak 37.
U članku 110. točki 1. riječi: »ili izvjestitelju stranih medija« brišu se.
Članak 38.
U članku 111. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:
»1. ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor«.
Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. – 8. koji glase:
»(5) U trgovačkom društvu u kojem je kao jedina osoba ovlaštena za vođenje i zastupanje društva upisan državljanin treće zemlje odnosno u trgovačkom društvu su kao osobe ovlaštene za vođenje i zastupanje društva upisani samo državljani treće zemlje, tada je taj jedini upisani državljanin treće zemlje odnosno barem jedan od više upisanih državljana trećih zemalja dužan u roku od 30 dana od dana upisa u sudski registar društva ili promjene osoba ovlaštenih za vođenje i zastupanje društva podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 58. stavku 1. ili 2. i članku 110. točki 2. ovoga Zakona.
(6) Iznimno od članka 88. stavka 1. ovoga Zakona, državljanin treće zemlje iz stavka 5. ovoga članka za kojeg je sukladno članku 90. ovoga Zakona podnesen uredan zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 110. točki 2. ovoga Zakona te koji se zakonito nalazi u Republici Hrvatskoj može obavljati poslove osobe ovlaštene za vođenje i zastupanje trgovačkog društva danom predaje urednog zahtjeva do izvršnosti odluke o tom zahtjevu.
(7) Informacijski sustav sudskog registara dostavit će u informacijski sustav Ministarstva podatke (osobni identifikacijski broj) o državljanima trećih zemalja ovlaštenim za vođenje i zastupanje trgovačkog društva radi utvrđivanja okolnosti iz stavaka 5. i 6. ovoga članka nakon upisa u sudski registar.
(8) Ako se na temelju podataka iz stavka 7. ovoga članka utvrdi da državljanin treće zemlje ne može raditi bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada sukladno članku 89. stavku 1. ovoga Zakona ili nije podnio zahtjev iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo će o tome bez odgode obavijestiti nadležno tijelo iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona.«.
Članak 39.
U članku 113. stavku 4. riječi: »sukladno članku 97. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »sukladno članku 97. ovoga Zakona ili članku 110. točki 32. ovoga Zakona«.
U stavku 5. riječi: »sukladno članku 97. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »sukladno članku 97. ovoga Zakona ili članku 110. točki 32. ovoga Zakona«.
Članak 40.
U članku 128. stavku 4. riječi: »iz članka 129. stavaka 7. i 9. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »iz članka 129. stavaka 7., 8. i 10. ovoga Zakona«.
Članak 41.
U članku 129. stavku 2. podstavku 1. riječi: »iz stavaka 7. i 9. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavaka 7., 8. i 10. ovoga članka«.
U stavku 3. podstavku 1. riječi: »iz stavaka 7. i 9. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavaka 7., 8. i 10. ovoga članka«.
U podstavku 2. riječi: »iz stavaka 7. i 9. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavaka 7., 8. i 10. ovoga članka«, a riječi: »naveden u potvrdi iz stavaka 7. i 9. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »naveden u potvrdi iz stavaka 7., 8. i 10. ovoga članka«.
Stavci 6. i 7. mijenjaju se i glase:
»(6) Nositelj »plave karte EU-a« može:
– promijeniti poslodavca radi obavljanja visokokvalificiranih poslova koji su navedeni u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona te je u roku od pet radnih dana od sklapanja ugovora o radu dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni poslodavca i dostaviti novi ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranog radnika s novim poslodavcem sukladno članku 126. stavku 7. točkama 3. i 4. i stavku 8. ovoga Zakona, na temelju kojeg ugovora može početi raditi
– promijeniti zanimanje kod istog poslodavca radi obavljanja visokokvalificiranih poslova koji su navedeni u potvrdi iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona te je u roku od pet radnih dana od sklapanja ugovora o radu dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni zanimanja i dostaviti novi ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranog radnika u novom zanimanju sukladno članku 126. stavku 7. točkama 3., 4., 5. i 6. i stavku 8. ovoga Zakona, na temelju kojeg ugovora može početi raditi.
(7) U slučaju promjene poslodavca iz stavka 6. podstavka 1. ovoga članka »plava karta EU-a« iz članka 128. stavka 4. ovoga Zakona ostaje važiti do njezina isteka i nositelj »plave karte EU-a« može boraviti u Republici Hrvatskoj i raditi kod novog poslodavca na temelju te »plave karte EU-a«, a novom poslodavcu i nositelju »plave karte EU-a« prilikom dostave novog ugovora o radu iz stavka 6. podstavka 1. ovoga članka izdat će se potvrda o zaprimljenoj obavijesti rada kod drugog poslodavca koja sadrži podatke iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona.«.
Iza stavka 7. dodaje se novi stavak 8. koji glasi:
»(8) U slučaju promjene zanimanja kod istog poslodavca iz stavka 6. podstavka 2. ovoga članka »plava karta EU-a« iz članka 128. stavka 4. ovoga Zakona ostaje važiti do njezina isteka i nositelj »plave karte EU-a« može boraviti u Republici Hrvatskoj i raditi u novom zanimanju na temelju te »plave karte EU-a« te će se poslodavcu i nositelju »plave karte EU-a« prilikom dostave novog ugovora o radu iz stavka 6. podstavka 2. ovoga članka izdati potvrda o zaprimljenoj obavijesti promjene zanimanja kod istog poslodavca koja sadrži podatke iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona.«.
Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 9.
U dosadašnjem stavku 9., koji postaje stavak 10., riječi: »iz stavka 8. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 9. ovoga članka«.
Dosadašnji stavak 10. postaje stavak 11.
U dosadašnjem stavku 11., koji postaje stavak 12., riječi: »iz stavka 10. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 11. ovoga članka«.
U dosadašnjem stavku 12., koji postaje stavak 13., riječi: »iz stavka 11. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 12. ovoga članka«, a riječi: »iz stavka 8. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 9. ovoga članka«.
Članak 42.
U članku 134. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Iznimno od članka 150. stavka 1. ovoga Zakona, dugotrajni boravak može se odobriti nositelju »plave karte EU-a«, koja je izdana na temelju članka 135.a ovoga Zakona, i koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina zakonit boravak na području država članica EGP-a kao nositelj »plave karte EU-a«, nacionalne dozvole za boravak i rad druge države članice EGP-a za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika, odobrenja boravka u drugoj državi članici EGP-a kao istraživač ili student ili kao korisnik međunarodne zaštite u drugoj državi članici EGP-a, a od toga je u Republici Hrvatskoj najmanje dvije godine neposredno prije podnošenja zahtjeva neprekidno boravio kao nositelj »plave karte EU-a«.«.
Članak 43.
U članku 138. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) S državljaninom treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, kao i s državljaninom treće zemlje iz članka 89. stavka 1. točaka 1. do 6. te točaka 9., 12., 15. i 16. ovoga Zakona koji je sklopio ugovor o radu s hrvatskim poslodavcem postupa se na jednak način kao i s državljanima Republike Hrvatske, osobito u pogledu:
1. uvjeta zapošljavanja, uključujući najnižu dob za zaposlenje i radne uvjete, plaću i prestanak ugovora o radu, radno vrijeme, odmore, dopuste, blagdane i neradne dane, jednakog postupanja prema muškarcima i ženama, kao i zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva na mjestu rada i zaštite prava iz radnog odnosa u skladu s općim propisom o radu
2. prava na sudjelovanje u štrajku i industrijskoj akciji, na slobodu sindikalnog organiziranja i članstva u sindikatu ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, kao i na prava i povlastice koje pružaju te organizacije, uključujući pravo na kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora
3. obrazovanja i strukovnog osposobljavanja
4. priznavanja diploma, potvrda i stručnih kvalifikacija sukladno propisima kojima se uređuje priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija
5. grana socijalne sigurnosti, kako su određene u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004
6. poreznih olakšica, u mjeri u kojoj se radnik smatra rezidentom u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj
7. pristupa robi i uslugama te ponudi robe i usluga namijenjenih javnosti, uključujući postupke za dobivanje smještaja, kao i informacijama i savjetodavnim uslugama koje pružaju uredi za zapošljavanje.«.
Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»(2) Državljani trećih zemalja iz stavka 1. ovoga članka koji se sele u treću zemlju ili njihovi nadživjeli članovi obitelji koji borave u trećoj zemlji i koji ostvaruju prava na temelju tih radnika dobivaju, na temelju starosti, invaliditeta i smrti, zakonske mirovine ostvarene na temelju prethodnog radnog staža tih radnika stečenog u skladu sa zakonodavstvom iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 pod istim uvjetima i istim stopama kao i državljani Republike Hrvatske kada se presele u treću zemlju.«.
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi:
»(4) Prava iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika, nositelja »plave karte EU-a« te državljanina treće zemlje koji se samozapošljava iz članka 110. točke 3. ovoga Zakona.«.
Članak 44.
Iza članka 138. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 138.a i 138.b koji glase:
Članak 138.a
»Olakšavanje podnošenja pritužbi i pravna zaštita
radnika iz treće zemlje
Radnik iz treće zemlje ostvaruje zaštitu prava iz radnog odnosa sukladno općem propisu o radu, a u pogledu pokretanja i vođenja sudskog spora iz područja radnih odnosa pred nadležnim sudom, uključujući i sudjelovanje trećih strana u ime radnika ili kao potpora radnika u sudskom postupku, primjenjuje se propis kojim se uređuje parnični postupak.
Članak 138.b
Dostava statističkih podataka, pristup informacijama i praćenje
(1) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji statističke podatke o broju državljana trećih zemalja koji su podnijeli zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad i kojima je izdana dozvola za boravak i rad tijekom prethodne kalendarske godine, kao i statističke podatke o broju državljana trećih zemalja kojima je tijekom prethodne kalendarske godine dozvola za boravak i rad produljena ili ukinuta.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka raščlanjuju se prema: vrsti odluke, razlogu za odluku, trajanju valjanosti dozvola za boravak i rad, državljanstvu, spolu i dobi te zanimanju.
(3) Na mrežnim stranicama Ministarstva objavljuju se informacije o dokumentaciji potrebnoj za podnošenje zahtjeva, kao i informacije o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev za dozvolu za boravak i rad i članova njihovih obitelji te životnih ili neformalnih životnih partnera, uključujući njihova prava, obveze i postupovna jamstva, informacije o upravnim pristojbama i cijeni izrade dozvole boravka, kao i informacije o organizacijama radnika.«.
Članak 45.
U članku 151. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Državljaninu treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhu studiranja u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona računa se samo polovica vremena provedenog na temelju odobrenog privremenog boravka u svrhu studiranja, ako državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravka ima odobren privremeni boravak koji nije naveden u stavku 1. ovoga članka, azil ili supsidijarnu zaštitu.«.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Za državljane trećih zemalja koji imaju status azilanta ili supsidijarnu zaštitu u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona računa se cjelokupno razdoblje od dana podnošenja zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite na temelju kojeg mu je odobrena zaštita pa do dana odobrenja međunarodne zaštite sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.«.
Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:
»(4) Državljaninu treće zemlje koji ima odobren azil ili supsidijarnu zaštitu u drugoj državi članici u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona ne uzima se u obzir razdoblje zakonitog boravka u drugoj državi članici koja mu je odobrila azil ili supsidijarnu zaštitu.«.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.
Dosadašnji stavak 5. briše se.
Članak 46.
U članku 152. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
»(4) Državljanin treće zemlje može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu.
(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 47.
U članku 157. iza stavka 5. dodaju se stavci 6. i 7. koji glase:
»(6) Državljanin treće zemlje može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu.
(7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«.
Članak 48.
U članku 168. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Dozvola boravka izdaje se državljaninu treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak na rok važenja na koji mu je odobren privremeni boravak, a državljaninu treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona izdaje se na vrijeme razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona.«.
Članak 49.
U članku 169. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Zahtjev za izdavanje dozvole boravka dužan je podnijeti državljanin treće zemlje na privremenom boravku, dugotrajnom boravku ili stalnom boravku u roku od osam dana od dana odobrenja privremenog boravka, dugotrajnog boravka ili stalnog boravka u Republici Hrvatskoj; državljanin treće zemlje kojem je izdana dugotrajna viza na temelju odobrenog privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad zahtjev za izdavanje dozvole boravka dužan je podnijeti u roku od 30 dana od početka valjanosti dugotrajne vize, a državljanin treće zemlje kojem je izdana sezonska dozvola za boravak i rad iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona u roku od osam dana od početka razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno u roku od 30 dana od početka valjanosti dugotrajne vize.«.
Članak 50.
U članku 174. iza riječi: »članka 9. stavka 4.,« dodaju se riječi: »članka 104. stavka 19.,«.
Članak 51.
U članku 178. stavku 1. riječi: »od tri dana« zamjenjuju se riječima: »od 15 dana«.
U stavku 7. riječi: »člancima 97. i 104. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »članku 97. ovoga Zakona ili je produljena, članku 104. ovoga Zakona i članku 110. točki 32. ovoga Zakona«.
Članak 52.
U članku 179. stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Ministarstvo će po službenoj dužnosti, putem nadležne policijske uprave ili policijske postaje na čijem području državljanin treće zemlje ima prijavljeno boravište ili prebivalište, donijeti rješenje o odjavi boravišta ili prebivališta ako se terenskom provjerom utvrdi da državljanin treće zemlje stvarno ne boravi na prijavljenoj adresi ili ako ga o tome bude obavijestilo tijelo javne vlasti i druge pravne ili fizičke osobe, uz terensku provjeru.«.
Stavak 5. mijenja se i glasi:
»(5) Izvršnošću rješenja iz stavka 4. ovoga članka državljaninu treće zemlje ne ukida se privremeni boravak, dozvola za boravak i rad, dugotrajni ili stalni boravak, osim ako su ispunjeni uvjeti propisani člancima 85., 87., 94., 107., 123., 131., 155. ili 158. ovoga Zakona.«.
Članak 53.
Iza članka 180., ispod naziva glave: »XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA«, dodaju se naslovi iznad članaka i članci 180.a i 180.b koji glase:
Članak 180.a
»Dubinska provjera
(1) Dubinsku provjeru provodi Ministarstvo, policijska uprava, policijska postaja, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi u dijelu koji se odnosi na preliminarnu provjeru ranjivosti i zaštitu maloljetnika bez pratnje i ministarstvo nadležno za poslove zdravstva u dijelu koji se odnosi na preliminarni zdravstveni pregled, u skladu s Uredbom (EU) 2024/1356 i Uredbom (EU) 2024/1352.
(2) Dubinska provjera provodi se u posebnim objektima Ministarstva.
(3) Radi sprječavanja opasnosti od bijega, moguće prijetnje unutarnjoj sigurnosti ili javnom zdravlju koja bi mogla proizaći iz bijega državljaninu treće zemlje u vezi s kojim se provodi dubinska provjera nije dopušteno, bez prethodnog odobrenja, napustiti objekt u kojem se provodi provjera.
(4) Državljanina treće zemlje iz stavka 3. ovoga članka spriječit će se ako bez odobrenja pokuša napustiti objekt u kojem se provodi dubinska provjera odnosno vratit će ga se u objekt u kojem se provodi dubinska provjera ako ga bez odobrenja napusti.
(5) Državljanina treće zemlje iz stavka 3. ovoga članka na primjeren će se način i na jeziku koji razumije obavijestiti o postupku dubinske provjere, o njegovim pravima i obvezama u postupku dubinske provjere, uključujući zabranu iz stavka 3. ovoga članka i mjerama iz stavka 4. ovoga članka.
(6) Državljaninu treće zemlje iz stavka 4. ovoga članka može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance, sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuje međunarodna i privremena zaštita, ako je on tijekom dubinske provjere izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.
(7) Osobama koje provode informiranje i savjetovanja državljana trećih zemalja u postupku dubinske provjere može se ograničiti pristup državljanima trećih zemalja u objektu u kojem se provodi dubinska provjera, ako je to potrebno zbog sigurnosti objekta, zaštite javnog poretka te zbog upravljanja objektom.
(8) Primjena mjere iz stavka 7. ovoga članka ne smije strogo ograničiti odnosno potpuno onemogućiti pristup državljanima trećih zemalja.
(9) O ograničenju pristupa iz stavka 7. ovoga članka Ministarstvo, policijska uprava i policijska postaja po službenoj dužnosti donose rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(10) Državljanin treće zemlje u vezi s kojim se provodi dubinska provjera ima pravo na zdravstvenu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje zdravstvena zaštita stranaca.
(11) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na državljane trećih zemalja protiv kojih se provodi kazneni postupak dok se nalaze u zatvorskoj ustanovi.
(12) Ako pojedina radnja dubinske provjere nije obavljena u roku koji je propisan Uredbom (EU) 2024/1356, ona će se obaviti tijekom postupka odobravanja međunarodne zaštite na granici, postupka povratka na granici odnosno drugog postupka.
(13) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje izgled i sadržaj obrasca o dubinskoj provjeri i obrasca o načinu informiranja državljana trećih zemalja u vezi s kojima se provodi dubinska provjera te način postupanja prema državljanima trećih zemalja u vezi s kojima se provodi dubinska provjera.
Članak 180.b
Nezavisni Mehanizam praćenja poštivanja temeljnih prava u postupku dubinske provjere i postupku odobravanja međunarodne zaštite na granici
(1) Nezavisni Mehanizam praćenja poštivanja temeljnih prava (u daljnjem tekstu: Mehanizam) prati poštuju li se temeljna prava u postupku dubinske provjere i postupku odobravanja međunarodne zaštite na granici u skladu s pravom Europske unije i međunarodnim pravom.
(2) Mehanizam osobito prati pristup sustavu međunarodne zaštite, zabranu prisilnog udaljenja i vraćanja, najbolji interes maloljetnika i ograničavanje slobode kretanja.
(3) Mehanizam osigurava učinkovitu provjeru utemeljenih saznanja o kršenju temeljnih prava u vezi s postupkom dubinske provjere i postupkom odobravanja međunarodne zaštite na granici te, ako je potrebno, pokreće istraživanja takvih saznanja i nadzire njihov napredak.
(4) Provođenje Mehanizma osigurava Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: Ured).
(5) U svrhu osiguranja provođenja Mehanizma Ured sklapa sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
(6) U svom radu Mehanizam djeluje nepristrano i neovisno.
(7) U svrhu provođenja Mehanizma, tijela iz članka 180.a stavka 1. ovoga Zakona omogućit će provoditeljima Mehanizma pristup mjestima na kojima se provodi Mehanizam, dati tražene informacije i preslike dokumenata te omogućiti povjerljivi razgovor s državljanima trećih zemalja, na zahtjev provoditelja Mehanizma.
(8) Vlada uredbom detaljnije razrađuje sastav Mehanizma, način rada, financiranje, odabir provoditelja, ovlasti, zadaće i osposobljavanje provoditelja.«.
Članak 54.
U članku 183. stavku 1. točki 4. iza riječi: »članka 103.b stavka 2.,« dodaju se riječi: »članka 103.d stavka 20.,«.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. – 6. koji glase:
»(4) Ministar pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje izgled i sadržaj obrazaca potvrda o zahtjevima koje se podnose sukladno odredbama članka 62. stavka 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavaka 5. i 6., članka 135.d stavaka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona.
(5) Državljanin treće zemlje obvezan je surađivati u postupku svog povratka.
(6) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje mjere kojima se državljani trećih zemalja potiču na suradnju u postupku povratka.«.
Članak 55.
Iza članka 200. dodaju se naslov iznad članka i članak 200.a koji glase:
Članak 200.a
»Postupak povratka na granici
(1) Državljanin treće zemlje u vezi s kojim se provodi postupak na granici ne smije bez odobrenja napustiti objekt u kojem se provodi postupak povratka na granici.
(2) Državljanina treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka spriječit će se ako bez odobrenja pokuša napustiti objekt u kojem se provodi postupak povratka na granici odnosno vratit će ga se u objekt u kojem se provodi postupak povratka na granici ako ga bez odobrenja napusti.
(3) Državljanina treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka na primjeren će se način i na jeziku koji razumije obavijestiti o postupku povratka na granici, o njegovim pravima i obvezama u postupku povratka na granici, uključujući zabranu iz stavka 1. ovoga članka, i o mjerama iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Prema državljanima trećih zemalja u postupku povratka na granici na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o blažim mjerama i smještaju u prihvatni centar za strance.
(5) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje način informiranja državljana trećih zemalja u postupku povratka na granici, oblik i sadržaj obrasca o informiranju državljana trećih zemalja u postupku povratka na granici te način postupanja prema državljanima trećih zemalja u postupku povratka na granici.«.
Članak 56.
U članku 203. stavku 8. riječi: »4. i 5.« zamjenjuju se riječima: »4., 5. i 7.«.
U stavku 12. riječi: »Uredbi (EU) 2024/1717« zamjenjuju se riječima: »Uredbi (EU) 2016/399«.
Članak 57.
U članku 212. stavku 1. riječi: »udaljenja i povratka« zamjenjuju se riječima: »udaljenja, povratka i dubinske provjere«, a riječi: »udaljenje i povratak« zamjenjuju se riječima: »udaljenje, povratak i dubinska provjera«.
U stavku 2. iza riječi: »udaljenje« dodaju se riječi: »i povratak«, a iza riječi: »udaljenja« dodaju se riječi: »i povratka«.
U stavku 3. i 4. iza riječi: »udaljenja« dodaju se riječi: »i povratka«.
Članak 58.
U članku 213. stavku 1. na kraju točke 4. briše se točka i dodaje se točka 5. koja glasi:
»5. zabrana napuštanja objekta u kojem se provodi dubinska provjera i objekta u kojem se provodi postupak povratka na granici.«.
U stavku 3. iza riječi: »udaljenja« dodaju se riječi: »i povratka«.
Članak 59.
U članku 217. stavku 1. iza riječi: »U postupku« dodaju se riječi: »dubinske provjere, postupku povratka na granici, postupku«.
Članak 60.
U članku 222. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
»(5) Troškovi iz stavka 1. ovoga članka neće se naplatiti ako je ukinuto rješenje kojim je naloženo prisilno udaljenje ili je nastupila zastara izvršenja, ako je doneseno rješenje kojim je određen rok za dragovoljni odlazak ili je boravak državljanina treće zemlje postao zakonit, osim kada je državljanin treće zemlje izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.«.
Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.
Članak 61.
U članku 239. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona koje se odnose na rad državljana trećih zemalja te na uvjete rada i prava upućenih radnika obavljaju inspektori i državni službenici nadležnih tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima, a inspekcijski nadzor nad smještajem sezonskih radnika iz članka 104. ovoga Zakona i smještajem državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona ili je produljena kada smještaj osigurava poslodavac ili je posrednik u osiguravanju smještaja obavljaju inspektori Državnog inspektorata.«.
Članak 62.
U članku 240. stavku 1. iza riječi: »koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za digitalnu radnu platformu obavljanje te djelatnosti,« dodaju se riječi: »putem svih takvih platformi«, a iza riječi: »ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca« dodaju se riječi: »ili korisnika, kada je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje,«.
Stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Kada policijski službenik Ministarstva, postupajući u okviru svog djelokruga, utvrdi da je za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama ovoga Zakona kojim je propisana obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, podnijet će optužni prijedlog ili izdati prekršajni nalog protiv radnika – državljanina treće zemlje i o tome bez odgode obavijestiti nadležno tijelo iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona.«.
Članak 63.
Iza članka 242. dodaje se naslov iznad članka i članak 242.a koji glase:
Članak 242.a
»Korištenje prevoditelja u inspekcijskim postupcima
Kad državljanin treće zemlje ne zna jezik na kojem se vodi postupak, saslušat će se putem prevoditelja.«.
Članak 64.
U članku 247. stavku 2. točki 1. podstavku 2. riječi: »članka 103.c stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.c stavka 5.«, a riječi: »članka 103.d stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.d stavka 6.«.
U točki 2. podstavku 2. riječi: »članka 103.c stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.c stavka 5.«, a riječi: »članka 103.d stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.d stavka 6.«.
U točki 3. riječi: »a poslodavac:« zamjenjuju se riječima: »ako poslodavac:«.
U podstavku 2. riječi: »članka 103.c stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.c stavka 5.«, a riječi: »članka 103.d stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.d stavka 6.«.
Na kraju podstavka 3. briše se točka i dodaju se podstavci 4., 5. i 6. koji glase:
» – zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje na području onih policijskih uprava u kojima zanimanje za koje je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona nije deficitarno (članak 88. stavak 11.)
– zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje na poslovima odnosno na području onih policijskih uprava koje nisu navedene u članku 110. točki 32. (članak 88. stavak 14.)
– zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje na području onih policijskih uprava u kojima nije proveden test tržišta rada za zanimanje za koje je poslodavcu izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koje je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 16.).«.
U stavku 6. točki 1. podstavku 2. riječi: »članka 103.c stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.c stavka 5.«, a riječi: »članka 103.d stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.d stavka 6.«.
U točki 3. riječi: »a korisnik:« zamjenjuju se riječima: »ako korisnik:«.
Na kraju podstavka 2. briše se točka i dodaju se podstavci 3. i 4. koji glase:
» – koristi rad državljanina treće zemlje na području onih policijskih uprava u kojima zanimanje za koje je korisniku izdana potvrda iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona nije deficitarno (članak 88. stavak 12.)
– koristi rad državljanina treće zemlje na području onih policijskih uprava u kojima nije proveden test tržišta rada za zanimanje za koje je korisniku izdana potvrda iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 17.).«.
Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:
»(7) Za prekršaje iz stavka 6. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje odgovorna osoba u korisniku – pravnoj osobi.«.
Dosadašnji stavci 7. – 10. postaju stavci 8. – 11.
Članak 65.
U članku 250. stavku 1. podstavku 2. riječi: »članka 103.c stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.c stavka 5.«, a riječi: »članka 103.d stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.d stavka 6.«.
U stavku 2. podstavku 2. riječi: »članka 103.c stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.c stavka 5.«, a riječi: »članka 103.d stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.d stavka 6.«.
U stavku 3. riječi: »iz članka 129. stavaka 7. i 9.« zamjenjuju se riječima: »iz članka 129. stavaka 7., 8. i 10.«.
U stavku 4. podstavku 2. riječi: »članka 103.c stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.c stavka 5.«, a riječi: »članka 103.d stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »članka 103.d stavka 6.«.
Na kraju podstavka 3. briše se točka i dodaju se podstavci 4., 5. i 6. koji glase:
» – radi na području onih policijskih uprava u kojima zanimanje za koje mu je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona nije deficitarno (članak 88. stavak 10.)
– radi na poslovima odnosno na području onih policijskih uprava koje nisu navedene u članku 110. točki 32. ovoga Zakona (članak 88. stavak 13.)
– radi na području onih policijskih uprava u kojima nije proveden test tržišta rada za zanimanje za koje mu je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 15.).«.
U stavku 5. podstavku 1. riječi: »iz članka 129. stavaka 7. i 9.« zamjenjuju se riječima: »iz članka 129. stavaka 7., 8. i 10.«.
Članak 66.
U članku 251. stavku 4. točka 1. mijenja se i glasi:
»1. nije u propisanom roku u pisanom obliku obavijestila državljanina treće zemlje o ishodu postupka po zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad odnosno mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (članak 88. stavak 19.)«.
U točki 4. riječi: »(članak 103.c stavak 2.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 103.c stavak 3.)«.
Točka 5. mijenja se i glasi:
»5. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o radu obavijestila nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni poslodavca (članak 103.d stavci 4. i 8.)«.
U stavku 6. točka 1. mijenja se i glasi:
»1. nije u propisanom roku u pisanom obliku obavijestila državljanina treće zemlje o ishodu postupka po zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad odnosno mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (članak 88. stavak 19.)«.
U točki 4. riječi: »(članak 103.c stavak 2.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 103.c stavak 3.)«.
Točka 5. mijenja se i glasi:
»5. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o radu obavijestila nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni poslodavca (članak 103.d stavci 4. i 8.)«.
Stavak 7. mijenja se i glasi:
»(7) Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 do 1000,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji:
1. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je odobren privremeni boravak (članak 62.a)
2. nije u propisanom roku policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dostavio potvrdu visokog učilišta o upisu na studij u tekućoj akademskoj godini (članak 73. stavak 2. podstavak 2.)
3. boravi u Republici Hrvatskoj suprotno svrsi zbog koje mu je odobren privremeni boravak (članak 87. stavak 1. točka 7.)
4. nakon razdoblja rada navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona ne napusti Republiku Hrvatsku (članak 104. stavak 15.)
5. zahtjev za izdavanje dozvole boravka ne podnese u roku od osam dana od dana odobrenja privremenog boravka, dugotrajnog ili stalnog boravka odnosno u roku od 30 dana od početka valjanosti dugotrajne vize odnosno u roku od osam dana od početka razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno u roku od 30 dana od početka valjanosti dugotrajne vize ako se radi o sezonskoj dozvoli za boravak i rad iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona (članak 169. stavak 1.).«.
U stavku 8. iza točke 10. dodaje se nova točka 11. koja glasi:
»11. ne vrati dozvolu boravka u propisanom roku nakon prestanka rada (članak 104. stavak 19.)«.
Dosadašnje točke 11. – 14. postaju točke 12. – 15.
U dosadašnjoj točki 15., koja postaje točka 16., riječi: »(članak 129. stavak 6.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 129. stavak 6. podstavak 1.)«.
Iza točke 16. dodaje se nova točka 17. koja glasi:
»17. nije u propisanom roku obavijestio policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni zanimanja kod istog poslodavca niti je dostavio novi ugovor o radu u novom zanimanju (članak 129. stavak 6. podstavak 2.)«.
U dosadašnjoj točki 16., koja postaje točka 18., riječi: »(članak 129. stavak 9.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 129. stavak 10.)«.
U dosadašnjoj točki 17., koja postaje točka 19., riječi: »(članak 129. stavak 10.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 129. stavak 11.)«.
Dosadašnje točke 18. – 35. postaju točke 20. – 37.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 67.
(1) Privremeni boravci, dozvole za boravak i rad, potvrde o prijavi rada i dozvole boravka izdane na temelju odredbi Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) važe do isteka roka na koji su izdani.
(2) Rokovi za napuštanje Republike Hrvatske određeni rješenjima koja su donesena do stupanja na snagu ovoga Zakona važe i računaju se na temelju odredbi Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.).
(3) Mjere iz glave XI. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) izrečene do stupanja na snagu ovoga Zakona važe i računaju se na temelju odredbi Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.).
Članak 68.
Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.).
Članak 69.
(1) Vlada će donijeti uredbu iz članka 180.b stavka 8., koji je dodan člankom 53. ovoga Zakona, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar će uskladiti Pravilnik o postupanju prema državljanima trećih zemalja (»Narodne novine«, br. 136/21., 145/23. i 102/25.) s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Ministar će uskladiti Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 20/22., 155/22. i 43/26.) i Pravilnik o polaganju ispita iz poznavanja hrvatskoga jezika i latiničnog pisma u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta (»Narodne novine«, br. 100/21.) s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Ministar nadležan za vanjske poslove uskladit će Pravilnik o vizama (»Narodne novine«, br. 109/21.) s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(5) Ministar nadležan za rad uskladit će Pravilnik o evidencijama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (»Narodne novine«, br. 110/25.) s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 70.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 92.a stavaka 1., 4. i 6., koji je dodan člankom 19. ovoga Zakona, koji stupa na snagu godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Klasa: 022-02/26-01/8
Zagreb, 15. svibnja 2026.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.
| Dio NN: Službeni |
| Vrsta dokumenta: Zakon |
| Izdanje: NN 55/2026 |
| Broj dokumenta u izdanju: 692 |
| Stranica tiskanog izdanja: 9 |
| Donositelj:Hrvatski sabor |
| Datum tiskanog izdanja: 27.5.2026. |
| ELI: /eli/sluzbeni/2026/55/692 |